Da počnem ovu recenziju sa dobro poznatom opaskom: “Ahh daaa, čuveni i meni dragi Darksidersi”, franšiza koje je toliko izazvala oprečnih komentara još od perioda Xboxa 360 pa sve do dan danas. Koliko je sertifikovanih ljubitelja akcionih avantura prošlo pored ove igre kao pored prljave maramice a da nisu poželeli ni malo da provere o čemu se radi. Serijal koji je dočekivan na nož skoro redovno iako nije imao toliko negativnih karakteristika, samo ambiciju čuvenog crtača i par entuzijasta koji su želeli da na tržište ubace nešto novo, religijski motivisano i sa stripskom akcijom koja se može videti samo u najboljim underground crtanim ostvarenjima. Mišljenje se nažalost nije menjalo sa vremenom i delimično se moram složiti sa igračkom javnošću. Darkisdersi su uvek patili od nedostatka para u developmentu i često su želeli da budu veći od života bez ikakve potrebe. Iako su likovi bili sjajni i scenariji dobro napisani, određena kreativno – marketinška rešenja su ovaj serijal udaljila od većine publike. Prvi deo ajde i nekako bio je neispoliran i rudimentaran jer je bio i prva igra Vigil Entertainmenta. War kao lik pljunuti Artas, Mark Hammil koji radi glasove demonima i još dosta manjih detalja su generalno zuvadili naslov kome su falili elementi finog poliranja koje dolazi do izražaja tek sa vremenom provedenim u igri.
Posle toga Darksiders II koji je obećavao sjajnu priču koja se mogla nazreti u određenim momentima ali je takoreći bila “all over the place zbog glupog rešenja da se prvo izda knjiga koja sadrži prequel priču za Death-a. Automatski dobijamo sindrom nebranog grožđa gde igrači nemaju pojma o čemu se radi i na kraju se oslanjaju na suv gejmplej koji je bio dosta dobar i sličan borbenom modelu Devil May Cry-ja ali je nažalost bio prespor i tako se završila i ta saga sa veoma prosečnom ocenom.
O Darksidersima III neću da trošim previše reči jer ih je radio neiskusan tim i uradili su šta su mogli. Nažalost na taj način zakucan je ekser u kovčeg ovog serijala i pitanje je šta će dalje biti. Malo mi za sreću treba a kad ono lenji smo da napišemo par rečenica dijaloga i da ljudima približimo priču dovoljno da se emotivno vežu za likove.
Airship Syndicate-u je pripala čast da zadovoljno trlja ruke i da proba da uradi nov naslov u kome je protagonista poslednji jahač apokalipse, tzv. Strife koji je ujedno najkomercijalniji lik od cele familije. Apocalypse horseman koji je kauboj britkog jezika i brzog prsta na obaraču. Zamislite tu kombinaciju. E neko je tu imao malo mozga i odlučio je da se na taj “trope” osloni i da uloži malo više vremena u ovog poluiritantnog šaljivdžiju koga teško da ne možete voleti. U odnosu na ostale jahače, ovaj ekscentrični najmlađi brat unosi potrebno osveženje u franšizu ali neke stare navike dvelopera ne umiru i na to ćemo se uskoro vratiti.
Darksiders Genesis je naslov koji je u isto vreme evolucija u serijalu i stagnacija. Evolucioni deo se odnosi na promenu izvođenja i na promenu pisanja dijaloga koji su manje mračni ali mnogo razumljiviji publici koja ne prati detaljno serijal, stagnacija je mračna strana ove medalje a to je loša ekspozicija likova i karakterističan spori “build up” koji na kraju testira strpljenje ljudi koji žele samo brzu akciju sa malo smisla. Mada ako tako nešto tražite u ovakvoj franšizi – pokucali ste na pogrešna vrata. Molim vas idite na treći izlaz levo, tamo vas čekaju Path Of Exile i Diablo III. Zašto spominjem ove igre? Prosto i jedostavno, na prvi pogled ovo izgleda kao Diablo klon ali nemojte se prevariti, možda izvođenje jeste slično ali ovo je punokrvni Darksiders naslov sa svim svojim mehanikama i suludim kombinacijama tastera kojih se verovatno sećate iz prethodnih delova u serijalu.
Iako je u pitanju tzv prequel spin off, ova promena izvođenja je dovela do toga da je mlevenje neprijatelja super stilizovano i izvođenje borbe je brže što je dugo vremena nedostajalo u Darksidersima. Ne brinite, večito voljeni konji koje svaki Jahač ima su i dalje tu i koriste se za lagani traversal preko dosta velikih deonica na mapama gde se igra odvija. Takođe oni su dobra početna tačka za izvođenje mnogih komboa koje ćete vremenom imati prilike da savladate. Možda se nekome neće svideti ali estetski odlično odgovaraju okruženju i pružaju taj blagi Wild West osećaj koji i stoji uz našeg glavnog protagonistu.
Uz Strife-a, možemo voditi i War-a i nasumično ih menjati tokom borbe u zavisnosti šta igračima više odgovara. Ovo je donekle dobar potez jer će nostalgičari moći da vode najjačeg i najstamenijeg jahača dok će drugima kao meni npr prijati da se malo odvoje od formule i da konačno vide kako je to kada se vodi najbolji strelac svih Nefilima. Mada trenutno ih ima samo 4-oro jer je Death njihove duše zarobio u svom telu ali o tome možemo nekom drugom prilikom.
