''Odakle početi?'', je najteže pitanje koje sam sebi ikada postavio, kao i:
''Kako završiti?''. Pokušaću da napišem opis koji sadrži što manje spoilera,
ali bi ipak za one koji nisu gledali Dragon Ball bilo poželjno da preskoče opise
likova, jer je upravo tamo spoiler-fest. Takva je priroda Dragon Balla i to
je jedan od razloga zašto ima malo opisa ovog animea po netu. Takođe, opisaću
Dragon Ball onako kako ga ja vidim (ovo se podrazumeva, ali ipak da naglasim),
tako da će u očima nekih ljudi ova recenzija biti previše subjektivna. Ipak,
imajte na umu da mi je ovo prvi opis ikada, te molim za razumevanje za moj stil
pisanja.
Mali je broj onih koji nisu čuli za čuveni (ili ozloglašeni,
kako vam volja) Dragon Ball, koji je počeo sa emitovanjem davne 1986.
Većini sa ovih prostora, koji su čuli za ovaj brilijantni anime, je verovatno
poznat zbog činjenice da je emitovan na jednoj (na žalost) veoma popularnoj TV
stanici čije ime neću ovde navesti iz više razloga. Jedan od razloga koji ću
navesti je apsolutno skrnavljenje i sakaćenje svake poente koju je Akira
Toriyama (tvorac Dragon Balla) želeo da iskaže svojim remek-delom. To je i
jedan od razloga koji izaziva određenu dozu skepticizma kod ogromnog broja ljudi
kada neko pomene Dragon Ball. U principu, malo je ljudi u našoj zemlji koji su
pogledali i pročitali apsolutno sve sa prefiksom ''Dragon Ball'' i osećam se
ponosnim zbog činjenice da sam ja jedan od njih.
Elem, Dragon Ball je baziran na jednoj staroj i veoma
poznatoj kineskoj priči koja se na japanskom zove Saiyuki (Put Na Zapad). Ta
priča se zasniva na događajima koji su se stvarno desili u dinastiji Tang i
govori o tome kako je Budizam dospeo u Kinu. Više o tome na ovom linku:
Saiyuki.
Dakle, nema sumnje da je Saiyuki umnogome uticao na
Toriyamu, ali kasnije je skoro napustio taj koncept. Takođe je jasno da je
priču progresivno razvijao, tj. da nije imao zacrtan storyline od samog početka.
Mnogi će reći da Dragon Ball i nema neku posebnu priču ili da nema priču uopste,
ali to nije tačno. Jedna od mnogih stvari koje su me fascinirale gledajući ovaj
anime je upravo izvanredna i jedinstvena priča, koja s' druge strane i nema neku
dubinu, ali to i onako ne bi bilo odgovarajuće u ovakvom animeu.
Dakle priča Dragon Balla počinje sa nesvakidašnjim
upoznavanjem Son Gokoua (Son Goku) i Burumae (Bulma). Goku je
do nedavno živeo sa svojim dedom Son Gohanom, koji je poginuo pod
''nerazjašnjenim'' okolnostima. Buruma mu objašnjava da je kugla koju mu je deda
ostavio u stvari jedan od 7 Dragon Balla (Zmajevih Kugli), koje kada se sakupe
i odgovarajuće magične reči budu izrečene, prizivaju ogromnog zmaja Shenlonga
(Šenron) koji može ispuniti bilo koju želju. 7 Zmajevih Kugli su (počev od kugle
sa jednom zvezdom): Iishinchuu, Arushinchuu, Sanshinchuu, Suushinchuu,
Oushinchuu, Ryushinchuu i Chishinchuu. Dakle, kugla koju je deda Gohan poklonio
Gokuu je bila Suushinchuu. Kugle, nakon ispunjenja želje, odlaze velikom
brzinom na sve strane sveta i pretvaraju se u obično kamenje koje je nemoguće
otkriti ni pomoću Dragon Radara i ostaju u tom stanju jednu godinu. Buruma i
Goku (naoružan samo sa štapom pod imenom Nyoi-Bo, čija će se prava svrha
otkriti nešto kasnije u animeu) postaju partneri, na veliko zadovoljstvo
Burume jer je želela da iskoristi Gokuovu nadljudsku snagu, kako bi se
domogla svih 7 kugli. I tako, kreću u najveću avanturu ikada
viđenu/ispričanu/doživljenu.
