“I vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imaše sedam glava i rogova deset,
na rogovima njezinijem deset kruna, a na glavama njezinijem imena hulna... I
pokloniše se zvijeri govoreći: ko je kao zvijer? i ko može ratovati s njom?”
- Otkrovenje Jovanovo, glava 13. stihovi 1. i 4.
Kakav šok. Ova serija će mi ubuduće služiti kao dokaz da je
anime ultimativni oblik umetnosti koji je daleko ispred vremena u kome je
stvoren. I pored toga što su se odrekli apsolutno svih trikova za privlačenje
publike, autori Monstera su stvorili neverovatno delo, seriju koja je
napravljena po svim pravilima igranih ostvarenja. Donekle je teško poverovati da
je Monster uopšte anime, zbog krajnje realističnosti i nepretencioznosti. U
nekom boljem svetu bi bio bestseler, najgledanija i najomiljenija serija među
odraslom publikom. Ovako, ako snime igranu verziju na španskom i ubace
dominantne elemente romanse (kesu, dajte kesuurgljbhlj!), možda i urade nešto.
Prva značajna promena je prlilično atipično mesto radnje.
Umesto u Japanu, svemiru ili fantazijskom svetu, Monster započinje radnju 1986.
u Dizeldorfu, Nemačka, tačnije u Memorijalnoj bolnici Aizler, u kojoj je
zaposlen glavni lik. Njegovo ime je Dr.Kenzo Tenma i došao je iz Japana na
specijalizaciju. On je vrhunski neurohirurg i, iako još mlad, već vodi vrlo
teške operacije. Kenzova karijera je vrlo perspektivna, budući da ima naklonost
direktora bolnice Dr.Hajnemana, čija kći Eva mu je verenica. Ipak, politika
bolnice je nešto što ne razume baš najbolje, pošto su mu kao lekaru svi životi
jednako vredni. Hajneman, međutim, favorizuje "zaslužne" građane i jednom je
prilikom premestio Tenmu sa operacije turskog imigranta stradalog na gradilištu
na operaciju operskog pevača. To je Tenmi veoma zasmetalo, ali nije mogao da
nađe razumevanje među kolegama. Drugi put, u bolnicu su istovremeno doneti
gradonačelnik Dizeldorfa i blizanci Libert, od kojih je Johan prispeo s metkom u
glavi, a Ana u dubokom šoku. Tenma ignoriše naređenje direktora, operiše Johana
i spasava mu život, dok gradonačelnik umire. Posledica toga je da Tenma gubi
socijalni status, biva degradiran a Eva raskida veridbu. Međutim, ubrzo blizanci
nestaju iz bolnice, a tri doktora višeg ranga, uključujući i Hajnemana bivaju
otrovani. Komisija se sastaje i unapređuje Tenmu u šefa hirurgije, umesto da mu
se očekivano zahvali na saradnji. Policiji je Tenma sumnjiv, ali nemaju dokaze
pa samo mogu da ga ispitaju. Na mestu šefa hirurgije Tenma provodi sledećih
devet godina, do 1995. Tada u bolnicu dolazi Jurgens, koji je poznat policiji
kao obijač stanova po Nemačkoj. U razgovoru sa Tenmom, ispostavlja se da je
Jurgens radio sa "čudovištem", koje je naručilo serijska ubistva sredovečnih
parova širom Nemačke. Jedne večeri, Tenma je svratio do bolnice da pokloni
Jurgensu sat koji je ovaj želeo kao dete, ali je našao njegov krevet prazan, a
čuvara otrovanog na isti način na koji su pre devet godina otrovani Hajneman i
kolege. Prateći Jurgensove tragove, Tenma dolazi do gradilišta gde zatiče svog
pacijenta kako oduzet od straha kleči pred "čudovištem" koje je pominjao
odranije. Uprkos Kenzovom nastojanju da nagovori nepoznatog čoveka da odustane
ubistva, ovaj hladno puca tri puta u Jurgensovu lobanju. Potom, govori Tenmi da
ne može da ubije i njega, budući da mu je on spasao život devet godina ranije. Tenma sa užasom shvata da je mladić pred njim Johan Libert, dečak zbog koga je
on žrtvovao karijeru i status da bi ga spasao. Ustvari, samo je oživeo
čudovište. Vođen grižom savesti, Tenma daje otkaz u bolnici i kreće da ispravi
grešku. Ali pre toga, pronalazi bivšeg specijalca i provodi pet meseci na obuci
za vatreno oružje. Očito je da više nema nameru da se raspravlja sa Johanom.
