Da počnemo priču o najpolarizovanijem animeu svih vremena oko koga se mišljenja sukobljavaju već deset godina. Dakle, te 2006. godine Sunrise, poznat po Gundam serijalu, je rešio da napravi seriju čija će glavna svrha biti zarađivanje bezobrazne količine novca. Animei kojima je cilj reklamiranje proizvoda i potonja zarada na prodaji markirane robe nisu nikakva novina, pošto postoje još od sedamdesetih godina prošlog veka. Iz tog tipa animea jako retko se izrodi nešto dobro, a baš pomenuti Gundam je jedan od primera kvaliteta, pre svega zbog rada Jošijuki Tomina koji je postavio temelje za svaki budući Gundam anime i zbog građenja univerzuma koje traje već skoro pedeset godina. Ali jedna stvar je napraviti komercijalan i kvalitetan anime (najskoriji primer su Gundam Origins i Thunderbolt) kada imate već izgrađen svet i pravila u njemu, a druga kad pišete originalnu priču, a cilj vam je isključivo zarada. Tako ne nastaje anime već reklama za Pizza Hut od pedeset epizoda.

Suptilno kao taslačenje ćoška od stola.
Suptilno kao taslačenje ćoška od stola.

  Code Geass je nastao iz pera gospodina zvanog Ičiro Okuči. Ako vam to ime nije poznato ne čudite se, u pitanju je scenarista koji nije napisao originalnu priču ni pre ni posle Code Geassa, a što se autora opisa tiče, ni tokom rada na Code Geass. Iako Geass nije baziran na popularnoj mangi ili igri, a takođe nije deo ogromne popularne franšize kao Gundam, njegovi tvorci su od početka planirali da ga pretvore u blokbaster. U ovu svrhu obezbedili su sponzorstva nekoliko velikih kompanija, poverili dizajn likova čuvenim yaoi mangakama iz CLAMP studija i angažovali popularne i kvalitetne glasovne glumce, između ostalih Norio Vakamotoa za kraljevskog antagonistu. Da se razumemo, nije da je mecha anime ikad bio nešto više od sredstva za prodaju igračaka, čast izuzecima, ali Geass je koncipiran sa veoma visokim ambicijama pa su se autori namučili da rastegnu ionako tanak koncept na preširoku planiranu publiku (svi i njihova tetka).

dbafaacadaa7dfcaa32f67dd7bfce683

U pogledu strukture zapleta, Code Geass je najsličniji Death Note-u. Imamo smorenog genija koji dobija supermoći koje mu dozvoljavaju kontrolu nad životima drugih ljudi i koje koristi da bi promenio strukturu postojećeg društva. Usput on gubi svoju humanost i na kraju biva poražen od strane svog prijatelja/ rivala koji se drži striktnijeg moralnog koda. Na ovu relativno jednostavnu priču je prikačena maltene svaka postojeća popularna anime tropa, s ciljem da se udovolji što većem broju fandoma i time obezbedi finansijski uspeh serije. Prvo je dodata alternativna istorija sa Japanom porobljenim od strane Britanaca. Klasični ne-moe Ryuk je zamenjen sisatom vešticom i dodat je element natprirodnog sa rasom psihički supermoćnih, besmrtnih vanzemaljaca i kolektivnim nesvesnim. Motiv princa sa tragičnom prošlošću i izgledom yaoi protagoniste je dodat da privuče ženski deo publike. Džinovski roboti su ubačeni zbog ogromnog udela Gundam fanova. Čitav ansambl potpuno bespotrebnih tercijarnih likova je dodat i nasumično romantizovan bez ikakvog bitnog razloga. I poslednje, ali ne najmanje bitno, Code Geass nas ubeđuje da dok ekipa tinejdžera vodi rat koji košta života stotine hiljada ljudi, svi oni sasvim slučajno idu u istu školu u kojoj doživljavaju blesave doživljaje. Tako smo dobili prvi alternativno istorijski, natprirodni, dramski, srednjoškolski, rojalistički, lezbejsko romantični, ratni, tragični mecha anime o terorizmu.

Da podsetimo.
Da podsetimo.

