Gaming industrija i propratna kultura se menjaju veoma brzo, a generacije koje su počele da igraju igre u 80’s tačno u njihovim formativnim godinama zakačila je možda najveća i najbrža revolucija u gamingu u par veoma burnih godina od sredine devedesetih sve do ranih dvehiljaditih. Broj legendarnih sistema, igara, žanrova, stilova, koji su nastali u tom kratkom vremenu vrhunca 2D ere i početka 3D-a, definisao je sve nakon toga. Nije ni čudo što se “stari” gameri danas sećaju tih vremena sa ogromnom dozom nostalgije. Naravno, sulud izbor igračkih sistema i stilova iz tog vremena kao i gigantski jaz između tadašnjeg PC iskustva i konzola kao igračke scene u globalu, učinio je da nemamo svi baš ista sećanja i nostalgije vezane za taj period, a posebno ne ovde u Srbiji. SEGA je imala svojih pet minuta i kod nas, sa zakasnelom SEGAmanijom i Mega Drive 2, da bi je na kraju nasledio PlayStation a njega zatim PC igraonice, put sa koga nije bilo povratka. Ipak, i kod nas Dreamcast je imao svoj kratak momenat slave. Kada je već prestao da se proizvodi, konzole su se valjale ovde po punoj ceni i dalje, ali je pristupačnost piraterije i iznenađujuć kvalitet igara na sistemu za to vreme uticao da poneko odigra neki Dreamcast hit i ovde.
Spletom srećnih okolnosti, nije me zaobišla Dreamcast manija, i bio sam u prilici da bez prevelikog zakašnjenja odigram obe Shenmue igre tokom 2000-2001. godine na svojoj SEGA konzoli. Malo je reći da je to iskustvo uticalo na moj pogled na video igre, ma i na život generalno. Sve ono što sam smatrao ispravnim u gamingu, ceo SEGA kult, moć arkadnih igara, dominaciju japanskog developmenta nad celim svetom, inovacije koje sam želeo da vidim u igrama tada, sve je bilo tu u te dve neosporno prekvalitetne igre koje su bez sumnje bile ispred svog vremena. Pored Dreamcasta, imao sam i uvek maksimalno nabudžen PC sa najnovijim grafičkim karticama, ali spektakl, kvalitet i inovacije kao u Shenmue nisam mogao da pronađem u Quake 3 i ostalim tadašnjim reperima kvaliteta na kompjuteru. PC developeri su tada tek nedavno počeli da se bave igrama sa grafičkom akceleracijom i za njih je moderan 3D bio poprilično neistražen teren, dok sa druge strane SEGA je već imala godine i godine iskustva sa arkada i konzola, i nije štedela resurse kada su rešili da Yu Suzukijev projekat sa Saturna prebace na Dreamcast i ulože sve što imaju u isti. To je lako moglo da se vidi, a pored, za to vreme neverovatne grafike, otvoreni svet, realno vreme, gomila sitnih detalja neviđenih u drugim igrama, svi NPC-jevi koji pričaju, otvaranje fioka, mini igre, po prvi put Quck Time Eventovi, robustan fighting sistem, sve to u paketu opravdavalo je status tada najinovativnije i najskuplje igre svih vremena.
Čak i ako tehnička čuda iz 1999. godine ostavimo po strani, ono po čemu sam zapamtio originalne Shenmue igre bio je pre svega osećaj da sam ih doslovno proživeo. Moja omiljena ostvarenja sa arkada i konzola bila su uvek ispod moćnog SEGA logoa, a iz PC sveta koji sam pratio paralelno, uvek su me najviše privlačile avanture. Shenmue je nekako uspeo da spoji sve te kvalitete u jedan za to vreme neviđeni miks žanrova. Živi svet Shenmue igara i spori realistični pejsing uvukli su me bukvalno u 80s Japan i Hong Kong. Sav taj usporeni realizam, besciljni razgovori sa prolaznicima, lutanja i učenja svih lokacija, odlasci na posao, treninzi i borbe, igranje arkada i sakupljanje igračaka, sve to je predstavljalo svojevrsni doživljaj igre koja se ne igra samo već i živi. Postoji izuzetno malo naslova u mojoj kompletnoj veoma dugoj i bogatoj igračkoj karijeri koji su uspeli da ostave takav utisak i sećanja kao Shenmue igre tada.
