“Viđi k..ca u slamenom šeširu.” – Petar Božović u filmu “Lepota Poroka”
Pa, posle dužeg vremena na red je došao poslednji dugoprugaški shonen anime. Dragon Ball Z, Naruto i Bleach su opisani pre nekoliko godina, pa mislim da je bolje da se bacim na opis ovog dela pre nego što me prođe entuzijazam za animeom, recenzijama i svime u vezi s tim. One Piece svakako zaslužuje da se nađe među opisanim serijama, prvenstveno jer je najdugovečniji (emituje se od oktobra 1999.) a i najkvalitetniji od svih shonena. Takođe, za razliku od Narutoa i Bleacha, One Piece nikad nije ispoljio oscilacije u kvalitetu, jer su čak i filleri više nego prihvatljivog kvaliteta (kad se setim Narutoa bez glave…). Generalno, One Piece ima odlike još jednog animea koji je počeo kao neozbiljna pričica a završio se kao najveća avantura svih vremena. U pitanju je, naravno, Dragon Ball. Sam autor, Eičiro Oda, priznaje da je pomenuti anime imao ogroman uticaj u stvaranju One Piece. Pa, da vidimo na šta li to liči.
Dvadeset dve godine pre početka radnje serije, najpoznatiji gusar svih vremena, Piratski Kralj Gold Rodžer, uhvaćen je i osuđen na smrt. Ipak, pre pogubljenja, uspeo je da napravi džumbus rekavši da je svo blago koje je osvojio (a priča se da je osvojio sve na svetu) sakriveno na jednom mestu, negde u Grand Line-u. Pomenuti Grand Line je zamišljena linija koja se proteže normalno u odnosu na kontinent koji razdvaja dva velika okeana. Rodžerova labudova pesma pokrenula je milione ljudi da se odmetnu van zakona i da počnu da traže izgubljeno blago, nazvano još i One Piece. Tako je počelo novo zlatno doba pirata (slično je bilo kod nas kad su uveli ADSL). I mora se napuniše gusarskim brodovima, te usledi pljačka i zulum silni. Da bi se vodeni saobraćaj koliko- toliko spasao Svetska vlada je organizovala pomorsku vojnu silu, Marince, da zavode red i hvataju gusare. Grand Line je postao preplavljen gusarima, ali samo mesto je toliko opasno da su nebrojeni brodovi i posade postradali, te je tako Grand Line dobio i ime Piratsko Groblje. To je otprilike početna pozicija u kojoj radnja serije kreće.
Na jednom od brodova Marinaca oraganizuje se bal. Gomila ljudi se veseli a grupa mornara na palubi primećuje izvesno bure i diže ga iz vode. Svečanu atmosferu iznenada prekida napad gusarske bande predvođene Buzdovan Arvidom. U opštoj zbrci, ono N.N. bure se razbija, ali umesto vode ili vina ili šta-se-već-drži-u-buretu iz njega uz usklik izleće jedan ekstrovertan mladac sa slamenim šeširom na glavi. Zapanjenim ljudima oko sebe predstavlja se kao Monki D. Lufi (Monkey D. Luffy) i kreće da čisti palubu. Ono što je nateralo Arvidine ljude da beže kao zečevi je Lufijeva sposobnost da izdužuje udove i do par stotina metara i da tako stvorenom potencijalnom energijom lansira ljude u stratosferu. Ispostavlja se da je Lufi pojeo Đavolju voćku od koje je postao čovek od gume. Ubrzo se on nađe nasuprot same Arvide (jako sujetna, al’ k’o za inat jako grdna žena) i bez ustručavanja prima direktan udarac buzdovanom Kraljevića Marka. Na opšte zaprepašćenje, on ostaje potpuno nepovređen i uzvratnim udarcem baca gusarku desetak kilometara udalj. Svi prisutni ostali su zapanjeni moćima koje je ovaj momak pokazao. Ipak, najneverovatnija stvar s Lufijem u vezi jeste njegov cilj, koji jeste jednostavan ali nimalo lak- da postane sledeći Kralj Gusara. Da bi to uradio, trebalo bi da pronađe One Piece, a da bi to uradio treba da pronađe brod i posadu, pošto ono bure više nije plovno. Te on to i čini. Serija prati Lufija i njegovu družinu na putu do Grand Line-a i njihove doživljaje tamo. Budući da je svet u kome se One Piece odvija praktično beskrajan, neki stariji članovi naše komune se osnovano brinu da možda neće doživeti poslednju epizodu. Čekaj malo, pa i ja sam jedan od njih.
Što se grafike tiče, ona ne ide u sam vrh. Naprotiv, daleko je od toga. Crtež nije sam po sebi toliko loš, ali neobičan dizajn likova je nešto na šta treba vremena da se čovek navikne. Naime, svi karakteri su gotovo karikirani, izduženih udova, sa disproporcionalnim telima. Lica su nacrtana maltene u desetak linija, konture su ultra tanke, a bojenje pojednostavljeno, bez nijansi. Ipak, scene su jako dobro izdetaljisane. Takva stilizacija je preslikana iz mange i omogućuje jako dobru animaciju. A toga makar ima. Neću reći da je animacija perfektna jer bih masno slagao, ali ima svojih blistavih momenata. Kako je osnovna ideja serije čista, beskompromisna zabava sve drugo je podređeno tom pravilu. To znači da vas čekaju neverovatne stvari, lude borbe, eksplozije, uništenje, ali i nezdrava količina humora. Način crtanja likova ostavlja ih otvorenim za poveliki raspon emotikona i to je stoprocentno iskorišćeno. Videćete situacije od kojih vam neće biti dobro od smejanja, ali i one koje će vam izmamiti muške suze (ili obične, ako ste dama). Serija je puna simbola, od kojih je najistaknutiji zastava na Lufijevom brodu, mrtvačka glava sa slamenim šeširom. Slično mom omiljenom Kapetanu Harloku, ona označava odlučnost i rešenost ljudi da se bore sve dok od njih ne ostanu samo gole kosti. Harlok je, pretpostavljam, uticao podosta da se na gusare u Japanu gleda mnogo blagonaklonije nego u ostatku sveta.
Muzika je baš dobra, orkestrirana, mahom vedra i živahna. Uvodne pesme se jako retko menjaju, dok odjave, čini se, šaltaju na svakih deset epizoda. Glasovi su odlični, adekvatno pristaju, čak i Lufijev koji isuviše liči na Gokua. Još jedan lik sa odličnim glasom je Čoper, koji je faktički maskota Slamene Družine, a bogami i Usop ne zaostaje. Likova u One Piece, što glavnih što sporednih, ima na stotine, a svako je od njih dobio sebi svojstven glas. Samo zbog toga autori zaslužuju sve pohvale.
Ono zbog čega toliko ljudi voli ovu seriju je to što je glavni lik grupa ljudi. Naime, u drugim serijama sličnog tipa, svi likovi deluju samostalno (Naruto, Bleach) ili se sve svodi na par stvarno moćnih individua koje završavaju posao (DB/Z/GT) . U One Piece toga nema, jer su članovi Slamene Družine prinuđeni da se međusobno ispomažu. Svako od njih je tu s razlogom i svako je koristan na svoj način. One Piece koristi lepu reč koja to opisuje, “nakama”, što bi se najbolje prevelo kao družina, mada je odnos nakame daleko čvršći, gotovo kao porodica. Osim kapetana, u posadi su (redom kojim su se priključivali) mačevalac Roronoa Zoro, nišandžija Usop, navigatorka Nami, kuvar Sandži, lekar Toni Toni Čoper, arheologistkinja Niko Robin, brodograditelj Frenki i muzičar Bruk. Svako od njih ima bar jednu veštinu u kojoj je razvio vrhunski doseg, a još par u kojima je dobar. Niko na brodu nije savršen i univerzalan, već svoje mane kompenzuje kroz saradnju sa ostalima. Kroz brojne avanture, družina prolazi kroz iskušenja koja njihovu međusobnu privrženost stavljaju na probu. Naravno, svako od Lufijevih saputnika ima neki dublji razlog da mu se pridruži u potrazi za Rodžerovim blagom. Svojim neograničenim entuzijazmom Lufi uspeva da ubedi daleko ozbiljnije ljude od sebe da stanu pod njegovu zastavu. On sam priznaje da uvek može da računa na svoju družinu kada zbog svog nedostatka promišljenosti upadne u nevolju.
Taj osećaj zajedništva i pripadnosti koji vlada na Lufijevom brodu jedan je od dve “udice” serije. Druga je nepregledan, ogroman svet u kome se radnja odvija. Slamena Družina nije vezana za određenu državu, svi su oni avanturisti u potrazi za ostvarenjem svog sna. Budući da je svet One Piece-a jedno ogromno more, Lufi i ekipa se suočavaju sa beskrajem mogućnosti kuda da idu. Ogroman je broj ostrva, gradova i predela kroz koje Slamena Družina prolazi i sreće se s ljudima i njihovim sudbinama. To naročito važi kad jednom uđu u Grand Line, zbog prirode same oblasti. Treba reći da su, budući da su gusari, Lufi i ekipa stavljeni van zakona i da ih Marinci skoro neprestano jure. Takođe, povremeno se pojave likovi koji su daleko iznad sposobnosti Slamene Družine, čisto da ne bude zabune o mestu koje im pripada u hijerarhiji. Sve ovo u zbiru čini da ama baš svaka epizoda bude zanimljiva.
Mnogi likovi u One Pieceu ispoljavaju moći koje daleko nadilaze ljudske. Neki, poput Zoroa i Sandžija, to postižu treningom u stilu Kristijana Golubovića (hiljade i hiljade sklekova, bekstvo u taj neki zdrav razum). Ipak, izvorište moći za većinu likova jesu Đavolje voćke. Ova specifična vrsta ploda raste u Grand Line-u i osobi koja ga pojede daje neverovatne sposobnosti. Đavolje voćke se mogu podeliti u tri grupe. Zoan tip omogućava korisniku da se parcijalno ili potpuno pretvori u određenu životinju. Obično ta promena ide u tri stepena. Na celom svetu postoji samo pet letećih Zoana, jedan od njih je Pel iz Alabastera. Logia tip Đavoljeg voća menja konzumentovu telesnu strukturu u jedan od prirodnih elemenata. Lufi je recimo čovek od gume, a njegov burazer Ejs kontroliše vatru. Ova vrsta sposobnosti je najčešća u seriji, zasad. Svi ostali tipovi Đavoljeg voća su natrpani u kategoriju Parmecija. Niko Robin je jedna od takvih korisnika a i Hina iz Marinaca. Osim ljudi, Đavolje voćke mogu da se implementiraju u životinje, ali i predmete, recimo oružja (nešto u stilu gemova u Diablu 2). Sve te moći imaju strašnu cenu za nekog ko plovi morima: konzumenti Đavoljeg voća ne mogu da plivaju, a ako samo zagaze u morsku vodu gube moći a i telesnu snagu. Među korisnicima Đavoljeg voća ima poneka dobra duša, ali su većinom potpuno iskvareni.