Tokom svojih avantura Goku će sresti mnoge živopisne i
zanimljive likove. Jedan od prvih je Muten Roushi (Muten Roši; ovo je
samo titula, ne zna se njegovo pravo ime), takođe poznat i kao Kame Sen'nin
(Kamesenjin), koji će biti Gokuov drugi učitelj (prvi je bio Son Gohan, njegov
''deda''). Dalji likovi vredni pomena su: Oolong (Olong) - malo prase
koje ima mogućnost menjanja oblika, ali samo na 5 minuta, Yamucha (Jamča)
- neustrašivi pustinjski ratnik koji ima samo jednu manu, ekstremno je nervozan
oko osoba ženskog pola, Pu'ar (Puar) - lik u obliku mačka (mačke?) koji
je Yamuchin partner i koji takođe poseduje sposobnosti menjenje oblika, ali u
njegovom slučaju nema ograničenja, Pilaf (Pilaf) - mali samozvani
princ čija je jedina želja da vlada svetom, Kuririn (Krilin) - mali
ćelavi ex-Šaolin monah koji je napustio hram Ourin (Orin) u potrazi za znanjem o
borilačkim veštinama, Lunch (Lanč) - devojka koju Gokou i Kuririn dovode
Kame Sen'ninu da bi ih primio kao učenike, Chi-Chi (Ćići) - ćerka
Gyuumaoa i kasnije Gokuova žena, Karin (Karin) - mudri beli mačak koji
živi na vrhu tornja Karin i koji uzgaja specijalnu vrstu pasulja pod nazivom
Senzou Bean koja ima moć isceljivanja i okrepljenja, Uranai Baba (Uranaj
Baba) - prorok/veštica/medij koja je takođe i Roushijeva starija sestra,
Tenshinhan (Tenšinhan) - opasan lik koji je takođe i učenik Kame
Sen'nin-ovog rivala Tsuru Sen'nin (Tsurusenjin/Ždralov Pustinjak),
Chaozu (Čaozu) - mali, relativno bezopasan lik koji poseduje određene
telepatske sposobnosti, takođe je Tenshinhanov partner, Yajirobe
(Jađirobi) - mali, ali izuzetno snažan lik koji podseća na samuraja i koga Gokou
sreće igrom slučaja, a kasnije se sprijatelji sa Karinom i useli se u Karin
Tower, Piccolo (Pikolo) - Gokou-ov najgori neprijatelj u celokupnom prvom
serijalu, Kami-Sama (Kamisama) - bog, odnosno neka vrsta nadzornika
pomenutog sveta, Mr. Popo (Mister Popo) - asistent Kami-Same.
Naravno, priča se ne sastoji samo od lova na Zmajeve Kugle,
koje su čak i sporedne u celoj priči, već i na borbu Gokua i kompanije protiv
nepravde, zlodela i generalno protiv ''sila mraka''. Heh, možda je malo
dramatično, ali je u potpunosti tačno. Doduše, neki će smatrati ovo lošom
osobinom Dragon Balla, ali što se mene tiče ovo je definitivno plus, čak iako
zvuči previše kliše i dečije. Takođe, većina likova koji su u početku
''loši'' i kasnije prelaze na stranu dobra, što je jedna od poruka koju je Toriyama želeo
da poruči: svako ljudsko biće ima dobre osobine. Doduše, u nekim ljudima su
prilično duboko sakrivene, te je potrebno kopati, ali metafora je jasna. Sa
druge strane, ne krije da istinsko zlo postoji, tako da nije baš sve toliko
''Disney'' oko ovog animea.