Očito, uzimanje delića od svakog podžanra animea i nabacivanja ih na gomilu ne čine Code Geass išta boljim od proste gomile svojih delova. Za početak, Geass ima velike probleme sa moralnošću. Iako ni Death Note nije bio potpuno čist od glorifikacije ubilačkog manijaka kakav je bio Lajt, ipak je impresija koju je Death Note odavao bila da jednostavno nije u redu ubijati svakoga ko vam se ne dopada samo jer ste tako u mogućnosti. Do kraja serije Lajtov idealizam se sve više kruni i konačno on postaje najveće đubre u animeu i završava život neceremonijalno puzeći u prašini i krvi i moleći Rjuka za pomoć. Nasuprot tome, iako Leluš radi sve užasnije stvari tokom serije, autori kao da žele da opravdaju to što on ubija i obmanjuje hiljade ljudi, uključujući i svoje najvoljenije time što je svojevrsni moralni centar. Pomalo je jezivo da je poruka celog animea “u redu je da ubijaš i kontrolišeš svakoga, uključujući i svoju porodicu, sve dok god ti je cilj da ujediniš svet pod vladavinu jednog režima”. Ako se sećate Sword of Akasha epizode, Leluš se suprotstavlja planu svog oca da spoji celo čovečanstvo u kolektivno nesvesno (ko je rekao kritika Biblije?), rekavši da ljudi imaju pravo na izbor. Da bi neposredno potom taj isti Leluš obmanuo kompletno čovečanstvo i ujedinio ih u mržnji protiv sebe, na silu nametnuvši svima svoj plan za budućnost. Možda je besmisleno očekivati neki dublji moral od animea poput Code Geass-a, ali kada ne bi bio toliko kontradiktoran samom sebi, možda bi bio malo podnošljiviji za gledanje.

baaf82c26a06498bd2e957bc021b3ad3Čak i kad bismo pokušali da ozbiljno shvatimo gorepomenuto moralno preganjanje, ubrzo bi ga zamenile potpuno retardirane školske epizode. Dovoljno je teško poverovati da svi ti neverovatno talentovani tinejdžeri koji balansiraju sudbinom čovečanstva pohađaju istu privatnu školu, ali ono što stvarno ruši ionako slab kredibilitet Code Geassa jesu te vesele avanturice u kojima glavni likovi učestvuju u pauzama između epskih bitaka. Da li ove epizode zapravo ičemu doprinose? Da li je neko od ljubitelja Code Geassa zapravo uživao u ovim epizodama? Kako da neko shvati dramu ozbiljno kad likovi na pola rata koji odlučuje sudbinu čovečanstva reše da naprave primirje kako bi ispekli najveću picu na svetu? Dvaput.

code-geass-ep-25
Zbog ovakvih stvari mašine su povele rat protiv ljudi.

Ne znam koje je pare Pizza Hut uložio u produkciju, ali isplatilo im se do poslednjeg jena. Ako mi je išta više ometalo praćenje radnje (nazovimo je tako) od moronskih školskih avantura, to je besomučan i neprekidan plasman proizvoda, uvek i svuda. Anime se generalno ne stidi reklamiranja proizvoda, ali ovde imamo situacije poput C.C. koja je pola serije misteriozna i ćutljiva sa plišanom maskotom Pizza Hut-a pod rukom. Code Geass se ne trudi da ikako sakrije šta je njegova svrha (pravljenje tone novca, da podsetimo), čak blatantno to ističe u prvi plan, dok bi neki anime sa malo više integriteta imao suptilniji pristup tome i pokušao da plasira svu tu robu malo nenametljivije. Ali ne, procenivši da je epizoda sa pravljenjem pice u prvoj sezoni bila uspešna, autori su je ponovili u drugoj sezoni, sa dodatkom referenci na Negimu, što je bukvalno priznavanje autora da je jedna od najgorih anime ekranizacija ikada ipak bolja od serije koju prave. Znaš da si dotakao dno kao pisac kada lik koji je napisao Love Hina ima bolje likove od tvojih.

thisfish_code_geass_moti_posters-s750x600-54574
Ova riba je takođe bolje napisan lik od Suzakua.

