Assassin’s Creed je privukao veliku pažnju kada se pojavio na policama među PS3, XBOX360 i PC naslovima. Iako je po mnogima jedno od najboljih ostvarenja 2007. godine, neki sajtovi su igru ipak ocrnili u svojim opisima i dali jako niske ocene. U svakom slučaju, činjenica je da je Assassin’s Creed inovativan po svojoj priči i načinu predstavljanja iste.
Radnja se odvija na Bliskom Istoku za vreme trećeg krstaškog rata. Glavni junak, Altair pripadnik je Hashshashina, odnosno assassina, koji su stvarno postojali i bavili se atentatima u periodu od XI do XIII veka. Igra je potkrepljenja istorijskim činjenicama, jer su sve ličnosti koje jurite da ubijete u toku igre zaista ili poginule ili nestale pod sumnjivim okolnostima u tom periodu.
Priča, međutim, ima koren u sadašnjosti, Desmond Miles, glavni protagonista, nalazi se u nekakvoj laboratoriji, posađen za stolicom koja liči na onu u kojoj je nekad sedeo i Neo iz Matrix filmova. Nekakav kvazi doktor mu objašnjava da se u genima svakog čoveka nalaze zapisi predaka, u vidu raznih sećanja i sposobnosti. On od Desmonda zahteva da se vrati u prošlost, svojim sećanjima, u ulozi jednog od svojih predaka (koji je, čudna li čuda, momak po imenu Altair) i da pronađe… nešto. Iako zbunjen i ne zna o čemu se radi, izbor je jednostavan, ili to, ili smrt. Ovde počinje vaše virtuelno putešestvije.
U toku igre Desmond će se u nekoliko navrata vraćati i u realnost da bi odmorio ili prisluškivao razgovore ljudi oko sebe i probao da dokuči o čemu se radi, ali ipak će većinu fabule spoznavati kroz virtuelna sećanja svojih predaka. Izvođenje se svodi na stealth akciju, jer ćete dobrim delom igre morati da se šunjate, da li u cilju prisluškivanja razgorovora, džeparenja slučajnih prolaznika ili prosto, da biste ostali neprimećeni u kojekakvim situacijama. U tome će vam dosta pomoći open world okruženje koje pruža dosta mogućnosti za skrivanje.
Akcioni deo igre podseća na nova Prince of Persia ostvarenja (nije ni čudo sobrzirom da je igra od istih autora). Od oružja na raspolaganju imaćete mač, skriveni bodež i poneki nož za bacanje. Ako se prišunjate protivniku, iznenadnim napadom možete izvesti instant kill sa skrivenim bodežom u stilu pravog atentatora, ali kada na vas krene više protivnika, mač je već skoro pa neizbežan. Ne postoji mnogo kombinacija poteza, ali osnova je kontranapad koji se izvodi pritiskom na udarac u trenutku kada protivnik zamahne na vas. Tada će Altair izvesti kritičan udarac koji će u najmanju ruku spustiti život protivnika na minimum, a verovatno ga i odmah ubiti.
U igri ćete dosta vremena provesti skakajući po krovovima i penjući se po kulama. Kretanje izgleda impresivno, jer su svaki pokret ruke i noge, svako hvatanje za ivicu kamena i skakanje na sledeći, animirani bez mane. Baš kao i borba, i ovaj deo igre dosta podseća na Prince of Persia serijal, ali je definitivno još detaljnije urađen.
Ono što ćete prvo primetiti u igri je nivo detalja koji je zaista fantastičan. Svaki od tri grada, Jerusalim, Akre i Damask, kao i prostranstva između njih su veoma detaljna i prilično verna izgledu istih predela iz tog doba. Modeli karaktera su odlični, animacije živahne, a AI dovoljno inteligentan. Muzike ima u igri, ali ne previše, i tamo gde je ima ona služi da dočara trenutnu atmosferu. Glasovi su fenomenalni, tj. svi osim jednog – onog koji pripada glavnom liku! Altair ima američki akcenat i definitivno odskače od okoline svaki put kada progovori.
Bez obzira na retke mane, Assassin’s Creed je u svakom slučaju veoma kvalitetan naslov sa zanimljivom pričom i dosta akcije, pa ga preporučujemo svim ljubiteljima igara sličnog tipa, posebno što služi kao uvod u ogroman serijal koji je usledio zatim.
Grafika: 4.5 Detaljno predstavljeni gradovi i likovi, framerate skoro uvek stabilan
Zvuk: 4.0 Glasovi su dobri, dok muzike i nema previše
Kontrole: 4.5 Lake za učenje i za korišćenje
Zabavnost: 5.0 Igra sadrži veliki broj stvari koje možete da uradite pored glavnog questa, pa ćete se verovatno vraćati da uradite ono što pri prvom igranju niste uspeli.
No Comment