U jednom trenutku Toriyama je odlučio da proširi priču Dragon
Balla time što će uvesti Tenkaichi Budokai (Tenkaići Budokai - svetski
turnir borilačkih veština) koji će postati svojevrsni trademark Dragon Balla. U
prvom serijalu se održava tri puta (21. 22. i 23. Tenkaichi Budokai). Kroz njega
će proći mnogi borci i na njemu će se završiti svi serijali Dragon Balla (prvi
serijal se u stvari završava drugačije nego u mangi, tj. par dana po završetku
poslednjeg Tenkaichi Budokaija), što je opet jedan od trademarka ovog
fantastičnog animea.
U pauzama između Budokaija, priča prati Gokua i njegovu
potragu ili tačnije njegovo usavršavanje i sazrevanje kao borca, a i ljudskog
bića. Deo tih avantura ne postoji u mangi: Dragon Ball anime se razlikuje od
mange zbog tzv. fillera, ali ne toliko da menja tok priče. Samo u pojedinim
delovima je Toriyama odlučio da razradi i objasni neke stvari koje su delimično
neobjašnjene u mangi. Ali sami filleri su daleko od toga da budu dosadni i
neinventivni. Ovo je definitivno poklon za one koji su pročitali mangu i hteli
još.
Svet u kome je Dragon Ball smešten je uglavnom nastao iz
glave Akire Toriyame, a delom iz kineske i japanske mitologije, pop kulture
'80-ih i '90-ih, kao i sci-fi romana. Takođe je ubacio i Ezopovski šmek u vidu
životinja koje hodaju uspravno i socijališu se sa ljudima. Mišljenja sam da je ovo
neka vrsta apela Toriyame na rasnu toleranciju, kao i kritikovanje
odstranjenja osoba iz društva koje se po nečemu razlikuju. Dakle, za sveopštu
toleranciju ljudi prema svemu što ih (nas) okružuje.
Crtež je retro i verovatno se zbog toga neće svima svideti. Likovi
nemaju realnu proporciju, nego su svojevrsno karikirani, sto nije greška, jer je
to bila i zamisao Toriyame. Mišljenja sam da je crtež, sasvim odgovarajuć i
meni je teško da zamislim Dragon Ball drugačije nacrtan. Čak sam i protiv
masterizacije, jer se time gubi dosta od vintage osećanja i celokupni utisak bi
bio pokvaren. Isto važi i za animaciju likova. Borbe su veoma maštovite i mogu
reći da je Toriyama stvorio jedinstveni stil koji su mnogi kopirali. Naravno,
imajući u vidu vremenski raspon u kome se emitovao Dragon Ball, normalno je
zaključiti da je napravljen napredak u animaciji pri kraju serijala. Naravno,
dodata je nešto ozbiljnija crta, kao i atmosfera koja kao da najavljuje stvari
koje će se desiti u daljem toku priče.
Zvuk je takođe retro i sasvim je prikladan, kako samom animeu, tako i za ono vreme u kome je emitovan. Opening i ending pesme su veoma
slušljive i zarazne i neretko ćete zateći sebe kako ih tiho pevušite ili
zviždite dok obavljate neki posao ili u trenutcima dokolice. Seiyuui
(pozajmljivači glasova) su, po meni, odlično uradili posao. Jedna od konstantnih
zamerki, kako pristalica Dragon Balla, tako i protivnika, koju sam primetio je
Gokuov glas. Mnogima se neće svideti, jer je ''kreštav'' i ''odbojan''. Na žalost,
nije promenjen tokom celog serijala, čak ni kada Goku odraste. To je opet stvar
ukusa. Meni se svideo i teško mi je da zamislim Gokua sa drugim glasom.
Sve u svemu, Dragon Ball je samo početak, svojevrsni uvod u
nešto mnogo veće i ozbiljnije što će se desiti u sledećem
serijalu, Dragon Ball Z. Iako jednostavno ne mogu da izdvojim jedan
serijal kao najomiljeniji, ipak mi je najdraži ovaj prvi, što zbog
sentimentalnih razloga, što zbog jedinstvenog humora, što zbog predstavljanja
mojih najomiljenijih likova. Ako ste ljudsko biće otvorenog uma pogledaćete
Dragon Ball bez predrasuda i nećete ga zlonamerno i neosnovano kritikovati.
