"Kada bismo shvatili da možemo skrojiti Raj, ovde i sada, ne bismo (možda)
bili tako ranjivi i željni." - Ana V.
Na svakih nekoliko stotina anime serija pojavi se jedno
ovakvo izuzetno delo potpuno originalne koncepcije. Par meseci pošto sam je
odgledao, nisam mogao da nateram sebe da je opisujem u strahu da neću naći prave
reči. Ko zna da li i sad mogu, kad su se utisci malo slegli. Jedno je sigurno:
posle ovog animea u svakoj bajci ću navijati za vuka.
Daleka je budućnost i svetu se bliži kraj. Doduše, s obzirom
na stanje sveta, to i ne mora biti loša perspektiva. Zemlja je, znate, postala
veoma negostoljubivo mesto za život. Beda i siromaštvo caruju, ljudi su izgubili
svaku nadu u bolje sutra i čekaju da ih apokalipsa konačno zbriše sa lica
planete. Koncentracija moći i bogatstva je u rukama Plemenitih. U tom beznađu
ljudi su se setili legende o Raju: kada se svet bude približio koncu, Raj će
otvoriti kapije na Zemlji, a samo Vukovi će znati gde se nalazi. Mada, slaba je
to uteha jer i vukovi su postali mitska bića pre dvesta godina, budući da su tad
istrebljeni. Ili, da li su? Jedan čovek je uporan u tvrdnji da Vukovi još
postoje, samo da su uzeli ljudski lik kako ih ljudi ne bi istrebili. Doduše, taj
čovek je notorni alkoholičar i ima opsesiju vukovima, pa ga niko ne uzima za
ozbiljno. A trebalo bi, jer je potpuno u pravu.
Pošto su opljačkali voz sa zalihama, razbojnici koje predvodi
tajanstveni Tsume (Kandža) otkrivaju izranjavljeno telo veličanstvene životinje
nalik psu. Međutim, pri pokušaju da ga pomere, zver se budi i munjevito ubija
najbliže sebi. Tsume preuzima borbu na sebe i namamljuje belog vuka na krov
zgrade gde otkriva svoj pravi oblik. I on je ista takva zver, samo ga svi ljudi
vide kao sebi sličnog. Ali od pripadnika svoje vrste ne može se sakriti pravo
lice. Sukob stavova dva vuka prerasta u fizički obračun. Borba njih dvojice
pobuđuje reakciju devojke u staklenoj kugli. Ta cvet-devojka, Čeza, predmet je
posmatranja ekipe naučnika na čelu sa Šer. Dotad je jedino na šta je Čeza
reagovala bila vučja krv, a zapravo je to i sad slučaj. Tsumeovi kompanjoni
uspevaju da oteraju belog vuka i on sad luta gradom u svom pravom obličju, dok
ga ne sretne Kvent, bivši šerif u pratnji Plave, psa koji ima sposobnost da
oseti vukove. Kvent izvlači pušku ogromnog kalibra i hicem obara zver. Međutim,
pre nego što je dotuče, dolazi Hab, detektiv i Šerin bivši muž i privodi ga, a
vuka snage reda odnose u Šerinu instituciju. Belog vuka, koji se inače zove Kiba
(Očnjak), spasava još jedan pripadnik vučjeg roda, Hige (Brkovi, Njuška) i to
tako što ga ubedi da uzme ljudski lik. Tsume u međuvremenu napušta bandu i sreće
se sa mladim vukom zvanim Toboe (Urlik). Dve grupe se posle nekog vremena sreću
i kreću u potragu za Rajem. Ono zbog čega su uopšte dolazili u grad je Čeza, a
nju je odveo D’arsija, jedan od Plemenitih. Četiri vuka kreću u potragu za
devojkom-cvetom, jer je ona ključ za pronalaženje Raja na Zemlji.