Da, dragi moji, karakterizacija likova je možda i ekstremnija nego u Dragon Ballu. Kao što znate bez dobrih antagonista nema dobrog sukoba. A ovde… ovde je urađen vraški dobar posao. Možda pozitivci nisu potpuno pozitivni, ali su negativci zato mrak crnji od noći. Dosad nisam video da je neko od njih prevaspitan, makar i silom. Samo pogibija. Oni sami su baš onakvi kakvi su vam nedostajali: surovi, berskrupulozni, brutalni, bezobzirni tirani koji ne traže izgovore za svoje ponašanje i ne trebaju im. To su likovi koje možete da mrzite bez griže savesti i da se radujete kao dete kada konačno dobiju po piksni. I nikada nećete videti scenu gde neko od njih biva maltretiran u detinjstvu ili mu se ideali ruše. Ne, njihovo ponašanje je sasvim uobičajeno za svet u kome žive. Naravno, postoje likovi koji su negde na sredini, to su većinom Marinci ili pojedini gusari nižeg ranga, koji mogu da se zalome na bilo koju stranu. Glavni likovi su daleko prijemčiviji i simpatičniji od uobičajenih, pošto su mane svakog od njih ono što se postavlja u prvi plan. Ujedno, njihov međusobni odnos je prikazan gotovo savršeno: sukobi, trvenja, podela rada, radosti i tuga, sve je uključeno. Svako iz Slamene Družine ima svoju bolnu priču iz prošlosti, i epizode koje otkrivaju taj segment njihovih života su obično jako traumatične. Posebno bih istakao epizode koje se bave Nami, bez preterivanja mogu da kažem da drametinu poput one nisam video ni u okvirima mnogo širim od animea.
Sad malo da pojasnim svet One Piece-a. Planeta je, hvala Bogu, lopta, ali sa daleko više vode nego Zemlja. Zapravo, glavna kopnena masa je u vidu uskog planinskog pojasa koji se proteže dijagonalno od jugozapada ka severoistoku planete. Taj kopneni pojas se zove Red Line iliti Crvena Linija. Pod pravim uglom u odnosu na Red Line pruža se Grand Line, uska vodena oblast koja opasava planetu od severozapada do jugoistoka. Te dve linije dele dva planetina okeana na četiri mora, Severno, Južno, Istočno i Zapadno Plavo more. Grand Line je oivičen s dva Tiha pojasa, severnim i južnim. U ovim oblastima nema vetra a ni morskih struja te je plovidba nemoguća, a da stvar bude gora, te oblasti su mesto mrešćenja megalomanskih stvorenja zvanih Morski Kraljevi (FUCK YEAH SEAKING!). Tihi pojasevi su efektna proba za silnu ekipu koja bi da uđe u Grand line. A ko prođe, shvatiće da su oni pojasevi tek blagi peting poredeći s Grand Line-om. Najpre, navigacija u Grand Line-u se smatra gotovo nemogućom. Ostrva su bogata mineralima koji remete magnetno polje, čineći kompase beskorisnim. Jedini način snalaženja u prostoru je pomoću Log Pose-a (Smernik), što je ime za kompasoliku napravicu koja se usmerava na magnetno polje određenog ostrva. Većina Logova pokazuje samo ka jednom ostrvu, mada ima i izuzetaka, kao što je Eternal Pose, koji se šteluje prema najbližem magnetnom polju. Ostrva u Grand Line-u se mogu podeliti po nekoliko kriterijuma ali najluđi je po dominantnom godišnjem dobu. Naime, zbog već pomenutog bogatstva mineralima, haotična magnetna polja uzrokuju poremećaj morskih struja, što opet čini da svako ostrvo ima svoju posebnu klimu i dominantno godišnje doba. Tako da postoji šesnaest godišnjih doba umesto uobičajena tri (samo proveravam da li još čitate). Alabaster je recimo kao Sahara, a Dram kao Grenland, a jedva da su nešto udaljeni jedno od drugog.
Druga stvar zbog koje je Grand Line poznat kao Gusarsko Groblje je što u njemu žive i rade najopasnije i najmoćnije gusarske posade na planeti. Negde pri početku serije jedan od njih se pojavio i bez muke uništio flotu od pedeset brodova naoružan samo mačem. Sedam najjačih gusarskih kapetana se sjedinilo u organizaciju pod imenom Šičibukai ili Sedam Gospodara mora, i oni su jedini gusari koje je Svetska vlada “legalizovala”, mada zauzvrat moraju da joj daju deo plena. Da bi postao novi kralj gusara, Lufi mora da se suoči sa svima njima.
Kao što ste možda primetili, One Piece nije zamišljen kao super-ozbiljna, super-realna serija, ali se iz jednostavnih osnova razvila kompleksna i adiktivna priča. Ako je moguće, u nekim segmentima je bolja i od svog uzora, Dragon Balla. Jednostavno rečeno, u svetu u kome može da se desi bilo šta, većinom se i dešava nešto neočekivano. Sve je podređeno zabavnosti i uzbuđenju i u tom nastojanju se ide do kraja. Možda je stroga polarizacija na dobro i zlo pomalo infantilna, ali baš to daje dodatnu draž gledanju. Smatram da je korisno imati bar jedan ovakav anime koji neće mnogo da komplikuje stvari. Kao što sam napisao opisujući DragonBallZ ponekad se u jednostavnosti može naći istinska lepota. Ono što je sigurno je da ćete svo vreme gledanja One Piece-a biti očarani entuzijazmom i energijom koje serija isijava. Osećaj je teško opisati, a najbolji izraz je možda čista životna radost. Ne želim da zabavu pretvaram u filozofiju, ionako je svako ko je želeo odgledao sve što je izašlo i sad čeka novu epizodu svake božje nedelje. Ovim opisom sam zatvorio ciklus dugih shonen animea i, nadam se, potakao nekoga da krene da gleda avanture Lufijeve družine. Ako ćete da birate samo jedan dugi serijal da gledate, neka to bude ovaj. Jedan od najboljih i najzabavnijih animea svih vremena.
Slamena Družina (Mugiwara no Kaizoku-dan)
Nazvana je tako po kapetanovom znaku raspoznavanja, slamenom šeširu, koji je ujedno naslikan na zastavi. Iako počinje jako skromno, kako serija odmiče družina se postepeno uvećava. Svako od pripadnika Lufijeve ekipe ima neka nezgodna iskustva iz prošlosti i san koji želi da ostvari, zbog čega se pridružuje kapetanu. Brod kojim isprva Slamena Družina plovi morima je Going Merry, nevelika karavela koju je družina dobila s Usopom u paketu. Toliko je popularna a i detaljno osmišljena da su u Japanu izgradili njenu repliku u prirodnoj veličini. U svom trenutnom sastavu, ukupna suma za koju je Slamena Družina tražena je 800 000 050 (slovima osamsto miliona i pedeset) belija. Tih pedeset je za Čopera, pošto misle da je ljubimac.
Monki D. Lufi
Osnivač i kapetan Slamene družine i glavni lik serije. Ima sedamnaest godina, osmeh u polukrug, nezamisliv apetit i povelike probleme sa opažanjem sveta oko sebe. Ako vam se ta kombinacija osobina čini poznatom, u pravu ste, jer je Oda stvarajući Lufija pozajmio brdo stvari od Akire Torijame i njegovog najpoznatijeg lika. To bi bio Goku. Dakle, samo otidite na opis DragonBalla i uradite Copy/Paste i Replace Goku- Lufi. Okej, jedan lik manje da brinem o njemu. E, da je tako jednostavno bilo bi super. Lufi je ipak dovoljno originalan da zavredi sopstveni pasus. Uzmite malo od Gokua, pomešajte sa Harlokom i Rid Ričardsom iz Fantastic Four i dobićete otprilike Lufija.
Ovaj veseli pirat je odrastao u lučkom gradiću u Istočnom plavom moru. Od detinjstva je sanjao o plovidbi, po uzoru na svog heroja i mentora Crvenokosog Šenksa. Zato se mali Lufi izveštio u plivanju, da se pripremi za iskušenja u budućnosti. Međutim, pošto je i tad mislio stomakom, slučajno je pojeo jednu neobičnu voćku koju je Šenks doneo sa putovanja. To da je voćka neobična Lufi je shvatio tek kad su mu se udovi otegli po podu. Ispostavilo se da je pojeo GumeGumenu voćku Logia tipa od koje mu se telesna struktura promenila u gumu. Ali iako guma kao takva može da pliva, Lufi ne može, pošto svi konzumenti Đavolje voćke gube snagu u dodiru s morskom vodom. Očajan zbog takvog ishoda, Lufi nepromišljeno upada u nevolju iz koje ga izvlači Šenks. Deprimiranom dečaku Šenks ostavlja svoj slameni šešir uz obećanje da će se ponovo sresti kad Lufi postane najveći gusar na svetu. Taj šešir je Lufijeva najdragocenija stvar, mada ga ponekad gubi u nepažnji ili žaru borbe.
Najveći deo vremena Lufi je veseo, nasmejan i vedar kao majsko jutro. Njegov optimizam, pozitivnost i nesalomiva volja su ono što je pridobilo njegovu posadu. Čini se da Lufija ništa pod milim bogom ne brine i da srlja glavom u pekmez jer je potpuno nesvestan opasnosti koje vrebaju. To je donekle tačno, ali ne sasvim. Da ne grešim dušu, za osobu na položaju Lufi ispoljava netipične slabosti. Najpre, nema ni trunke analitičkog smisla, te se u spoznaji stvari vodi samo očiglednim, što ume da bude nezgodno pri proceni situacije, naročito u svetu One Piecea. Ipak, ta odlika mu daje nepokolebljivost bez traga sumnje. Na momente Lufi pokazuje da ima mozak na mestu, samo što ga ne koristi dok baš ne prigusti. Zbog nedostatka znanja i iskustva on tumači stvari oko sebe na unikatan način, što najčešće izaziva valjanje po palubi od smejanja.
Iako počinje skromno, Lufi za relativno kratko vreme okuplja posadu vođen idejom da mu trebaju ljudi s posebnim talentima. Neke od njih je birao zbog veštine, neke zbog karaktera (Čoper), a jedini član družine koji je došao sam od sebe jeste Niko Robin.