Dragon Ball ne spada ni u kategoriju animea za odrasle, ni u kategoriju animea
za decu, već je u kategoriji animea za sve uzraste.
Son Gokou
Son Gokou (ime je dobio po glavnom liku iz Saiyukija,
Sun
Wokungu) na početku serijala ima samo 12 godina, ima
crnu kosu, i prepoznatljivu frizuru koja se ne menja do samog kraja svih
serijala (osim pod ''specijalnim okolnostima'', više o njima u Dragon Ball Z
opisu) i ima rep, sličan majmunovom, koji je u početku njgova slaba tačka.
Takođe, tokom gotovo celog serijala nosi crveni Gi (borbeni kimono) i
svoj verni Nyoi-Bo, štap koji mu je ostavio deda i koji ima magična svojstva
(mogućnost menjanja dužine na određenu komandu). Na kraju serijala Gokou ima 18
godina, što će reći da je prvi serijal ispratio Gokuovu tranziciju u
punoletstvo. Ono što pleni tokom čitavog serijala je Gokuova naivnost i
nevinost, kao i njegov osećaj za pravdu koji se ne menjaju čak ni kada odraste.
To je posledica izolovanog života u brdima sa svojim dedom, jedinim ljudskim
bićem sa kojim je Goku došao u kontakt do pojavljivanja Burume. Što je dupli
''kulturni šok'' za njega, jer nikada do tada nije upoznao osobu ženskog pola.
Njegov komentar da mu Buruma deluje ''mekše'' i ''zaobljenije'' od njega samo
unosi još veću dozu humora koja kulminira tokom njihovog zajedničkog putovanja.
Gokuova ličnost je idealistična u svakom pogledu: hrabar, neverovatno snažan,
plemenit, nikada se ne predaje, svestan je svog okruženja, nikada ne bi
rizikovao život svojih prijatelja, kao ni živote ljudi oko sebe, uvek se bori za
to da dobro pobedi loše (ultimativni kliše, ali zapitajte se: zar je to toliko
loše?), nije ego-manijak, nije sebičan i uopšte poseduje sve moguće dobre
osobine. I upravo je to ono što je mene privuklo u dalje gledanje serijala, a
mnoge druge odbilo. Goku je podcenjivan od strane praktično svih likova
koje je sreo još od samog početka, što delom objašnjava njegovo napredovanje i
izrastanje u borca, kao i njegovu želju za stalnim usavršavanjem. Takođe, jedna
veoma bitna karakteristika Gokua koja je isto često kopirana u drugim
animeima i mangama je njegov neverovatan i mogu slobodno reći monstruozan
apetit, čiji je devastacioni učinak iz prve ruke osetio Muten Roshi (tj. njegov
novčanik) na kraju 21. Tenkaichi Budokaija. Za sada jedinu konkurenciju po
pitanju apetita Goku ima u Yajirobeu i Monkey D. Luffyju (One Piece). Još
jedna Gokuova zastrašujuća osobina je da se za vreme punog meseca pretvara u
Oozarua, ogromno majmunoliko stvorenje, praktično žive mašine za uništavanje.
Jedini način da se vrati u normalu je nestanak meseca ili otkidanje repa. Za
Gokuov glas se pobrinula, sada već legendarna,
Masako Nozawa.
Buruma
Buruma
ima kosu tirkizne boje, nekonstantnu frizuru i odeću i ličnost tipične
tinejdžerke '80-ih (Toriyama je verovatno pokupio dosta stvari iz ''Teen''
američkih filmova '80-ih i početka '90-ih) i na početku serijala ima 16 godina.
Ime je dobila od japanskog izgovora engleske reči ''bloomers'', što je ujedno i
standardna ženska uniforma za fizičko vaspitanje u japanskim srednjim školama.
Buruma izgleda kao jos jedna stereotipična ''airhead'' devojka, ali kasnije se
pokazuje da to nije slučaj. Naime, ona je dizajnirala i svojeručno napravila
kompleksni gedžet pod imenom ''Dragon Radar'' iliti radar za pronalaženje
Zmajevih Kugli i to sa 16 godina, što je čini svojevrsnim ''wunderkindom''.
