|

Super Castlevania IV
Godina izdavanja: 1991.
Platforma: SNES
Početkom devedesetih godina počinje doba vladavine 16-tobitnih konzola.
Mega Drive 2 je lagano počeo sa osvajanjem tržiÅ¡ta a uskoro mu se pridružio i
dugo očekivani Nintendov SNES. Tehničke karakteristike ovih konzola bile su
znatno bolje od svega do tada viđenog, tako da su ljubitelji serijala sa
nestrpljenjem isčekivali novi nastavak koji će znati kako da iskoristi sve
mogucnosti snažnog hardvera. Međutim, izradu prve 16-tobitne Castlevania-e
Konami je prepustio malom razvojnom timu pod imenom Treasure, koji nije
razočarao, čak Å¡ta viÅ¡e, Super Castlevania IV je po mnogo čemu nadmaÅ¡ila sve
ranije naslove iz serije. Najveća novina je bila grafika: Simon Belmont je
izgledao mnogo lepše, detaljnije i krupnije a isto važi i za pozadine koje su
konačno postale viÅ¡eslojne (i nezavisno animirane, Å¡to stvara iluziju postojanja
treće dimenzije), bogato animirane i prelepo obojene. Takođe upotreba MODE 7
efekta na pojedinim nivoima dodatno je upotpunjavala iovako sjajan utisak.
Nažalost, nije sve bilo kako treba: igra je
delovala kao rimejk originalne Castlevania-e za NES Å¡to znači da je od nje
nasledila i potpunu linearnost i uproÅ¡ćeno izvođenje, Å¡to joj značajno skraćuje
«rok trajanja». Kontrolni sistem je zato bio unapređen, tako da ste sada mogli
da usmerite bič u bilo koji od osam pravaca, i čak preuzmete direktnu kontrolu
nad njim ako držite attack taster. Specijalna oružja su dobila sopstveni taster,
tako da viÅ¡e nije bilo opasnosti od njihovog neželjenog koriÅ¡ćenja. Treba istaći
i da se veliki deo igre, odnosno prvih nekoliko nivoa uopšte ne odigrava u samom
zamku, što uopšte nije loše.
A muzika? Valjda se svi slažu da je soundtrack za
ovu igru zaista fenomenalan, jedan od najboljih rađenih za neku igru za SNES.
Čak i da je to jedino Å¡to valja u ovoj igri, opet bi je trebalo probati!




Dracula X: The Rondo of
Blood
Godina izdavanja: 1993. (samo u Japanu)
Platforma: PC Engine Super CD ROM²
Posle obavljivanja Super Castlevania-e IV za SNES, Konami je opet odlučio
da potpuno izmeni poznati gameplay i uvede velike novine u sledeći nastavak, ali
tako da igru ne pretvori u čisti RPG. Ideja je bila da igra dobije strukturu
Castlevania-e III za NES, dakle da se ponovo uvede delimična nelinearnost ali to
nije bilo dovoljno, tako da je kao inspiracija poslužio i Vampire Killer za
MSX-a, igra koja i začetak celog serijala.
Radnja Rondo Of Blood se dešava 1788. kada
Drakulu u život joÅ¡ jednom vraćaju njegove pristalice, a on željan osvete
kidnapuje devojku Richtera Belmonta po imenu Annet da bi ga namamio u svoj
zamak. Naravno, lovcu na vampire nije preostalo ništa drugo nego da prihvati
izazov...



