Nakon 20 sati igranja Voice of Cards: Beasts of Burden, osećamo se pomalo neodlučno. Igra ima unikatan stil i zanimljivu priču ali mnoge gameplay mehanike su nam skoro upropastile ovu avanturu. I iako smo se, generalno, dobro zabavili igrajući ovu igru, sve više i više se prisećamo onih lošijih delova.

Ako pomalo pratite Square Enix i njihove igre, možda ćete se pitati: Čekaj, Voice of Cards, zar nije ta igra već izašla nedavno? I bili biste u pravu.

Prva Voice of Cards igra je izašla pre samo 11 meseci (Oktobar 2021) ali, ono što je još jezivije, je da je DRUGI DEO izašao pre samo 7 meseci (Februar 2022).

Mi danas gledamo treći deo franšize koja nije stara ni godinu dana. Smatramo da nema potrebe da vam objašnjavamo zašto je ovo loša stvar. A setite se kako smo se bunili kada Call of Duty, FIFA i Assassins Creed izlaze jednom godišnje?

Voice of Cards: Beasts of Burden je potezni (turn-based) JRPG koji, po gameplay-u, dosta podseća na klasične Final Fantasy i Dragon Quest igre. Vi i vaša grupa heroja putovaćete kroz svet, boriti se s neprijateljima, unapređivati oružja, prelaziti tamnice i, naravno, sređivati Bossove (ili kako smo ih zvali kao deca, Kraljice).

Ono što čini Voice of Cards igre unikatnim je dizajn.

Gotovo cela igra je predstavljena koristeći karte.

Svaki lik (glavni ili sporedni), svaka kuća, svaki neprijatelj, pa čak i svako polje zemlje ima svoju kartu. Svaki napad, svaki predmet  i čak svaka rečenica koju bilo ko u igri izgovara je prikazana kao izvučena karta iz špila.

Cela igra se igra na jednom stolu na kome su složene karte. Kada ulazite u novu zonu, karte će biti izokrenute. Tek kada se približite kartama, one će se okrenuti. Moramo da priznamo da nam je OCD proradio najstrašnije zbog ove mehanike jer smo, jednostavno, MORALI da otkrijemo svaku kartu!

I, naravno, dok se pomerate kroz ceo taj svet od karata, vaša grupa će biti predstavljena sa, naravno,… ŠAHOVSKOM FIGUROM! Šta ste vi mislili?

Šala na stranu, cela igra izgleda impresivno. Stvarno je zanimljiva ideja da ceo JRPG bude izgrađen 99% od karata za igranje. Barem je tako bilo prvi put kad smo igrali igru… S obzirom da je ovo već treća igra sa istim engine-om, i pošto se osećamo ko’ da smo juče igrali prvi deo, ovaj stil nam polako već izlazi iz mode. Ne pomaže ni što se Beasts of Burden igra gotovo isto kao i poslednje dve igre.

Dobrodošli u Voice of Cards

Igra počenje sa naratorkom, koja prepričava celu igru. Ona je jedini voice actor u igri i radi dosta dobar posao kako bi nas udubila u svet karata. Kao i u svakoj dobroj JRPG igri, svet je sačinjen od ljudi i monstruma.

Mi igramo kao mlada devojka koja živi u malom podzemnom gradu, ne znajući šta se gore krije. Jedan dan, njeno selo bude napadnuto i pregaženo od strane monstruma, i baš kada je sve izgledalo uzalud, jedan momak se pojavljuje i spašava joj život. Njih dvoje, zajdno beže iz podzemnog grada i idu u totalnu osvetu.

Usput upoznaju trećeg člana, momka koji ima ambiciju da prouči sve monstrume kao i četvrtog člana, polu-monstrum devojčicu koja želi da postane bolji cirkusant.

Iako nam se u početku likovi nisu mnogo svideli,zavoleli smo ih do kraja avanture.