Delimično objašnjenje za to leži u njenom ocu Dr. Briefsu (Briefs = bokserice)
koji je stekao svetsku slavu kada je izmislio Hoi-Poi Capsulu koja je veličine
labella i u koju je moguće spakovati u prakticno bilo sta (automobil, avion,
skrovište, kuću itd.). Doduše, Burumina majka Mrs. Briefs je žena ''slobodnog
duha i uma'' (da ne mlatim praznu slamu, dovoljno je reći ''plavuša iz vica'').
Burumina motivacija za pronalaženje kugli je želja za savršenim dečkom.
Muten Roushi (aka Kame Sen'nin)
Simpatični
dedica je najjači borac na svetu, bar dok Goku ne preuzme tu poziciju.
Ima poveću bradu i brkove, nema kosu i retki su trenuci u kojima je bez svojih
naočara za sunce. Ime mu je igra rečima, Roushi bukvalno znači ''stari
učitelj'', dok Kame Sen'nin u bukvalnom prevodu znači Kornjačin Pustinjak (Kame
= kornjača, Sen'nin = pustinjak; Sen'nin se uglavnom vezuje za mistike koji
poseduju ogromno znanje borilačkih veština). Iako ne izgleda nešto
preterano jak, mora se imati u vidu da na leđima nosi kornačin oklop koji je
težak oko 40kg. Inače, u animeu se saznaje da je Roushi pio sa ''izvora
mladosti'', te i ne čudi podatak da ima preko 300 godina. Takođe, Muten Roushi
je u još nečemu ''naj'' u svetu - najveći perverznjak. Apsolutno nema premca u
toj kategoriji, a spreman je sve da učini da bi dosao do cilja (cilj je svaki
put drugačiji: od Buruminih gaćica, preko balavljenja za oskudno obučenim
devojkama u katalogu za donje rublje, pa sve do hvatanja raznih devojaka za
zadnjicu i *khm* ostale ''osetljive'' delove tela). Verovatno se neki pitaju:
''Pa ok, nije to baš toliko perverzno'', ali shvatite da je Buruma, kao i ostale
žrtve, ovaj, devojke koje su dosle u kontakt sa Roushijem ispod 18 godina.
Naravno, bilo je mnogo takvih likova i pre Dragon Balla, ali Roushi je po meni
savršen stereotip ''perverznog matorog jarca'' (DOM: Dirty Old Man; ili pak ODB:
Ol' Dirty Bastard). Kada nema devojaka u blizini Kame Sen'nin je veoma dobar
učitelj borilačkih veština, kao i odličan besednik i mudrac. Od njega će Goku i
Kuririn, a nešto kasnije i Yamucha, pa čak i Tenshinan mnogo naučiti. Takođe,
upravo je on koji je Gokuu podario Kinto'un, leteći oblak narandžaste boje.
Zna se da je Roushi bio pobednik na jednom od Tenkaichi Budokaija koji su se
održavali pre radnje u Dragon Ballu. Čak je i učestvovao na dva u Dragon
Ballu, prerušen i pod pesudonimom Jackie Chun (nadam se da poreklo ovog imena
ne moram da objašnjavam) da bi Gokuu i Kuririnu očitao možda najvažniju
lekciju bušidoa: Ne smete prestati da trenirate, uvek će se naći neko jači i
veštiji od vas.
Yamucha & Pu'ar
Yamucha je pravi pustinjski ratnik, živi od razbojništva, i u početku je
Gokuov neprijatelj. Ima dugu crnu kosu (koju kasnije krati) i na početku
serijala ima oko 16 godina, ako ne i malo više. U prvom susretu Yamucha je vrlo
sličan Gokuu po pitanju veštine i snage, ali vremenom će se napraviti
preveliki jaz u korist Gokua. Yamucha prvi put čuje o Zmajevim Kuglama
zahvaljujući Gokuu i Oolongu, koje je prisluškivao u nameri da ih napadne.
