Nakon izuzetnog uspeha sa igrom Paradroid, Andrew Braybrook imao je razlog više da ode još dalje kao programer i pokuša da ponudi Commodore igračima nešto što do tada nisu mogli ni da pretpostave da je uopšte i moguće. Želja autora je bila da na C64 kreira arkadnu igru čija će izvedba u potpunosti imati osobine jednog igračkog automata. Tačno posle godinu dana nakon Paradroida, uz podršku izdavačke kuće Hewson, Uridium je ugledao svetlost dana a C64 više nije bio isti.
Uridium je pucačina koja svojom izvedbom podseća na Defender, hit sa Arkada s početka 80tih godina a koji je suštinski i imao uticaj na autora ove igre. Kontrolišete svemirsku ratnu letilicu Manta, i borite se sa neprijateljskim eskradilama uz mogućnost skrolovanja ka levoj i desnoj strani ekrana. Ono što se odmah moglo primetiti da je skrolovanje bilo neverovatno glatko i brzo za tadašnje pojmove, posebno na kućnim igračkim mašinama, a na čemu je i sam autor, tako strasno insistirao. Ali tehnički zahvati nisu ostali samo na izvedbi i brzini. Vizuelno, sprajtovi i okolina su konačno dobili onaj, do tada nestandardni metalni sjaj, izvučen sa komodoreovih 16 boja. Neki detalji dočarani su sa takvom ubedljivošću, da su izazivali opšte divljenje kroz opise tadašnje igračke štampe na zapadu ali i naše! Recimo, brodić je mogao da se zarotira prilikom promene strane letenja a rotacija je ispraćena senkom na tlu, što je vizuelno ostavljalo 3D utisak. Slično je i sa statičnim objektima koje brodić nadleće. Nivoi se odvijaju iznad neprijateljskih postrojenja, u igri nazvanih Dreadnoughts i kojih je ukupno 15.
Igra nosi sa sobom misiju u kojoj je potrebno u svakom nivou uništiti što više statičnih objekata na tlu uključujuići i neprijateljske prizemljene letelice. Nakon čega, posle zvučnog signala, igrač se mora prizemljiti na određenoj tački rezervisanoj za sletanje. Svaki Dreadnough čuvaju neprijateljske formacije koje se sporadično pojavljuju sa obe strane, s ciljem da vas unište. Tu leži još jedna osobina Uridiuma kada je mehanika u pitanju, formacije se pojavljuju nepredvidivo, sa raznolikim putanjama kretanja i brzinama. Tako da memorisanje, karakterisitično za veliki broj pucačina, ovde nije igralo toliko bitnu ulogu. Štaviše, neke formacije proletale su prevelikom brzinom, stvarajući situaciju zbog koje su naročito sveži igrači ostajali zbunjeni a u većini slučajeva i bespomoćni. Svaki novi napad neprijatelja, bio je najavljivan simboličnim zvukom koji je u kasnijim partijama imao i psihološki efekat kod igrača jer nije bio siguran da li će ga preživeti! Nivo naprednije uvežbanosti, podrazumevao je munjevito reagovanje prilikom svakog napada, izbegavajući formacije i uzvraćanje paljbom kada se ukaže prilika.
Nakon formacija, misiju otežavaju građevine u koje se brodić može olako zakucati što je drugi otežavajući faktor. Kako se napredak ostvaruje, nivoi donose i složenije građevine kroz koje se igrač mora provlačiti, surovom veštinom kontrole, kombinovanjem brzog letenja i naglog usporavanja brodića u zavisnosti od situacije. Postoji i treći otežavajući faktor, jer situacija nagoni igrača da se konstatno kreće, zbog pratećih bombi u obliku zvezde koje se aktiviraju iz određenih tačaka na tlu. Izbegavanje istih, opet zahteva veštu upotrebu kontrole dok se ne deaktiviraju i ostave igrača na miru, bar neko izvesno vreme. Kao što je spomenuto, posle uništavanja statičnih letilica na tlu igrač se mora prizemljiti. Mada igrač nije obavezan da učini isto, usled želje da se još malo zadrži na nivou zbog sakupljanja dodatnih poena. Međutim od tog momenta, već sledeći napad neprijatelja je još agresivniji i precizniji sa projektilima koje upućuju! Kada igrač uspešno sleti, sledi animacija koja dočarava uništenje Dreadnough-a. Uspešno odrađeni nivo vodi u jedan mali bonus nivo koje je predstavljen igrom na sreću u fazonu “Fruit machine” i gde igrač ima priliku da osvoji nove poene, pred ulazak na sledeći Dreadnough. I tako u krug. Da li se taj “krug” može obrnuti? Retki su oni koji su obrnuli Uridium pa čak i preko 25 godina igranja, makar ne na pošten način…

Grafika: 5.0 Na C64 itekako revolucionarno te ’86 godine, sa super glatkom izvedbom u 50 fps-a na 8-bit mašini! Već koju godinu kasnije, C64 je imao vizuelno još bolje igre ali u trenutku pojavljivanja Uridium je postavio nove standarde.
Zvuk: 4.0 Korektan ali ne tako izuzetan kao grafika. Muzička tema na početku spada u red kultnijih melodija na C64.
Kontrole: 5.0 Perfektna kontrola nad brodićem i odziv u bilo kom momentu. Sve ostalo je na umešnosti igrača!
Zabavnost: 5.0 Igre sa ovakvom dimenzijom akcije odavno se više ne prave. Ovo je i bila od onih igara zbog koje su C64 veterani itekako bili ponosni na “svog debelog”.
No Comment