Nostalgija je jaka sila u proteklih nekoliko godina, videli smo gomilu reboot-ova i remake-ova starih serija, filmova i naravno igara. Ništa nije sveto kako bi narod rekao, od starih popularnih naslova do nekih starih i davno zaboravljenih, uglavnom zaboravljenih sa dobrim razlogom. Jedan od tih naslova koji se mnogi sećaju je Boogerman, igra koja je izašla 1994. godine za 16bit konzolu SEGA MegaDrive (Genesis). Problem u Boogermanu je da su ga svi igrali kao deca i ostalo im u sećanju kao „strava igrica“ gde glavni junak prdi, podriguje i baca sline da bi pobedio svoje neprijatelje, i pored tog sećanja ostalo je zaboravljeno i to sa dobrim razlogom. Posebno moramo napomenuti da je tokom 90tih Boogerman bio kao narodni heroj u našim lokalnim SEGA klubovima, a iznenađujuće bio je popularan i u Rusiji, verovatno jer mnogo sličnosti ima između našeg naroda i Boogermana, svi zapravo znamo koliko je zabavno podgrignuti nekome direktno u facu.

Boogerman je 2D akcioni platformer u kome glavni heroj Snotty Ragsdale (alias Boogerman) pokušava da spasi svet od polucije kada se nesreća dogodila u labaratoriji Profesora Stinkbaum-a. Dobar Profesor je samo želeo da očisti svet i svo đubre ovog sveta teleportuje u dimenziju X-Crement (ha ha), ali kada je naš heroj kinuo pored mašine, sve je bukvalno zas**o , portal se otvorio i glavni negativac je ukrao mašinu. Ovo nismo mi izmislili, ali poprilično smo sigurni da je neko dete predškolskog uzrasta smislilo priču i Interplay (developeri igre) su odlučili da naprave igru baziranu po fantaziji nekog deteta.

Boogerman (16)

Kao što mu ime ukazuje Boogerman je užasan lik, debeli čovečuljak sa ogromim kezom na licu koji se bori protiv raznih stvorenja dimenzije X-Crement (ha ha) svojim telesnim gasovima i tečnostima. Prvo što ćete primetiti kad pokrenete igru je koliko impresivnu grafiku i animaciju ima za jedan naslov iz 1994. godine. Tečna animacija zaista oživljava našeg smrdljivog heroja i grozote koje će te susreti tokom njegove avanture. Muzika je takođe veoma dobra, funky beat-ovi koji se začujuće slažu sa tematikom igre i poprilično dobro se uklapaju uz ne toliko inspirativne nivoe (šuma, kanalizacija, pećina, planine, napušteni grad i palata glavnog zloće). Zvučni efekti su takođe veoma dobri, igra čak ima i dosta glasovnih semplova. Boogerman će sa vremena na vreme uzviknuti „Booger!!!“ ili „Cool“ kad pokupi neki predmet, čak i bossevi imaju po nekoliko rečenica veznih za njihov napad i karakter. Takođe tu su i zvučni efekti za svaki prdež i podrig koji naš heroj proizvede. Nažalost ovde se završava sve dobro u vezi igre.

Igra se sastoji od pet različitih zona koje imaju po četiri nivoa plus boss fight na kraju svake zone. Neprijatelje ćete uništavati sa nekoliko različitih napada, Boogerman može da skoči na svakog manjeg neprijatelja i tako ga reši, dok većih padaju od njegovih specijalnih napada. Jedan od drugih napada su slinčuge koje možete iskopati iz nosa i baciti ih u polu luku ka neprijatelju, što je veoma frustrirajuće jer su velike šanse da će te promašiti cilj, ali ako ako pokupite kanister sa slovom „M“ moćičete da ispljunete sočnu šlajmaru po pravoj liniji. U gornjem levom uglu ekrana je metar koliko slinaca imate, on se naravno svakim korišćenjem prazni, da bi ste ponovo napunili pomenuti metar morate pokupiti slince razbacane po nivou. Jači specijalni napadi su Bogermanovi telesni gasovi, osnovni je da podrignete, a što duže držite dugme to će vaš smrad dalje leteti, takoše možete usmeriti svoju guzicu u željenom pravcu i izbaciti jedan masan prdež. U gornjem desnom uglu se nalazi metar za ove grozne napade koji ponovo punite tako što pokupite konzervu pasulja. Iako su ovi napadi veoma jaki, zbog kontrola koje ne reaguju uvek, veoma ih je teško nekad iskoristiti tako da je najbolje da koristite slince ili se skokom rešiti svega na vašem putu.