Posle Super Castlevanie IV za SNES, Dracula X je
zaista pravo otkrovenje, najviÅ¡e zahvaljući činjenici da je igra izbačena na
CD-u, po prvu put. Ono što odmah oduševi jeste sjajan anime intro koja ce vas
uvesti u igri i predstaviti novog heroja - Richtera Belmonta. Baš kao i njegovi
prethodnici, i Richter koristi bič i specijalna oružja, ali je imao i neÅ¡to novo
- otklon u nazad, koji služi za izbegavanje protivnika, što može biti od
prilične koristi. Tu je i item breaker – sa njim ste mogli da iskoristite
specijalna oružja tako da njihova snaga bude mnogo razornija, što je posebno
važno u trenucima kada vas protivnici okruže sa svih strana. Baš kao i u Vampire
Killeru mogli ste da odete bilo gde, a za to je postojao i jako dobar razlog.
Kao što je napomenuto, Richterov zadatak je bio da spase svoju devojku Annet i
njenu sestru Mariju koje je kidnapovao... znate već ko! Ako biste pronaÅ¡li
Mariju, ona bi postajala lik koji ste mogli da vodite umesto Richtera. Grafika u
igri je jako podsećala na kasniji nastavak Symphony of the Night za Playstation
ali je ipak malo zaostajala, zbog relativno slabo obojenih pozadina, što je opet
posledica znatno slabijeg hardvera. Da nije bilo Symphony of the Nighta, Dracula
X: The Rondo of Blood bi još uvek bio najbolja igra u serijalu. Jednostavno,
sjajan CD zvuk, veliki nivoi, viÅ¡e mogućih krajeva i prelepi uvod u igru bili su
nešto revolucionarno i toliko potrebno da je neprocenjiva šteta što se nikada
nije pojavila verzija za englesko govorno područje na nekoj popularnijoj
platformi, i Å¡to ćemo ovu igru očito moći da odigramo samo preko emulatora.
Mada, iz Konamija stižu nekakve najave da će biti urađeno neÅ¡to i po tom
pitanju...




Akumajou Dracula
Godina izdavanja: 1993. (samo u Japanu)
Platforma: Sharp X68000 Computer
Posle pojave Super Castlevania-e IV za SNES, doÅ¡lo je do nečega
neverovatnog – Konami je počeo da ignoriÅ¡e svet i da radi nove nastavke samo za
japansko tržiÅ¡te. 1993. godine izbačena je odlična igra Dracula X: The Rondo of
Blood za PC Engine CD ali samo u Japanu. Zbog slabe prodaje ove konzole i njene
CD verzije svuda u svetu, Konami je shvatio da nema potrebe da izbacuje verziju
i za ova tržišta. Da sve bude još gore, Konami je iste godine objavio još jedan
nastavak i to za verovali ili ne, Sharpov X68000 kompjuter, koji je totalno
nepoznat van Japana. JoÅ¡ jednom, igrači iz ostalih delova sveta ostali su
uskraćeni za priliku da odigraju jednu zaista sjajnu igru. Iako je i nekoliko
prethodnih Castlevania pozajmljivalo ideje iz Vampire Killera ili originalne
Castlevania-e, jedino Akumajou Dracula zaslužuje da se nazove potpunim rimejkom.
Glavni junak je opet bio Simon Belmont, a igra je bila kombinacija originalne
Castlevania-e za NES i Super Castlevania-e IV. Npr, na početku ste prolazili
kroz isto dvorište, hodnik i kanalizaciju i borili se sa velikim slepim mišem na
kraju nivoa, baÅ¡ kao u igri sa NES-a. Međutim posle ovog nivoa, igra je dobila
sopstveni, unikatni osećaj, mada se i na kasnijim delovima igre primećuju
elementi iz prve i treće Castlevania-e za NES, kao i Super Castlevania-e IV.
Težina igre je bila zaista impresivna, jer Simon Belmont nije imao mogućnost
koriÅ¡ćenja biča u svim pravcima, Å¡to bi bilo od velikog značaja. Zvuk nije bio
mnogo originalan, pa većina semplova deluje kao da je pozajmljena iz Super
Castlevanie IV, a tu su i remiksovane verzije najpopularnijih pesama kao što je
Vampire Killer, Bloody Tears i Beginning. Grafika nije bila na nivou Super
Castlevania IV, ali može se reći da je bila približno tog kvaliteta.
Nažalost, opet moramo da pričamo istu priču
-
velika je šteta što ova Castlevania objavljena van Japana tek 8 godina kasnije
(o tome ćete čitati). Iako je bila kombinacija do sada viđenih igara, ipak je
pitanju bio izuzetno zabavan naslov. Bez obzira na postojanje save opcije, igra
je bila jako teška, možda i najteža do tada.



Castlevania - istorijat (treći deo)
|