Posle toliko godina čekanja, treća igra legendarnog direktora video igara Famito Uede je najzad stigla u prodaju u Severnoj Americi, a danas stiže i na područje Evrope gde milioni fanova željno očekuju da najzad zaigraju spiritualni nastavak kultnih PlayStation 2 igara Ico i Shadow of the Collosus. Redakcija EmuGlx-a je uspela da se taman pre EU premijere dokopa igre i da se sami uverimo da li je osam godina dugog čekanja i nadanja bilo opravdano. Posle nekoliko sati provedenih uz punu verziju igre na PlayStation 4 Pro konzoli, definitivno možemo da vam prenesemo vest da je The Last Guardian ne samo ispunio naša visoka očekivanja, već da nas je igra iznenadila svojom kompozicijom, atmosferom, pristupom inovativnom gameplay-u i ponajviše osećajem zadivljenog čuđenja pri dolasku u svaku novu zonu za istraživanje.
Prvih par minuta igre nas odmah prebacuje u misteriozni fantazijski svet u kome se mladi dečak budi duboko unutar napuštene tamnice gde pronalazi zarobljeno čudovište Trico-a – ogromnog mutanta koji ima telo mačke, rep pacova, ptičije noge, perje pa čak i zakržljala mala krila. Prijateljstvo između dečaka i velikog čudovišta se veoma brzo ostvaruje, a sa svakom novom pređenom preprekom oni postaju sve više zavisni jedan od drugog jer su svesni da će ostati večno zarobljeni ako ne udruže svoje snage. Ova veza između igrača i totalno AI kontrolisanog kompjuterskog lika je kompletno izgradjena pomoću prirodnih i totalno nasumičnih interakcija koje Trico ima sa vama. Njega igrač ne može da kontroliše, ne može da mu naređuje, a jedini način napredovanja kroz igru je da se pronađe neki zajednički jezik. Trico će biti voljan da vam pomogne, a vi jedino treba da dobro razmislite gde da ga pozovete i kako da iskoristite njegovu veličinu i snagu.
NOVOST – Posle malo dodatnog igranja, igra nam je upravo otvorila opciju da direktno upravljamo sa Trico-om, da mu govorimo kuda da ide, skace, da se dize na zadnje noge i napada! Ovo totalno menja dinamiku igre i omogućava igraču da se mnogo lakše snalazi sa zagonetkama. Nažalost, moramo priznati igra nije na dobar način opisala ove nove opcije, što može dovesti do situacije da igrač i ne zna da sve ove nove opcije postoje!)
Ovaj pristup kooperacije izmedju igrača i AI karaktera nikako ne bi mogao da funckionište kada bi Trico bilo glupo, neuverljivo stvorenje koje bi se nezgrapno kretalo i ponašalo, rušeći iluziju konekcije koju bi igrač hteo da napravi sa njime. Na svu sreću, The Last Guardian u sebi krije jedno od najvećih tehničkih uspeha koje smo do sada videli na ovoj generaciji konzola. Trico je apsolutno fenomenalno realizovano biće, sa pokretima, raspoloženjem i emocijama koje apsolutno emuliraju stvarne životinje. Po svojim kretanjima Trico najviše podseća na mačku, ali tokom kasnijih sekvenci upozaćete se i sa njegovim drugim životinjskim karaktristikama. Kada god pogledate Trico-a tokom igranja, on će se ponašati realno, animacije kretanja će biti apsolutno fantastično pogođene (čak i u veoma uskim i niskim prostorima gde jedva ima mesta da se Trico provuče), a svi oni koji su imali mačke za svoje kućne ljubimce će odmah moći da primete koliko su realno u ovo AI kontrolisano biće prenešene neke od životinjskih osobina i načina kretanja pravih mačaka.
Prisustvo Trico-a utiče ne samo na jedinstvenu atmosferu igre (koja je opet u tradiciji Team Ico igara opet smeštena u razrušeno i napušteno okruženje), već i na sam gameplay. Igrač može iskoristiti Trico-a da reši mnoštvo problema, a sam Trico će često morati da sačeka da igrač pronađe neki način da otvori novi prolaz kroz koji se on može provući. Pošto u igri nema razgovora, čitanja teksta ili drugih karaktera (osim tihih vitezova koji vas ponekad proganjaju), sve zagonetke ćete morati sami indetifikovati i naći im rešenje. Iako se pronalazak pravilne putanje ponekad čini teškim, dovoljno je obratiti pažnju na položaj i raspoloženje Tricoa, vizuelne tragove mogućih pravaca kretanja (ne zaboravite da proverite plafone pošto vas Trico može podići) ili na pogled dečaka koji će posmatrati neki deo okruženja oko njega da bi se locirao neki novi trag za istraživanje.
Iako su neki rani opisi ove igre spominjali „strahote“ vezane za njen sistem upravljanja kamerom i kretanja dečaka, u našem slučaju nismo imali prevelikih problema sa ovim delovima igre. Kamera jeste ponekad malo tvrdoglava ali to je problem koji se veoma retko ispoljava na ekranu (pomaže dosta ako povećate osetljivost pomeranja kamere u opcijama), a kretanje dečaka jeste malo neuravnoteženo i prenaglašeno (baš kao i u PS2 igri Ico). Na svu sreću već posle pola sata kontrole postaju jasne i u prelasku prvih par sati nismo naišli na na jedan momenat gde nas je kamera ili kretanje dečaka dovelo u opasnost.
Sudeći po prvih nekoliko sati kampanje, The Last Guardian predstavlja odličnu logičku igru i avanturu kakvu do sada smo retko mogli sretati u svetu video igara. Redakcija EmuGlx-a će u narednim danima objaviti nekoliko članaka vezanih za ovu igru, počevši od video snimka uvoda igre, galerije slika i naravno punog opisa igre.
The Last Guardian je dostupan isključivo na PlayStation 4 platformi.
No Comment