Po borbenim sposobnostima Lufi je verovatno vodeći na brodu, pošto je jedini konzument Đavoljeg voća koji se baš konkretno bije. Obično mu se, kao slučajno, zalomi boss fight. Pošto je od gume, tupa oružja i okrugla puščana zrna (a samo takva i postoje) mu ne mogu ništa, ali veliki dečaci u One Pieceu ih i ne koriste. Lufijeve borbene tehnike su zasnovane na njegovoj sposobnosti da rastegne udove i oblikuje ih po volji. Kroz brojne borbe Lufi otkriva nove i inovativne načine da iskoristi svoje predispozicije do krajnjih granica. Reći ću samo da kasnije u seriji nauči da ušalta u drugu i treću brzinu. Iako je najbolji borac, ne poseduje nikakve dodatne veštine koje bi koristile Na kraju, budući da ne može da pliva a i zbog svoje nepromišljene prirode, Lufi je zavisan od svojih kompanjona mnogo više nego neki “idealan” kapetan. I hvala bogu da je tako.
Roronoa Zoro
Ovaj izuzetni mačevalac je nekad bio lovac na gusare, ali na početku serije se nalazi u zarobljeništvu. Spasava ga, naravno, Lufi, ali ne pre nego što mu je izmamio časnu reč da će se pridružiti njegovoj družini. Tako je Zoro postao prvi član Slamene Družine posle kapetana. Mada, zbog svog držanja i veštine, ali i zbog Lufijevog glupiranja, često je bivao smatran kapetanom od strane neupućenih. U vreme pridruživanja Lufiju imao je devetnaest godina. Zoroovi osobeni znaci su samurajski pojas, tri minđuše na levom uvetu, marama oko leve nadlaktice i tri vrhunska samurajska mača o desnom boku.
Malo se zna o Zoroovoj prošlosti. Zna se da je kao dečak učio mačevanje u Šimotsuki dodžou, i da je već tad ispoljavao veću snagu i veštinu od odraslih. Ipak, jedina osoba koja ga je stalno pobeđivala bila je kćerka njegovog učitelja, Kuina. Posle dvehiljaditog pokušaja i istog tog po redu poraza, Zoro se zakleo da će jednog dana biti najbolji mačevalac na svetu, na šta je njegova rivalka uzvratila istom zakletvom. Ali, nedugo potom, Kuina je stradala od pada niz stepenice. Razočaran i slomljen, Zoro je nastavio da trenira do krvi, sve dok jednog dana nije odlučio da napusti dodžo. Pre toga je zatražio od svog učitelja Kuinin Meito (katana s imenom), Vado Ičimonđi (Put ka harmoniji). Na taj način, Kuina je stalno uz njega. Zoro ga nosi kao jedan od tri mača kojima barata nastojeći da ispuni svoju ambiciju za oboje. To je poslužilo kao osnova za njegov unikatni stil, po imenu Santorju. Osnovna odlika ovog stila je rastezanje mačevalačkih sposobnosti do maksimuma, držanjem trećeg mača u zubima. Taj mač je baš Kuinin Vado Ičimonđi. Druga dva mača su isprva Sandai Kitetsu (treći ubica demona) i Jubaširi (korak u snegu), kupljeni od Ipon Matsu-a u Logtaunu, gradu gde je Rodžer pogubljen. Iako mu je nakomfornije sa tri sečiva, Zoro podjednako dobro barata jednim ili dvojma. U svakoj svojoj borbi on otkriva i razvija nove tehnike i poteze kojima usavršava svoj mačevalčki potencijal. Broj istih je nekoliko desetina, s posebnim osvrtom na Asuru, koja je više unapređenje samog Zoroovog bića nego konkretni ubilački potez. Čak i bez oružja, Zoro je jako opasan, zbog svoje izuzetne snage.
Za razliku od skoro svih nadljudskih boraca s kojima se sretao, Zoro nije stekao svoje neverovatne sposobnosti preko Đavolje voćke, već treningom i vežbom. Ipak, u Slamenoj družini on je taj koji važi za najboljeg borca, posle Lufija. Osim neverovatne snage, Zoroa krasi i ogromna izdržljivost i istrajnost. U stanju je da ostane svestan i oran za borbu i posle rana koje bi normalnog čoveka poslale na sedmi ašov dubine. Većinu bitnih borbi Zoro završava okupan krvlju od glave do pete, tela prekrivenog ranama i ubojima.
Ovaj pirat je prikazan kao stoički nastrojen, smiren i distanciran lik. Ipak, često mu se dešava da se potpuno preterano i komično razbesni. Iako tehnički nije samuraj, Zoro je usvojio Bušido do određenog stepena (krši ga samo ako je Lufijev život u opasnosti). Bez obzira da li se slaže sa njima, poštuje kapetanove odluke, istupajući samo ponekad da naglasi ozbiljnost situacije. Takođe, ume da deluje zastrašujuće na neprijatelje, ali i na sopstvenu družinu. Prvi je koji je predložio i zapretio ubistvom u Slamenoj družini. Voli alkohol maltene koliko Lufi meso i kadar je da popije potopa bez posledica (nalik Nami). Više od alkohola voli samo borbu sa veštim protivnicima i tad vezuje oko glave maramu koju obično nosi oko leve nadlaktice. Iako pruža glas razuma u kriznim situacijama, Zorou se dešavaju povremena iskliznuća u bizarno i čudačko ponašanje. Slobodno vreme provodi spavajući ili trenirajući (ponekad istovremeno). I, najzad, iako su mu čula krajnje izoštrena, uopšte nema osećaj za orijentaciju, do te mere da se gubi na sto metara pravca, čega je potpuno blaženo nesvestan. Ostaje samo jedna nedoumica: kako Zoro izgovara razgovetno imena svojih poteza s mačem u ustima?
Nami
Nami srećemo već u prvoj epizodi, pošto je bila jedna od gostiju na balu koji su minirali Lufi i Arvida. Već tu se videlo da je jako vešt obijač i džeparoš, mada joj je piratska akcija išla na ruku da se izgubi neprimećena u nepoznatom pravcu. Ubrzo se ponovo sreće sa Lufijem i Zoroom, koji je spašavaju iz nevolje sa Bagijem, te rešava da im se pridruži.
Osnovna veština ove dame je navigacija, i tu je bez sumnje jedna od najveštijih osoba u seriji. Osim izvanrednog snalaženja u prostoru, Nami može da prepozna i analizira i najmanju promenu vremena i da tako predvidi prirodne pojave čistom intuicijom. San zbog kojeg se obrela u slamenoj Družini jeste iscrtavanje kompletne mape sveta, što niko pre nje nije uspeo da uradi. Od fizičkih odlika najprimetnije su narandžasta kosa i tetovaža na levom ramenu. Voli da prati modu, pa često menja stajling u skladu sa oblašću kroz koju putuje.
Pošto je prvi misleći član družine, Nami nije vešt borac, ni blizu Lufiju i Zorou. Doduše, zna da se koristi štapom i da se uz malo muke odbrani od običnih pirata i marinaca. Tokom avanture u Alabasteru, Usop joj je sačinio Klima Takt, vrlo zanimljivo i komplikovano oružje sposobno da pravi mikroklimatske prirodne pojave, poput kiše, oluja, munja i gromova, magle, i čak fatamorgane. I pored toga, Nami je totalno nevoljna da se bori ili radi bilo šta što bi joj ugrozilo život i dobrobit.
Namina najizraženija osobina posle inteligencije je srebroljublje, i zbog novca bi uradila sve, do granice ugrožavanja sopstvene družine. Takođe ume da manipuliše ljudima zarad sopstvenih ciljeva (obično nekim predefinisanim dugovanjem), posebno koristi Sandžijevu naklonost i Usopovu pronalazačku veštinu. Zoro jedini ne podleže njenim marifetlucima, ali na kraju i on zaglavi u isti koš, uglavnom preko ucene. Često se postavlja zapovednički prema svojim saputnicima. Posle novca, Namin omiljeni pojam su mandarine, što je uspomena na detinjstvo na ostrvu Kokojaši. Nju i njenu posestrimu Nođiko još kao jako male našla je Belemer, bivši marinac, na zgarištu posle piratskog napada. Dva malena bića su probudila želju za životom u izmučenoj ratnici, te su Nami i Nođiko našle nekog ko će im pružiti majčinsku ljubav. Idila je potrajala dok Mermanski gusari na čelu sa Arlongom nisu napali ostrvo. Da bi ljudi ostali na ostrvu, morali su da otkupe svoje živote. Posle jednog traumatičnog događaja, Nami se pridružila Arlongu kao kartograf, dogovorivši se s njim da će da otkupi celo ostrvo za sto miliona belija (beli je valuta u One Piece-u) i provela je sledećih osam godina kao pljačkaš piratskih bandi, skupljajući novac kojim bi otkupila živote svojih zemljaka. Kad Lufi donese razrešenje toj teškoj situaciji, Nami se ponovo pridružuje, ovaj put trajno. Iako je zbog svojih veština veoma tražena, Nami zna da je ona jedan od ključnih članova Slamene družine i verna je kapetanu koliko je to moguće za nekog njenih osobina.
Usop
Definitivno jedan od najzanimljivijih i najzabavnijih likova na Going Meri. Osim što je lažov svetskog kalibra, otuđen od sveta i kukavica veći i od Nami, Usop izgleda kao mladi Bora Spužić Kvaka (uglavnom, nije za manekena). Ipak, daleko od toga da je samo dodatna oprema uz Going Meri. Usop je vešt u najvećem broju oblasti na brodu, pa osim što je nišandžija i pronalazač, on popravlja Meri (mada je “krpi” adekvatniji izraz) i poseduje izražen umetnički dojam i dar za taktiku. On je taj koji je naslikao lobanju sa slamenim šeširom, koja je postala simbol Slamene Družine, a svoj dar ispoljava praveći iznenađujuće detaljne skulpture i inventivna oružja za sebe. San mu je da postane čuveni junak o kome će da se pripovedaju priče.
Prvo što bi posmatrač primetio na Usopu je njegova njonja, očigledna aluzija na kolegu lažova Pinokija, a potom i torba koja izgleda kao uvećani novčanik naše prababe. Većinom se oblači u braon tonovima, osim plavo-bele znojnice na levoj ruci i belog pojasa. Kasnije se pojavljuje i njegov alter-ego Sogeking čije su odlike maska i plašt u maniru superheroja.