Da se razumemo, likovi u Negimi su jednodimenzionalni loli arhetipovi sa karakterizacijom koja je ravna poput njihovih grudi, ali su likovi u Geassu gori i od toga, pre svega zbog totalnog neuspeha u objašnjavanju njihove motivacije. Bilo koji lik može da promeni stranu bez ikakvog nagoveštaja, po nekoliko puta u sezoni, i svako može da se u trenutku zaljubi bez ikakvog razloga. Likovi i njihovo delovanje su apsurdno nekonzistentni, da bi se udovoljilo moe publici i da bi se radnja (nazovimo je tako) pokrenula u određenom smeru. U čemu je stvar sa nindža mejdicom? Koja je motivacija Ditharda osim što je buntovnik bez razloga? Šta se desilo sa Kaleninom lojalnošću? Zašto je Džeremaja promenio stranu? I zašto, o zašto je Nina morala da se nabija vaginom na ćošak od stola, sa sve tankim slojem sekreta koji prekriva nesrećni komad nameštaja u DVD verziji? Jedini prikaz masturbacije van hentaija pre toga sam video u End of Evangelion, i ma koliko da je kritika Biblije nerazumljiva i uvrnuta, ta scena je imala smisla u celoj priči. Ninina jednostrana lezbejska afekcija prema Jefimiji je već bila savršeno jasno pokazana i silovanje nameštaja je bilo potpuno nepotrebno, sem možda šoka radi.

nina-made-by-me
Kad shvatiš da si izgubila nevinost sa ćoškom od astala.

Ipak, ono u čemu Code Geass najviše razočarava je to što mu je za jedan anime baziran na strategiji strateška komponenta toliko slaba. Dok su Death Note i još neki daleko manje ambiciozni šoneni imali sukob umova, razrađene planove i taktičko nadmudrivanje likova (JoJo, Hunter X Hunter, čak i Naruto, inače anime klasik), Lelušov genij se tokom serije manifestuje isključivo u dva oblika: predviđanje toga šta će protivnik da izgovori i korišćenje konfiguracije terena. Kada je Leluš prvi put izveo trik sa predviđanjem, to nije bio neki majstorski strateški potez (pre svega jer je bio izvučen iz dupeta), ali gledalac je bio relativno impresioniran kasnijim objašnjenjem kako je to izvedeno. Kada je taj trik drugi put izveden protiv C.C.-nog maničnog bivšeg fuckboy-a nije bilo toliko interesantno, ali je bila validna taktika. Ali kada je u finalu serije Leluš pobedio svog najvećeg protivnika koristeći isti trik kao u trećoj epizodi prve sezone, postalo je jasno da je obmana malo izbledela. Stara Sun Cuova doktrina o korišćenju terena protiv neprijatelja je podjednako izlizana, posebno u desetoj epizodi druge sezone, kada su Crni Vitezovi zadobili prednost koristeći tu taktiku, a ubrzo potom bili poraženi korišćenjem iste te taktike od strane kineskog generala. Pa zar Kinezima da prodajete Sun Cuovu strategiju, ljaljani? Ostatak borbi se svodi na nabavljanje boljeg robota i razvaljivanje protivničke vojske bez ikakve neizvesnosti. Najočigledniji primer površnosti strateškog aspekta Code Geassa je njegov nedovoljno razvijen motiv šaha. Iako je Leluš navodno majstor svetskog ranga u ovoj igri, čak u par navrata koristi kontrolnu napravicu nalik šahovskom kralju, u nekoliko scena gde likovi igraju šah raspored figura se ni ne vidi. Zanimljivo je da autori serije čiji je jedan od najvećih motiva šah nisu mogli da pronađu na Google kako izgleda pat pozicija ili neku partiju koju su mogli da preslikaju u scenu kad Leluš remizira sa Šnajzelom. Kad se figure na tabli pojave, njihov položaj je nasumičan i besmislen.  Ovo sve doprinosi tome da je Leluš genije samo na papiru, to jest da je njegova mentalna superiornost pisana kao čarobna moć bez ikakvog prikazanog misaonog procesa.

