Svetske mitologije međusobno se razlikuju koliko i podneblja iz kojih su potekle. Ipak, sve one dele jednu osobinu, a to je tendencija da objašnjavaju svet oko sebe. Nije teško razumeti zašto. U tim mračnim vekovima pre nastanka školstva, TV kvizova, i EmuGlx-a, ljudi su odgovore na filozofska i naučna pitanja često morali da izvlače iz mašte. Tako su munje i gromovi nusproizvod Zevsove džangrizavosti, bele šare na rakunu kazna zbog trolovanja dvojice Indijanaca, a nedostatak nogu kod zmije kletva svevišnjeg.

Švedska mitologija na kojoj je Oknytt zasnovan ne odstupa od tog pravila. Sva mitska bića koja srećete tokom Oknytt-ove duge noći imaju neku svrhu u životu starosedeoca Švedske. Neka od njih su prijateljski raspoložena i pomažu zemljoradnicima u svakodnevnim aktivnostima, dok su druga zlokobna i vična davljenju dece i zastrašivanju putnika. Priča prati jedno malo, naizgled nevažno stvorenje koje se budi u tami šumske noći. Kada naiđe na vilu koja je ostala bez krila, ono kreće u potragu za načinom da svojoj novoj drugarici vrati moć letenja.

Oknytt je retro point & click avantura i ponosi se time. Sve žanrovske konvencije su na okupu: kretanje mišem, statični kadrovi, zagonetke, skupljanje, kombinovanje i korišćenje predmeta, i kratka glavna priča koja se završava za 4-5 sati. Tu je i nova mehanika u vidu četiri elementalne rune čijom upotrebom stvorenjce može da utiče na okolinu. Uticaji runa su nekada čisto estetski, a nekada neophodni za napredak. Predstavljaju dašak svežeg vazduha i lep detalj koji se odlično uklapa u atmosferu igre.

Oknytt-ov glavni adut je unikatan vizuelni dizajn. Nije preterivanje reći da je skoro sve u ovoj igri ili crno ili nešto svetlije crno. Okoliš je zavijen u tamu, duboke senke skrivaju životinje i mitska bića, a udaljeno drveće nazire se samo u siluetama. Krošnje zaklanjaju svetlost zvezda, dok veštačkog osvetljenja praktično i nema. U prkos opštem mraku, oči žitelja šume sijaju poput prigušenih lampi. Drugi izvor svetlosti jesu rune koje će, zavisno od lokacije, izazvati efekte kao što su rasplamsavanje zamrle vatre, čudni sjaj koji poskakuje u vazduhu, blagi zemljotres, i slično. I pored opšte mrčine i jezivih lokaliteta (močvara, mračna šuma, pećina puna kostiju, itd.), atmosfera Oknytt-a odiše mirom i bajkovitošću. Svemu pridodaje i izvanredan narator koji razvoj prče i glasove likova dočarava u stilu drevnog pripovedača.

Nedostatak ove igre je zastareli endžin koji ne dozvoljava veće rezolucije od 1024×768. Osim ako ne igrate na monitoru kakav bi koristio Fred Kremenko, doživećete igru u malom prozoru ili trpeti poveće crne margine. Za igru koja se na Steamu pojavila 2013., to je u najmanju ruku neshvatljivo. Druga mana je nepostojanje tastera koji obeležava interaktivne predmete u okolini. Osim ako nemate oko sokolovo, dešavaće vam se da previdite važne detalje i gubite vreme na zagonetku koju bi inače brzo rešili.

I pored ovih nedostataka, Oknytt je predivna mala avantura sa zaista unikatnom pričom i vizuelnim stilom. Dodatan šmek joj daje i malo-zastupljena Švedska mitologija na koju developeri očito gledaju sa velikom naklonošću. Konačno, jednostavna grafika i niska rezolucija čine Oknytt igrivim na manje-više bilo kojoj mašini. Fanovi žanra ne bi smeli da ga propuste.