Usop je sin Jasopa i Bančine i rođen je na ostrvu Sirup. Jasop je član družine Crvenokosog Šenksa i napustio je svoju suprugu dok je Usop bio još jako mali, iako se povremeno vraćao. Sam anime nije dovoljno precizan u odnosu Usopa i njegovog oca, jedino se zna da je Jasop jako uticao na sinovljevu odluku da postane gusar. Na žalost, njokalicu Usop nije nasledio od njega već od nesrećne Bančine, koja i bez toga podseća na Olivu. Neko vreme po Jasopovom odlasku Bančina se razbolela. Da bi je držao raspoloženu i koliko toliko voljnu da dočeka sledeći dan, Usop je počeo da izmišlja priče o svom ocu, posebno one u kojima dolazi na ostrvo da ih oboje odvede. Čak i po majčinoj smrti, njegov osećaj usamljenosti nagonio ga je da nastavi da izmišlja gusarske najezde na ostrvo a sebe je postavio kao jednog od najvećih gusarskih heroja. I tad su gusari stvarno stigli. Srećom, tu je bio Lufi, koji ga je posle borbe sa Kuroovim gusarima primio u družinu. Zajedno s Usopom, Slamena Družina je dobila i Going Meri, za koju je Usop neverovatno vezan.
Od cele posade, ovaj prikan je najveća dramska kraljica i paničar. Za razliku od Nami, čiji je kukavičluk i nevoljnost da se bori u direktnoj vezi s njenim mehanizmom za preživljavanje, Usopovo cvikanje je rezultat straha i nesigurnosti. Slično Nami i Čoperu, i on je podosta emotivan i ume da zaplače ili se razbesni u stresnim situacijama. U ekstremno retkim slučajevima, Usop uspeva da savlada svoj strah i stupi u akciju, a tad iskazuje neshvatljivu otpornost. Najzabavnija finta koju voli da radi je izmišljanje raznih bolesti sa imenima izvedenim od neželjene radnje, na primer: “Nemogudaseborimitis”. Ipak, daleko da je Usop za podcenjivanje. Osim što je izvanredan tobdžija, fenomenalno se služi praćkom čiji unapređeni model Kabuto s lakoćom nadmašuje i vatreno oružje. U svom torbaku krije mnoge gadne stvari, uglavnom municiju za praćku (tabasko, barut, pokvarena jaja, ), ali i alat koji koristi kao finišer (kombinacija čekića i gumice obično završi posao). Pre dolaska Frenkija bio je jedini mehaničar i izumitelj napravica na brodu. I još jedna stvar: ume da trči stvarno brzo, budući da koristi udri-beži taktiku. U kasnijem toku serije, Usopa muči pitanje njegove korisnosti, budući da deluje kao balast poredeći sa superiornim borcima u družini.
Sandži
Posle tobdžije na red je došao furundžija. Ne bojte se, Sandži je verovatno najizrazitiji heteroseksualac na brodu, a ovaj deo sa furunom sam pomenuo samo zbog njegove vokacije. Naime, Sandži je vrhunski kuvar i s tom funkcijom je i stupio na Meri. Ovaj elegantno odeveni plavušan je osim kuvara i ekstremno vešt borac. Služi se stilom koji upošljava samo noge, nalik Te Kvon Dou, Savateu ili kapoeri, da ne bi povredio ruke, koje mu trebaju pri pripremi hrane (jedino što radi stojeve na rukama). Uz to, lančani je pušač i poveliki romantik, zaljubljen u ženski rod generalno. San mu je da poseti Veliko Plavo more (All Blue) i da, pretopstavljam, pokolje i skuva sve živo u njemu.
Sandži je prvi član Slamene Družine koji nije rođen u Istočnom Plavom moru, već u Severnom. Još od deteta se zanimao za kuvanje i radio je u Kruz Obitu kada je objekat napao gusar Crvenonogi Zef. Tokom napada oluja je odnela Zefa i Sandžija na golu stenu usred okeana, gde su preživeli nekoliko nedelja neizdržive gladi. Tu se Zef zakleo da će da otvori restoran, a Sandži da nikog neće da ostavi gladnog, ma koliko bio zao ili nesolventan. Spaseni nekim čudom, njih dvojica osnivaju ploveći restoran Barati. Sledećih devet godina Sandži radi kao kuvar, a ujedno uči stil borbe od Zefa. Posle sukoba sa Don Krigom, priključuje se Lufiju i postaje brodski kuvar, ali i udarna snaga Slamene Družine, uz Lufija i Zoroa.
Nalik već pomenutom Zorou, Sandži je daleko perceptivniji nego što izgleda i voli da sasipa ljudima u lice ono što bi trebalo da čuju. Pošto je jedan od otvrdlijih članova družine (čitaj, pretrpeo dosta), ume da deluje zastrašujuće maltene koliko i Zoro. Ipak, daleko je emotivniji od njega, ume da se zaplače a i da potpuno pomajmuniše usled kratkog fitilja, a onda jao onom ko ga naljutio. Totalno je svestan svojih nedostataka, te ohrabruje ostatak posade da upotpunjuju njegove manjkavosti. Takođe, može da misli korak unapred, posebno tokom opasnih situacija.
Ipak, najizrazitija Sandžijeva odlika je zavodništvo i generalna ljubav prema svemu ženskom. Konstantno se nabacuje svakoj malo privlačnijoj ženi koju vidi, otud i nadimci “ero-kuvar” i Princ od Debilije. Uz to, zakleo se da nikad neće dozvoliti da neka žena bude povređena, što ga postavlja u nezgodnu sutuaciju kad treba da se fajta s ženskim protivnicima. To ga doduše ne sprečava da se brani. Svoja dva ženska saputnika, Nami i Robin, obožava do imbecilnosti i sprema im obroke daleko bolje nego ostalima. Koliko je Sandži ljubazan prema ženama, toliko je oštar i neprijatan prema muškom svetu, naročito ako rade nešto štio ga nervira. Prvo na listi je nepoštovanje prema hrani, što automatski postavlja Lufija u nezgodan položaj.
Sanžijev stil je interesantna bezimena veština koja se sastoji isključivo od šuteva u slabe tačke. Njegove izvanredno snažne noge omogućavaju mu ogromnu snagu udaraca ali i nadljudsku brzinu. Sva imena tehnika Sandži izgovara na francuskom, a termine većinom kupi iz delova tela na koje se kasapi ubijena živuljka. Kasnije, Sandži razvija dodatno unapređenje tehnika po imenu Diable Džambe, gde uspeva da usija sopstvenu nogu ispod kolena, što mi daje razornu moć šuta. Nekako mu se uvek podese protivnici sa osobenim stilom borbe. Ali, najluđa stvar u vezi s njegovim stilom jeste da udarcima u lice može da od rugobe napravi bišonena, tako što mu izmeni facijalnu strukturu.
Toni Toni Čoper
Čoper je nesumnjivo najneobičniji član posade, budući da je u pitanju 15-godišnji plavonosi irvas koji je pojeo Zoan voćku čoveka, što mu je dalo ljudsku inteligenciju i tri oblika transformacije. Njegova funkcija je brodski lekar i u neku ruku maskota Slamene Družine. Da, za Lufija je Čoper rezerva hrane za hitne slučajeve. Obično je u obliku omalenog poluirvasa sa cilindrom na glavi, mada ga često mešaju za tanukija.
Rođen je na Dram osrtvu u zimskoj oblasti Grand Line-u, u krdu irvasa, ali je bio odbačen zbog plavog nosa. Čak i pošto je pojeo Ljudsku voćku njegovo krdo ga je odbacilo, a pokušaj približavanja ljudima se završio ranjavanjem, pošto su mislili da je Jeti. Usamljeno stvorenje je našao nadrilekar Hiluluk, uzeo ga pod svoje i dao mu ime. Iako su njegove metode lečenja bile u najmanju ruku diskutabilne, Hiluluk je usadio u Čopera veru da je svaka bolest izlečiva i privrženost gusarskom Džoli Rožeru, kao simbolu nepokolebljive volje. Po Hilulukovoj smrti, preuzima ga doktorka Kureha i uči ga pravoj medicini šest godina. Slamena Družina ga i nalazi kod dr Kurehe i Lufi ga iz momenta poželi u svojoj ekipi, mada ne toliko zbog doktorskih veština, koliko zbog činjenice da je Čoper uber slatki šota irvas koji govori.
Uz Lufija i Usopa, Čoper je najveći izvor zabave i komendije na brodu. Prvo, neverovatno je stidljiv i naivan, poput đaka prvaka. Podosta je plašljiv, pa je u grupi sa Nami i Usopom, mada se kasnije odvažuje da preuzme deo borbi na sebe. Još uvek mu je neugodno u društvu ljudi, i pravi se da je uvređen njihovim komplimentima, mada mu očigledno jako prijaju. I pored toga u stanju je da poveruje u bilo šta što mu se kaže, tako da je Usop našao u njemu idealnog slušaoca svojih izmišljenih pustolovina. Jedan od Čoperovih trejdmarkova je izvrnuto virenje, gde zakloni samo pola lica iza zida ili vrata, dok mu je ostatak napolju. Drugi je navika da zove doktora u pomoć, da bi trenutak kasnije shvatio da je on doktor, a treći skok u more bez razmišljanja da bi se spasao najčešće Lufi koji tone, da bi na kraju i on sam potonuo, budući da je poj’o Đavolju voćku. Najzad, budući rođen kao životinjka, zna nemušti jezik.
Osim što mu je Čovečja voćka dala tri oblika transformacije (čovekoliki, isrvasoliki i default), Čoper je istražujući izumeo Rumble Ball, žutu kapsulu koja remeti talasnu dužinu transformacije, što mu daje sposobnost ojačavanja pojedinih delova tela. Kako je to dosta nepreporučljivo, Čoper ne sme da uzima više od jedne kapsule na šest sati. Pored Rumble Ball-a Čoper ume da koristi profi rvačke tehnike (supleksi, pinovanje, otresanje o zemlju), ali i Sedativ, koji se svodi na špric u vratnu arteriju. Cilj koji Čoper želi da ostvari je ispunjenje ambicije nadridoktora Hiluluka da postane lekar koji može da izleči svaku bolest.
Niko Robin
Ubedljivo omiljeni ženski lik u anketama, i uz to jedini član Slamene Družine koji se pridružio bez poziva, a koji je ujedno bio negativac. Pre pridruživanja, Robin je bila zamenik komandanta Baroknog Veza (Baroque Works), poznata pod imenom Miss Allsunday. Po uništenju te organizacije, došla je na Meri, govoreći da je Lufi sad odgovoran za njen život. Robin je arheolog po vokaciji, i možda jedina osoba koja zna da čita Poneglife, prastaro pismo negdašnje civilizacije. Uz to, korisnik je Cvetne Voćke tipa Paramecija.
