Cave je nekoliko godina unazad bila jedina kompanija koja je redovno pravila i izdavala ST igre. Ako odemo još nekoliko godina unazad, uz Cave imamo još jednu važnu STG kompaniju a to je Raizing. Ono što veže ova dva razvojna tima, je da su nastali prilikom gašenja drugog STG giganta – japansku kompaniju TOAPLAN. TOAPLAN, bankrotom 1994. godine je označio kraj jedne ere; označio je kraj “klasičnih” shmupova, a poslednja igra koju su izdali (Batsugun) je označila početak novog “danmaku” žanra, takozvanog “bullet hella”, shmupova gdje je vaš ekran prepun neprijateljskih projektila a gde se vi oslanjate na mali hitbox, da se “provlačite” između neprijateljske vatre bez izbegavanja čitavom površinom vaše letjelice.

Jedna od ikona klasičnih shmupova je i Hishōzame (Flying Shark/Sky Shark), koja je izdata 1987. na arkadnim kabinetima, ali je izašla i za druge platforme te godine. U godinama koje su dolazile dobila je još nekoliko portova. Ova igra nema arkadno perfektnog porta i najbliže što su došli tome su portovi za Sharpov X68000 1991. i port za FM Towns 1993. godine. Kako ni jedan od njih nema TATE mod, a imaju manje neprijatelja/objekata na ekranu u isto vreme u odnosu na arkadni PCB, mogu se smatrati dosta loše odrađenim portovima. U odnosu na verzije koje su izašle za druge platforme, ova dva porta su dosta dobra.

Hishōzame vas stavlja u ulogu pilota plavog dvokrilca. Imate dugme A za “shot” i dugme B za ”bomb”. Možete unprediti shot (talas 6 crvenih neprijatelja) ili povećati broj bombi koje nosite (na početku svakog nivoa ih imate 3). Tip oružja je klasičian spread shot. Scoring je dosta jednostavan; možete uništiti talas žutih neprijatelja za dodatne poene a bombe vam se na kraju nivoa takođe ubrajaju u score (ako ih ne koristite). Dodatne živote (prvi dodatni život) dobijate na 50.000, a svaki sledeći na 150.000 poena. Ili ako naiđete na talas belih aviona, uništite ih i pokupite 1UP.

Postavka nivoa je dosta jednostavna, šume, pustinje i okeani sa raznim varijacijama istih. To se može reći i za neprijatelje – dosta aviona svih veličina i tipova, tenkovi i brodovi. Iako igra nema mnogo klasičnih boss-ova, ipak uspeva da kombinacijom svih neprijatelja stvori dobru atmosferu kroz celi nivo, nedopuštajući da se igrač opusti sve do samog kraja svakog od 5 nivoa. Igra poseduje neverovatno veliki broj checkpointa, tako da svaki put kada izgubite život velika je šansa da ćete nastaviti igru na nekom drugom delu nivoa (ako ste uspeli da bar malo napredujete od prethodnog položaja), što daje dodatni čar ovom shmup klasiku.

Kada završite igru, ona ”loopuje” nazad na drugi nivo (preskače prvi) i postaje teža; neprijatelje je teže uništiti i njihovi projektili su brži. Zanimljivost je da se glavni lik – Schneider, pojavljuje i u Toaplan.ovom poslednjem shmupu, Batsugun-u.

Grafika: 5.0 Igra izgleda veoma dobro za godinu kada je izašla; korištena je velika paleta boja, tako da su nivoi šareni a i neprijatelji su dosta detaljni; mali detalji kao sto su avion koji se obrusi na tenk i time ga uništi su bili inovacija za sebe.
Zvuk: 4.0 Veoma dobre teme i solidni zvučni efekti.
Kontrole: 4.0 Ne baš najbolja kontrola vaše letilice, samim tim što je dvokrilac dosta spor u odnosu na neprijateljske projectile ali i zbog nekih tehničkih nedostataka u samoj animaciji.
Zabavnost: 5.0 Kao i kod većine veoma dobrih shmupova igrivost je na visokom nivou, neograničen replayability, dobra muzika, najveća ocenu za zabavnost.