Priča se još jednom vraća u prošlost gde dva brata, War i Strife zajedno po nalogu Charred Council-a moraju da istraže dojavu vezanu za udruživanje Lucifera sa još jednim demonom Samaelom u nameri da napadnu Eden, dovedu do pada čovečanstva i da sve preuzmu za sebe. Pošto već dobrano osećaju krivicu zbog istrebljivanja Nefilima, naši protagonisti se vrlo rado upuštaju u tu misiju sa željom da iskupe sebe. Da ne spoilujem previše ali ako više volite konzistentnu priču na manjoj skali koja ima svoj logičan tok bez nekih većih digresija onda je ovo možda za vas i najbolja Darksiders igra. Ovaj naslov možemo posmatrati kao one shot mini strip serijal gde su autori bez ikakvog pritiska seli i uradili priču svesni svojih mogućnosti i grešaka koje su napravili u prošlosti. Dinamika između War-a i Strife-a me podseća strašno na akcione filmove sa kraja 80-ih i početka 90-ih. Konkretno mislim na buddy cop akcioni žanr gde imate jednog stamenog lika koji iskusno usmerava mlađeg partnera koji nema ni gram kontrole.
Dokle god War pokušava da reši problem silom samo po potrebi i voli taktički pristup koji naravno rezultuje potpunim uništenjem, Strife uleće u sukobe kao kauboj na amfetaminima sa gomilom bad ass replika i neograničenom municijom. Ne tresu se demonima gaće za džabe u kasnijim delovima serijala. Od ove dvojice možete samo dobiti post-traumatski stres sindrom. Može se osetiti žar koji su developeri uložili iako je nažalost u pitanju lower tier budget naslov. Većina stvari nije urađena bezveze i akcija je odlična do granice da ćete dobrano namučiti svoj kontroler dok ne završite ovu igru.
Okruženja u kojima se odvija avantura su dobro koncipirana i vidi se vizuelni kvalitet kojim odiše pero gospodina Madueire. Za razliku od vizuelno dosadnog Darksidersa III, ovde imate velika prostranstva u paklu koja su napakovana demonima, pećine koje se prelivaju u svim neonskim bojama, demonske hramove i impozantne tvrđave koje odlično oslikavaju vizuelni stil koji ovaj serijal nosi sa sobom.
Iako se veći deo gejmpleja svodi na satiranje talasa demona, zagonetke koje se developeri uveli me strašno podsećaju na igre poput Tomb Raider Guardian of Light. Neću dalje išta da spominjem ali ako ništa drugo, mogli bi developeri iz drugih timova koji planiraju da prave ambiciozne akcione rpg naslove da malo nauče od ekipe iz Airship Syndicate-a. Prolazak kroz mape ume nekada da bude naporan zbog problematične perspektive. Teško se u ovakvim igrama izvode skokovi što će mnogima biti frustrirajuće ali kad se naviknete neće biti nikakvih problema. Jes da ćete doživeti neku neplaniranu smrt ali gde je dobra igra bez polomljenog kontrolera. Mape su veoma obskurne i ne prikazuju tačan položaj lika na određenoj lokaciji pa ćete morati malo da se snađete. Mislim da je ovo namerno urađeno da bi se otežao traversal i igrači naterali da razmisle kako će istražiti određenu lokaciju. Veličina ovih lokacija je dosta dobro dočarana zbog kvalitetne vizuelne prezentacije i lokacije su dinamičke.
Ako volite da zaigrate ovakav naslov sa prijateljima online ili na kauču, i to je omogućeno. Stari dobri split screen coop ili online coop su veoma dobro urađeni, fps ne pada i ulazak u nečije partije prolazi bez problema. Ako više volite full single player iskustvo, isključite opciju za online play, udobno se zavalite u vaše preferirano sredstvo za sedenje i smišljajte on the fly što kreativnije načine za eliminaciju protivnika.
Tokom borbe možete skupljati duše i tzv character core-ove. Skupljene duše služe za kupovinu moći koje možete koristiti tokom igre a character core-ovi se koriste kao upgrade-ovi za moći. Vremenom će War i Strife postati toliko nabildovani da ćete moći lako da ih bacite u gauntlet u kome možete satirati talase protivnika i doći do finalne nagrade. Kao što je bio slučaj sa Darksidersima II, Darksiders Genesis ima dosta solidan endgame koji vam pored originalne priče može pružiti još jedno 20-ak sati dobre couch coop zabave. A i cena je odlična…
Darksiders Genesis (2019)
-
8/10
Finalni utisci
Pokušaj da se ova franšiza prebaci u nov način izvođenja je generalno prošao dobro. Niko nije očekivao, ali ovaj naslov nas je sve prijatno iznenadio i nadam se da će ovaj serijal dobiti nova krila da konačno priča o jahačima apokalipse dobije kvalitetan epilog. Dobra cena, opcije poput couch coopa i dobrog endgame-a su samo dodatni plus.
No Comment