Nastavak ove priče trebalo bi da je do sada poznat svima, i nećemo gubiti vreme na triler o povlačenju SEGE iz hardware biznisa, cliffhangeru sa kraja Shenmue 2, portu za Xbox, i proglašavanju potencijalnog nastavka čistim vaporware-om. Poznata je i priča iz 2015. #SaveShenmue, E3, kickstarter, oboreni rekordi u brzini sakupljanja sredstava, zabrinjavajući trejleri, odlaganja, banalizovanje značaja ovih igara od PC Steam zajednice i propratne drame. Ono što je mnogo bitnije od svega toga je – Shenmue III je izašao. Sve sumnje oko kvaliteta, verodostojnosti originalima, promeni sistema i nekih detalja, vrlo brzo su pale u vodu već kada sam imao priliku da malo odigram početak igre. Sada kada mogu da kažem da sam Shenmue III sa velikim uživanjem završio, stvar je prilično jasna. Ovaj nemogući nastavak ipak postoji i ne predstavlja nekakvu bezveznu kickstarter budževinu već apsolutno, bez greške, uspeva da rekreira osećaj i magiju originalnih igara. Isti onaj osećaj o kome sam pričao je ponovo tu. U mojim rukama je ponovo bio beli kontroler sa šarenim dugmićima, Ryo je trčao na desni triger, i priča se napokon pomerila iz j*bene pećine. Proveo sam vreme u 2001. godini ponovo, sa igrom koja me je vratila u Kinu iz 1987.
Grafika jeste naprednija u odnosu na stare igre, a opet prosta za današnje standarde. Međutim sa art strane uspeva da ubode taj sweet spot kvalitetne SEGA igre, iako je gospodin Suzuki ovoga puta morao da nastavi i bez njihove direktne pomoći. Namerno prostije animacije, namerno sj*ban lip sync, namerno robotsko tarzanski engleski dub, isti uglovi kamera kao u originalu prilikom razgovora, ili drugih akcija, sve to su predivni detalji koje će samo Shenmue fanovi i nostalgičari VEOMA ceniti i razumeti. Oni drugi, mogu samo da budu zbunjeni ili da shodno svom (ne)znanju izvuku potpuno pogrešne zaključke o kvalitetu i značaju ove igre. Shenmue III nije napravljen da se takmiči sa naslovima iz 2019. niti uzima u obzir napredak industrije koji se desio u međuvremenu. Industrije koju je i sam uputio u pravac kojim ide do danas, i kojoj je trebalo neko vreme da ga sustigne. Kritikovati stil i mehanike Shenmue III, jedne moderne retro igre, napravljene za kickstarter backere i fanove originala, apsolutno nema nikakvog smisla. Totalno je bilo cool razumeti zašto jedan kickstarter nastavak Tormenta ima stil identičan originalu bez ikakvih modernih inovacija, jer to je legendarna PC igra koju PC nostalgičari smatraju kultom. Zašto je onda toliki problem shvatiti da je ovde identična situacija u pitanju samo se radi o kolosalnoj legendi sa Dreamcasta?
Opusitite se, argumneti o prodaji ovde ne moraju da se uzimaju u obzir jer su obe igre u očima globalne gaming industrije bile flop, kako u svoje vreme tako i sa Kickstarter nastavcima. Ipak, skroz je ok da se jedan Disco Elysium obaspe nagradama, iako je u pitanju igra koja puca isključivo na starije PC igrače nostalgičare, koja ima apsolutno NULA šansi da privuče mlađe nove igrače, dok sa druge strane Shenmue III koji puca na Dreamcast nostalgiju istom snagom i uverljivošću, dočekuju pljuvačine od strane ljudi koji pojma nemaju o istoriji i značaju ovog serijala i koji zbog toga pokušavaju da ga obesmisle. “Shenmue igre nikad nisu ni bile značajne ni dobre” reći će hejteri klikbejteri danas, naravno da 3D klasici i inovatori iz tog prelaznog perioda možda i nisu ostarili toliko dobro kao proste 2D izometrijske igre koje svoj šarm kriju u kvazi-intelektualnom kucanom tekstu, ali ipak nakon skorijeg podećanja na originale sa Shenmue I & II HD kolekcijom tvrdim da ni to nije tačno. Format je drugačiji od današnjih standarda, jeste, ali posle samo malo navikavanja samo neko ko nije uzeo gamepad u ruke ceo život ne može da ne vidi i ne oseti dušu i toplinu sa kojom ove igre prosto isijavaju. Slično je i sa Shenmue III.
