Capcom je sa prvim Devil May Cry-om još 2001. ponovo oživeo žanr hardcore
akcionih igara, čiji su stil i težina zasnovani na sličnim igrama iz vremena
8bit/16bit konzola i arkada. Posle loše prihvaćenog nastavka i odličnog trećeg
dela, četvrti deo DMC franšize je objavljen za next-gen sisteme sa idejom da se
serijal i akcione igre ovog tipa približe još širim masama.

Priča ovog nastavka se odvija u fantazijskom dalekom gradu
Fortuna kojim je nekada vladao legendarni mračni vitez Sparda koji sada
predstavlja neku vrstu svetca tj. osnovu religije koju grupa zvana "order of
the sword" zastupa. Na njihov jubilarni "day of the sword" praznik
misteriozni napadač (Dante) koji se pojavljuje niotkuda ubija vodju kulta
pred punom crkvom (think ubistvo Pape za vreme ceremonije u Vatikanu). Nero,
mladjani buntovnik iz ordera, čiji je jedini posao do tada bio
odstranjivanje slabijih demona, dobija zadatak da progoni misterioznog
atentatora. Uvodjenje novog lika i prebacivanje glavnog lika iz originalne
triologije sa PS2 u privremenu ulogu glavnog negativca i nije bas
najsrećnije proslo kod starijih fanova serijala, ali je svakako osvežilo
franšizu i dovuklo nove fanove (think rabid fangirls). Uglavnom kako igra i
priča budu odmicali sve će polako doći na svoje mesto, uz dosta obrta i
iznanedjenja koja ne bi očekivali u priči jedne igre gde je fokus pre svega
na akciji.

Izvodjenje je slično prethodnim nastavcima, Capcom se držao
stare formule koja očigledno funkcioniše sasvim lepo i dalje, tako da je
next-gen sistem iskorišćen najviše za unapredjenja u grafici. Furiozna akcija,
razbacivanje gomila protivnika suludim over the top potezima su i dalje tu. Novi
protagonista dosta podseća na Dantea jer takodje za borbu koristi kombinaciju
mača za blisku borbu i vatrenog oružija za daljinu (i produženje pada). Ispod te
prekopirane osnove iz prošlih nastavaka krije se ipak skroz nov i drugačiji
sistem budženja Nerovog mača, Red Queen, čija je drška slična "gasu" sa
motocikla i čijim turiranjem se povećava njegova snaga. Nerova "devil bringer"
ruka takodje doprinosi raznovrsnijoj akciji jer sa njom hvata protivnike i
predmete iz daljine. Kada oko polovine igre Dante postane igrivi lik sistem
postaje drugačiji, sa stilovima sličnim onim iz DMC3 samo što ih je ovoga puta
moguće menjati za vreme borbe. Izmedju nivoa moguće je iskoristi sakupljene
poene za otključavanje novih moći, comboa, kao i kupovinu itema za lečenje,
dopunjavanje magije i sličnog. Iteme je moguće koristiti bilo kada u igri
ulaskom u meni koji pauzira akciju, kao u originalnom Ninja Gaiden remake-u, što
dosta olakšava igru. Slično spomenutom naslovu, najspektakularniji momenti u
igri su svakako borbe sa boss-ovima, koji su ovoga puta veoma originalni, jedini
problem je sto ćete se sa svakim susretati najmanje 3 puta tokom igre.

Kao što smo spomenuli, grafika je realno najveće unapredjenje
koje je prelazak na PS3 doneo. Konstantnih 60fps-a, odlično osvetljenje i
efekti, prelep detaljan dizajn likova i nivoa kao i neverovatne real-time
animacije čine da DMC4 sa vizuelne strane stvarno sija. Kamera je skroz ok i
jako retko pravi probleme. Nivoi su dosta raznovrsni, mada kako ćete svaki
prelaziti po dva puta najmanje stiče se utisak da je trajanje igre veštački
produživano.

Muzika je raznovrsna, dramatične
pozadinske teme sa nivoa ćete čuti samo dok ste van borbe, dok metalska fight
muzika, kao i ranije, kreće uvek kada borba počne (da, ponovo je jedna tema u
pitanju koju ćete slušati tokom cele igre). Melodije iz menija kao i pesma sa
kraja igre prosto hipnotišu, tako da je OST za svaku preporuku posebno ako
volite kvalitetnu originalnu muziku iz igara. Zvuk je pošteno odradjen,
turiranje Red Queen mača i svi ostali FX-ovi se uklapaju lepo, dok cheesy
glasovi likova i forsirana "coolerska" dobacivanja za vreme borbe mogu da
iritiraju, mada zavisi od toga kako gledate na sve to. Ukoliko ste anime fanovi
i mislite da su Danteova preterivanja iz prošlih nastavaka bila jako cool,
osećateće se kao kod kuće, s tim sto se Dante malo uozbiljio (samo malo), mada tu
je zato novi teen spirit Nero sa svojim tauntovima, "power" rečima i "oteli su
mi devojku" emo momentima.

DMC4 je jedna od onih igara koju ćete, ukoliko ste causal
igrač, najverovatnije završiti posle par dana intenzivnog igranja i onda preći
na nesto drugo, dok veći nivoi težine, otključavanje
raznih bonusa i "achivementa" (za sada samo ingame) mogu biti izazov i za
hardcore masu.