Kada bacite pogled na žanr ove igre i vidite da on zapravo nije borilački, nemojte da pomislite da je u pitanju greška – prve Nindža Kornjače koje su se pojavile na nekoj od konzola su upravo to, prilično unikatno izdanje koje sa sobom nosi mnoštvo pozitivnih ali i negativnih elemenata, što ga definitivno svrstava u kontroverzne naslove koje ili volite ili mrzite.
Iako je u osnovi single player ostvarenje, TMNT vam omogućava da vodite sve 4 Nindža Kornjače! Naime, prostim pritiskom na taster start možete da promenite lika, i to u bilo kom trenutku (za razliku od recimo Psycho Foxa za Sega Master System koji poseduje sličan princip). Pravilno menadžerisanje oklopnjacima je izuzetno važno, ne samo zbog toga što svaki od njih ima posebnu energiju, nego i zato što se međusobno dosta razlikuju. Naime, dok su im osnovne sposobnosti poput kretanja ili skoka identične, njihove borbene veštine su vrlo različite. Npr. Donatellov bo štap predstavlja najjače oružje sa daleko najvećim dometom, ali ga sputava sporost, odnosno slaba zaštita od projektila. Sa druge strane, Leonardova katana nanosi duplo manje štete protivnicima ali je i daleko brža i predstavlja sjajan štit.
Umesto klasičnih nivoa, ovde postoje samo ogromne oblasti koje sastoje iz više delova, pa je tako prva od njih smeštena u grad, druga na brani, da bi ste pred kraj igre konačno kročili i u Technodrome. Nažalost, kontrolni sistem je prilično slabo realizovan – kornjače su previše trome, vrlo ranjive u vazduhu, a preskakanje sa platforme na platformu na nekim kasnijim nivoima predstavlja pravu noćnu moru. Usled činjenice da glavni junaci imaju samo po jedan napad, borbe nisu naročito interesantne, a Konami kao da je to znao, pa je zato fokus pomerio na neke druge elemente. Ipak, to nije opravdanje za stravično loše osmišljenje borbe sa glavnim protivnicima. Recimo Bebopa je dovoljno preskočiti nakon čega će se on zakucati u zid gde će ostati dok ga vi bez problema umlaćujete. Ili šta reći za Sekača koga je autor ovih redova pobedio za 20-tak sekundi, a da ga ovaj pritom nijednom nije napao! Ako neko pomisli da je zbog ovoga igra laka, gadno se prevario. Naime, često ćete biti prosto zasipani talasima veoma teških protivnika, koji se ne mogu neutralisati bez gubitka dobrog dela energije, ne samo zbog već pomenutog kontrolnog sistema nego i zbog često vrlo skučenog prostora koji ne daje dovoljno prostora za manevar. Da li smo pomenuli da se uz to i konstantno obnavljaju? Dodajte na sve to i preteške sekvence u kojima je potrebno skakati sa jedne platforme na drugu, a pritom svaka greška vraća vas na početak nivoa! Nije dovoljno strašno? Šta onda kažete na jedini “vodeni” nivo u kome je za 2:20 sekundi potrebno demontirati 8 bombi, a nagrada za neuspeh je automatski game over ekran? Za ovako nešto jaki živci nisu preporuka, nego neophodnost!

Možda je ipak najveće razočarenje grafika – kornjače ali i ostali glavni junaci ne liči preterano na sebe, kao da nije u pitanju ostvarenje direktno inspirisano samim crtanim filmom. Vrhunac apsurda su krajnje stereotipno dizajnirani nivoi kao i izostavljanje Kranga, iako se završni nivo dešava u Technodromu! Uostalom, možda slike to najbolje ilustruju. Zvučna podloga je u istoj klasi najviše zbog često veoma neadekvatnih semplova, dok je muzička podloga (i pored malog broja tema) sasvim solidna, i u nekim slučajevima, poput nivoa u vodi briljantna.

Na kraju možemo samo da kažemo – šteta. Sjajno je što se cela igra ne svodi samo na borbu, fantastičan je način organizacije nivoa, ali sve to pada u vodu zbog očajnog kontrolnog sistema i prosečne grafike. Ljubitelji franšize trebalo bi da probaju ovo ostvarenje, dok ga ostali mogu zaobići. Za NES postoji barem 100-tinak boljih naslova.
Grafika: 3.5 Glavni junaci ne liče preterano na svoje parnjake iz crtane serije, a većina nivoa je dizajnirana prilično jednolično
Zvuk: 3.0 Muzička podloga je solidna, ali siromašna temama, dok je izbor semplova često totalno neadekvatan
Kontrole: 3.0 Izvođenje preciznih skokova je noćna mora, a i kornjače se ne mogu pohvaliti solidnim repertoarom udaraca
Zabavnost: 3.0 Ako imate solidne živce i želite da probate nešto novo kada je reč o Nindža Kornjačama, ova igra može da bude solidan izbor.
Igra je djubre, al nostalgija je jaca!