U nekom paralelnom svetu, sva ova opravdanja, i odbrane jedne veličine kakva je Shenmue ne bi trebalo da budu veći deo opisa nove igre, takve stvari trebalo bi da se podrazumevaju, ali scena je takva kakva jeste danas, najglasnija mišljenja se najdalje čuju, PC i console scena su možda blize nego ikada ranije, ali na ovom primeru se laserski jasno vidi da nas razdvaja drastično različita prošlost. Kod nas posebno, jer jasno je da domaćih fanova Shenmue igara ima u dvocifrenim brojevima i da većini nije ni potrebna bilo kakva recenzija, niti ocena na kraju teksta, ali ja ne bi bio Real Nick i ovo ne bi bio EmuGlx, kada ne bi iskoristio priliku da edukujem domaću publiku i pokažem malo drugačiji pogled na stvari. Pa, da u Wahadovskom meta komentaru samog opisa unutar opisa pređemo i na sam opis… 😉
Priča se nastavlja tačno tamo gde je zamrznuta pre toliko godina. Ryo i Shenhua izlaze iz pećine i dolaze u Bailu selo, gde se nastavlja potraga za razotrkivanjem prošlosti, i potera za ubicom Ryovog oca Lan Di-em. Pejsing u selu je spor, i stvari će se odvijati polako baš kao u prvoj Shenmue igri. Za razliku od Ryovih avantura iz rodne Yokosuke, ovoga puta u ovom malom selu on je stranac, i biće potrebno neko vreme dok ga meštani kinezi ne prihvate kao njihovog. Lokacija koja u početku deluje kao prolazna stanica, postaće hub avanturi u prvih nekoliko sati, do te mere da ćete naučiti napamet kompletan lokalitet i njegove stanovnike, sve sa njihovim dnevnim rutinama. Osećaj malog mesta koje dobro poznajete pogađa tačno u centar i stvara sličan vibe kao u prvoj igri. Taman kada počnete da se osećate kao kod kuće u Bailu-u, dešava se promena i Ryo i Shenhua odlaze u daleko veći grad Niaowu, iskustvo nalik prelasku u Hong Kong sa početka drugog dela. Neverovatna količina NPC-jeva, sa svojim detaljnim radnjama, i ne odustajanje od standarda prve dve igre, ovde dolazi na videlo. Bez obzira što Shenmue III ne deluje kao preskupi hitovi iz 2019. godine, količina truda uložena u ovaj naslov ne može biti zanemarena. Svaki NPC u igri ima glas i prokomentarisaće trenutna Ryo-va pitanja, ne odustajanje od takvih detalja pokazuje samo odlučnost Suzikija i njegovog tima da ovaj nastavak bude pravo Shenmue iskustvo.
Naravno ima i promena, Ryo-va stamina odnosno health se smanjuju tokom dana i posebno tokom aktivnosti kao što su trčanje ili borba, pa je potrebno jesti hranu. Survival igra ovo nije, ali takve mehanike zapravo dopunjuju iskustvo. Meniji su drugačiji, i game loop oko levelovanja tehnika i poteza je skroz nov ali ima smisla i totalno je u arkadnom SEGA fazonu. Treninzi, sparinzi, borbe, kupovina novih scrollova sa potezima, levelovanje istih, sve to zahteva određenu količinu vremena, pa i grinda. Takođe hrana košta, kasnije u igri i smeštaj. Ryo mora da pravi pare, bilo cepanjem drva uz arkadnu muziku, kockanjem, prodajom capsule igračaka ili biljaka koje je sada moguće sakupljati, sjajnim SEGA Bass Fishing like pecanjem i nezaobilaznim radom kao vozač viljuškara. Kampanja najbolje funkcioniše ako svoj dan isplanirate unapred, svaki dan određeno vreme posvetite treningu, zarađivanju novca, i odmotavanju glavnog questa. Igra vam sama po priči nikada neće dati predah i posebno vreme kada treba da se levelujete ili sakupljate pare, organizacija svakog dana zavisi od vas, kao i koliko ćete brzo jurcati sa odmotavanjem zapleta. Ipak Shenmue III baš kao i igre pre njega, ima takav tempo i mehanike da je preterano jurcanje kroz igru zapravo nemoguće. Na skroz spontane i realistične načine ovaj naslov će vas usporiti i bukvalno naterati da upijete okruženje i likove, povećavajući samo imerziju sa ovim preuverljivim svetom.