Kolega Jason Woorhees je rekao, a ja se potpuno slažem da je
Wolf’s Rain estetski perfektan, a vizuelno možda i najlepši anime. Jedino ga
možda
RahXephon
može nadmašiti spektakularnošću, ali po lepoti crteža su
podjednaki, dok lokacije idu u korist Wolf’s Rain-a. Crtež likova me ipak
najviše podseća na
Gungrave, tako da oni koji su odgledali ovaj anime znaju šta
da očekuju. Stilizacija je jako zastupljena, kako kod likova (koji su redom
prelepi), tako i u crtežu pozadina. Neverovatno, ali ovakvu celovitost i
kompaktnost grafike nisam imao priliku dosad da vidim. Rakursi kamere i
kompozicija kadra su briljantni i umnogome pomažu lakšem ulaženju u taj poetični
i tužni svet. Ono što najviše doprinosi je odmerenost u detaljisanju i pomalo
asketski kolorit koji stvara jak efekat melanholije, čak i u bujnim predelima.
Animacija je očekivano izvanredna, sa blagim uplivom CG grafike. Za dizajn
mehaničkih naprava je bio zadužen Šinđi Aramaki. Dovoljno je reći da je on
režirao "Appleseed" i da je i ovaj put bio na visini zadatka. Zanimljiva
činjenica je da je svaki tekst u Wolf’s Rainu napisan na ruskom, ćiriličnim
pismom. Predeli kroz koji vučja grupa prolazi su mahom pusti i beživotni,
najčešće pod snegom. Naselja su retka i predstavljaju ostatke negdašnje
civilizacije. Tehnologija je na nivou pedesetih godina prošlog veka, osim u
slučaju Plemenitih, koji imaju napredna vozila i high tech zamkove sa svim
uslovima za lagodan život. Nepravda, pa to ti je. Uglavnom, odličan i odmeren
crtež koji se ističe izuzetnim osećajem za lepo.
Estetski utisak ne bi bio potpun bez adekvatne zvučne
podloge, a već pogađate da Wolf’s Rain briljira i na tom planu. Vrlo izražajni
glasovi seiyu-a dolaze do izražaja tek pred kraj kad krene prava drama. Muziku
je birao genije. Ne samo što je fenomenalna, već je i svaka melodija iskorišćena
tako da u kombinaciji sa slikom precizno određuje raspoloženje celoj sceni.
Soundtrack je raznovrstan, od simfonijskih kompozicija preko svojevrsne tribal
muzike do balada u stilu Džonija Keša. Generalna odlika svih pesama je da nisu
baš za svadbu. Uvodna pesma, "Stray" je za istoriju.
Uz sve dosad pročitano, siguran sam da ne očekujete neku
veselu atmosferu. Takva i nije. Svest o skorom kraju sveta je prisutna među
ljudima. U tom totalnom beznađu, svako od likova prati neki svoj ideal, ma
koliko klimav bio. Ideja o Raju na zemlji nije ništa više od legende i
najizrazitiji razlog što tri druga prate Kibu je znatiželja da vide šta će biti
sa njim, barem u početku. Njih progoni Kvent, klasični osvetnik sa željom da
izravna račune sa vučjim rodom pre nego što sve ode u zaborav. Uz njega, Hab i
Šer prate Čezu i jedno drugo, pokušavajući da obnove romansu. Najzad, čak je i
D’arsija, antagonista, biće izmučeno nesrećnom ljubavlju i čekanjem na njen
povratak. I pored apokalipse u drugom planu, Wolf’s Rain je vrlo pedantan u
ulaženju u svest i misli svakog karaktera. Tihih i intimnih scena ima sasvim
dovoljno da otkrijemo šta se kome mota po glavi, mnogo pre nego što i sami
priznaju. Da predupredim insinuacije, kad kažem "intimno", ne mislim na
oprašivanje i oplođenje, hvala na pitanju. You bunch of perverts :). I pored
činjenice da vukovi i Čeza traže nešto čega verovatno nema, pomislićete da bi
bio greh božji da ne nađu svoj Raj. Oni malo racionalniji će već žaliti sudbinu
unapred propale potrage, a osećajniji će navijati da se ipak desi čudo. Na kraju
će i jedni i drugi doći na svoje.
Za kraj, samo sledeće: Elegija je jedna od najlepših
književnih formi, ali nije za svakoga. Ako smatrate sebe dovoljno spremnim da
stavite emocije na ozbiljnu probu, pogledajte ovu priču o stvorenjima suviše
lepim za ovaj svet i njihovom pokušaju da nađu davno izgubljeno utočište.
Predivno, poetično, melanholično i vrlo potresno. Skala od pet je upravo
nezvanično probijena.