Naravno, Yamucha takođe ima želju da otkloni svoju fatalnu manu: klecaju
mu kolena kad god vidi osobu ženskog pola, tačnije kad god vidi privlačnu
devojku. Naime, njegov san i životni cilj je da se oženi! Njegov stil borbe je
Wolf's Fang Fist (Stil Vučijeg Očnjaka) i ne zna se odakle ga je naučio.
Kasnije se sprijatelji sa Gokuom i postaje Roushijev učenik. Inače, Yamucha
je odan prijatelj i strastven borac. Skoro uvek je sa njegovim dugogodišnjim prijateljem Pu'arom koji
ga idealizuje. Pu'ar je veoma čudan lik koji, kao što sam ranije naveo, ima
mogućnost menjanja oblika. Njegov pol je predmet mnogih rasprava, ali se veruje
(nada) da je muški. Ima par većih uloga u prvim epizodama Dragon Balla, ali
kasnije, kako priča napreduje, njegov lik se skoro i ne pojavljuje.
Kuririn
Simpatični ex-Šaolin monah nižeg rasta koji dolazi pred Muten Roushijem kako bi
ga ovaj naučio borilačkim veštinama. Ime mu je nastalo od reči Kuri, što znači
kesten i Shourin što je japanski naziv za Šaolin. Tokom celog prvog serijala (a
i do samog kraja DBZ-a) je ćelav i u početku je Gokuov rival, ali kasnije
postaju nerazdvojni prijatelji. Još jedan zanimljiv podatak je da Kuririn nema
nos, što će se pokazati kao veoma korisna činjenica u 21. Tenkaichi Budokaiju.
Sam njegov izgled je tipičan za budističke monahe: obrijana glava, šest
''tačkica'' na čelu (po tradiciji Šaolin monaha opekotine od upaljenih
mirišljavih štapića), tradicionalna borbena uniforma Šaolina. Zli jezici će
okarakterisati Kuririna kao svojevrsnog ''cannon foddera'', sto i nije tako
daleko od istine, ali mislim da to nije fer prema njegovom liku, jer se tokom
celog serijala najviše trudio u svim borbama. Iako je višestruko nadjačan on
ipak ulazi u bitku, ali nažalost veoma brzo iz nje i izlazi. Ipak, Kuririna
nije pametno podcenjivati, jer uvek može da priredi iznenađenje, bilo u samoj
borbi, bilo u taktičkim elementima. To se dešavalo više puta u serijalu i time
je potvrdio svoje mesto u ''ekipi'', kao i nemu titulu ''underdoga''. Sve u
svemu, Kuririn je savršen primer pozitivnosti i istrajnosti onima kojima
nedostaje entuzijazam u bilo čemu.
Tenshinhan & Chaozu
Prvo što upada u oko (haha) je upravo to, Tenshinhan ima treće oko na čelu.
Toriyama se verovatno ugledao na kineskog boga Erlang Shena iz Saiyukija, koji
je takođe imao treće oko, pri dizajnu lika Tenshinhana. Tenshinhan je prvi put
sreo Gokua u anime filleru, tj. u delu koji se ne pominje u mangi i tada
Goku shvata da je naišao na veoma opasnog protivnika. Tenshinhan je prilično visok, obično je u
zelenom odelu (Gi-ju) i skoro je uvek u društvu Chaozua. Ne zna se kako su se
njih dvojica upoznali, ali je sigurno da je obojicu trenirao Tsuru Sen'nin.
Chaozu je otprilike Kuririnove visine i lice mu izgleda kao da je izašao iz
neke Kabuki predstave. Chaozu poseduje telepatske sposobnosti koje retko koristi
(imajući u vidu da retko ima priliku za borbu). Tenshinhan i Chaozu su prvi u
celokupnom serijalu koji savlađuju tehniku zvanu Bukujutsu, tj. letenje (ili
lebdenje) pomoću Ki-ja. Takođe, Tenshinhan je ''uveo'' još par tehnika koje su
se u kasnijim delovima Dragon Balla pokazale izuzetno korisnim. On je jedan
od najtalentovanijih boraca, koji gubi ''zlo'' u sebi i takoreći pronalazi
pravi, humani put.
