Postoji ta specifična vrsta nostalgije koju samo JRPG ume da probudi kod određenih igrača. U pitanju su sećanja na duge i promišljene turn-based borbe, velike mape koje mame na istraživanje, muzku često nosi ceo svet na leđima i naravno na priče koje se ne boje da budu totalno out there ali i da ponekada budu lične i mračne. Krajem 2010-ih, u trenutku kada je žanr već dobrim delom otišao ka akcionim sistemima i filmskoj prezentaciji, Square Enix je napravio neočekivan potez: vratio se korenima, ali ih je upakovao u nešto novo – tako je rođen Octopath Traveler a sa njim i skroz novi grafički stil.
HD-2D nije bio samo novi vizuelni trik. Bio je to svesni pokušaj da se duh 16-bit ere spoji sa modernom tehnologijom – piksel-art likovi u bogato osvetljenim 3D okruženjima, sa dubinom polja, dinamičnim senkama i orkestarskom muzikom. Originalni Octopath Traveler bio je prvi veliki eksperiment tog tipa, i ispostavilo se – pun pogodak. Vremenom je Square Enix modifikovao ovaj stil i počeo da ga koristi i u mnogim drugim retro izdanjima, ali Octopath je započeo i svoju prepoznatljivu franšizu. Sa Octopath Traveler 0 koji nam je stigao ovog decembra, vreme je i da se osvrnemo na istorijat serijala ove moderne klasike.
Octopath Traveler (2018)

Prvi Octopath Traveler izašao je 2018. godine tada eksluzivno za Nintendo Switch i momentalno se izdvojio iz mase drugih Square Enix izdanja u to vreme. Sa čak osam protagonista i osam odvojenih priča doneo je mnogo sati klasičnog JRPG-ovanja sa osam različitih pogleda na novi fantazijski svet Orsterra. Struktura je bila nekonvencionalna – nije postojala jedna centralna narativna linija, već mozaik ličnih sudbina koje se tek povremeno dodiruju.
Igra je briljirala u borbenom sistemu sa Break i Boost mehanikama, koji su klasičnom turn-based formatu dali taktičku dubinu. Ipak, najveće podele izazvala je upravo priča – dok su pojedinačne epizode bile snažne, nedostatak jače međusobne povezanosti likova ostavio je blagi utisak nedorečenosti. Uprkos tome, Octopath Traveler je postavio temelje – i pokazao da publika i dalje želi “stari” JRPG, ali u novom izdanju. Za razliku od kasnijih HD-2D igara, ovaj naslov je bukvalno imao umetnički stil iz 16-bit ere samo prebačen u 3D, bez fensi pozadina sa mnogo poligona i efekata. Godinu dana kasnije stigla je i PC verzija a i portovi za druge konzole.
Triangle Strategy (2022) – Taktički HD-2D spin-off

Iako ne nosi Octopath ime, Triangle Strategy je neizostavan deo Square Enix-ove HD-2D priče. Umesto klasičnog JRPG-a, ovde smo dobili taktičku strategiju u duhu Final Fantasy Tactics i Tactics Ogre igara. Fokus je prebačen na političke intrige, moralne dileme i teške odluke koje imaju trajne posledice. HD-2D stil se pokazao izuzetno fleksibilnim – savršeno se uklopio u izometrijske mape i ozbiljan ton priče. Triangle Strategy je dokazao da HD-2D nije vezan samo za jedan serijal ili žanr, već da predstavlja širu kreativnu platformu unutar Square Enix-a. Igra nije smeštena u Octopath Traveler univerzum ali producirao je Tomoya Asano, koji je ranije radio na Bravely Default igrama kao i na prvom Octopath Traveler-u.
Octopath Traveler: Champions of the Continent (2022) – Mobilna igra

Mobilni naslov, Octopath Traveler: Champions of the Continent, često se pogrešno posmatra kao sporedna fusnota u serijalu, ali u stvarnosti igra značajnu ulogu u širenju Octopath univerzuma. Igra je prvo izašla u Japanu, a potom i globalno, i predstavlja prequel događajima iz originalnog Octopath Traveler-a. Uprkos gacha elementima, Champions of the Continent nudi ozbiljnu priču, mračniji ton i iznenađujuće kvalitetnu naraciju. Upravo kroz ovaj naslov postavljeni su temelji za dalje istraživanje sveta, lore-a i tematskih motiva serijala – što će se kasnije pokazati kao važno.
Octopath Traveler II (2023)

Pet godina nakon originala, nakon mobilnog spinoff-a i Trouglaste Strategije, napokon je stigao i prvi veliki direktan nastavak – Octopath Traveler II. Bio je to pravi nastavak ali i primer kako se sluša publika. Sve ono što je prvi deo započeo, nastavak je razradio i produbio. Novi svet, Solistia, bio je raznovrsniji, življi i ubedljiviji, a osam novih protagonista dobilo je više prostora za međusobnu interakciju. Priče su bile zrelije, emotivnije i bolje povezane, uz specijalne “crossed paths” segmente koji su likovima dali pravi osećaj zajedničkog putovanja. Borbeni sistem je dodatno unapređen, ali bez narušavanja tempa i old-school principa. Drugi Octopath Traveler učvrstio je serijal kao nešto više od stilske vežbe – postao je referenca za moderan klasični JRPG.
Octopath Traveler 0 (2025)

Najnoviji nastavak koji je stigao nosi broj 0 u naslovu i, baš kao što biste i pomislili, u pitanju je prequel originalnom Octopath Traveleru, ali istovremeno i neka vrsta rimejka / adaptacije mobilnog naslova Octopath Traveler: Champions of the Continent za današnje konzole i PC. Izbačeni su svi gacha momenti iz originalne igre, a sadržaj i priča su prošireni, tako da je fokus sada jasnije postavljen na događaje koji su oblikovali svet i njegove ključne sile, uz jasniji narativni tok i strukturu u odnosu na mobilni original.
Nulti Octopath ima zadatak da spoji sve niti – da pruži kontekst postojećim igrama, ali i da posluži kao pristupačna ulazna tačka za nove igračе, koji će morati da se spreme za jedan poveći zalogaj. Daleko od toga da su prethodne igre ovog serijala bile kratke ali Octopath Traveler 0 je zbog svog mobilnog porekla kao i brojnih proširenja definitivno najobimnija igra u serijalu do sada, spremite se za 80 do 100 sati JRPG-ovanja, samo da bi ste završili osnovnu priču sa svim likovima.
Svakako, od hrabrog eksperimenta do stabilnog, prepoznatljivog serijala, Octopath Traveler je prešao dug put za relativno kratko vreme a HD-2D stil je izrastao iz estetske ideje u punokrvnu novu filozofiju dizajna koju je Square Enix kasnije koristio i u brojnim drugim novim retro igrama kao i u rimejkovima JRPG klasika iz Dragon Quest ali i drugih legendarnih serijala.
Octopath Traveler 0 je sada dostupan za PlayStation 5, Nintendo Switch 1 i 2, Xbox Series X i S, kao i za PC. Našu kompletnu EmuGlx recenziju igre možete pročitati ovde.