Vukovi
Vrlo snažna, brza, izdržljiva bića, uz to obdarena razumom. Čula i moć zalečenja
su im daleko razvijenija od naših, instinkti ih vode u prirodi, a pun mesec na
njih deluje kao doping. Trebalo je da su istrebljeni pre dvesta godina, ali su
se samo uklopili, uzevši ljudski lik. U "Mesečevoj knjizi" se vukovi pominju kao
bića koja je bog stvorio, da bi potom oni stvorili ljude. Kad ljudi budu pred
izumiranjem, vukovi će doći i povesti ih u Raj.
Kiba (Očnjak)
Iznenada se pojavljuje u gradu, sav izranjavljen i iscrpljen. Već u razmeni
stavova sa Tsumeom se vidi da je preveliki idealista za sopstveno dobro. Ne
ustručava se od ubijanja, odbija da uzme ljudski lik i ne poštuje ništa do svog
instinkta. U grad je, kao i ostala tri vuka, došao jer je osetio cvet-devojku,
koju već dugo traži. Od sve četvorice on je najdivljiji i nije iskvaren dugim
bivstvovanjem sa ljudima kao ostali. Zato se uvek šokira kada vidi pripadnike
svog roda kako rade nedolične poslove da bi preživeli. Vrlo je impulsivan i
upada u obračune zbog svog radikalnog stava. Kiba je jedini preživeo iz svog
klana i, nemajući drugde, zapućuje se u Raj. Iako mu razum stvara rezervu prema
celoj toj priči, unutarnje ja ga uporno tera napred. U svom sećanju on čuva
sliku prelepih belih cvetova koje guta plamen i želi da ih ponovo vidi. Čeza mu
je postala težište stavova i osoba koja opravdava njegove porive. Vrlo je
zaljubljen u nju, ali efemerno, kao u prelepu ideju ili umetničko delo. Njegov
ljudski lik je vrlo privlačan momak od dvadesetak godina, duže braon kose i
prodornih, plavih očiju. Odeven je krajnje neobavezno, u starke, džins, belu
majicu i tamnu jaknu. Čak i u ljudskom obliku deluje pomalo nezemaljski. Vrlo je
nezavisan i ne traži pomoć, čak i kad mu treba (ne kaže se slučajno "lone
wolf"). Nije ga puno briga za kompanjone, ali je svestan da ga oni spasavaju
nekog težeg stradanja, pa ih makar poštuje. Ubedljivo je najdirektniji i prvi
otkriva razloge svojih stavova i dela. Kiba je dobio ime po svojim očnjacima
kojima s lakoćom krivi metalne rešetke, a meso s kostiju skida kao paučinu.
Tsume (Kandža)
On je vođa bande koja ordinira u okolini grada u kom je Čeza. Iako je čovekolik,
izbegava fizički kontakt, jer je njegov ljudski lik samo optička iluzija i
dodirom bi se izgubio. Okružen je ljudima koje ne voli, ali mora da ih koristi
za svoje ciljeve, a ustvari je najusamljeniji i totalno nedruštven. Pošto stvar
sa bandom padne u vodu, Tsume se nerado udružuje sa ostala tri vuka i odlazi iz
grada u kom je naučio da živi po pravilima. Tsume je totalni kontraš. Vrlo je
neprijatan, grub, asocijalan i potpuno skeptičan u vezi sa Rajem i svim tim. Uz
to, pokušava da se postavi kao neko indiferentan u vezi sudbine svojih
sadrugova. Ta mačo poza je samo fasada za osobu koja živi u strahu. Tsume se
plaši da se zbliži svojim sunarodnicima samo da ne bi bio povređen njihovim
gubitkom, a ne zato što mu ne trebaju. Kao što reče Hige: "On je najdetinjastiji
od svih nas." Trudi se da ignoriše Čezu, ali to ne prolazi. Vremenom se
otkravljuje i zbližava videvši da je ta stvar sa apokalipsom za ozbiljno. Kao
čovek, on je najstariji u družini, ima taman ten, sivu kosu i oči boje ćilibara.
Na grudima mu je poveliki X-ožiljak, obučen je u crni uski kožni komplet i
jedini u grupi naoružan nožem zanimljivog oblika, koji je više alibi za štetu
nastalu od njegovih kandži nego konkretno oružje.