Putujući, Tenma saznaje gde se nalazi Ana Libert. Njeno
sadašnje ime je Nina Fortner i živi mirnim i srećnim životom sa svojim usvojenim
roditeljima. Potpuno je zaboravila strašne događaje iz prošlosti, ali njeni
strahovi, oličeni u Johanu, pronašli su put do nje. Tenma stiže da spreči
sudbonosni susret blizanaca, ali ne i ubistvo Nininih roditelja. Nina saznaje
sve o Johanu i odlazi da okonča njegova zlodela, iako je Tenma moli da to ne
čini. Što je najgore, Tenma je glavni osumnjičeni za smrt Aninih roditelja, a
čovek koji ga juri je verovatno najtvrdokorniji policajac u Nemačkoj, inspektor
Hajnrih Runge.
Na prvu loptu, Monster ne izgleda kao anime. Crtež je dobar,
ali bez mnogo detalja, a boje naginju braon i sivoj. Dizajn likova je drugi
kuriozitet, pošto japanci imaju neke stereotipe u vezi sa evropljanima, što se
ovde lepo pokazalo. Likove kao da je crtao Moebius ili Maks Bunker, potpuno
deluju evropski. Japanci, inače, ne mogu čudom da se načude kolike noseve mi
evropljani imamo, pa svaki drugi lik izgleda kao Sirano de Beržerak. Primetno je
potpuno odsustvo jarkih boja i egzotičnih uglova kamere. Rečju, Monster odaje
utisak igrane serije prebačene u animaciju. Madhouse-u svaka čast za izvanrednu
konverziju mange, čini se da u poslednje vreme opisujem samo njihove radove ( Perfect Blue,
Death Note
i uskoro Black Lagoon).
Glasovi bez problema nadomešćuju grafiku, a kadkad
izražajnošću nadilaze animirani izraz lica. Ogroman broj likova je adekvatno
glasovno pokriven, ali moji lični favoriti su Eva (nešto kao Danica Maksimović u
teškom delirijum tremensu) i Runge (taman, ciničan, opor glas). Johanov glas je
mek kao svila, ali i Hanibal Lektor je imao takav. Valjda konzumacija ljudetine
tako deluje na govorni aparat. Japanski jezik menja nemački i češki, slično kao
u Black Lagoon. Zvuci su takođe odlični, naročito uspešno dočaravaju onaj napeti
interval pre iznenađenja.
Iako je Kenzo Tenma protagonista, serija često skreće vizuru
s njega na druge bitne i manje bitne likove i njihovo dovođenje u vezu sa
Johanom, Anom ili Tenmom. Zanimljivost tih pasaža mahom zavisi od lika koji je u
centru pažnje, tako da kvalitet epizoda varira od pomalo dosadnih do krajnje
napetih. Čak i za ovako dugu seriju, likova ima jako mnogo, pa digresije ne mogu
da se prebroje. Svako od njih zna delić informacija o Jonhanu koje ostali traže.
Ipak, na kraju se svi likovi upoznaju sa svima i sastave slagalicu.
Neverovatna je činjenica da je Monster potpuno operisan od
fanservice-a. Autori su se oslonili isključivo na pripovedanje, razvoj likova i
razrešavanje odnosa između njih. Humora nema skoro nimalo, a posebno onog
srednjoškolskog, nema iznenadnih intervala nagosti, osim na mestima gde se takvo
izlaganje traži i očekuje (ulica crvenih fenjera) i nema emotikona. Kako da
kažem, u seriji je prikazan stvaran svet i stvarni ljudi i da nema japanskog
jezika ne bih poverovao da je ovo anime. Ako je anime po sebi nekomercijalan
(osim maho shojoa, a ko to gleda i zaslužuje da ga pljačkaju), Monster je
krajnje "neisplativ". Da li će se takav pristup svideti svakom, pitanje je sad.