Kao što smo rekli, naratorka nam prijatnim glasom prepričava celu priču koristeći karte i zvučne efekte. Cela igra daje iluziju kao da stvarno sedite za stolom i igrate board game sa kartama.

Baš zato se i pitamo: Zašto Voice of Cards nema VR support?

Samo zamislite koliko bi lepše bilo da sedite za stolom i gledate vašu šahovsku figuru kako se kreće po kartama dok narator ispred vas prepričava priču. TO HOĆEMO ZA SLEDEĆU VOICE OF CARDS IGRU!

Made by Yoko Taro

Kreativni direktor za sve Voice of Cards igre je, jedan jedini, Yoko Taro (poznat po Nier franšizi). Ako ste fan Nier igara, odmah ćete primetiti kako likovi pomalo liče na 9S (Nier Automata) ili Kaine (Nier Gestalt / Replicant) a naročito kako se priča upliće u kontravezne teme. Da ne spoilujemo ništa, iako kraj ima dobar zaplet, ako ste igrali igre Yoko Taro-a, predvidećete kraj iz daleka.

It’s time to du-du-du-du-duel!

Ono što ćete najviše raditi u ovoj igri su borbe kartama. Dok hodate kroz svet, nasumično će vas napadati neprijatelji. Da, nema ono da vidite ima li neprijatelja napredi ili da ih, ne-do-bog, zaobiđete. Kad bude borba, ima da se borite, i to je jednostavno tako.

Kada vas neki neprijatelj napadne, igra vam stavi ispred mape specijalan stočić za borbe (jako smo voleli ovaj vizuelni efekat).

Tu ćete videti karte vaših likova, kao i karte neprijatelja.

Svaki lik će imati svoj napad, odbranu, Hit Poene (Energija) kao i brzinu. Jednostavno, izaberite napad, izaberite neprijatelje i udrite dok jedan od vas ne zagine.

Umesto mane (MP) koristićete male dragulje. Na početku svakog poteza svakog od vaših likova stvoriće se jedan dragulj. Za osnovne napada vam nije potrebno ništa ali za bilo šta jače će vam trebati ovi dragulji. Za ovo će vam trebati monstrumi!

Treba da skupiš sve!

Novina za Beasts of Burden je hvatanje monstruma. Glavni lik ima moć da nakon borbi ulovi monstrume i korsti ih u borbi. < Ubacite Pokemon referencu ovde >

Ah, a da je bar tako lako hvatati monstrume kao Nintendova slatka bića.

Ceo proces hvatanja stvorenja je bezpotrebno komplikovan.

  • Prvo, treba da nađete monstruma kojeg želite da uhvatiti – znači tražite
  • Drugo, kada nađete monstruma, treba da vam se posreći i da dobijete kovčeg sa blagom na kraju borbe. Uglavnom ne dobijete ništa ali postoje predmeti koji vam garantuju da vam iskoči.
  • Treće – kada dobijete kovčeg,dobićete zapravo dva ili tri komada i morate da izaberete jedan i nadate se da je to baš onaj monstrum kojeg ste hteli.

I čestitamo, sada znate da hvatate monstrume. Sada ih možete koristiti kao napade u borbama. Da, ne zovete ih u borbu nego se bukvalno koriste kao napadi. Neki imaju elementarne efekte, neki leče, neki napadaju sve neprijatelje, neki paralizuju ili otruju protivnike, sve je tu.

Međutim, postoji još jedna stavka. Svaki monstrum kojeg uhvatite ima i svoj Level. Recimo, Monstrum Pečurka Level 1 leči 5 HP ali Level 5 pečurka leči 12.

Naravno da želite tu level 5 pečurku, i kako sada da levelujete ovu koja je Level 1?

Ne možete. Morate da uhvatite novu Level 5 pečurku! Znači nazad na grindovanje. Da nesreća bude još veća, možete lako dobiti slabiji level karte a u tom slučaju se karta automatski baci. Ako dobijete jači level, ova slabija koju imate se baca. Ah da, zaboravili smo da kažemo da ne možete imati duplikate karata u grupi.