Piccolo & Piccolo Daimao
Ovaj će opis sadržati najviše spoilera, tako da bi bilo poželjno da ga oni koji
nisu gledali Dragon Ball preskoče ovaj intermeco koji je bitan za opisivanje
lika Piccola.
Piccolo Daimao je moćan demon koga je pre mnogo godina
(Muten Roushi je još uvek bio mladić) pobedio Mutaito (sensei Roushija i Tsuru
Sen'nina), tako što ga je zarobio pomoću tehnike zvane Mafuba unutar aparata za
kuvanje pirinča. Na žalost, kako je ta tehnika fatalna za onoga koji je
izvodi, Mutaito umire, a Roushi i Tsuru Sen'nin bacaju pomenuti aparat, koji je
sada još i kontejner demona, u more. Upravo posle 22. Tenkaichi Budokaija
Piccolo Daimao se pojavljuje, ali u dosta starijem izdanju, jer su godine
provedene u ''zatočeništvu'' učinile svoje. Ipak on saznaje za Zmajeve Kugle i
baca se u potragu za njima sa namerom da poželi večnu mladost. To mu eventualno
i polazi za rukom, ali ga Goku zaustavlja pre nego što učini neku veću štetu.
Par godina kasnije Piccolo se vraća, ali u znatno mlađem izdanju i to baš na 23.
Tenkaichi Budokai, gde želi da osveti svog ''oca''. Naime, pre nego što je
napustio dolinu suza, Piccolo Daimao je ispljunuo jaje u kome se nalazi njegov
klon i poslao ga u nepoznatom pravcu. Naravno, Piccolo je ''sazreo'' u tom
rasponu od 3 godine i nameračio se na Gokua.
Piccolo je prilično visok, ima zelenu boju kože i uglavnom
nosi beli plašt i karakterističnu kapu koja liči na turban. Ime mu je dato po
muyičkom instrumentu. On je najopasniji protivnik koga je
Goku sreo u prvom serijalu i borba izmedju njih dvojice je jedna od najdužih i
najboljih u sva tri serijala. Iako je negativac, ipak nije toliko zao kao njegov
''otac'', što Goku primećuje u toku borbe sa njim. Piccolo je takođe veliki
taktičar, iako se to ne primećuje toliko u prvom serijalu. Poseduje ogromnu
inteligenciju, koja je na žalost potrošena u pogrešne svrhe, barem u početku.
Ipak, Piccolo svoj puni potencijal pokazuje upravo početkom i uopšte tokom
Dragon Ball Z-a, tako da: to be continued...
Kami-Sama & Mr. Popo
Kami-Sama je, kao što i samo ime kaže (Kami na japanskom znači ''bog''), bog,
odnosno osoba koja nadgleda i štiti svet u kome je smešten Dragon Ball. Izgled
mu je identičan sa starim Piccolo Daimaoom, što biva razlog da ga Goku napadne
tokom njihovog prvog susreta. Ali Kami objašnjava da su on i Piccolo Daimao
nekada bili jedno biće, te da je došlo do podele, jer je Kami želeo da odbaci svo
zlo od sebe kako bi postao bog zaštitnik sveta. Kami postaje Gokuov drugi
učitelj borilačkih veština i od njega će Goku naučiti mnogo. Takođe, Kami prvi
put u serijalu implementira tehniku nošenja otežane odeće da bi ojačao
Gokuovo telo, a u isto vreme ga uči meditaciji radi pojačavanja umnih
sposobnosti. Nema sumnje da je on dosta uticao na Gokuov dalji individualni
razvoj kao borca. Mr. Popo je veoma zagonetna ličnost. Po izgledu liči na
klasičnog duha iz lampe, sa sve turbanom i onim špicastim cipelama. Medjutim, izgled
vara i Popo je veoma vešt borac i ispostaviće se da je njegov test u početku
preveliki zalogaj za Gokua.
