U svojoj dugoj istoriji SNK je stvorio veliki broj hit igara. Pochevshi od interesantnog
Ikari Warriorsa koji je prva igra ove igrachke kompanija radjena za neku konzolu, tokom godina su stizali i drugi
nezaboravni naslovi, uglavnom radjeni za NeoGeo i kasnije portovani za obichne smrtnike koji nisu imali nekoliko stotina
dolara za nabavku ove konzole. Nazhalost 2001. godine SNK je propao kao samostalna kompanija, a poslednja igra njegovog
americhkog odelenja koju opisujemo je pravo umetnichko delo.

Garou: Mark Of The Wolves je najlakshe opisati kao nezvanichni nastavak Fatal Fury
serijala, jer za to postoji podosta razloga. U igru ce vas uvesti jedan od 2 (!) fenomenalno uradjena introa (praksa
poznato josh samo iz Last Blade serijala), u kojima cete videti samo dve poznate face - Geesa Howarda i Terryja Bogarda
od kojih se samo ovaj drugi nalazi u igri, kao jedini stari lik, ujedno i zashtitni znak Fatal Fury serijala. Medjutim,
chak je i on dozhiveo promene pa nema vishe prepoznatljive crvene jakne i kape, a i jedan njegov potez je eliminisan
(Rising Tackle). Ostalih 13 likova koje mozhete odabrati su vecinom povezani sa nekim od likova iz Fatal Furyja, ali
izgleda da je Rock Howardu (Geesov sin, Terryjev uchenik) posvecena najveca pazhnja. Sve to ne deluje toliko chudno kada
znate da se borilachki turnir odigrava u 2008 godini!

Veliki adut ove igre je grafika koja je odradjena perfektno, pochevshi tu od fenomenalno
nacrtanih i sjajno animiranih likova koji nemaju konkurenciju na platformi, do odlichno uradjene aktivne pozadine i
prelepih specijalnih efekata. Okolina je zaista impresivno uradjena, a narochito se istichu vodopad, centar grada i
scena na vozu, koja ce vas podsetiti na Fatal Fury 2. Sve ovo nas dovodi do zakljuchka da je ovo igra sa najboljom
grafikom za NeoGeo. Pored vec pomenutih introa, svaki uvod u mech je uradjen u obliku mini animacije, na slichan nachin
kao kod Last Bladea i njegovog nastavka. Lepo je shto ne postoji nebulozna borba sa sopstvenim klonom, a za polufinalni
i finalni mech uradjene su posebni filmici koji ce razjasniti ulogu vasheg pulena na turniru.

Zvuk je za svaku pohvalu, bogat je semplovima, mada se primecuje nedostatak pozadinskih
efekata, shto svrstavamo u minornu manu. Muzika je sjajna a pravi kuriozitet je tema na Rock Howardovom nivou jer je
jedan njen deo IDENTICHAN velikom hitu Roberta Milesa – Children! Kontrole su neshto najbolje ikada vidjeno za NeoGeo
jer je izvodjenje bilo kog specijalnog poteza lakshe nego u bilo kojoj drugoj igri koju je SNK objavio! Ovo je od
posebnog znachaja za pochetnike koji imaju losha iskustva sa King of Fightersom ili recimo Art of Fightingom.
Desperation i Super Desperation udarci se obichno izvode veoma lako, pa ce mozhda samo igrachima koji vode Terryija u
drugim igrama stvoriti male probleme. Josh jedna novina na polju gameplaya je uvodjenje TOP skale koja kada je
aktivirana, omogucava izvodjenje specijalnog udarca (C+D) i josh nekoliko dodatnih pogodnosti. Tu je i Just Defend
sistem (blokiranje udarca u poslednjem momentu) - koji ce vam chak i blago dopuniti energetsku skalu. Konzolnoj
varijanti igre je posvecena pazhnja kao nikada do sad, tako da su u njemu prisutni razni modovi igre a jedna od opcija
je i Practice koja je idealna za uvezhbavanje tehnika borbe.

Tezhina igre takodje zasluzhuje pohvale jer protivnici nisu sumanuto teshki tako da je i
igranje na default tezhini prijatno iskustvo. Iznenadjujuce za SNK, poslednji protivnik takodje nije josh jedna
inkarnacija nedodirljivog boga, mada cete se dobro pomuchiti da ga savladate.
Garou Mark of The Woves ima jako malo mana koje zaista nisu vredne pomene. Bez dileme,
ovo je je jedna od najboljih igara koje je napravio SNK, pravi dragulj koji nikada nece biti zaboravljen.