Ako vas apsolutno odsustvo fanservicea ne ubije u pojam, gledaćete epizodu po
epizodu dok ne kolabrirate. Iako zbog laganog ritma razrade serija nije previše
komplikovana, jako je teška za gledanje u pojedinim trenucima. Konkretnih činova
nasilja do pred kraj skoro da nema (kamera se uvek zadesi negde drugde), ali
puno je neušminkanih prikaza mesta zločina. Takođe, spoznaja uzroka Johanovog
ponašanja izaziva jezu, ali ne koliko njegova retka ukazivanja ljudima (mada je
uvek prisutan kao uzročnik pojava).
Osim kao animanijaka, serija me je zaintersovala i
profesionalno, kao nekog ko će u budućnosti, kao, da radi sa osnovcima (dok ovaj
tekst izađe, to možda postane i sadašnjost). Naime, Monster prikazuje kompletan
"know how" pretvaranja slatke i nevine dece u čudovišta bez trunke savesti koja
će jednog dana upravljati sudbinama ljudi. Proces je programiran, izveden i
nadgledan od strane bivših vojnih zvaničnika i lekara i psihologa, s ciljem da
stvori idealne vođe novog sveta. Nešto slično je pokušala da uradi nacistička
Nemačka projektom Libensborn tokom Drugog svetskog rata. Uglavnom, uzroci
Johanovog i donekle Aninog ponašanja leže u detinjstvu provedenom u Kinderhajmu
511, Ružinom zamku i u čitanju slikovnica češkog pisca sa nekoliko imena. Te
knjižice su toliko uticale na njih dvoje da se Johanovo patološko ponašanje može
profilisati isključivo korišćenjem citata iz njih.
Pa, ovim je, nadam se, dokazano da anime može biti jako
ozbiljan a ujedno i isto toliko kvalitetan. Nemoguće je proceniti koliko će ovo
delo biti uticajno za buduća ostvarenja, iako je formula njegovog nastanka
prilično unikatna. Sumnjam da će neko da se usudi da ponovi ovako nešto. Ujedno,
sprema se filmska adatacija Monstera na engleskom jeziku, od strane ljudi koji
su obradili History of Violence. Ako samo ubede Kronenberga da režira i Bobana
Zdravkovića da glumi Johana, biće to film za pamćenje.
Dr. Kenzo Tenma
Početak serije zatiče
Dr.Tenmu u svojstvu načelnika neurohirurgije. Iako nema ni
trideset godina, Tenma se jako brzo uspinje u hijerarhiji, postavivši sebi za
cilj mesto načelnika hirurgije. Tako je barem bilo do Johanove operacije, kada
je ražalovan u zadnju rupu na svirali. U očaju, Tenma se izjadao zaspalom Johanu
i dodao da doktori poput Hajnemana ne zaslužuju da žive.
Izgleda da ga je Johan
čuo, jer se potom desilo masovno trovanje u Aizlerovoj bolnici (osim trojice
doktora, umrli su i neki agenti unutrašnjih poslova) koje je Tenmi iznenada
otvorilo put ka položaju šefa hirurgije. Ali, ponovni susret sa Johanom tera ga
da napusti Aizlerovu bolnicu i ode da ispravi svoju grešku. Policija to shvata
pogrešno i stavlja Tenmu na poternicu. On sam odlazi na obuku kod bivšeg
komandosa i tu stiče zavidnu kondiciju i streljačku veštinu, iako pre toga nije
uzeo pištolj u ruke.
Cilj mu je da pronađe Johana i da mu oduzme život koji mu je
podario na operacionom stolu. I tu nastaje problem. Tenma je doktor, neko kom je
ljudski život najvažniji i ko ga po definiciji spasava. Ako bi ubio Johana,
pitanje je da li bi mogao posle toga da se nazove doktorom. Ipak, on smatra da
je gubitak duše mala cena za oslobađanje sveta od čudovišta.
Tenma je klasičan altruista, čovek koji želi dobro svima.
Izrazito je moralan, pošten i iskren, što je retkost u svetu u kom se serija
odvija. Uz to je, budući japanac, jako upadljiv a i medijski eksponiran pa ga
često prepoznaju i ljudi koji ne bi trebalo. Ipak, svojim brojnim dobročinstvima
i plemenitošću Tenma izaziva velike simpatije kod ljudi koje sreće. Ana je
užasnuta od pomisli šta će se desiti ako filantrop poput Tenme okrvavi ruke. I
Tenmu muči to pitanje i zato par puta okleva da oduzme Johanu život. Ipak,
odlučan je da prekine teror zveri po svaku cenu.