Ima tu i smešnih, totalno blesavih i nelogičnih momenata, ali sve je to deo Shenmue šarma, kao momenat kada thug-ovi u selu kidnapuju prijatelja od Shenhue, a vi da bi ste ga spasili morate prvo da naučite poseban potez od mastera koji će Ryo-a smarati danima da mu završava razne stvari pre nego što mu pokaže potez. Bez žurbe preko nekoliko dana odigraćete vašu Karate Kid fantaziju i trening dok lika sve vreme thugovi prebijaju u nekoj kolibi kojoj Ryo ne sme da priđe dok ne nauči potez. Slično kao uzgajanje mačeta dok tražite ubice svoga oca u prvom delu ili spašavanje Nozomi koje može da sačeka da odigrate par partija Space Harriera u lokalnom SEGA klubu. U takvim momentima postaje jasno da Shenmue ne želi da vas požuruje, i da će se priča svakako nastaviti kada vi rešite tako, jer bez obzira na realizam ovo je ipak samo video igra, i to sa snažnim arkadnim korenima.
Nažalost u Shenmue III nema SEGA arkada, i SEGA igračaka u kapsulama, ali sporednih zanimacija ima više nego u prethodne dve igre zajedno i to je sjajno. Capsule toys kolekcija posebno ima izuzetno mnogo i njihovo sakupljanje je ovoga puta više upleteno u mehaniku jer osim novca, kompletne kolekcije vam mogu doneti i nove skrolove sa potezima koji se ne mogu otključati drugačije. SEGA nostalgija ipak živi sa par vešto skrivenih Virtua Fighter postera, hronološki nemogućih SEGA Saturn konzola po fiokama, i tribute fotkama iz starih igara kako u vašem inventaru, tako i u samom svetu u kome se radnja odigrava. Jedini letdown u odnosu na Dreamcast nastavke je donekle borba, koja je sada dosta bazičnija. Naravno, poteza čak i ima više nego u prethodnim igrama, ali izvođenje nije više u full Virtua Figther fazonu jer tehnika za bacanje protivnika više nema. Ipak, novi udarci i combo sistemi fukncionišu super, borba je taktička, nikako button masherska, blokiranja i ukucavanje komboa rade posao, jedino borbe sa više protivnika osim kada su prožete sa QTE momentima ne fukncionišu baš kao ranije. Sa druge strane QTE animacije su ono gde igra najviše sija i veoma podseća na nekada veoma inovativne epske momente koji su se odvijali na ekranima CRT televizora ranih 2000ih godina, mnogo pre God of War-a i David Cage avantura.
Mogućnost da Ryo napokon promeni svoju klasičnu odeću je delovala u početku kao svetogrđe ali zapravo ponuđene stvari skroz imaju smisla i uklapaju se u vibe igre. Dijalozi kao što smo već spomenuli su namerno snimani u starom fazonu, da bi igra i zvučala kao originali sa robotizovanim engleskim dubom, koji je ostao fanovima kao jedno drago sećanje. Kada se napokon dokopate internacionalnog telefona u hotelu, Ryo može da okrene neke od svojih prijatelja iz Japana i Hong Konga. Ovi razgovori da nisu snimljeni kao što jesu ne bi bili tako heart warming. Muzika je takođe vrlo nostalgična, od originalne Shenmue teme koja se čuje svaki put kada otvorite svoj verni notes, do novih melodija koje sjajno dopunjavaju atmosferu svakog okruženja a zvuče kao da ih svira Dreamcastov sound chip, sve je kako treba da bude.
