Godina je 20XX , Megaman je mrtav već duže vreme. Kenji Inafune napušta Capcom jer su mu ugasili nekoliko Mega Man projekata i odlučuje da pokrene Kickstarter kampanju da bi napravio igru u duhu Mega Man-a i dokazao da su fanovi željni nove igre. Tako je rođen Mighty No.9 , kampanja je uspešna, fanovi zadovoljni, ali ubrzo kreće mračan period. Izdavanje igre je odloženo nekoliko puta zbog problema u razvoju iste, pa je pokrenut još jedan Kickstarter da bi se prikupio novac za bonus sadržaje. Pored svega toga, najveći problem je ispao kada je prvi put pokazana igra u akciji, jer nije izgledala kako smo zamišljaji. Sada, posle toliko problema, propusta i odlaganja Mighty No. 9 je tu, i vreme je da pogledamo da li će ovo biti još jedan indie uspeh, ili velika propuštena prilika.

Mighty No. 9 je 2.5D akcioni platformer u kome kontolišete androida zvanog Beck. Koncept igre je veoma sličan MegaMan X serijalu sa blagim izmenama u gameplay-u samo sa novom, ali skoro identičnom pričom. Beck je borbeni robot u jedinici od 9 Mighty Number robota, gde u jednom trenutku nepoznat virus preuzima kontrolu nad ostalim Mighty robotima koji tada kreću u rasturanje sveta. Naravno, virus nema efekta na našeg junaka jer je on „specijalan“, pa on uz pomoć svojih prijatelja pokušava da zaustavi ostale robote i otkrije ko je zapravo odgovoran za sve.  To je očekivana priča za ovakav naslov, ali problem nastaje u tome kako je ista prezentovana. Pored standardnih cinematic-a koji se uglavnom odigravaju na početku ili kraju nivoa, priča će se konstantno mešati i u gameplay igre. Odmah po početku odabranog nivoa Dr.White (kreator Mighty Number robota) će imati neku nezanimljivu informaciju za vas , onda se ubacuje Dr.Sanda (totalno nebitan lik i loš šaljivđžija) sa nekom nepotrebnom šalom, i Cell (pomoćni robot ženskog izgleda) sa nekoliko saveta. Tekst koji oni izgovaraju pojavljuje se u donjem delu ekrana i zauzima veći deo površine. Srećom tokom njihovog brbljanja akcija ne staje, ali će vam i dalje smetati loše odglumljeni dijalozi , već pomenut ogroman tekst na pola ekrana (koji može da se isključi) i muzika koja se prekida jer je priča bitnija.

Mighty No_ 9_20160609113043

Kenji i ekipa su za grafički endžin izbrali stariju verziju Unreal Engine-a, najverovatnije zbog toga što igra izlazi za deset različitih platformi. Blago rečeno, Mighty No.9 izgleda kao PS2 igra u HD odelu. Teksture su muljave, a nivoi prazni bez previše detalja. Impresivnije grafičke efekte eksplozija, vatre, vode ili leda smo videli u igrama od pre par generacija. Dizajn karaktera je takođe neprimamljiv, a pored toga modeli likova jedva da su animirani. Tokom cinematic-a likovi će sa praznim izrazom lica gledati jedni u druge ili u ništavilo, ne otvarajući usta dok razgovaraju. Posebno je smešno ako isključite voice SFX, jer je sinhronizacija užasno bolna za uši, pa onda gledate Becka i ekipu kako se posmatraju ćutke dok se scena ne završi, ili je ručno ne prekinete.  Muzika je pristojna, standardni rock soundtrack , ali je veliki plus što odmah možete prebaciti muziku u 8bitnu verziju da se melodije uklapaju u igru. Performanse igre su sramotne, kada se napravi manja gužva na ekranu fps drastično opadne, a u nekim delovima igre zna da opadne iako je samo glavni junak na ekranu.

Gameplay je jedina stvar u kome Mighty No. 9 (skoro) sija. Beck može da napadne sa svojim default oružijem i da apsorbuje neprijatelje. Absorbe mehanika je najbitniji deo igre: kada pogodite neprijatelja dovoljno puta – on će zasvetleti, pa mu možete uraditi dash/absorbe. Time ćete postići dve stvari:  prva je da od apsorbovanog neprijatelja možete dobiti boostove kao što su regenerisanje health-a, povećanje napada, brzina itd, a druga je score sistem tj. skupljanje poena za online leaderboards, mehanika igre koja iskreno nije previše zabavna i koju će verovatno većina ignorisati. Iako  se Beck kontroliše odlično i gameplay je zabavan na trenutke, dizajn nivoa je siromašan, na trenutke zanimljiv, ali u većini slučajeva poprilično dosadan. Neprijatelji su slabi, sa jednostavnim paternom kretanja i borbe sa velikim “šefovima”, i u većini slučajeva nezanimljivi. Kao i Mega Man, kad pobedite jednog od Mighty No bosseva dobićete njegovu moć,koja će vam poslužiti da pobedite sledećeg  boss-a  i biće neophodna za kretanje kroz  poslednjih par nivoa. Mighty No. 9 takođe ima challenge (online, solo i co-op) misije u kojima se možete sa prijateljima takmičiti za najbolji score i najbrže vreme prelaženja odredjenih nivoa ili specijalno dizajniranih misija.

Nažalost, Mighty No. 9 nije vredan vašeg vremena. Hardcore fanovi će naći delove koje će ih podsetiti na dobre stare dane Mega Man slave, ali za ostale igrače to jednostavno nije dovoljno. Kenji Inafune je hteo da napravi veliku franšizu od Mighty No.9 , filmovi i serije  su već isplanirani, ali u prvu igru nije uloženo dovoljno truda. Izgleda da će fanovi nastaviti sa igranjem starijih Mega Man naslova i mnogo boljim klonovima njegovih igara.