Ana Libert / Nina Fortner
Ana je stigla u bolnicu zajedno sa Johanom, nepovređena ali u dubokom šoku. Sa
izrazom krajnje prestravljenosti na licu neprestano je ponavljala "ubijte ga".
Tenma i osoblje su mislili da Ana govori o pljačkašu koji je ubio njene
roditelje i razneo Johanu pola glave. To je, naravno, bila greška. Zbog duboke
traume Ana je doživela amneziju i sećanje na tu noć i na sve pre nje je nestalo.
Devet godina kasnije, Anu zatičemo u Hajdelbergu, gde živi sa starateljima,
nesvesna bilo čega iz svoje prošlosti. Njeno ime je sad Nina Fortner i uči prava
i aikido s podjednakim uspehom. Vesela je i druželjubiva, omiljena u društvu
zbog lepote i blagih manira. Naravno, momci je opsedaju, ali ih ona ljubazno
odbija. Jedne večeri, dok je proveravala e-mail, Nina je našla romantičnu poruku
koju se ispostavlja da je napisao njen brat blizanac. Kreće niz događaja koji će
kulminirati ubistvom Fortnerovih i Aninom poterom za bratom.
Iako je u osnovi blaga i nežna, Ana je znatno mračnija i
nepredvidljivija od Tenme. Poput Johana i Ana poseduje zver u sebi, ali je mnogo
bolje kontroliše. Prošla je osnovnu borbenu obuku kod čoveka koji je obučio
Tenmu i krenula na put. Njeni razlozi za nalaženje Johana su drugačiji od
Tenminih iako joj je cilj isti - brisanje zveri iz ravni postojanja. Većinu puta
Ana provodi u društvu sledećeg lika.
Diter
Kada ga je Tenma sreo prvi put, Diter je bio pod starateljstvom čoveka zvanog
Hartman. Dečak je bio traumatizovan i prekriven modricama, kao rezultat
psihofizičkog maltertiranja svog staratelja.
Temna otkriva da je Hartman jedan od osnivača Kinderhajma 511
i da pokušava da od Ditera napravi zver poput Johana. Pošto spase dečaka i
razuveri ga da je svet užasno mesto, Temna nevoljno dobija pratioca u svom
putešestviju. Kasnije ga poverava Ani, budući da su njih dvoje slični jedno
drugom. Često je Diter taj koji pomaže Ani da napravi pravi izbor pri delanju.
Mališan naročito voli fudbal i do kraja serije se ne odvaja od lopte koju mu je
Tenma poklonio.
Inspektor Hajnrih Runge
U, kakav lik. Runge je vrhunski detektiv dizeldorfske policije sa savršenim
dosijeom rešenih slučajeva. Tajna njegove uspešnosti je njegova neverovatna
memorija. Tipično za Rungea je što prilikom saznanja neke bitne informacije
pravi pokrete šakom kao da kuca tekst na pisaćoj mašini.
Ustvari, nešto slično i radi, samo što je memorija u koju
unosi podatke njegov sopstveni mozak. Kada smesti informacije, dovoljno je da
uradi mentalni search i da ih se priseti. Tako je prepoznao Tenmu posle devet
godina, iako ga je samo nakratko video. Kad smo već kod toga, Runge misli da je
Tenma glavni krivac za ubistva u bolnici, iako mu je doktor rekao za Johana.
Johan je, po njemu, druga ličnost doktora, koju je razvio budući da je sam
nesposoban za takva zverstva.
Runge deluje kao čovek u potpunosti lišen emocija, što mu
omogućava da se posveti do maksimuma svom poslu. Ipak, plaća cenu time što ga
supruga i trudna kći napuštaju. Svojim čvrstim stavom je naterao jednog
osumnjičenog na samoubistvo, pa ga nadređeni skidaju sa svih slučajeva osim sa
Tenminog.
Interesantna sposobnost ovog inspektora je mogućnost
uživljavanja u ulogu zločinca da bi lakše otkrio motive i ponašanje dželata i
žrtvi. Kad se to spoji sa savršenom memorijom i racionalnošću, rezultat je
izvanredan tvrdokorni detektiv koji ne odustaje ni posle deceniju duge potere.