Hige (Brkovi)
Veseo i bezbrižan tip, barem takav počinje seriju. Pojavljuje se pred
zarobljenim i ranjenim Kibom i uspeva da mu malo ublaži stavove rečenicom: "Šta
ti vredi ponos kad si mrtav?" Od tad se ne odvaja puno od njega, da ovaj ne bi
napravio neku štetu. I pored bezbrižnosti, vrlo je snalažljiv i oštouman, sa
dodatkom odlične intuicije. Zna koji je jedini način da se bude srećan u svetu u
kom je skoro sve uskraćeno - da se želje svedu na minimum. Tako je on prilično
pragmatičnih ciljeva: hrana, voda, slonište i eventualno nešto za zaskakanje.
Dolaskom Čeze on proširuje sferu interesovanja i biva više nego zaintrigiran
potragom za Rajem. Kasnije se udvara šestom članu njihove družine, vrlo lepoj
novopečenoj vučici. Čeza ionako nije njegov tip. Hige izgleda kao dečak, ali je
viši i krupniji od Kibe. Lice mu je klasične A-dur fizionomije, s kog ni dugo i
naporno putovanje ne može da skloni optimizam i zadovoljstvo. Frizura mu je u
stilu Spajka Špigla iz Cowboy Bebopa, a oko vrata nosi ogrlicu sa ćiriličnim H
(X). Obučen je u svetlu i široku sportsku odeću. Nije borbeni tip, to prepušta
Kibi i Tsumeu, ali mu je njuh najbolji u grupi. U stanju je da nanjuši "pseći
izmet sa deset kilometara". To zapravo baš i nije dobra stvar. Svejedno, pred
kraj se ispostavlja nešto neočekivano, što drastično menja mišljenje publike o
njemu.
Toboe (Urlik)
Najmlađi član grupe je još nenaviknut na svoj ljudski lik. I pored toga, ne ide
mu u glavu da samo izgleda kao ljudsko biće, a da je ustvari zastrašujuće snažna
zver. To dovodi do bolnih nesporazuma, jer Toboe pokušava da se sprijatelji sa
ljudima i nehotično im nanosi zlo. Tad natrčava na Tsumea i ubrzo se udružuje sa
ostalima. Klinac kakav je Toboe može da bude samo naivan. Opet, ta njegova
prostodušnost ponekad "ozrači" i ostale članove grupe. Zbog svoje nevinosti i
neshvaćenosti užasno pati i svoj bol pretače u jezivo zavijanje. Otud ime. Vrlo
je osetljiv, znatiželjan, iskren i pomalo umiljat. Ljudski lik Toboea je
petnaestogodišnjak poluduge braon kose i smeđih, iskrenih očiju. Crvena košulja,
vojničke pantalone i čizme su njegov izbor odeće. Osoben znak mu je narukvica od
alki na ruci (prednjoj nozi). Uz starije i iskusnije društvo on nauči puno o
svom rodu, i sudbini koja ih čeka. Čeza mu je nešto poput majčinske figure, iako
se nimalo ne snalazi u svetu u kom se zatekla. Svojom veselošću pomaže drugovima
da prebrode unutrašnje nemire, ali i on sam stoički nosi svoj krst od ranije.
Čeza
Oko ove devojke su se okupila četiri vuka i pošla s njom u Raj. Osim njih, za
Čezu se interesuju skoro svi u seriji, pa se čini da je ona oslonac zapleta.
Dobro pitanje je šta je ona, jer je devojka tek likom. Ustvari, ona je prvi
uspeli eksperiment Plemenitih da stvore Cvet-devojku. Svo vreme do dolaska Kibe
u grad bila je u potpunoj hibernaciji, a tek kad je D’arsija otme ona se budi.
Kad već dopadne među vukove, trojica od njih je paze kao malo vode na dlanu.
Zauzvrat ona im vida rane, popravlja im raspoloženje i krepi ih prelepim cvetnim
mirisom. Prema Kibi posebno gaji nežna osećanja, jer ih se on nije baš nadobijao
u životu. Cvet-devojka izgleda prilično neobično. Kosa joj je do ramena i svetlo
ljubičasta, zenice očiju sjajno ružičaste, a beonjače boje sazrelog crvenog
vina. Utegnuta je u tesan beli kostim, a kasnije joj Hige nabavlja ogrtač i
čizme u tonu očiju. Do kraja serije Čeza kontaktira sa svim likovima u potrazi,
budući da se svi otimaju oko nje iz raznih razloga. Ono što je sigurno je da je
Čeza neko od koga zavisi kuda će ovaj svet dalje.
