U radu Ghibli studija mogu se primetiti neke zakonitosti. Najizraženija
je da izrada njihovih filmova traje godinama, zbog Mijazakijevog insistiranja na
klasičnom crtanju i bojenju. Najnovije njegovo delo, osmo po redu za Ghibli,
stvoreno je u ekspresnom roku, svega dve godine posle Spirited Away, valjda da
iskoristi talas popularnosti dotiranog filma. I uspeo je, na Venecijanskom
festivalu publika je oduševljeno prihvatila najnoviji Mijazakijev film a
nominacija za Oskara je samo potvrdila da je i ovaj put Ghibli studio uspeo da
uhvati magiju i smesti je na papir.
Radnja Howl’s Moving Castle-a je bazirana na romanu engleske
spisateljice Dajen Vin Džons i u osnovi je alegorija na samog Mijazakija koji se
sa svojih šezdeset i pet oseća kao dečak. "Čitajući roman osetio sam veliku
simpatiju za glavne junake", - rekao je on u onom intervjuu Total Filmu koji sam
masovno citirao opisujući
Spirited Away. Svet Howl’s Moving Castle-a je najviše
nalik na Britaniju pred Prvi svetski rat. Sofi je tinejdžerka koja radi u
prodavnici šešira u omanjem gradu. Živi mirnim životom uz majku i stariju
sestru, kad je stižu glasine o ratu koji počinje. Spletom okolnosti ona sreće
Haula, lepog i hrabrog čarobnjaka koji joj pomaže da pobegne od vojnika koji su
opseli grad. Baš to poznanstvo sa njim je uvaljuje u ozbiljne nevolje, budući da
je u Haula zagledana i matora veštica u crnom koja nenadano posećuje Sofi i baca
čin na nju. Sofi je sad zarobljena u telu oronule starice od devet banki, a ako
i nađe Haula, ne može da mu ispriča o svom stanju jer joj se usta "zavare" kao
Neu u onoj sceni ispitivanja. Kako bilo, Sofi napušta grad u kom je živela i
odlazi da nađe sebi leka. Na putu sreće nemo strašilo koje je navodi do najluđeg
vozila ikad sagrađenog- Haulovog pokretnog zamka. Zamak je zapravo građevina u
stilu Salvadora Dalija, sa dimnjacima i kulama koji štrče na sve strane a
pokreću ga četiri mehaničke noge nalik pilećim. Pri hodu se divlje klati pa
odaje utisak građevine koja samo što se ne "raskrlješti" i koju samo neka sila
drži na okupu. Ušavši na jedna od mnogih vrata, Sofi se uverava da je enterijer
zamka mnogo veći predstavnik anarhije nego eksterijer. Prosto rečeno, zamislite
momački stan kroz koji je prošao uragan i pobacao bombe i imaćete približnu
predstavu.
Zamak je nastanjen trojicom muških bića. Jedan od njih je dečak koji
je Haulov šegrt i pomoćnik, drugi je Kalcifer, vatreni duh koji pokreće zamak a
treći Haul lično. Mesto, znači, vapije za ženskom rukom, tako da je Sofin
dolazak legao kao poručen. Ako izuzmemo opšti nered, zamak je čudesno mesto na
kome se prostor pomalo krivi. Naime, iznad jednih vrata postoji kružnica
izdeljena na četiri dela koji mogu biti obeleženi metalnim trouglom. U
zavisnosti od toga koji je deo izabran vrata će voditi na drugo mesto. Tek tako,
cing! i eto nas u gradu 500 km dalje. Ono što je problem je što Haul beži od
vojne obaveze, budući da je prestravljen od užasa rata. Pošto je čarobnjak,
obaveza mu je da se odazove Kraljevom pozivu, ali on kao da nema srce za patnje
drugih. Rat je inače nastao zbog nestanka kraljevića susednog kraljevstva koji
je zadnji put viđen u diplomatskoj poseti kralju "ove" zemlje. Sledi
raspetljavanje iz situacije i razvoj romanse između Haula i Sofi.
Vrhunska i osobena grafika i animacija su trejdmark studija
Ghibli. Srećom, to se ispoštovalo i ovde. Neverovatna konstrukcija zamka i
animacija su toliko efektne da odaju utisak korišćenja CG-a. To je samo
delimično tačno. Zamak jeste modeliran i animiran kompjuterski, ali je preko
svakog frejma tog rada je nanošen crtež u ravni, pa zamak na četiri noge deluje
neverovatno živo i tečno. A zašto samo četiri? "Pa, brže je animirati četiri
nego šest nogu." - lakonski je odgovorio veliki majstor. Dizajn građevina i
vozila je inspirisan kasnim devetnaestim vekom u Evropi, a likovi su ipak
detaljniji nego u ranijim Ghiblijevim delima, što i jeste neki prirodni redosled
stvari. Varijetet raznih stvorenja i ovde dolazi do izražaja. Favoriti su ludo
skakutavo Strašilo i kuče koje izgleda kao otirač sa glavom a zvuči kao da mu je
nešto uginulo u grlu.
Što se zvuka tiče, poznato je da Miramax, koji je distributer
Ghiblijevih dela, ima puno obzira pri nasnimavanju glasova na engleskom jeziku.
I ovde je učinjen izuzetan posao. Mladu Sofi glumi izvanredna Emili Mortimer,
dok matoru Sofi glumi Džin Simons (ne gitarista KISS-a već glumica dvostruko
nominovana za Oskara). Za pohvalu je i Haulov glas,
malo ko osim Christian Bejla ume da tako efektno izrazi raspon osećanja od bezbrižne
zanesenosti do očaja. Interpretacija je u ravni sa Mononoke, ali ne i bolja od
nje.
Kao i svako Ghiblijevo delo, i Howl’s Moving Castle sadrži
veliki broj motiva. Najizraženiji od njih je pobuna protiv ratova svake vrste, a
odmah iza njega i činjenica da starost ne može da umanji sjaj nečije duše. I sam
Mijazaki je odličan primer za poslednju tvrdnju.
Romansa u neverovatnim uslovima je izgleda Ghiblijev "cup of
tea". Tako i ovo njihovo sveže delo uspeva da održi standarde koje su postavili
njegovi slavni prethodnici. Iako je Sofi začarana, u zamku joj se ponekad vrati
mladolikost, u zavisnosti od toga koliko je vesela. Haul sa druge strane menja
boju kose u zavisnosti od raspoloženja, a kad je u većoj krizi postaje vrlo
nezgodno pticoliko stvorenje. Jedini način da se kletva sa Sofi skine je da joj
Haul pokloni svoje srce. To i ne bi bio problem, samo da ga ima kod sebe. Dalje
neću da kvarim.
Oni koji su već gledali sve od Ghiblija znaju već šta mogu da
očekuju. Ne mislim da trošim reči i oduzimam vam vreme još dugo, pa ću samo da
napomenem da je i pored svih ispunjenih očekivanja Howl’s Moving Castle ostao
iznenađujuć i vrlo interesantan film. Uživajte u njemu.
|