JoJo’s Bizarre Adventure je jedan od najzanimljivijih fenomena na manga i anime sceni, ionako punoj raznih ekstravagantnosti. Ova dugovečna manga serija traje decenijama, još od osamdesetih, i ostvarila je jako veliki uticaj na japansku vizuelnu kulturu, ne samo anime. Svojom kombinacijom kempa, bizarnosti i sulude zabave, JoJo je stekao armiju jako zagriženih fanova i česte omaže u radovima drugih manga i anime autora.
Prvi pokušaji adaptacije ove sulude mange u anime datiraju već iz 1993. sa OVA serijom koja je adaptirala drugi deo Stardust Crusaders Arc-a, da bi 2000. godina izašla i druga OVA koja je obrađivala prvi deo. Nema puno smisla? Nemojte ga ni očekivati. Te OVAe su toliko skrnavljenje originalnog materijala da se svi, a naročito autor JoJo-a, Hirohiko Araki, prave da nikad nisu postojale. Na pristojnu adaptaciju se čekalo dobrih dvanaest godina, ali je vredelo. David Productions studio, dotle poznat uglavnom po asistiranju na produkciji popularnih animea sumnjivog kvaliteta (Kuroshitsuji, Code Geass, Soul Eater), napravio je u potpunosti vernu adaptaciju Arakijeve mange. Ono što je glavna odlika svih nastavaka jeste da je u pitanju grandiozna avantura grupe natprirodno moćnih individua u borbi protiv neke zle sile, što se, barem u prvih nekoliko tomova, obično ispostavi da je gej vampir ili više njih. Kroz te avanture pratimo krvnu liniju porodice Joestar koja se proteže od Britanije preko Amerike do Japana u raznim vremenskim razdobljima, najčešće hronološkim redom, ali ne uvek.
Ono što je specifično za Diamond is Unbreakable je što, za razliku od prethodnika, nema nekog lutanja, avanturisanja i potrage po celom svetu, već se kompletan anime odvija u jednom nevelikom japanskom primorskom gradu po imenu Morio koji služi kao konzistentno mesto radnje svih 39 epizoda. Glavni lik je Josuke Higashikata, naizgled obični srednjoškolac koji poludi kad mu pomenete frizuru (jako je ponosan na svoj pompadour), i koji je naslednik JoJo krvne linije, a samim tim i Standa, sposobnosti prizivanja (najčešće) humanoidnog bića sa specifičnim moćima. Josukea posećuje protagonista Stardust Crusaders i nekada najviše dete na svetu, Jotaro Kujo, koji mu je i nećak iako je 10 godina stariji. Ispostavlja se da je ceo grad pun Stand korisnika, i njih dvojica kreću da istraže ko je ta individua koja nasumičnim građanima Morio-a daje sposobnosti Stand-a. Poredeći sa ogromnom avanturom kakav je bio Stardust Crusaders, ovo se na prvi pogled čini kao uprošćavanje, ali čar celoj priči daje premisa da je ceo gradić pun ljudi sa supermoćima. I što je još bolje, retko ko koristi te supermoći da bi činio neko zlo, već uglavnom da samom sebi olakša život na neki (veoma bizaran) način. Poredeći sa prethodnim delom, u kojem su svi Standovi imali svrhu da budu oružje, ovo je osvežavajuća promena i daje novu dimenziju korišćenja Standova.
Zbog svog daleko manjeg dometa priče, Diamond is Unbreakable više deluje kao slice of life anime u svetu u kojem svi likovi imaju supermoći. Budući da od neke epske avanture i šibanja sa gej Astecima vampirima nema ništa, ovaj nastavak se fokusira na likove. I tu je njegova najjača strana, u prikazu likova i njihovog razvoja. U početku sam mislio da je Josuke jedan od najlošijih JoJo protagonista da bi mi kroz seriju postao jedan od boljih likova u svim Part-ovima dosad. Čak je i Part 4 Jotaro bolji od sebe iz Part 3, što je i razumljivo budući da je stariji deset godina. Serija se sastoji od nekoliko kratkih arcova koji ne doprinose mnogo priči, ali rade ogroman posao za razvoj pojedinih likova. Zbog osećaja svakodnevnice i tih character arc-ova, početak serije bi mogao da odbije nekoga naviklog na ludilo od početka, ali taj spor ritam priče gradi veliku napetost u kasnijim epizodama.
Sem ritma priče i settinga, moguće je da će vas isprva odbiti i grafički izraz pun svetlih, pastelnih boja sa hektarima drečave žute, roze i zelene gde im mesto nije, recimo na nebu ili po zgradama. Takođe, ekstravagantan dizajn likova i njihove odeće traži navikavanje, ali računamo da ste se već naučili na to u prethodnim serijama. Araki se malo odmakao od Bilderana modela likova i napravio daleko feminiziranijeg protagonistu , ili što bismo rekli u šali, od Hokuto do Kaneki Kena. Ono što bi moglo da ozbiljnije zasmeta jeste prevod i lokalizacija titlova. Naime, poznato je da je JoJo serija koja je osmišljena pod ogromnim uticajem zapadnjačke kulture, naročito u dizajnu i u imenima likova i njihovih Standova. U Diamond is Unbreakable svi Standovi su nazvani po popularnim pesmama ili bendovima pa imamo Bad Company, Killer Queen, Pearl Jam, Earth Wind and Fire, Heaven’s Door, pa čak i Red Hot Chili Pepper. Ali ta imena nisu korišćena u titlovima, pre svega jer bi to predstavljalo noćnu moru za licenciranje. Stvar gorom čini to što se Standovi prizivaju na Engrishu, pa imamo simpatičnu pojavu da Josuke vikne “Crazy Diamond!” a na titlu se prikaže tipa Shining Diamond. Ta interferencija ume da ponekad pokvari neku dramatičnu scenu, i zahteva određeno vreme da se gledalac na to navikne.
Akcija je vrhunska, ne samo zbog krvavih i ekstremnih borbi, već i zbog psiholoških igara i intelektualnog i kreativnog nadmetanja u korišćenju Standova, u kojima se vidi karakter likova (ili njihov nedostatak, u nekim slučajevima). Do polovine priče, ne postoji jedan centralni negativac već više manjih, naizgled međusobno nepovezanih, ali jednom kada se glavni baja pojavi, jedan od najboljih arcova u JoJo-u počinje. U tom arcu se isplati tolerisanje sporog tempa, slice of life atmosfere i naizgled besmislenih događaja iz prvog, jer ova serija isporučuje jedno krajnje spektakularno finale sa jednim od najboljih negativaca ikad viđenih u shonenu.
Sve u svemu, Diamond is Unbreakable je nastavio rast kvaliteta JoJo anime adaptacija i predstavlja jedan od retkih stvarno dobrih naslove protekle godine. JoJo serije su prilično specifične po kombinaciji ekstravagancije, kempa i bizarnosti koja polarizuje publiku na obožavaoce i hejtere. Ni ovaj nastavak ni malo ne zaostaje po tom pitanju, prateći već uhodanu formu i dajući nam jedno jako zabavno iskustvo.
No Comment