Robin je rođena na ostrvu Ohara, kao kćerka arheologa Niko Olivije. Nije poznato ko je njen otac, pošto se ne pojavljuje. Kad joj je bilo dve godine, Olivija je ostavila Robin na staranje svom bratu i njegovoj supruzi i otišla da izučava pravu istoriju sveta. Iako je prihvatila da se brine o maloj Robin, njena ujna je svakodnevno izlagala maltretiranju. Uz to, pošto je jako rano pojela Đavolju voćku, sva ostala deca su je izbegavala ili mučila, pa je Robin izrasla u jako asocijalnu osobu. Jedino mesto gde je našla razumevanje je Drvo znanja, mesto okupljanja svih učenih glava u Ohari. Zahvaljujući svojoj neverovatnoj inteligenciji, sa samo osam godina postala je arheolog. Ipak, da sve ne bi bilo savršeno, načula je razgovor svojih profesora o Zaboravljenom Veku, dobu u istoriji o kome se ništa zvanično ne zna, jer svetska vlada guši sve informacije. Ubrzo se pojavljuju Marinci, ali i Robinina majka Olivija. U događajima koji su usledili, celo ostrvo Ohara je izbrisano s lica zemlje sa sve žiteljima, a za Niko Robin, jedinom preživelom, raspisana je poternica od nenormalnih 79 000 000 belija. Imajte na umu da je tad još imala osam godina. Sledećih dvadeset godina Robin provodi u bekstvu, ne mogući da veruje ikom, zbog straha od Marinaca i visine poternice. Svaka organizacija kojoj se pridružila propala je, zaključno sa Baroknim Vezom, bilo zbog Marinaca koji su joj ušli u trag, bilo zbog odluke posade da je preda vlastima. Sve dok Lufi nije pokazao koliko je spreman da učini radi člana svoje družine. Izgleda da je pravilo da se oko ženskih članova posade Slamena Družina mnogo više muči.
Dve decenije bežanije i nepoverenja načinile su od Robin povučenu i rezervisanu osobu. Najviše uživa u čitanju, te sa Čoperom ima puno zajedničkih tema. S početka je sve u slamenoj Družini zvala po nadimcima, sem Lufija. Naravno, neverovatno je inteligentna, zrela i sofisticirana, ali i pomalo morbidna, što Nami i Usopa ponekad prestravi. Nami u njoj vidi zaštitničku figuru, budući da je deceniju starija od nje. Robin se isprva ne vezuje mnogo za Slamenu Družinu, znajući da će morati da je napusti jako brzo. Njena smirenost je posledica traumatičnog detinjstva i odrastanja, od koga je tek počela da se oporavlja. Ipak, razbesni se kad neko uništava istorijske spomenike, koje smatra neprocenjivo vrednima. Veoma je ponosna, i često izražava neslaganje sa nekim Lufijevim glupiranjima, iako ga poštuje kao svog kapetana.
Pošto je korisnik Cvetne Voćke, može da umnožava svoje delove tela na bilo kojoj površini. To joj omogućava da recimo, napravi merdevine ili traku za transport od sopstvenih ruku ili da prisluškuje razgovore. U borbi koristi tehnike graplinga, te lomi vratove ili kičme višestruko umnoženim rukama. Robinina sopsobnost je idealna za borbu s više desetina protivnika (handjobs for everyone). Uz to, ona ne pokazuje ni trunku milosti i oklevanja u borbi, čak i kad je mole za milost, zbog svoje nasilne prošlosti. Sa Lufijem je zbog ambicije da pročita Rio Poneglif, koji se nalazi na samom kraju Grand Line-a.
Frenki
Čini se, svaki član koji se pridruži Slamenoj Družini mora da bude nenormalniji od prethodnog. Sa Frenkijem se lestvica podigla povisoko, ali su uspeli da je preskoče sledećim članom. Zamislite kombinaciju Elvisa i Terminatora, obučenog u havajku i Speedo gaće sa uzrečicom SUPERRR! E to je otprilike Frenki. Dakle, ovde govorimo o ekstrovertnom kiborgu brodograditelju koji radi na kolu (bezalkoholno piće). Njegov dolazak je bio činilac promene broda i brodograditelja umesto dotadašnjih Meri i Usopa.
Frenki je rođen kao Kati Flam u Južnom Plavom moru. Njegovi roditelji, inače gusari, izbacili su ga sa svog broda. Mališana je spasao legendarni brodograditelj iz grada Water 7, Tom, koji ga je ubrzo uzeo za šegrta, videvši kako je vešt u sklapanju oružja. Kati Flam se učio zanatu zajedno s Ajsburgom, mada je više vremena provodio gradeći topovnjače kojima je lovio Seaking-ove (FUCK YEAH!). Ajsburg mu je dao nadimak Frenki, govoreći da je Kati Flam mnogo, bre, uvrnuto ime. Kada je Frenkiju bilo dvanaest godina, protiv Toma se vodio proces jer je napravio Oro Džeksona, brod kojim je plovio Gold Rodžer. Tom je kao iskupljenje napravio prekookeanski voz, Puffing Tom, ali su mu obaveštajna služba CP5 i njen tadašnji šef Spandam smestili igru i Tom je bio osuđen na smrt. U pokušaju da zaustavi Puffing Toma, koji je odvozio njegovog mentora, Frenki je bio pregažen i smatralo se da je poginuo. Ipak, ta vest je bila malo preterana. Nekako je uspeo da preživi i da nadomesti sopstveno telo metalom. Trenutna inkarnacija je trideset šesta po redu. Pošto je otišao iz Water 7, Frenki je počeo da osniva Frenki Familiju popunjavajući članstvo polusvetom. Na čelu Frenki Familije je i sačekao dolazak Slamene Družine.
Iako je sa svoje 34 godine najstariji posle Bruka, Frenki je totalni emotivac, rad da pusti suzu. Kad god čuje neku tužnu priču (a svako u družini je ima) obično, posle serije neubedljivo sakrivenog plača, vadi gitaru iz hammerspace-a i komponuje baladu o gorkoj sudbini. Pored toga, ima jaku volju, pomalo je luckast i potpuno bole-me-uvo prema autoritetu. Široka je duša i lako sklapa prijateljstva i savezništva, čak i sa krajnje neuobičajenim osobama. Mada, njegov nedostatak ukusa za modu i čudno ponašanje često mu nalepe etiketu perverznog. Sa Lufijem se razume na nivou povremeno detinjastog ponašanja, a s Robin ima sasvim zreo odnos, budući da su oboje dosta stariji od ostalih.
Kao što sam pomenuo, Frenki je kiborg. Cela njegova prednja polovina je modifikovana i pretvorena u leguru, što ga čini neuništivim za frontalne napade. Leđa su mu ranjiva, jer njih nije uspeo da dosegne. Ipak, i ona su dovoljno snažna da izdrže puščana zrna ili dropkikove. Oružja po izboru su mu pre svega projektilska, rakete, meci, plamen, ekseri, đulad i čak kompresovani vazduh. Uz to, kibernetika mu je dala ogromnu snagu udaraca, a stil mu se bazira na prljavom boksu. Njegova snaga i borbene sposobnosti umnogome zavise od nivoa kole u organizmu. U stomaku Frenki ima rezervoar u koji staje maksimalno tri boce, a nivo kole se vidi po obliku frizure. Ali, čak i na rezervi Frenki može da zaustavi slona u trku i da ga baci kao krpenjaču. Najčudnije, iako je većinom od metala, Frenki je nekako uspeo da ostane plovan, što mu u kombinaciji sa ogromnom snagom omogućava da pliva uz vodopade.
Frenki je u Slamenoj Družini zbog sna da napravi idealan brod i da njime oplovi svet, što sad i radi.
Bruk
Ubedljivo najstariji, najčudniji i najuvrnutiji član posade. Trenutno je u funkciji muzičara i drugog mačevaoca, uz Zoroa. Izgledom podseća na iz groba izvađenog Džimi Hendriksa u kombinaciji sa Slešom iz Guns’n’Roses i Ozi Ozbornom. Ako već iz slike niste shvatili, Bruk je kostur od dva i po metra sa afro frizurom i cilindrom. Korisnik je Oživljavajuće voćke, čija je moć očigledna iz imena. Njegovim dolaskom, Lufi je popunio sve funkcije za posadu koje je planirao.
Pre upokojavanja, Bruk je bio kapetan konvoja neimenovanog kraljevstva. Tu se naučio floretu i imenovao većinu svojih tehnika. Nedugo potom, pridružio se Rumba piratima, interesantnoj skupini gusarskih muzičara. Na svom putu ka Grand Line-u upoznali su usamljenu bebu kita kome su dali ime Labun. Iako su se vezali za njega, Rumba pirati su morali da ostave Labuna pre ulaska u Grand Line, ali ne pre nego što su obećali da će se vratiti po njega kad ovaj malo poraste. Nažalost, obećanje nisu uspeli da ispune, budući da su bili pobijeni u Florjanskom Trouglu. Zahvaljujući Đavoljoj voćki, Brukova duša se vratila na ovaj svet i posle duže potrage našla svoje telo. Ali, sve što je ostalo od Brukovog tela bio je kostur sa afrom. Sledećih pedeset dugih godina, Bruk je proveo u samoći na brodu, bez ijednog živog bića da mu pravi društvo. To verovatno objašnjava njegovo u najmanju ruku čudno ponašanje.
Iako je odeven kao džentlmen i jako elokventan, Bruk je zastrašujuće nepristojan i ekscentričan. Osim što se za stolom ponaša kao kršteni medved (kao i Lufi), stalno predlaže lepšem polu pružanje uvida u dezen donjih gaća, ali na totalno elokventan način (“Da li bi mlada dama blagoizvolela da mi pokaže svoj donji veš?”). Sirenama, koje ne mogu da mu pruže gorepomenuti uvid, traži pare na zajam. Uživa u sitnicama poput društva drugih ljudi ili hodanja po sunčanom vremenu. Često ima preterane reakcije na razne događaje, ima puno strpljenja osim kad čeka klopu i voli da se šali na temu sopstvenog izgleda (da ne kažem “uvaljuje koske”) mnogo više nego što je to pristojno. Obožava muziku jer ga ona pokreće, većinu svojih poteza je nazvao po nazivima pesama i igara, a voli i da peva dok se bori. Interesantno je da se plaši natprirodnih stvari, kao što su zombiji i duhovi, iako je i sam jedan od njih. Iskreno, kostur od dva i po metra koji peva dok vitla mačem je sasvim pri vrhu liste natprirodnih stvari u mojoj knjizi. Ekstremno je čuvaran prema svojoj frizuri, jer je to jedina stvar koju Labun može da prepozna. U poslednje vreme razvio je interesovanje prema dijeti. Ne šalim se.