Bez spoilovanja kraja, od početka je bilo jasno da Shenmue III neće biti kraj ove sage. Yu Suzuki i njegov tim držali su se originalnog plana i priče koja je davno napisana i želje da se ista ispriča kako je zamišljeno. Bilo kakvo zbrzavanje svega u jednu last shot igru ne bi bilo autentično, tako da činjenica da i posle toliko godina čekanja i neizvesnosti Shenmue priča i dalje nije završena, nekima će možda delovati mučno, ali nada za još koji nastavak uz podršku SEGE ili ponovo verne fanbaze na Kickstarteru, svakako postoji!
Iako je cela ideja sa Kickstarterom u početku delovala rizično, i posle svih opravdanih sumnji da li će igra ispuniti očekivanja fanovima, i samo fanovima, Shenmue III je ispao odlično i uspešno nastavio kultnu franšizu, zadovoljivši ogroman broj svojih backera i fanova. Pljuvačina od ljudi koje Shenmue magija nije dotakla ranije, koji se nisu potudili da razumeju o čemu se ovde zapravo radi, razne niske ocene, i slaba prodaja, totalno mogu da se izignorišu u ovom slučaju. Shenmue kao serijal možda nije ispao mega franšiza koja je trebala da dostigne milionske cifre prodavanosti i mainstream slavu, već je postao labudova pesma stare SEGE i cult following hit, snapshot jednog vremena od koga fanovi nisu hteli, niti mogli da odustanu, i čijom je voljom isključivo i uprkos svemu vraćen u život. Shenmue se vratio i to na najiskreniji mogući način, autentično, bez kompromisa, stvarno samo za fanove – jer bilo kakav drugačiji pokušaj niti bi uspeo, niti bio true.
Sa punim pravom Shenmue igre treba veličati i slaviti, kako zbog njihove istorije, značaja i kvaliteta, pa makar i samo u krugovima starih fanova, nostalgilačara i retro igrača koji možda mogu i danas da skapiraju jezik kojim Shenmue prenosi svoju poruku, ne toliko drugačije i različito od načina na koji se slave druge prevaziđene, nikada mainstream i nikada stvarno uspešne, tehnološki inferiorne retro PC igre i njihovi kickstarter ili indi duhovni naslednici. Iako današnja gamerska populacija, kao i novinari, imaju više razumevanja za ovaj drugi podjednako mali ali glasniji tabor, nije moguće ignorisati činjenicu da je situacija vrlo slična. Dok neki PC nostalgičar klikće po novom Tormentu ili čita kilometre teksta u Disco Elysiumu i tripuje neka srećnija vremena za PC gaming koja u njihovim glavama nikada nisu ni prošla, tako i ja, i mnogi SEGA nostalgičari čujemo zvuk Dreamcast lasera kako cepa uši na crnim loading ekranima u Shenmue III, i sa istim emocijama i žarom doživljavamo ovaj vremeplov od igre.
Shenmue III (PC)
-
9/10
Finalni utisci
Apsolutni time travel od igre koji bez greške teleportuje igrače u neka druga vremena. Od samog starta kao Kickstarter naslov Shenmue III je zamišljen kao igra samo za fanove i nostalgičare, i kao takav skoro savršeno ispunjava svoju svrhu. Neke stvari je ipak nemoguće izmeriti ocenama, a srce i duša SEGA AM2 zaostavštine koja iz ovog naslova zrači punim zaslepljujućim sjajem je neprocenjiva onima koji su emotivno vezani za istu. Ovo nije nova Star Wars trilogija, ovo nije nekakav nakazni reboot na silu prilagođen današnjim trendovima, ovo nije ponizno i neuspešno podilaženje zapadu od strane pogubljenih japanskih studija, ovo je pravi primer kako se snažno i odlučno pravi igra za verne fanove, pa čak i ako ih i nema toliko. Iako je budućnost serijala i dalje nesigurna, sama činjenica da smo dobili ovakvu igru u 2019. je dovoljan razlog da možemo da kažemo da je #ShenmueSaved
No Comment