Kad čovek malo razmisli, moglo bi se reći da živimo u dobro vreme. Uživamo nasleđe vekova i vekova ljudskog napretka i stoga možemo da objasnimo logički većinu pojava u ovom svetu. Ujedno, u istraživanju sveta u kome živimo stigli smo i do zvezda. I pored evidentnog napretka nauke i ljudske misli, postoji jedan aspekt ljudske svesti koji je ostao manje- više potpuna nepoznanica. Svet snova. I džaba nam svo znanje kada je najveća tajna ovog sveta svemir u koji ne možemo zaviriti: naša podsvest. Vekovima ljudi pokušavaju da proniknu šta ustvari uzrokuje snove i kako ih tumačiti. Od Josifa iz Starog zaveta do Sigmunda Frojda izređalo se tušta i tma briljantnih umova koji su imali snove kao pokretački motiv za svoja razmišljanja. Ali, jedan naučnik je uspeo da uz pomoć tehnologije osvoji i taj nedostižni svet. Njeno ime je dr Atsuko Čiba.
Ljudi, konačno opet Satoši Kon. Ovaj autor je svakako podredio kvantitet kvalitetu. Dosad je režirao svega pet filmova (Perfect Blue, Millenial Actress, Tokyo Godfathers, Memories i, naravno, ovaj) i seriju Paranoia Agent. Svako od ovih dela predstavlja vrhunski doseg animacije i priče koje redovno iskušava i um i osećanja publike. Sve dosad rečeno apsolutno važi i za Papriku.
U bliskoj budućnosti izmišljen je novi revolucionarni vid psihoterapije, uz pomoć mašine zvane DC mini. Ova naprava omogućava terapeutu da zaviri u snove svog pacijenta i da istražuje njegovu podsvest. Vođa tima koji vodi tretmane, pomenuta dr Čiba, u tajnosti pomaže i ljudima koji nisu hospitalizovani uz pomoć svog alter- ega, devojke po imenu Paprika, koja može da bez problema da “surfuje” po snovima i da svojim šarmom i lepotom “leči” ljude od raznoraznih depresija i neuroza. Paprika je inače sušta suprotnost dr Čibi, pošto je vesela, živa i duhovita, a ujedno poseduje neverovatnu sposobnost manipulacije svetom snova. S druge strane, Atsuko Čiba je genijalna naučnica, ali hladna i “zakopčana” osoba, tako da Paprika predstavlja njenu skrivenu stranu.
Međutim, nešto čudno počinje da se dešava. Izumitelj DC minija, doktor Kousaku Tokita dolazi do svoje stare poznanice dr Čibe, i u panici joj govori da su tri prototipa DC minjia ukradena. U isto vreme, šef odeljenja, dr Torataro Šima započinje tiradu besmislenih rečenica i izvodi bandži skok bez konopca. Sa šestog sprata pravo u bor pa s bora na zemlju. Ovo stavlja tačku na borbu odeljenja za upotrebu DC minija u terapeutske svrhe, budući da je direktor bolnice ionako bio protiv te naprave. Tokita i Čiba istražuju krađu prototipova, zajedno sa detektivom Konakavom, koga je Paprika lečila od depresije uzrokovane snovima. Ono što će uslediti je jedan od najimpresivnijih prikaza sveta snova i nadrealna avantura koja se ne da prepričati bez uzvika oduševljenja.
Još opisujući Perfect Blue silno sam nahvalio grafiku svih Satoši Konovih dela. Ovde je sve dovedeno do vrhunca. Osim fantastičnih mizanscena i odlično dizajniranih likova, Paprika nam pruža neke od najimpresivnijih scena u filmu generalno. Samo karneval koji prolazi kroz snove i guta sve usput dovoljan je da čovek zine. Animacija je za nevericu, koliko zbog kvaliteta toliko i zbog ideje. Zamislite apsolutnu slobodu u kojoj možete otići gde god vam je volja, uskočiti u bilo koju reklamu, film ili san i prolaziti kroz njih poprimajući njihove odlike. To je osnovna ideja Paprike, nadrealni spoj stvarnosti i sveta snova, koji se ponekad pretvore u košmare.
Ali, izuzetna grafika ipak ne bi mogla da dočara sama kako je u snu. Podjednake zasluge za ugođaj idu gospodinu zvanom Hirazava Susumu, koji je bio zadužen za muziku u još nekim ranijim Konovim delima (Millenial Actress, Paranoia Agent). Na neverovatan način muzika uspeva da dočara nestvarnu ali prelepu atmosferu koja krasi ovaj film.
Stalni motiv Konovih filmova je petljanje sa imaginacijom i podsvesnim. Imaginacija i stvarnost se često prepliću u njegovim filmovima što stvara nemalu konfuziju kod gledalaca. Uz to, u svakom svom delu Kon ubacuje motiv filmske umetnosti, čiji je očito veliki ljubitelj i poznavalac. Konakava je recimo jedan od Konovih tipičnih likova, sredovečan muškarac iz srednje klase s opsesivnom ljubavlju prema filmovima, u tolikoj meri da ih je stvarao u mladosti.
Kritičarima ovog filma se ne dopada krajnje konfuzna i nerazumljiva radnja (šta bi tek bilo da su gledali Paranoia Agent?), zbog upliva snova i nelogičnosti u stvarni svet. Ipak, najbolju odbranu, ako je uopšte potrebna, dao je kritičar iz Village Voice-a rekavši da je Paprika film koji treba ne toliko razumeti koliko iskusiti. Ili odsanjati. Ja sam lično zapanjen i taj utisak ne popušta čak i pošto sam pogledao ovaj anime x puta. Ako želite da saznate zašto se izlazak svakog Konovog filma slavi kao praznik pogledajte Papriku i sve će vam se kas’ti samo.
No Comment