Osim što je odličan muzičar, Bruk je i jako vešt mačevalac. Oružje po izboru mu je šikomizue– mač u štapu- i koristi ga s velikom lakoćom. Ono što Bruku ide u prilog je da je neverovatno lagan (s obzirom da je kostur), što mu daje neverovatnu brzinu, preciznost i agilnost. Stil borbe mu podseća na klasično mačevanje sa primesama iaidoa. Ponekad u borbi koristi i svoju violinu da uspava protivnike. Ipak, kako je primarno muzičar, nije bolji mačevalac od Zoroa.
Nefretari Vivi
Iako je samo privremeno bila član Slamene Družine, i više nego zaslužuje da se pomene ovde. Isprva je nalazimo u Baroknom Vezu kao Gospa Sredu (Miss Wensday), a ubrzo se saznaje da je Vivi princeza pustinjskog kraljevstva Alabaster, koja se priključila organizaciji zajedno sa svojim starateljem Igaramom da bi otkrila ko je vodi. Kada sazna da je Ser Krokodil vođa Baroknog Veza, postaje meta cele organizacije. Sa njom je uvek njen ljubimac Karu, krajnje iritantna patka veličine noja. Iako je podosta vešt borac, daleko zaostaje za Slamenom Družinom, pa uglavnom služi kao dežurna dama u nevolji. Njen otac je Nefretari Kobra, kralj Alabastera, a najbolji drug iz detinjstva Kouza vodi pokret otpora koji ima za cilj da zbaci kralja. Vivi nastoji da nekako spase i jednu i drugu stranu od nepotrebnog krvoprolića.
Portugas D. Ejs
Negde u vreme kad se Vivi pridružila, i on je nakratko bio deo Slamene Družine. Ejs je komandant Druge divizije Belobradih pirata i Lufijev stariji brat. Neverovatno je moćan korisnik Plamene voćke, koja mu omogućava da stvara, manipuliše, apsorbuje i transformiše se u vatru. Poznat je po nadimku Plamena Pesnica (Fire Fist). Osim toga, znak raspoznavanja su mu tetovaže na leđima i ruci i narkolepsija, to jest padanje u san u sred rečenice. Cilj mu je da nađe i usmrti izdajnika Belobradih pirata Maršala D. Tiča, poznatog i kao Crnobradi.
Negativci
Izlagaću negativce kako su se pojavljivali, s posebnim osvrtom na organizovane grupe.
“Axe-Hand” Morgan
Prvi ozbiljan protivnik protiv koga je Lufi morao da se bori da bi oslobodio Zoroa, inače kapetan Marinaca. Nadimak je dobio iz najočiglednijeg razloga- ima sekiru u mesto ruke, a uz to donja vilica mu je ojačana metalnim delom sa natpisom Möwe (nem. galeb). Ima sina po imenu Helmepo, koji se kasnije pojavljuje u neočekivanom izdanju. Morgan je prvobitno trebao da se zove Kapetan Čop, ali se Oda pokolebao, budući da je to ime završnog poteza čuvenog japanskog kečera Šohei Babe.
Bagi Klovn
Bagi je vođa prve grupe gusara protiv kojih se Slamena Družina tukla. On sam je bivši član posade Gold Rodžera i veliki rival Šenksu. Dok su bili još dosta mladi, Šenks je nesvesno prisilio Bagija da pojede Đavolju voćku, zbog čega je dobio sposobnost da razdvaja delove svog tela, kontroliše ih nezavisno i spaja ponovo. To ga čini neranjivim na napade hladnim oružjem, pošto može da vrati svaki odsečeni deo na mesto. U Bagijevoj grupi su Mođi, krotitelj i njegov lav Riči (khahaha), Kabađi, mačevalac na monociklu i Arvida, bivša kapetanica koja je nekad izgledala kao pokojni Sisoje iz Rokera s Moravu, da bi posle konzumacije Kliz voćke postala lepojka koju nijedan napad ne može da povredi.
Kapetan Kuro
Znan i kao “Čovek sa hiljadu planova”, Kuro je jedan od dvoje ljudi inteligentnijih od Nami poreklom iz Istočnog plavog mora (prvi je Ben Bekman iz Šenksove družine). Isprva je bio kapetan Družine Crne Mačke, gde je svako od posade imao poneki detalj vezan za felinologiju. Kuroov detalj bile su rukavice sa dugim, pravim sečivima (Fredi Kruger, samo pufnasto i na obe ruke), zbog kojih mu je ostalo u navici da namešta svoje naočare nadlanicom, čak i kad nema sečiva na rukama. Pošto je lažirao sopstvenu smrt, provodi tri godine na Usopovom rodnom ostrvu s ciljem da stekne poverenje ljudi. Radeći u službi bogate porodice, planirao je da se obezbedi za ceo život tako što će ubiti jedinu naslednicu, Kaju, a pripisati taj čin svojoj bivšoj posadi. Istaknuti članovi Družine Crne Mačke su Šam i Buči, dvojac mačkolikih boraca i fenomenalni Đango, koji likom i ponašanjem neverovatno podseća na blaženopočivšeg Majkla Džeksona.
Don Krig
Jako podmukao i bezobziran pirat, veoma dobro naoružan i opremljen, ali fizički ne toliko jak. Taktički, ne preza ni od čega da bi ostvario cij, a prema svojim ljudima se ophodi tiranski i kažnjava ih kad pokažu saosećanje. Obučen je u tučeni oklop koji u sebi krije gomilu projektilskog oružja. Don Krig se veoma ponosi svojom ogromnom flotom i ličnim naoružanjem. Odluka da napade Barati u vreme kada na njemu obitava Slamena Družina ispostaviće se kao fatalna greška.
Arlong
Arlong je Merman, humanoidno stvorenje koje primarno živi u vodi, i to tip ajkule. Bio je član družine Džimbeija, takođe Mermana, pre nego što je ovaj postao jedan od Sedam Gospodara. Sada vodi svoju bandu i obitava na teritoriji zvanoj Arlong Park. Nadaleko je čuven po svojoj surovosti prema ljudima. Arlong je rasista i smatra da su ljudi daleko inferiorniji u odnosu na Mermane, mada pravi izuzetke za nekog ko mu može koristiti, poput Nami ili kapetana Nezumija. Najviše od svega vrednuje novac i voli da se hvali da nikad nije prekršio zadatu reč kad je valuta u pitanju. Do pojave Ser Krokodila, Arlong je bio najzlobnije biće u seriji. Dva istaknuta člana ove bande su Kuroobi, praktikant Merman Kempo-a i Ha-čan, hobotnica sa surutkom u glavi.
Vapol
Vladar Dram ostrva, rodnog mesta Čopera, poznat po surovosti i razmaženosti. Ima sposobnost Njam voćke, koja mu omogućava da pojede sve na šta naleti, dok god ima fizički oblik. Neposredni potčinjeni su mu Čes (Šah), pomalo bizaran strelac i Kuromarimo, afro badass koji koristi delove svoje frizure kao oružje. Vapol je jedan iz grupe veoma iritantnih likova, mada nije nešto posebno moćan.
Barokni Vez (Baroque Works)
Došavši u kraljevinu Alabaster, Slamena Družina se suočila sa ovom tajnom organizacijom koja za cilj ima izazivanje nemira u Alabasteru, preuzimanje države i dolazak u posed tajnog oružja po imenu Pluton. Barokni Vez je organizovan kao skup agenata grupisanih u polno mešovite parove. Na čelu je Mr 0, takođe (ne)poznat kao Ser Krokodil, koga ću detaljnije opisati sa ostalih Sedam Gospodara Mora, a njegov pomoćnik je Miss Allsunday, imenom Niko Robin. Prvi par su Das Bonez (pretvara bilo koji deo tela u sečivo) i Mis Dablfinger (šiljci iz bilo kog dela tela), drugi je nenormalni Bon Klej (najekstravagantniji travestit u animeu i jedini koji radi sam), sa svojim Okama Kenpom, treći su Mr 3 (manipulacija voskom) i Mis Goldenvik (kontorlisanje emocija preko boja), pa Mr 4 (tri četvrt batina i Laso, bazuka sa Đavoljom voćkom) i Mis Božić (Zoan Voćka krtice), Mr 5 (Bum voćka, eksplozije) i Mis Valentajn (promena težine po volji). Dva para su posebno zanimljiva, jedan su Mr 8 i Mis Sreda, koji iako nisu u paru ipak rade zajedno, budući da su u pitanju Ingaram i Nefretari Vivi, a drugi su takozvani Baksuzi Mr 13 i Mis Petak, koji su kuriri i kažnjavaoci svakog iz organizacije ko zezne stvar. Niži oficiri se zovu Milioni i Milijarde i služe za podršku glavnim agentima.
Belami
Belami, poznat pod nadimkom Hijena, je vođa Belami pirata i ima relativno visoku poternicu od 55 miliona belija. Zakleo se na vernost jednom od Sedam Gospodara, Donkihotu Donflamingu. Slično svom nadređenom, Belami smatra da dolazi novo doba gusarenja i da idealima i viteštvu nema mesta među gusarskom bratijom. Izuzetno je surov, grub i arogantan, ali ima pokriće za to, budući da je korisnik Đavolje voćke, koja mu omogućuje da pravi opruge od bilo kod dela tela. To mu daje sposobnost da odskače ogromnom brzinom od prepreka i da tako akumuliranom silom razvali protivnika.
Enel
U svom putovanju na carstvo nebesko, Skajpeju, Slamena Družina se suočila sa ovim neverovatnim tipom. Enel je vladar celog nebeskog svoda, ali i mnogo više od toga. Kombinacija njegovih moći pretvorila ga je u nešto najsličnije bogu te je poprimio taj stav uzvišenog bića. Naime, Enel je konzument Logia voćke koja mu omogućava da stvara, manipuliše, apsorbuje i pretvara se u elektricitet. Uz to, poseduje Mantru, što je ime za povišenu osetljivost percepcije drugih bića i moć predviđanja šta će protivnik uraditi. Likom podosta podseća na Raiđina, boga munje u japanskoj mitologiji.
Enel je oko sebe okupio ogroman broj sledbenika i pristalica, uz čiju pomoć drži narod Skajpeje u strahu. Njegovi najbliži ljudi su četiri prvosveštenika koji takođe mogu da koriste Mantru. Satori koristi okrugle oblake (u Skajpeji oblaci se mogu oblikovati kao građevinski materijal) sa eksplozivom i Udarni Dial, što je napravica nalik na školjku koja može da apsorbuje udar i da ga kasnije vrati. Čisto da kažem, Diala ima više vrsta, a zovu se u zavisnosti od toga šta čuvaju, bila to svetlost, zvuk, vatra, gas ili vazduh pod pritiskom. Šura je drugi prvosveštenik, koji napada tako što zapliće protivnika u nevidljive ali jako izdržljive niti, a potom ih dokrajčuje svojim plamenim kopljem. Jaše leteće stvorenje koje bljuje vatru po imenu Fuza. Gedatsu može da stvori gust oblak magle u kome se protivnici guše, a takođe se vešto služi Dialima. I najzad Om, koji se bori zamkama, bodljikavom žicom i mačem koji menja oblik. Jaše ogromno kuče po imenu Belveder Holi.