Yajirobe & Karin
Yajirobe je meni veoma drag lik i iako ga neki vide kao kukavicu ima svoje
momente u animeu. Ima dugu crnu kosu i mač (katanu) i omiljeni hobi mu je
hrana. Nakon Piccolo Daimao dela, Yajirobe se useljava kod Karina i u daljem
toku animea služi uglavnom kao glavni Senzu Bean distributer. Navedeno je da
ima ogroman apetit, što je nebrojeno puta pokazao u animeu. Takođe, ima
prilično ciničan pogled na svet i ne preza od toga da to svakim svojim delom to
stavi drugima do znanja. Inače, generalno gledano nema preveliku ulogu, ali je
uvek tu kada je potrebno. Karin je, kao što već rekoh, drevni (ima preko 900
godina) beli mačak koji živi na vrhu tornja Karin. Goku ga prvi put sreće nakon
kratkog (umalo fatalnog za Gokua) obračuna protiv Tao Paipaija,
profesionalnim ubicom koji je bio Tenshinhanov uzor neko vreme. Inače, Karin je
uzgajivač mističnog Senzu Beana i generalno lik bez kojeg bi Goku imao
ogromnih poteškoća u serijalu.
Oolong, Chi-Chi, Lunch,
Uranai Baba, Pilaf & Co.
Oolong je prase. Upravo tako, ali prase sa mogućnošću ograničenog pretvaranja
tela u bilo koji oblik. Tu sposobnost je zloupotrebljavao sve dok ga Goku nije
zaustavio rano u prvom serijalu. Oolongov lik i karakter su modelovani prema
Zhu Bajieu, liku iz Saiyukija. Chi-Chi srećemo vrlo rano u serijalu, i to kao
devojčicu. Uprkos izgledu je prilično jaka, iako donekle ''izgubljena''.
Sledeći put je srećemo tek na kraju serijala i to na 23. Tenkaichi Budokaiju.
Chi-Chi ima dugu crnu kosu i na Budikaiju nosi plavi kineski kimono. Tokom
Budokaije je pružala veliku pordšku Gokuu, jer je obećao da će da se oženi
njome.
Lunch je devojka sa podeljenom ličnošću. Naime, ima osobinu da
joj kada kine
ličnost prelazi iz normalne, stidljive i veoma vredne devojke (tada ima
modro plavu kosu) u agresivnu i kriminalnu ličnost (boja kose joj je tada žuta).
Nema veću ulogu u animeu i uglavnom služi kao comedy relief, kuvarica, ili kao
osoba za nalaženje mesta u prvim redovima za vreme Tenkaichi Budokaija (eh,
nigde bez uzija).
Uranai Baba je starija sestra Metuz, ovaj Muten Roushija i
bavi se mrtvima. Tačnije, ona je medijum između sveta živih i mrtvih, a takođe
je i vidovita. Naravno, svoje usluge naplaćuje besmislenim sumama novca, a za
one čiji su novčanici tanji ima drugi predlog: moraju se boriti protiv 5 njenih
najboljih boraca. Čik pogodite koji su način izabrali Goku & Co.
Pilaf je
kvazi-negativac i wannabe princ koji se povremeno pojavljuje u serijalu.
Uglavnom je u pratnji svoja dva ''telohranitelja'' Mai (devojka/asistent) i Shou
(pas/ninja). Iako su generalno nekompetentni, Pilaf i kompanija ipak imaju
tendenciju da zagorčaju život kako glavnim akterima animea, tako i njima
samima.
Shenlong
Nekako opisi likova nisu kompletni bez ovog zmaja. Dakle, magični zmaj koji se
pojavljuje nakon što se skupe svih 7 Zmajevih Kugli i izgovore ''čarobne'' reči,
i koji ima mogućnost da ispuni bilo koju želju onome ko je poželi u njegovom
prisustvu. Predstavljen je kao klasični azijski zmaj, duguljasto telo zelene
boje, bez krila, sa rogovima na glavi i ogromnih razmera. Inače, Kami-Sama ga je
stvorio, kao i Zmajeve Kugle, u cilju da pomogne ljudima, ali uvek ima onih koji
bi zloupotrebili tu moć.
|