Rose of Versailles je manga iz 70ih, koja je krajem decenije i početkom 80ih dobila svoju anime adaptaciju u obliku serije od 40 epizoda. Ima tu još nekih adaptacija kao što su, recimo, La Rose de Versailles – trejler za animirani film koji se nikada nije desio, i Lady Oscar – Igrani film francusko-japanske produkcije koji se i nije baš proslavio(a ja ga još nisam gledao, jer osećam skrnavljenje u najavi). Mangu sam tek počeo da čitam(prvih par chaptera) i već sam se zaljubio u artwork, ali o njoj ipak ne mogu ništa da govorim, stoga ću ovde da opisujem samo crtanu seriju.

versaille

Priča je smeštena u Francusku, u vreme pred revoluciju. Lejdi Oskar je od rođena odgajana kao dečak, pošto je njen otac bio nezadovoljan činjenicom da ima šestoro dece, ali ni jednog sina. Ona odrasta u plemenitog ratnika i predvodi gardu Marije Antonete.

Složena priča i složeni likovi su ono što Ružu čini tako vanvremenskom. Sve se dešava na dvoru, i mi pratimo politiku punu korupcije, tračeve i zavere plemića, dok se u pozadini svega toga sprema Francuska revolucija. Postepeno, zajedno sa Oskar i njenim prijateljem Andreom otkrivamo patnju naroda, i dok na dvoru stanje postaje sve gore, tenzija u državi postepeno raste, do tragične kulminacije u obliku, jelda, revolucije. Ako sam nekada osetio katarzu, to je onda bilo ovde. Naravno, svaku priču, a posebno dramu, pa i istorijsku, na svojim ramenima nose likovi. Bez realističnih, slojevitih likova priča ne može da ima težinu, i ozbiljne teme teško da mogu da budu valjano odrađene.

60-picture5

Najkompleksnija ličnost ovde je, naravno, sama Oskar – Ruža iz naslova serije. Ona je lojalna, pravična i hrabra, ali često ne razume sebi bliske ljude i slepa je za stvari koji su drugima očigledne. Ona ne zna šta Andre oseća, i slepo veruje u dobrotu i nevinost Marije Antonete, sa kojom je veoma bliska. Naravno, Oskar sklapa odnose i sa drugim likovima, nekada prijateljske, a nekada neprijateljske, i vremenom se razvija kao ličnost(posebno u drugoj polovini serije). Proces njenog razvitka je spor i suptilan, i možda ga nećete primetiti, ali Oskar sa početka i kraja serije nije ista osoba kao Oskar na kraju. Iako nije dobio toliko vremena, Andre je takođe složena ličnost koja u sebi krije lestvicu emocija koje ne sme da iskaže. Ipak, neću zalaziti duboko u njegov lik, da nebih otkrivao neke bitne stvari koje treba da se otkriju kada na njih dođe red u seriji. On je lojalno prati Oskar, podjednako je hrabar i takođe veoma pravičan, ali je psihički mnogo slabiji od svoje drugarice.

marie_10

Ima tu još likova, uglavnom istoriskih ličnosti, i svi su solidno okarakterizovani i menjaju se sa vremenom. Čak i zlikovci imaju dušu, što ne umanjuje njihovu zlobu – ovde zapravo nema previše patetike(mada nije da je nema uopšte). Što se istorije tiče, ne znam koliko je ovaj anime tačan(mada možemo da verujemo Isidori na reč, ona u svom 30 days of anime tekstu kaže da nema puno ispada). Ako ne znate ništa o istoriji francuske i dalje možete da uživate u ovome, a čak ćete i nešto da naučite.

SjLSFeG

E sad, mane. Kao prvo, zbrzan kraj. Tojest, anime preleti preko mnogih istorijskih činjenica sa naracijom, tao da u trenucima čak liči i na dokumentarac. To nije užasno, ali nas liši emocionalne snage koju bi mnoge scene imale da su im lepše pristupiči. Bilo bi mnogo bolje da je anime imao, recimo, 43 epizode. Drugi problem je više moja lična boljka. Naime, ovo je šođo i rezultat toga je da ima scena gde, npr. Marija Antoneta 5 minuta bira haljinu. Jebote, daj izaberi to više pa da nastavimo sa pričom! Prva polovina serije će vam možda biti malo naporna, jer je Ruža u suštini ono što zovemo “slow burner“ i zahteva malo napora u prvim epizodama. Naravno, ako vam spor pejsing ne smeta, i ako volite priče o tračevima i tako tim stvarima, lako ćete se progurati kroz te epizode. Poslednji problem bi bio vezan za kvalitet animacije, jer je ovo ipak old school, a i budžet im je verovatno bio mali.

646286-versailles6

Na sreću, režiser Osami Dezaku(Astro Boy, Ashita no Joe, Space Cobra, Black Jack, Ace no Narae) je majstor kada je u pitanju izvlačenje maksimuma iz slabog budžeta. Zaista ne znam kako on to radi, ali njegov stil, čini se, izgleda sve bolje što je budžet manji. Doduše, možda sam ’biased’(totalno jesam) jer prosto gotivim njegov stil. To na stranu, njegova režija je dobra, kadrovi dobro komponovani i upotreba animacije da predstavi unutrašnje stanje likova je odlična. Nemam zamerki za muziku i glasove, neka to bude na vama da procenite. Za kraj ću napomenuti da je Ruža veoma tragična priča, i da su muževne suze tekle niz moju muževnu bradu na kraju, čisto da se razumemo.

Ako volite istoriju, klasike, ili generalno kvalitetne japanske crtaće, i ne smeta vam old school, eto animea za vas.