Foksi
Na osnovu imena bi se dalo zaključiti da je u pitanju neka ultra mega giga riba. Srećom, pa ubacujem slike u opis. Foksi je vođa Foksi pirata i organizator Foksi igara, takmičenja u kome se ulažu članovi posade. Sve bi bilo lepo, da Foksi nije prevarant kakav se retko viđa, čak i po standardima piratskog doba. Koristi se prljavim trikovima da bi pobedio, a Đavolja voćka koju je pojeo daje mu moć da uspori kretanje molekula, čime usporava ljude ili objekte. Iako deluje jako samouvereno, Foksi je ustvari jako osetljiv na uvrede i često pada u depresiju kada mu neko dobaci nešto nelaskavo.
CP 9
CP 9 je skraćenica od Cipher Pol 9, što je ime devete sekcije tajne službe Svetske vlade. Zadatak te sekcije je jednostavan: ubijanje svakog ko ikako preti interesima Svetske vlade. Svi članovi CP 9 su vrhunski trenirani borci i ekstremno opasni, i svi koriste borilačku veštinu po imenu Rokušiki (šest moći). Suština Rokušikija je šest poteza za blisku borbu, a to su Kamie, Gepo, Rankjaku, Šigan, Soru i Tekai. Kamie je tehnika u kojoj se telo opusti i postane fleksibilno kao papir, Gepo je šut u vazduh dovoljno jak da osoba može da odskoči, Rankjaku je projektilski napad nastao iz brzine šuta, Šigan je tehnika bliske borbe koja koristi prste kao smrtonosno oružje, Soru je apsolutno ubrzanje do granice s nevidljivošću, a Tekai dovođenje mišića na nivo otpornosti gvožđa. Napredni korisnici Rokušikija imaju svoje varijante ovih poteza, a poneki ih i kombinuju (Tekai i Soru). Zanimljivo je da svaki član ima životinjku koja mu je simbol.
Vođa CP 9 je Spandam, izuzetno odbojan tip i jedan od retkih negativaca koji nije posebno dobar borac. Bez obzira na to, svo vreme ćete mu želeti da ga u svoje šake uzmu Zaklana Čeljad. On sam nije korisnik Đavolje voćke, ali njegov mač Fank Frid jeste, i to Zoan voćke slona. Spandamov cilj je da se dokopa tajnog oružja po imenu Pluton, za šta mu trebaju planovi koje čuva Frenki i znanje Poneglifa, koje jedino Robin poseduje. Osim CP 9 na raspolaganju mu je i Rušeći Poziv (Buster Call), koji je u suštini naređenje floti na čelu sa admiralom da potpuno zbriše određenu teritoriju. Životinja koja je njegov zaštitni znak je panda.
Posle njega po komandi je Rob Lući (Lucci, onaj glas između č i ć u italijanskom i bosanskom jeziku), ubedljivo najbolji borac ali i najopasnija osoba u CP 9. Iako se ne slaže sa Spandamom, tačnije, ne može da ga smisli, bez pogovora ga sluša. U CP9 je od svoje trinaeste godine, otkad se dokazao kao efikasan ubica gusara. Veruje u Tamnu Pravdu, varijantu doktrine po imenu Ekstremna Pravda. Uz njega je uvek golub po imenu Hatori. Lući ima moć Đavolje voćke Zoan tipa leoparda i jedini je iz grupe koji može da kombinuje svih šest poteza Rokušikija. Iako je naoko miran i trezven, ustvari je najveći manijak u grupi. Ne voli se sa Đaburom.
Kaku je izuzetan mačevalac s zanimljivom karakteristikom u vidu dugog četvrtastog nosa (k’o što reče Hjui Luis “It’s hip to be square”). Čak mu i ime asocira na njonju, pošto je “kaku” japanska reč za ugao. Drugi kuriozitet je način njegovog govora koji je više nalik nekom sredovečnom ili čak starom čoveku. Iako je jako pošten i dobrodušan, bez oklevanja će da sljušti bilo koga na Spandamovu komandu. Imajte na umu da su CP 9 u stvari pozitivci. Njegova potreba za uzbuđenjem je uporediva čak i sa Lufijevom. Slično Zorou, i Kaku poseduje osećaj samurajske časti. U kasnijem toku priče postaje korisnik Đavolje voćke. Njegova životinja je žirafa.
Posle Kakua dolazi Đabura, korisnik Zoan voćke vuka. Izgleda kao kineski kung fu borac, a voli da koristi prljave taktike. Jedan je od lukavijih članova CP9, a veliki je rival sa Kakuom i Lućiem. Preciznije je reći da Lućija ne podnosi zbog toga što ovaj koristi Zoan voćku iz porodice mačaka, dok je Đaburina voćka Zoan varijanta psa. Pored toga, veliki je ženoholik, na radost Fukuroa koji ga sa zadovoljstvom blamira pred ostatkom tima.
Blueno je prvi član CP9 koga vidimo, mada se to ispostavlja kasnije. On je taj koji pokreće događaje koji ponovo prave pakao od života Niko Robin, i onaj koji je pokušao da ubije Ajsburga. Razlog za to je njegova sposobnost Đavolje voćke da stvori vrata koja funkcionišu kao portal i da se tako neopažen iznenada pojavljuje niotkuda. Iako su svi u CP9 kalkulisani i bezosećajni, Blueno je doveo takvo ponašanje na viši nivo, pa deluje maltene kao robot. Životinja koja ga oličava je bik.
Kalifa je dugo radila kao Ajsburgova sekretarica i otud njena ekstremna učtivost. ipak, daleko da je bezopasna, pošto je i pre Đavolje voćke bila respektabilan borac, šibajući nogama i bičem. Njena felš osobina je konstantno optuživanje Spandama za seksualno uznemiravanje na običan izgovor njenog imena (da se zove Sojka pa da razumem). Pored toga, rado koristi svoje draži da odvuče pažnju protivniku. Iako je podosta inteligentna, ima i svoje plave momente. Posle konzumacije Đavolje voćke može da upravlja sapunicom koja izvlači svu energiju iz protivnika. Pomalo bizarno, njena životinja je ovca.
Fukuro je svakako najčudniji od svih članova CP9, budući da je u pitanju skoro potpuno okrugao prikan sa rajferšlusom preko usta. Hvala bogu da ga ima, jer ima običaj da se istrtlja u najgorem mogućem trenutku. Fukuro ima i sposobnost da očita nivo snage protivnika (merna jedinica snage je douriki) čistim opažajem. Borbene tehnike su mu vrhunske, ali se posebno oslanja na Gepo, pa deluje kao da leti, što deluje sasvim logično ako se uzme u obzir da mu ime znači “sova”.
I najzad, Kumadori, koji likom najviše podseća na glumca u kabuki pozorištu, zbog šminke i sulude kose, ali i zbog afiniteta ka uzvicima. Poštuje Bušido do te mere da je pokušao da izvrši sepuku po neuspeloj misiji. Na sreću, instinktivno je aktivirao Tekai i slomio sečivo. Naoružan je štapom koji stvara plamen, tehnikom oživljavanja kose i neiscrpnim arsenalom japanske poezije. Životinja koja ga oličava je lav.
Šičibukai (Sedam Gospodara Mora)
Ovu organizaciju čine sedam izuzetno moćnih individua koje su postali privatiri, gusari koji rade za vladu. Iako stepen njihove lojalnosti varira od člana do člana, svi uživaju povlastice koje im omogućuju da rade bez bojazni da će im Marinci mrsiti konce. Sedam Gospodara su dužni da napadaju druge pirate i da plaćaju vladi desetinu od svog plena, iako se retko ko pridržava drugog dela te pogodbe. Marinci gledaju na Sedam Gospodara kao obične gusare, a gusari u njima vide izdajnike i oportunuste, ali i jedni i drugi ih se plaše zbog njihove moći. Sami članovi nemaju poštovanja ni za koga, pa ni međusobno. Odnosi među njima se mogu opisati kao nestabilni, pošto se većinom ne podnose, a sama pomisao da neki od njih rade zajedno je neshvatljiva. Sedam Gospodara su negde na pola puta između Marinaca i grupe po imenu Jonko ili Četiri Kralja, među kojima je i Crvenokosi Šenks. Slično CP9, i članovi Šičibukai-ja imaju životinje koje ih označavaju.
Prvi od sedmorke koga vidimo je Drakul Mihok, takođe znan i kao Sokolovo Oko, koji se pojavio otprilike kad se Sandži priključio Slamenoj Družini. To prvo pojavljivanje je bilo dovoljno da se stvori jasna slika o sposobnostima Sedam Gospodara, budući da je Mihok bez muke potopio celu Don Krigovu armadu naoružan samo mačem. Uzgred, Mihok je poznat kao najbolji mačevalac na svetu i prvi koji je naneo ozbiljan poraz Zorou. Mihok je nekad bio veliki rival Šenksu, ali se čini da su sada u dobrim odnosima.
Drugi član Sedam Gospodara je Ser Krokodil, veoma ugledan član zajednice u Alabasteru i vođa tajne organizacije Barokni Vez. U Japanu i nije mnogo popularan, ali publika preko bare ga jako voli, što zbog njegovog stajlinga rumunskog makroa, što zbog potpune kontrole situacije u Alabasteru. Korisnik je Logia Voćke Peska, a takođe ima kuku umesto šake koja ispušta otrov. Rečju, ume da bude neuzgodan.
Geko Morija je podosta bizaran prikan, čak i za standarde One Piece-a. Osim činjenice da su svih sedam gospodara ogromno visoki, a Morija ima skoro sedam metara, Morija ima vertikalni šav posred lica i izgled povampirenog Džina Simonsa iz grupe Kiss. Slamena družina ga sreće u trenutku kada stupe na Thriller Bark u potrazi za Brukovom senkom koju je Morija ukrao. Dobro ste čuli, Morijina sposobnost je posledica Senkine voćke, i stoga on može da manipuliše senkama ili da ih ukrade, što žrtvi ne dozvoljava da izađe na sunce. Celu Morijinu posadu je pobio jedan od Četiri kralja, Kaido te su njegovi podanici listom zombiji.
Džinbei je bivši Arlongov šef, sada znan kao Morski Vitez. Od svih Sedam Gospodara on je najmanje lojalan vladi, iz zahvalnosti Belobradom koji je zaštitio Mermansko ostrvo. Kao i svaki Merman, daleko je snažniji od prosečnog čoveka, a i originalni je korisnik Merman Kenpo-a. Uz to, može da komunicira sa morskim življem, slično Čoperu.