633548452896383015-codegeassitsasho

A još nisam pomenuo najgori deo Code Geassa, Jefiminator incident. Posle brda pregovora, kada je sve bilo spremno za potpisivanje primirja koji bi omogućio mirnu koegzistenciju Britanaca i Japanaca, Leluš je sve to zajebao jer mu je Geass bez ikakvog nagoveštaja nevoljno proradio baš kada je napravio najgluplji mogući primer komande pred svojom sestrom. Čak i taj potpuno besmisleni obrt bih mogao da istolerišem da je Leluš nešto naučio iz njega. Ali to nije bio slučaj, budući da je nastavio da hipnotiše ljude šakom i kapom (uključujući u jednom momentu i kompletno kolektivno nesvesno čovečanstva) i nastavio da vodi rat u kojem je samom sebi upropastio šanse za pobedu. Kompletan zaplet (nazovimo ga tako) ostatka serije se razvio iz gotovo komičnog zajeba kakav se ne viđa ni u 4koma mangi. Ostatak radnje nimalo ne zaostaje, sa obrtima koji se bez ikakve logike i nagoveštaja ređaju pred gledaocem dok mu se ne zavrti u glavi.

ЕТНИЧКО ЧИШЋЕЊЕ- СТО ПОСТО!
ЕТНИЧКО ЧИШЋЕЊЕ – СТО ПОСТО!

Najveća ironija je što Code Geass, i pored toga što je podredio kvalitet, logiku i integritet zarađivanju para, nije uspeo da zaradi pare. Prodaja DVD-eva je bila mlaka, a njihove ocene osrednje, što je s obzirom na ambicije i uložen novac ravno katastrofi. Tako da je osim kreativnog, Code Geass doživeo i finansijski debakl. Ako vam treba još neki dokaz recite mi da li je posle Code Geassa snimljen još neki anime sa smorenim genijem koji dobija supermoći i koji sadrži borbe robota, nasleđe prestola i srednjoškolsku romansu? Nešto najbliže tome bio bi Guilty Crown, koji sam imao nesreću da sinhronizujem na srpski, i koji je prelepo nacrtana, prelepo ozvučena katastrofa na svim poljima. Iako sadrži elemente skoro svakog popularnog animea od Gundama do LOGH, Code Geass nema nikakav uticaj i nasleđe na animee koji su izlazili posle njega.

Dobro, skoro nikakvo nasleđe.
Dobro, skoro nikakvo nasleđe.

Kakvu lekciju studiji mogu da nauče iz primera Code Geassa? Prvo i najvažnije:  gomilanje međusobno konfliktnih elemenata radi udovoljavanja što većem broju gledalaca može da nepovratno ošteti integritet animea i njegov generalni kvalitet. Sasvim je u redu ubaciti komične elemente u dramu, ali učiniti da se radnja izvitoperi samo zarad prikaza srednjoškolskih debiliteta će samo da razbije suspenziju neverice kod gledalaca. Drugo: ako je moralnost jedna od centralnih tema, ta moralnost ne sme da bude kontradiktorna samoj sebi. Moralna neopredeljenost je jedna od efikasnijih tehnika pripovedanja (Witcher je dobar primer za to), ali ako želite da postupke svog lika opravdate određenom filozofijom, ne možete da učinite da u sledećoj sceni taj isti lik radi nešto potpuno suprotno od ideala koje zastupa, jer to zbunjuje gledaoce oko toga šta je zapravo poruka tog dela. Treće: loše pisani likovi i loše pisana priča daju loše realizovanu seriju. Bez obzira na to koliko je animacija tečna i sjajna, koliko su glasovni glumci odradili dobar posao, koliko je dobar dizajn likova i robota, priča neće biti dobra ako je puna likova čije motivacije ne znamo, ne razumemo ili su jednostavno loše. Kada se anime adaptira iz mange, vizuelne novele ili čak LN-a, proces obično probere i odbaci one loše delove, i čini mi se da je upravo to pisanje Code Geass-a kao originalnog dela dalo tako razočaravajuć rezultat. Za kraj ću reći da je Code Geass za anime isto što i Bukvar za književnost jer pokazuje sve elemente koje anime može da sadrži ali nema nikakvu vrednost veću od pukog skupa svojih sačinitelja. I ne bih ga preporučio nikom starijem od sedam godina.