Eva Hajneman
Bivša verenica Kenzo Tenme i kćerka direktora Ajzlerove bolnice. Njoj naizgled
ne smeta što je Kenzo, prc, japanac (morao sam ovo da uradim, pa me sad ubijte).
Posle Tenminog gubitka statusa perspektivnog lekara ona hladno raskida veridbu s
njim. Međutim, kada joj otac umre a njen bivši verenik postane šef hirurgije,
Eva pokušava da obnovi vezu između njih dvoje. Tenma to odbija (pitam se zašto)
i Eva pada u očaj. Za devet godina koje je Tenma proveo kao šef hirurgije, Eva
je postala težak alkoholičar i trostruka raspuštenica sa alimentacijom. Svoj
neuredni stil života finansira novcem svojih bivših muževa. Posle jedne
situacije u kojoj je spoznala sav očaj usamljene žene, Eva je spalila svoju kuću
do pepela i krenula da luta Nemačkom u potrazi za Tenmom. Njena osećanja su
prilično konfuzna pošto želi da vidi Tenmu kako ispašta zbog smrti njenog oca
(smatra ga krivim za to), ali istovremeno ga smatra jedinim muškarcem koji je
bio i ostao dostojan njene ljubavi. Kako je jedna od retkih koja zna kako Johan
izgleda, na meti je mnogih ljudi koji iskorišćavaju njeno žaljenja dostojno
stanje da stignu do brata Libert. Johan je svestan toga i šalje svoje ljude da
se obezbedi od Evinog izlajavanja pred policijom.
Volfgang Grimer
Slobodni novinar i putnik koji istražuje Kinderhajm 511 i pomaže Tenmi u potrazi
za Johanom. Njegovo interesovanje za K511 nije slučajno. On sam je skoro celo
svoje detinjstvo proveo među zidinama te ustanove, zaboravivši čak i svoje pravo
ime. Po izlasku iz K511, Grimer prolazi kroz trening za špijune, gde uči kako da
fingira razna osećanja. Zapravo, Grimer je potpuno indiferentan i nema predstavu
kako bi trebalo da se oseća u određenoj situaciji. Čak i kad mu je dete umrlo
bio je više zbunjen nego tužan. Dok je bio u K511, Grimer je obožavao da gleda
nemački pandan Hulka zvani Neverovatni Štajner. To je rezultiralo stvaranjem
ličnosti koja izbija na površinu svaki put kad je Grimer pod stresom i koja
jednostavno potamani sve ljude koji mu prete.
Franz Bonaparta
Najodgovorniji čovek za nastanak blizanaca Libert i takođe autor bajki -
slikovnica korišćenih u vaspitavanju dece u Ružinom zamku. Delo koje se u seriji
najviše pominje je "Bezimeno čudovište" iz koga je Johan preuzeo i ime i način
delanja. Ostale njegove knjige su "Velike oči i velika usta", "Bog mira" i "Tiho
selo". Sva dela su duboko uznemirujuća, bremenita metaforama i simbolima.
Čudovišta se u njima često pojavljuju kao nosioci radnje. Skoro sve njegove
knjige imaju za motiv čovekovu sposobnost da bude dobar ili zao u zavisnosti od
svojih dela, ali u epilogu više ubijaju čovečnost u deci nego što je podstiču.
Inače, na svakoj knjizi se Bonaparta potpisuje drugim imenom: Emil Šerbe, Klaus
Pope i Jakov Virobek.
