Sa izlaskom Super Mario Maker na Wii U konzoli pre nešto više od godinu dana, svi su bili oduševljeni, jer su napokon dobili pravi alat za pravljenje Mario nivoa. To je već rađeno naravno, preko modifikacija postojećih igara, ali ova igra je donela totalno novu dimenziju za obične korisnike i dala im je mogućnost da iskoriste svoju maštu i kreativnost za jedan divni svet kao što je Mario univerzum. Igra je prošla odlično iako install base nije toliko veliki na Wii U konzoli, što samo govori koliko su Mario igre popularne, a Nintendo je to iskoristio i najavio istoimenu igru samo za njihovu 3DS portabilnu kozolu. Posle godinu i više dana, napokon smo dobili priliku da donekle budemo kreatori Mario nivoa gde god krenemo, a ovo su naši utisci. Pošto je mehanika igre identična kao na Wii U konzoli, podsetićemo se kroz nekoliko reči o tom naslov.

Prvi kontakt sa igrom je tutorial. Ne osobito dugačak, ali vrlo konkretan. Autori igre pomoću kratkog nivoa objašnjavaju kako funkcioniše svaki od elemenata igre. Kako se blokovi dodaju, pomeraju, menjaju, brišu. Kako ih spojiti zajedno i dati im smisao. Većini igrača će stvari izgledati poznato – nije nam prvi put da vidimo tablu u Super Mariju. Samih blokova i alata nema puno – dovoljno za početak, ali ubrzo poželimo da dobijemo više. Što i hoćemo, ali o tome malo kasnije.

Editori nivoa nemaju reputaciju jednostavnih alata. Komplikovan interfejs, spor feedback, nedostatak primera – sve su to problemi koji često krase programe iz slične kategorije. Srećom, to nije slučaj sa Super Mario Makerom. Slaganje blokova je jednostavno koliko i može biti, a sve operacije su krajnje intuitivne. Intefejs je oblikovan oko Wii U gamepada i većina operacija su drag n drop. Slika se duplira na televizoru ali većinu vremena ćemo provesti gledajući u gamepad. Postoje mnoge kritike na račun Wii U gamepada, ali za ovakvu igru teško da je moglo postojati bolje rešenje.

Uprkos jednostavnosti igru krase i velike mogućnosti. Imamo na raspolaganju nekoliko stilova (Super Mario Bros 1 i 3, Super Mario World i New Super Mario Bros Wii) i tipova nivoa (overworld, podzemlje, zamak, airship itd). Svaki stil igre donosi neke različitosti, npr Yoshija imamo samo u SMW i NSMBW stilovima, a u SMB3 stilu možemo da koristimo powerup (list) za letenje. Lako je graditi prepoznatljive elemente iz starijih Mario igara: možemo spajati cevi koje nas vode u nove delove nivoa, možemo praviti skrivene blokove koje izbacuju novčiće, powerupove ili magični pasulj po kome se penjemo u gornje slojeve nivoa. Sve je dostupno na jednostavan drag n drop stylusa po ekranu.

Međutim, brzo ćemo primetiti da na starim poznatim elementima stvari ne staju. Možemo dodati krila Koopa Troopa, tj poznatoj “kornjači”, ali ništa nas ne sprečava to uradimo redovnoj Goombi ili biljci mesožderci koja viri iz cevi ili čak samom Bowseru. Celo detinstvo su vas nervirala đulad koju su ispaljivali topovi? Šta kažete na to sada ispaljuju novčiće ili pečurke? Novih mogućnosti ima zaista puno i često se iznenadite koje su sve kombinacije moguće. Igra nagrađuje one koji vole da eksperimentišu i traže nove načine da iskoriste stare dobre gamplay elemente.

Spominjali smo da igra u početku ne nudi mnogo alata. To je Nintendov način borbe sa kompleksnošću – počinjete sa samo nekoliko blokova, a nove blokove dobijate svakog sledećeg dana, ili ako ste baš vredni u pravljenju nivoa – na svakih par sati. Najlakše je o tome prosto ne razmišljati i uživati u pravljenju pomoću onoga što ste već otključali, ali osećaj da drugi koriste blokove koje vi još nemate i nećete imati još neko vreme zna biti prilično frustrirajuć.

Mario igre je uvek krasio kvalitet. Nintendo tradicionalno nije štedeo kada je level design u pitanju, pa je normalno postaviti pitanje da li igranje nasumičnih nivoa koje su pravili stranci na Internetu može da se poredi sa doživljajem Nintedno-proper contenta? Nije lako na to odgovoriiti, ali srećom, dok o tome razmišljamo možemo da igramo stotinak nivoa koje je Nintendo ostavio na disku. Uglavnom su to kratki nivoi, ali ih je prillično zabavno igrati. Mnogi od njih su bili inspiracija drugima u pravljenju njihovih levela.

Jedan od problema ove igre je to što, za razliku od starijeg brata na Wii U konzoli, ovde praktično ne postoji online komponenta. Moguće je skidati kreacije Wii U korisnika u određenoj meri, ali sve ostalo šta je krasilo ovaj divni community je prosto izbačeno. Niste u mogućnosti da komentarišete niti da delite svoje mape, niste u mogućnosti da gledate sve kreacije drugih igrača, niti da učestvujete u bilo kakvoj zajednici. Jednostavno nam nije jasno zašto se Nintendo opredelio za ovaj pristup. Doduše, moguće je deliti vaše kreacije preko Street Pass aplikacije, ali ponovo, ko još koristi to, pogotovo ovde u Srbiji?

Generalno gledano, Super Mario Maker za 3DS je upravo ono šta su svi očekivali od ove verzije igre. Alat sa kojim možete u nedogled da kreirate nivoe i uživate u njima, ali na žalost, niste u mogućnosti da uživate i u savršenim kreacijama Wii U korisnika ili drugih 3DS igrača. Tu se nekako gubi poenta smisla ove igre, ali kako god okrenemo, ovo je odlična zainmacija za sve koji poseduju 3DS konzolu i veliki su fan Mario igara.