|
Dodje i prodje i to cudo koje smo svi (ili bar ja) toliko iscekivali vise od
dve godine. Final Fantasy je poceo da se prikazuje, i gledao sam ga pre nekoliko
dana. Pre nego sto pocnem da iznosim svoje utiske, moram da napomenem dve stvari:
1. Ja sam enormno veliki ljubitelj klasicne i kompjuterske animacije. Svaki
novi animirani film koji deluje obecavajuce, iscekujem kao prozeblo sunce.
Mozete misliti koliko sam samo iscekivao film koji je trebao da ima ubedljivo
najbolju animaciju koju je svet ikada video. Prema tome, sve sto cu napisati
uzmite sa zdravom kolicinom skepticizma, ukoliko i sami niste nalik meni.
2. Final Fantasy igre nikada nisam voleo ni igrao. Svejedno, mislim da u
filmu zaista nije bilo nicega sto se nije moglo 'provaliti' bez poznavanja igre.
Zapravo, nije bilo mnogo toga sto je uopste trebalo provaljivati.

Krenimo od onoga sto sam licno najvise posmatrao: Vizuelni kvalitet je nesto
sto verovatno nece biti skoro ponovljeno. To dovoljno govori i o tome koliko je
ovaj film vizuelno bolji od svega sto je do sada vidjeno. Shrek i Toy Story,
mada vizuelno jako dopadljivi, jednostavno nemaju sta da traze u poredjenju sa
Final Fantasy. Da budem precizniji, ne samo sto cete tokom gledanja, bez sumnje
u pojedinim scenama zaboraviti da je uopste rec o animaciji, vec ce mnogi
kadrovi ostaviti utisak da nesto toliko skladno i savrseno u prirodi uopste i ne
postoji. Stilizacija i estetika kojom ovaj film obiluje su njegova najjaca
strana. Bez zelje (zapravo i bez mogucnosti) da prave ljude i prirodu koji ce
biti zaista foto-realisticni, dizajneri i animatori Square Pictures-a su
pribegli pravljenju sveta iz savrsene digitalne bajke - gde svi ljudi imaju
perfektne proporcije, gde je sva tehnologija glatka i sjajna, gde su sve boje
malo lepse i jarkije nego njihovi ekvivalenti u prirodi. Secam se da sam posle
odgledanog filma sa zaljenjem zakljucio da stvarni svet oko mene bas i nije
toliko lep i 'prirodan' kao pre, da su ljudi koji su mi do malopre delovali
normalni, sada neko tuzno nesavrseni. Bilo to dobro ili ne...
Na zalost, ono sto Final Fantasy-ju bolno nedostaje su bolji scenario (mada
se tu mozda neko i nece sloziti) i definitivno i bespogovorno - bolji dijalozi.
Da ne otkrivam suvise, prica je zasnovana na nekoliko new age spiritualnih
premisa i zaista mi je na momente delovala malo dotrajalo. Mozda ce ljudi koji
su vise u hipi fazonu (ako takvih uopste jos ima) vise uzivati u borbi izmedju
dve ogromne planetarne spiritualne mase, ali meni je to sve bilo pomalo
ponizavajuce i glupavo. Najtuznije je sto su problemi od kojih film pati zapravo
problemi koji su mogli biti i najlakse izbegnuti.Osim scenarija, postoji jos
nekoliko stvari koje su mi prilicno zasmetale:
- Na momente, film deluje isprazno - postoji suvise scena koje prikazuju
razne holografske displeje, rasklapanje topova, sjajne izduvne cevi na
svemirskim brodovima itd. Nikada se ne desi da se negde pojavi interesantan
displej a da mu se kamera ne priblizi da ga malo bolje osmotrimo. Stoji da sve
to predivno izgleda ali ipak ovo treba da bude film a ne vizuelna demonstracija.
- Dijalozi su suvise cesto bez ikakvog smisla ili u najbolju ruku nespretni.
Recenice poput ovih koje cu navesti se u filmu ispucavaju bez pardona, kao da je
to nesto se podrazumeva: "With the hope of new life has Gaia changed the Phantom
within", "They're moving with the bioetheric energy flow!". Vojnici *neprekidno*
ponavljaju besmislice tipa "What the hell is this", "Get us outta here" itd. Za
sto miliona potrosenih dolara, stvarno su mogli da nadju nekoga ko ce da napise
dijaloge koji zvuce bolje od onih izgovorenih tokom spajanja Voltrona...
-
Glavni likovi saznaju veoma vazne stvari na potpuno neobjasnjiv nacin. Na kraju
filma, Gray (glavni muski protagonista) ce bez ikakvog objasnjenja tacno znati
sta treba da uradi, iako mu niko to nije rekao ni nagovestio. Da sve bude jos
gore, on je obican vojnik i potpuno pragmatican ne-spiritualni lik, pa je glupo
pretpostaviti i da mu se 'visa sila' obratila u kriticnom trenutku (ili ako
jeste, mogli su to nekako da prikazu).
- Odsustvo definisanih zakona koji ce se tokom filma postovati. Od ovog
problema inace pati bar 90% naucne fantastike, tako da mu to i ne uzimam suvise
za zlo, ali ipak... Duhovi se ubijaju laserima. OK, zvuci glupo, ali oni koriste
neke bioetericne lasere. Ako su to vec ustanovili, onda toga treba i da se
pridrzavaju. Na kraju filma, ogromni laser ne samo sto ne ubija duhove vec ih i
ojacava.
To bi ukratko bilo to. Sve ovo vreme, dok sam ocekivao da se film pojavi,
nisam bio nacisto da li ce on na kraju zaista biti remek delo kompjuterske
umetnosti ili samo animirana kreatura napravljena da bi se dokazalo da je tako
nesto moguce uraditi. Sada, kada sam ga konacno odgledao, kada me je ipak ne
neki nacin ostavio bez daha, kada sam video koliko je posvecenosti, beskrajne
minicioznosti i ljubavi ocigledno ulozeno u njega, tesko mi je da kazem bilo sta
lose, a kamoli da ga beskrajno ocrnjujem kao sto je vecina kriticara uradila.
|