D’arsija
Pripadnik Plemenitih, jedne od cenjenijih porodica. On je taj koji je stvorio
Čezu i jedini zna kako da je upotrebi. Njena otmica je bila prosti povraćaj u
punopravno vlasništvo. D’arsija je, iako negativac, u biti neko ko zaslužuje
najviše sažaljenja. Nekada je uživao u skladnom i divnom životu sa svojom
ljubljenom Harmonom na mestu koje je lako moglo da prođe kao Raj. Ono što se
isprečilo njihovoj večnosti u tom blaženstvu je bila kletva koja prati celu lozu
D’arsija. Harmona se razboli od tzv. Rajske bolesti i duhom se premesti u to
čudesno mesto. Da bi se ponovo ujedinio s njom, D’arsija mora da nađe put do
Raja. Za to mu već treba Čeza. D’arsija je markantan i hladan tip mušakrca, koji
prikriva uragan emocija ispod krutog stava. Levo oko mu je zatamnjeno staklom, i
to oko je simbol prokletstva njegove porodice.
Hab Lebovski i Šer Dekroa
Nemam nikakvo pravo da razdvajam ovo dvoje, čak ni u opisu. Ovaj par su obični
ljudi koje sudbina baca u apsurdne situacije. Njihova priča je isprva klasična:
bračni drugovi koji se razdvajaju usled Šerine prezauzetosti ispitivanjem Čeze.
I pored Habovih nastojanja da obnove vezu kad Čezu otme D’arsija, Šer odlazi da
je pronađe. Hab ubrzo polazi za njom, sa ciljem da je ubedi da počnu ispočetka.
Šer je veoma lepa žena, jedan od lepših likova u animeu. Plavu kosu vezuje u rep,
mada pušta pramenove sa strane lica. Nosi tanke ovalne naočari za vid, preko
plavih izražajnih očiju. Tridesetih je godina. Vrlo se lepo oblači i očigledno
poseduje prefinjen osećaj za lepo. Početak je zatiče u istraživačkom centru gde
posmatra Čezu. Neprekidno radi i nema vremena za lični život, stoga se razvela
od Haba. Kao i svaki naučnik, veruje samo u očigledne i logične činjenice, i
zato joj sve što se dešava oko Čeze deluje neverovatno. Kroz njenu potragu za
Cvet devojkom ona se menja i postavlja neke bitne stvari u životu na pravo
mesto. Ne znam zašto, Šer budi mnogo veće saosećanje i simpatije nego nestvarni
likovi, bar kod mene. Iako Hab radi opasan posao detektiva, utisak je da je on
pomalo šmokljan. Najpre, alergičan je na verovatno svaku životinjsku vrstu koja
postoji. Dalje, ekstremno izbegava konflikte i komplikacije svake vrste. Na
kraju, ima užasan ukus i naklonjen je kičeraju. Duga potraga za Šer baca ga u
situacije koje ga primoravaju da promeni stavove i navike. Hab je inače takođe
zgodan i šarmantan, onako američki plav, i obučen je kao klasični detektiv iz
krimića.
Kvent Jaiden i Plava
Kvent je nekad bio šerif i porodičan čovek, sve dok nije video vukove kako viore
na zgarištu njegove kuće. Tad je odlučio da se osveti celoj toj pasmini. Pomoć
mu pruža Plava, pas koji ima vučje krvi u sebi, pa može da vidi vukove čak i ako
su u ljudskom obliku. Kventovo sredstvo osvete je zastrašujuća puška koja
kombinuje mehanizam repetiranja Vinčesterke i šaržer Kolta (burence je i dan
danas najpouzdaniji tip šaržera-ne zaglavljuje nikad). Šest metaka je više nego
dovoljno ako je kalibar Magnuma u pitanju. Bivši šerif izgleda kao omatoreli i
iscrpljeni kauboj, vođen samo željom za osvetom. Ipak, uspomena na smrt
najbližih je toliko bolna, da vrlo često svraća do šanka i naručuje čega ima
najviše.
|