Donkihot Donflamingo je bivši vođa Belami pirata, mada je još uvek u kontaktu s njima. Iako izgleda kao da je ispao sa karnevala u Rio de Žaneiru, uopšte nije za podcenjivanje. Može da manipuliše ljudima kao da su marionete, ali još nije razjašnjeno da li je ta moć nastala od Đavolje voćke ili nekog drugog izvora. Krajnje je labavo povezan sa Vladom i ostalih Sedam Gospodara i napustio bi ih čim cela ta priča počne da ga zamara. Inače, Donflamingo veruje da je nastupilo novo doba pirata i da je idealima mesto u prošlosti.
Za razliku od njega, Bartolomeo Kuma je krajnji idealista, u toj meri da je skoro bezuslovno lojalan Vladi. Iako je bivši član Revolucionarne Armije i negdašnji veliki protivnik svetske uprave, sve se promenilo kad je volontirao u projektu nazvanom Pacifista. Iako je najverniji član Sedam Gospodara, ipak je pomogao Slamenoj družini da pobegne u par navrata. Korisnik je Šapine voćke, što mu daje moć prebacivanja sebe i drugih takvom brzinom da to deluje kao teleport. Uzgred, Kuma je ogroman, skoro kao Morija.
Najzad Boa Henkok je jedina dama u družini i vođa Kuđa gusarki. Pošto se oslobodila ropstva, započela je poduhvat toliko grandiozan da je dobila ličnu pozivnicu od Vlade da se pridruži Sedam Gospodara, u zamenu za bezbednost njenog naroda. Korisnik je Kamene voćke, koju je naterana da pojede tokom robovanja, tako da dodirom može da okameni bilo koga. Takođe, poseduje i Haki, jako retku sposobnost u svetu One Piece-a, koja se opisuje kao iniciranje apsolutne poslušnosti na bilo koga ili bilo šta. Priča se da Haki još imaju Šenks i Enel.
Marinci
Pomorska sila koju je svetska vlada organizovala da koliko-toliko zavodi red u svetskim morima. Brojno stanje im je nezamislivo veliko, ali pošto to ništa ne znači u svetu gde pojedinci nadjačavaju armije, imaju i jako moćne individue u svojim redovima.
Marincima upravlja Admiral flote Sengoku, najviši oficir koji zalazi među vojsku i učestvuje u akcijama. Direktno podređeni su mu čuvena Tri Admirala, desetak kontraadmirala i gomila kapetana i ostale boranije. Poznat je pod nadimkom Buda, ne zbog kuma Budimira, već zbog svoje Đavolje Voćke Zoan tipa.
Prvi od Tri Admirala je Aokiđi, pravim imenom Kuzan. Kao i druga dva admirala, najjači je borac među Marincima, ali za razliku od njih, Aokiđi je opušten i pomalo lenj. Prati formu poznatu kao “Lenja pravda”, što manje više govori samo za sebe. Korisnik je Logija voćke ledenog tipa, što mu daje kontrolu nad pogađate čime. Iako je antagonista, ničeg negativnog nema u njemu, samo se našao na suprotnoj strani od Slamene Družine.
Drugi admiral je Kizaru, pravog imena Borsalino. Korisnik je Bljesak voćke, može da se pretvara u svetlo, ispaljuje lasere i putuje brzinom svetlosti. Poveliki je zanesenjak, odsutan i pomalo blesav. I pored toga, poštuje Apsolutnu pravdu i smatra da svaki pirat mora da bude kažnjen za svoja nedela. Izgled mu je baziran na japanskom glumcu Kunie Tanaki.
Najzad, treći admiral je Akainu. Pravo ime mu je Sakazuki, korisnik je Magma voćke koja ga pretvara u lavu. Od sva tri admirala, on je najekstremniji, skoro potpuno ogrezao u brutalnosti, ali i najradiji da se bori s gusarima. Reputacija mu je takva da čak i najstrašniji gusari pune gaće na pomen njegovog imena. Akainu je takođe baziran po liku glumca, ovaj put je u pitanju Bunta Sugavara.
Viceadmiral Garp je stari Sengokuov prijatelj i osoba od velikog ugleda među Marincima. Iako mu je nekoliko puta nuđeno mesto Admirala, odbijao je. Slavu je stekao poterom za Gold Rodžerom. Najveća ironija je što je Garp, punim imenom Monki D. Garp, Lufijev deda i otac najtraženijeg svetskog kriminalca, Monki D. Dragona, znanog i kao Zmaj Revolucije.
Garp je veseo, nasmejan matorac, koji i pored toga može da baca topovsku đulad dalje nego sami topovi. Koliko je poznato, nije korisnik Đavolje voćke. Jedan kuriozitet, Garp je jedini čovek koga se Lufi plaši.
Nekoliko stepenika ispod je komodor Smoker, prvi Marinac sa višim činom koji se pojavi u seriji. Iako uporno juri Slamenu Družinu, u određenoj meri ih respektuje, a tokom serije nakupi nekoliko dugovanja prema njima. Jedan je od omiljenih likova, pogotovo među lepšim polom, zbog svog izgleda i manira. Iako deluje grubo, podosta se brine o svojim ljudima, naročito o svom vodniku Tašigi. Ne podržava nikakav vid ekstremne pravde, već prosuđuje na svoj način kako treba postupati. Deviza mu je u stilu pesme “Najjači ostaju”. Smoker je korisnik Dimne voćke, što ga, kao i većinu Logija korisnika, čini gotovo neranjivim.
Njegova koleginica, kapetanica Hina je takođe jedan od omiljenih sporednih likova. Stroga i ozbijna, čini se da je pravi parnjak Smokeru. Takođe, korisnik je Karika voćke, koja joj omogućava da stvori okove oko svojih protivnika. Hina je obožavana od strane svojih ljudi, jer sama njena pojava asocira na domino damu.
Najzad, Smokerova podređena, narednica Tašigi je nespretna, zanesena, na momente smešno zbunjiva, ali veliki poznavalac katana i dobar borac. Zoro ima velikih problema s njom jer podseća na njegovu pokojnu drugaricu Kuinu, pa radije beži od nje nego što se sukobljava. Posle dešavanja u Alabasteru nešto se menja u njoj i postaje daleko ozbiljnija.
Četiri kralja (Jonkou)
Poslednja od tri velike sile u svetu One Piece-a je i najstrašnija, jer su u pitanju četiri najmoćnije gusarske družine. U dosadašnjem toku radnje otkivene su dve grupe: Crvenokosi, na čelu sa Šenksom i Belobradi na čelu sa Edvardom Njugejtom. Ostalo dvoje kraljeva tek treba da se uvedu u priču, mada je Kaido pomenut kada je uništio Geko Morijinu družinu.
Edvard „Belobradi“ Njugejt
Edvard Njugejt je vođa jedne od najmoćnijih gusarskih grupa u svetu One Piece-a, Belobradih gusara, i svakako najmoćnija individua u dosadašnjem toku serije. Prikazan je kao ogromno visok i snažan čovek, iako već u poznim godinama. Pripadnik je stare generacije gusara, i priča se da je jedini mogao da se bori na ravnoj nozi sa Gold Rodžerom. Naravno, neko poput Belobradog uživa apsolutan autoritet i izaziva strahopoštovanje gde god da se pojavi, bilo da su to Marinci, Sedam gospodara ili neko treći. Što se tiče snage Belobradog, mogu da kažem samo da je sposoban da udarcima pravi rupe u stvarnosti i da se čak i najmoćniji Marinci ne usuđuju da mu stanu na put. Jedan od kapetana Belobradih je i Portugas D. Ejs, Lufijev brat.
Šenks “Crvenokosi”
Šenks se pojavljuje već u prvih nekoliko epizoda One Piece-a. Zahvaljujući njemu, Lufi postaje čovek od gume, mada nije jedini (Bagi je takođe pojeo Đavolju voćku Šenksovom krivicom). U tih prvih par epizoda Šenks deluje kao veseo i krajnje druželjubiv tip, omiljen i već tad slavan među gusarima. Ipak, u jednom incidentu sa banditima, Šenks pokazuje zašto izaziva toliko strahopoštovanje. On je taj koji je Lufiju dao slameni šešir koji ovaj čuva kao oči u glavi. Dugo vremena se nije čulo za njega, a onda se iznenada pojavio na dogovoru sa Belobradim. Njegova pojava je delovala tako snažno da su se gusari onesvešćivali na brodu, a oplata pucala po šavovima. U Šenksovoj družini su, između ostalih Usopov otac Jasop i Ben Bekman, najinteligentniji čovek iz Istočnog Plavog mora. Iako nije naročito brojna, Šenksova družina je jedna od četiri najmoćnije na svetu. Zapanjujuće, ali Šenks nije korisnik Đavolje voćke, iako poseduje Haki. Uzgred, Eičiro Oda, autor One Piece-a smatra da je Šenks njegov alter ego u seriji.
Maršal D. Tič a.k.a. Crnobradi
Ovaj naizgled blesavi gusar je bivši pripadnik Belobradih, a prebegao je zbog ubistva kapetana prve divizije. Razlog za to je njegova potraga za određenom Đavoljom voćkom i konačno nalaženje iste u rukama nesrećnog zapovednika. Iako ga Ejs lično juri da ga ubije, Crnobradi ne haje mnogo za to. Voćka koju je tražio i najzad pojeo je najzlobnija Logija, Tamna voćka. To konkretno znači da je Crnobradi postao živa, hodajuća crna rupa koja apsorbuje u sebe svu materiju, energiju i, što je najvažnije, sposobnosti drugih korisnika Đavolje voćke, tako da je on sad sposoban da savlada bilo kog od njih. Da ne bude sve tako savršeno, borci tipa Lufija i Belobradog su i dalje opasni po Tiča, tako da izbegava kontakt sa njima. U družini Crnobradog je nekoliko živopisnih likova: Van Ougir je snajperista, Džisus Buržis je snagator u kostimu kečera, Dok Q je večito umirući doktor, a Lafit jako neobičan borac nalik na konferansijea u kabareu koji stepuje svo vreme.
Imas neverovatan talenat da me opisom nateras da gledam nesto 😛
”Najkvalitetniji od svih shonena”? 😮 Sta je sa shonenima poput Hunter x Hunter ili Fullmetal Alchemist Brotherhood? Po mom misljenju One Peace (o Naruto,Bleach i DBZ da i ne govorim) nije ni blizu dovoljno kvalitetan da bi mogao da se poredi sa nekim od ova dva naslova. Ako si mislio samo na naslove pomenute u recenici koja je prethodila, izvinjavam se. 😀