11. avgusta 1993. godine, SNK (Shin Nihon Kikaku) je izdao igru Samurai
Shodown (Samurai Spirits u Japanu). Ovaj naslov je označio početak jednog od
najpoznatijih serijala na NeoGeo MVS (a kasnije i AES) platformi, kao i
stvaranje novog podžanra borilačkih igara u kojima se borbe definišu efikasnom
upotrebom hladnog oružja. Igra je smeštena u alternativni feudalni Japan i prati
sudbinu 12 boraca koji su se odlučili da zaustave zlog maga Amakusu. Sama priča
je u to vreme bila neobična za neku borilačku igru. SNK je odlučio da igračima
ponudi nešto drugo, eksperimentišući na polju borilačkih VS igara.
Igra donekle koristi sistem upotrebljavan u SNK-ovim hitovima
kao što su Fatal Fury i Art of Fighting, ali sa nekim bitnim izmenama. Npr.
pored lakog (A,C) i srednjeg (B,D), uvedeni su i teški
udarci koji se aktiviraju kombinacijom lakih i srednjih udaraca (A+B i C+D). Svaki od boraca ima svoje
sopstveno oružje koje priliči njegovoj ličnosti. Protivniku je moguće izbiti
oružje(i obrnuto) pri čemu onaj koji završi bez njega postaje daleko
inferiorniji u odnosu na protivnika (slab damage, nemogućnost da se izvedu
specijalni potezi...). Sistem nije button-mashing, već zahteva od igrača
taktiziranje. U borbama se zapaža odlični ''zumirajući efekat'' prvi put uveden
u igri Art of Fighting, što znači da se kamere približava i udaljuje u
zavisnosti od položaja boraca. Takođe na nekim nivoima je moguće razbiti
određene stvari. Kao još jedna novost, tokom borbe se pojavljuje mišićavi ratnik
sa čekićem koji dobacuje razne predmete, od kojih su neki korisni(power-ups) a
neki odmažu. Combo sistem ne postoji, ali zato je u igru uveden POW bar. POW bar
se puni tako što igrač gubi energiju, do tačke kada njegov borac bukvalno
pocrveni od besa i dobija mogućnost da izvede najefektivnije poteze i oduzima
više energije tokom napada. Takođe je uvedeno i zatrčavanje na protivnika koje
se izvodi tapkanjem komande za napred dva puta.
Poredeći
ovu igru sa ostalim SNK-ovim hitovima iz tog vremena, dolazi se do zaključka da
je ova igra načinila veliki korak ka formiranju SNK-ovog jedinstvenog stila koji
ga je proslavio u narednim godinama. Da je SNK dao sve od sebe vidi se u dizajnu
boraca, koji izgledaju odlično(od Haomarua i Nakoruru do džinovskog Earth
Quake-a). U igri se svakako prepoznaju manga/anime uticaji, jer većina boraca na
neki način podseća na likove iz famoznog Ninja Scroll-a. Čak šta više, kruže
glasine da je ista ekipa koja je bila zadužena za poznati anime, radila i na
dizajnu SS boraca. Neki borci su dizajnirani po ugledu na prave likove iz
japanske istorije kao npr. Haomaru (Miyamoto Musashi), Hanzo Hatori...
Specifičan je i dizajn glavnog protivnika Amakuse koji je u stvari muško ali ima
sve osobine i izgled žene i takođe je baziran na stvarnoj istorijskoj ličnosti.
Neke borce čak prate i životinje koje se bore uz njih, što je još jedan
interesantan detalj. Nivoi izgledaju odlično, a posebno se izdvaja ona koji dele
Haomaru i Ukyo. Iako se glavna priča odvija u Japanu, borbe se dešavaju širem
sveta. Zanimljiv detalj na nivoima predstavlja i misteriozni Kuroko, koji
predstavlja neku vrstu sudije.

Još jedan element koji doprinosi ''Samurai'' feelingu je
mogućnost da dovršite protivnika na najbrutalnije načine (da ga bukvalno
prepolovite na dva dela). AI u igri je prilično dobar, ali istovremeno i
neuravnotežen (poslednji protivnik Amakusa je pretežak). Samurai Shodown je odlična igra
koja je za svoje vreme bila veoma napredna. Neki zlobnici su je nazivali klonom
Street Fightera, ali SS je sve, samo ne još jedna verzija SF-a. Apsolutni
klasik.