Tokom avanture moćićete pokupiti još par stvari razbacanih po celom svetu kao što su crvena paprika koja vam omogućava da letite kraće vreme koristeći svoj prdež, takođe skupljaćete Plunger-e (odpušavač za wc šolju) koji predstavljaju isto što i Mariu novčići. Primetićete da Boogerman nosi crveni plašt na svojim leđima, on predstavlja koliko udaraca možete primiti pre nego što se istopite, kada je plašt crven označava da možete primiti dva udarca a kada je žut još jedan.

Najveći problem igre su ne reagujuće kontrole i užasna detekcija udaraca. Neprijatelja ima previše na ekranu i iako nema nikakvog usporavanja u većini slučajeva nešto će vas udariti bili vi blizu ili daleko od neprijatelja. Nekada kada skočite na neprijatelja, igra neće registrovati udarac i umesto da neprijatelj nestane vi ćete zadobiti damage a vaši slina projektili će redovno proletati pored neprijatelja iako ste uspeli dirketno da ga pogodite. Najgore je tokom bitke sa bossevima, tada sva pravila igre više ne važe, pomenuti šefovi imaju osnovne paterne koje je veoma lako zapamtiti ali su veoma teški zbog detekcije i kontrola. Boogerman ne reaguje uvek na željene kontrole, veoma su krute i znatno otežavaju igru. Imaćete osećaj kao da nema pravila, na nešto možete skočiti na jednom mestu, dok na drugom ne možete, neke neprijatelje će te ubiti ovako, dok iste na nekom mestu nećete nikako moći. Kontrole i detekcija udaraca su veoma frustrirajuće, i to će najviše uticati na vaš faktor zabave koji je pored toga sasvim ok. Da su ti problemi rešeni, Boogerman zapravo ne bi bio ni upola loš platformer za dečake ispod 12 godina…

Ipak Boogerman je u svoje vreme ostvario prosečan uspeh, iako nije bio ni blizu popularan u svetu kao kod nas i u regionu (definitivno smo se pronašli u ovom karakteru) nama starim nostalgičarima koji smo ovaj naslov igrali kao klinci 90ih svi ti nedostatci koje tek danas uviđamo i nisu toliko ostali u sećanju kao inicijalno oduševljavanje grafikom, smejanje gadostima i reakcijama roditelja na Boogermena… a poneke izjave bossova su takođe otišle u lokalnu legendu.

Direktan port Boogermana izbačen je za Super Nintendo 1995. godine, i posle toga nikada nismo videli neizbežni i dugo očekivani nastavak. Boogerman je imao samo još jedno cameo pojavljivanje u ClayFighter 63⅓ na N64, gde je bio rival Earthworm Jim-u. Originalni kreatori su pokušali da povrate Boogermana pomoću Kickstarter kampanje 2013. godine. Ideja je bila da se napravi HD nastavak za novu generaciju, tražili su $375.000, ali od te sume uspeli su da prikupe samo $40.252 pa je projekat ugašen. Ovo je samo još jedan dokaz da je najbolje neke naslove ostaviti u prošlosti i dobrom sećanju.

Grafika: 4.0 Odlična grafika i animacija daju život Boogermanu, nivoi nisu veoma originalni što ne znači da ne izgledaju pristojno.
Zvuk: 4.5 Grupa ljudi koji su bili zaduženi za muziku i zvučne efekte odradili su odličan posao i ovo je možda najbolje što igra može da ponudi.
Kontrole: 2.0 Kontrole koje nekad reaguju, nekad ne, loša hit detekcija čine ovaj naslov ponekada veoma frustrirajućim.
Zabavnost: 3.0 Muzika, grafika i tematika igre je uzaludna zbog očajnog gejmpleja. Rešavanje problema kontrola bi ovaj naslov učinilo mnogo primamnijim i verovatno uspešnijim.