Johan Libert
Čudovište iz naslova. Zapravo, Johan je iznenađujuće lep momak izvanredne
inteligencije i harizme. Otkrivanje njegove misteriozne prošlosti je jedan od
pokretača zapleta u seriji. Potpuni je nihilista i za cilj je sebi postavio "da
stoji sam na kraju sveta". Neki ga smatraju novim Hitlerom, drugi čak đavolom
lično. Posle ubistva Libertovih, promenio je nekoliko porodica, da bi ih kasnije
izbrisao sa lica zemlje, Jedini ljudi koje Johan ne želi da ubije jesu Ana i
Kenzo Tenma. Prema Ani oseća nešto što može da prođe kao bratska ljubav, a Tenmu
poštuje kao oca, pošto mu je dao život. I kroz celu seriju Johan iskušava Tenmu
da bi ga postavio u istu situaciju u kojoj se sam nalazi - apsolutna usamljenost
i pustoš, nedostatak identiteta, zapravo nedostatak ljudi koji bi potvrdili
Tenmin identitet. Sam Johan se ne pojavljuje mnogo u celoj seriji, tridesetak
minuta najviše. Ali, svako od likova je na neki način povezan s njim, bilo
posredno bilo neposredno. Kasnije se sazna da je njegov način rada potpuno
preuzet iz slikovnica Franca Bonaparte, čak koristi i citate iz njih. Razlozi za
njegovu ambivaletnost prema svetu se otkrivaju tokom serije, da bi se tek na
kraju videlo kakav je tretman doživeo da bi postao to što jeste. Mali spojler:
Johan nema ime, preuzeo je ime dečaka iz bajke u slikovnici koji je proždrao sve
oko sebe tako da na kraju nikog nije bilo da ga imenuje. Iako je jeziv, Johan je
ujedno i jako tragičan lik, jer bi svako od nas završio kao "zvijer" da je
prošao isto što i on.
Ostali
Roberto je nekadašnji štićenik K511, a danas čovek koji obavlja sve Johanove
poslove. Iako se Johan ne libi od ubijanja, Roberto radije krvavi ruke, u želji
da vidi taj "pejzaž na kraju sveta".
General Helmut Vulf je prvi koji je pronašao i imenovao
blizance, negde na granici sa Rumunijom. Sada je već star, ali izgleda još
iscrpljenije, zbog straha. Naime, sve Volfove poznanike i rođake je ubio Johan,
da bi ga "počastio" istinskom samoćom, koju on sam proživljava.
Doktor Rajhvajn je psiholog nekada angažovan u vojsci. Sada
radi kao savetnik u oporavku alkoholičara. Počinje da se interesuje za slučaj
monstruma kada jedan od njegovih pacijenata, Rihard Braun izvrši samoubistvo tokom istraživanja Johana
Liberta. Iako je postariji i dežmekast, veoma je psihofizički spreman za
izazove. Kasnije se brine o Ani i Diteru.
Rudi Gilen je kriminolog i bivši učenik Dr.Rajhvajna. Tenma i
on su bili na istoj godini tokom studija i od tad on ima nepovoljno mišljenje o
njemu. Ipak, pomaže mu da umakne poteri. Gilen poseduje znatne informacije o
Johanu, od kriminalaca koji su bili u kontaktu s njim. Takođe, pomaže Ani da
vrati sećanje koje je dugo potiskivala.
Hans Georg Šuvald, takođe poznat kao "Vampir iz Bajerna" je
prilično star, ali isto tako imućan pripadnik višeg sloja društva. Kako ga je
vid skoro potpuno napustio, Šuvald zapošljava studente da mu čitaju latinske
tekstove i tako upoznaje Johana Liberta, koga proglašava saradnikom. Šuvald
krije mračnu tajnu iz prošlosti - vanbračnog sina sa prostitutkom Margo Langer.
Tokom ceremonije poklanjanja Šuvaldove kolekcije knjiga gradskoj biblioteci,
Tenma i Johan se prvi put direktno sukobljavaju.
Karl Njuman je Šuvladov nepriznati potomak koji želi da bude
sa ocem, ali ne i da ovaj sazna ko je zapravo on. Student je univerziteta u
Minhenu i poznanik i Johana i Ane. Biva uvučen u vrzino kolo kada jedan njegov
kolega izvrši suicid, a Johan nestane posle ceremonije dodele knjga koja je
pošla, najblaže rečeno, naopako.
Lota Frank (nema veze sa Tomasom Manom) je Karlova koleginica
vrlo zainteresovana za njega. Međutim, zauzet brigom o ocu, on je odbija i to je
slama. Ana joj pruža utehu i njih dve se brzo sprijatelje. Lota u početku
istražuje o Karlovom ocu i majci, a potom se prešalta na (o, iznenađenja)
Johana.
Oto Hekel je sitan lopov i prevarant i jedan od retkih likova
koji se uopšte ne interesuje za slučaj Johana Liberta. Ne, njega interesuje
isključivo kako će da zaradi neku masnu lovu. Često mu se putevi ukrste sa
Tenmom, pa na kraju Tenma često završi operišući kriminalce ili teroriste. Ipak,
često su potrebni jedan drugom da bi preživeli karambol koji im je Johan
pripremio. |