Pomalo neočekivano i ničim izazvano World of Final Fantasy predstavljen je prvi put na magičnom E3 sajmu 2015. godine. U moru megaton najava “Svet Final Fantasy-a” ostao je pomalo u senci, posebno posle oktrivanja remake-a sedmog dela i skorijeg izlaska petnaestice. Ipak ovaj naslov je tu sa razlogom, i ne nije tu da parira World of Warcraftu (to je četrnaestica), već da nas vrati u neko jednostavnije vreme japanskog RPG-a koji se nije trudio da udovolji zapadnoj publici, već jednostavno bio svoj – baš kao japanska scena.
Final Fantasy serijal je u vreme 8bit/16bit sistema bio izuzetno bitan u popularizaciji JRPG-a pa i samog RPG-a na konzolama izvan Japana. Pre legendarnog sedmog nastavka i prelaska u 3D, prvih šest nastavaka krasila je prepoznatljiva 2D grafika i dizajn. Sistem borbe i neke osnove koje su definisale žanr opstale su dugo i u 3D eri, preko sjajnih nastavaka na PlayStationu, zaključno sa desetim nastavkom. Nakon toga Square Enix definitivno gubi kompas u večnim bezuspešnim pokušajima da se dopadne zapadnoj publici koja nije odrasla na originalima i koju anime fazoni ne interesuju. Inspiraciju su nalazili u zapadnom RPG-u, Mass Effectu, open world igrama itd. samo da bi nastavak za nastavkom flopovao i bio odbačen od obe strane. Posle veoma loše prihvaćena tri nastavka trianestice i klimave MMO četrnaestice (koja je bukvalno rebootovana u kompletnog World of Warcraft klona), imamo petnaesticu na vidiku koja deluje kao kvalitetan naslov, a tu je i VII remake… Ipak, ništa od toga nema šmek originalnih Final Fantasy igara.
Posle mnogih reizdanja klasičnih nastavaka za mobilne platfome i užasnih portova istih na PC-u, raznih originalnih nastavaka za mobilne i sličnih gluposti napokon imamo jedan klasičan Final Fantasy retro naslov izdat za PS4 i Vitu. Pa šta je uopšte World of Final Fantasy? Povodom 30 godina Final Fantasy-a sa malim zakašnjenjem stiže nam pomalo čudna zahvalnica fanovima starog serijala. Likovi izgledaju superdeformisano kao u prvih šest nastavaka, ili pomalo kao u Kingdom Heartsu, tu su mnogi poznati likovi, protivnici i maskote serijala, random encounteri, potezne borbe sa ATB sistemom sve je tu na gomili. E sad… da se sve to spakuje u jednu iole smislenu JRPG priču svakako nije bilo lako, zbog toga od samog starta WoFF-om vlada veoma lighthearted atmosfera, igra sebe ne shvata previše ozbiljno što je totalno opuštajuće i uspešno sprečava transfere blama na koje smo navikli u novijim JRPG igrama. Zapravo postoji određen šarm i šmek koji funkcioniše, čak i sa engleskim glasovima! Impossibru!
Najveći deo radnje smešten je u Grymore svet prepun poznatih lokacija, likova i monstera iz starih FF nastavaka. Glavni likovi, blizanci Lann i Reynn pate od amnezije, ne sećaju se moći koju su imali ranije i poput Pokemona Go svoju snagu će razvijati sakupljanjem monstera odnosno mirages-a po svetu Grymore-a. Kroz igru blizance možete voditi u dva moda, oni mogu biti klasični FF chibi retro likovi ili pritiskom na dugme postati svoje krupnije verzije koje po dizajnu podsećaju na Kingdom Hearts igre – a i kako ne bi kad ih je dizajnirao Tetsuya Nomura. Mirages koje sakupljate možete da imenujete i korisite u borbama, tako što će se boriti pored vas ili sa vas… sedeći vam na glavi u simpatičnom stacking modu, gde vaše likove i monstere stackujete poput totema. Stackingom se otključavaju dodatne moći i likovi postaju jači, a svaki od miragesa ima svoj poseban sistem razvoja i evolucije. Mehanika sa miragesima će vas podsetiti na Pokemon Go (RIP 2016-2016) ali zapravo dosta toga pozajmljuje iz Square Enixove portable serije popularne u Japanu – Dragon Quest Monsters.
Grafika je izuzetno simpatična, iako jednostavna, vidi se da je mnogo truda uloženo. Kvalitet produkcije je na veoma visokom nivou, gotovo da nismo videli da se Square Enix ovoliko potrudio oko retro FF naslova već duže vreme. Dizajn likova, okruženja i svega ostalog jeste simplifikovan ali sve izgleda jako lepo uklopljeno i izuzetno prijatno za oči. Takođe neverovatno za Square Enix ova igra sjajno radi kako na PS4 tako i na Viti, bez ikakvih grafičkih kompromisa i problema sa frame rate-om, što je prijatno izenađenje. Cross-save funkcija prenošenja save fajla sa sistema na sistem čini stvari još boljim ako pored PS4 imate i Vitu, sa koje napokon možete skinuti prašinu.
World of Final Fantasy iako na prvi pogled možda deluje kao zezalica sa PSN-a, je zapravo punokrvan naslov prepun sadržaja i sa podugačkom kampanjom za čije kompletno završavanje je potrebno oko 100 sati! Kao u stara vremena. Priča kao i nostalgični likovi, lokacije i muzika će vas držati čvrsto uz igru dosta dugo, bar 30-40 sati pre nego što se stvar pretvori u besomučni grind, što je ipak bolje nego što smo očekivali. Grind ne predstavlja poseban problem jer će vaše kombinacije likova veoma brzo postati prejake, ako makar malo savladate sistem, a gubljenje vremena će sprečiti mogućnost ubrzavanja borbi kao i auto battle mod.
Najveća mana ovog naslova nisu dužina niti grind već popriličan nedostatak težine, što ga najviše razdvaja od klasičnih JRPG naslova. Možda Square želi da sa ovom igrom privuče nove mlađe fanove ali opet sa druge strane jako igra na kartu nostalgije koja bi trebalo da privuče stare fanove koji su navikli na ozbiljan izazov.
Ovakav mix može biti interesantan samo nekoj od spomenutih grupa dok casual igrači Witchera i Skyrima koji nemaju klasične Final Fantasy naslove u svojoj igračkoj karijeri definitivno neće moći da nađu razumevanja ni za Final Fantasy XV a kamoli za ovakav naslov. World of Final Fantasy je ipak tu, postoji uprkos svemu tome i sigurno će biti sjajno prihvaćen u Japanu, a sa druge strane može da predstavlja samo lagano nostlagično putovanje za sve ljubitelje JRPG-a kakav je nekada bio.
No Comment