Ovakave mehanike pripadaju Gacha igrama na mobilnim telefonima i uopšte nam se nisu svidele. Zbog toga, nismo se mnogo trudili da napravimo savršen set-up monstruma. Srećom uspeli smo s ovim što smo imali da doguramo do kraja igre. Da li je bilo teško…

Bilo je vrlo lako…

Tokom prvih 5 poglavlja igre (ima ih ukupno 7), borbe su bile izuzetno lake. Redovno smo završavai borbe a da ni jedan HP nismo izgubili. Jedini put kada smo morali da koristimo predmete za lečenje, bilo je tokom borbi sa Boss-ovima. Bossovi su bili, malčice, teži ali skoro zanemarljivo. Osim toga, borbe, generalno, dugo traju. Dok se ne postavi stočić, dok svaka karta ne napadne i dok se ne podele nagrade nako borbe, mi smo već zaspali. Ne bi bilo toliko strašno da nema toliko nasumičnih napada ali stvarno ume da potraje kad hoćemo samo da stignemo do nove destinacije. Samo smo se borili usput, kupovali nova oružija po gradovima i ponekad završavali side-questove (kojih ima izuzetno malo). Sve u svemu, igrali smo igru u polu snu…

…dok nismo došli do 6. Poglavlja!

Odjednom, neprijatelji su udarali jače, bossevi su bili pametniji a mi smo zapravo morali malo da pazimo šta radimo. Drago nam je da se igra malo uozbiljla, ali je stvarno naglo skočila u težini. Sve u svemu, poslednja dva poglavlja su bili znatno teži, naročito poslednji boss koji je imao 7 fazi ukupno trajao sat i po vremena i imao instant-death mehaniku zbog koje smo morali da čak dva puta restartujemo igru. Volimo izazove i volimo teške igre ali ne volimo kada igra naglo skoči sa isuviše laka  na isuviše teška. Nakon završene glavne priče otključava se i New Game + gde možete da pokupite ostatak trofeja ili pozavršavate ako vam je nešto ostalo.

Kartaška igra U KARTAŠKOJ IGRI

Jedna od sporednih aktivnosti u kojoj možete da učestvujete tokom vaše avanture je, zapravo, kartaška igra. U svakom većem selu, biće dečak kod kojeg ćete moći da igrate karte. Ovo je jednostavna i zabavna igra gde spajate parove ili nizove karata i takmičite se ko će imati najveći zbir dok se sve karte ne izvuku.

Nažalost, i ovo bude uproprašćeno zbog dodatnih pravila. Kada pobedite jednu igru, otključaćete drugu, treću i četvrtu. I svaka od tih igara će dodavati pravila. Iako su prve dve zabavne, druga i treća kartaška igra dodaje toliko nasumičnih stavki da se cela igra pretvori u jedan Random Fest. Čak i da dominirate tokom cele igre, na kraju vas AI može zeznuti i staviti vas na nulu.

Možete ove kartaške igre čak igrati u Multiplayer modu ali samo lokalno.

Voice of Cards: Beasts of Burden (PS5)
  • 7/10
    EmuGlx Score - 7/10
7/10

Finalni utisci:

Voice of Cards: Beasts of Burden ima više dobrih nego loših stavki. Igra ima poteškoća sa tempom težine kao i sa mehanikom hvatanja monstruma ali je i dalje zabavan turn-based JRPG, sa dobrom pričom od legendarnog kreatora. Ipak, vrlo smo zabrinuti što Voice of Cards igre izlaze ovako često i ne znamo koliko dugo još možemo to da tolerišemo…

Pros

  • Unikatan stil igre
  • Interesantna priča od kreatora Yoko Taro-a
  • Dobar voice acting naratora
  • Dobra muzika


Cons

  • Dosadne i duge borbe
  • Težina naglo skoči blizu kraja priče
  • Previše nasumičnih mehanika
  • Treća igra u franšizi koja nije ni godinu dana stara