yolomax

Kao što jednom reče presvetli Efendija, krajnje je intersantno da ljudi krenu u jedan rempejdž kad neko ne deli njihovo važno mišljenje. Ovo zvuči još smešnije kad su u pitanju mišljenja vezana za nešto kao što su video igre. Prihvatamo likove koji su proizvod interaktivne fikcije kao da su nam davno izgubljeni ujaci ili veoma obdarene tetke, i na prvu loptu kad neko krene da priča bilo šta vezano za njih, dobro ili loše, uvek se pojavi neko ko uleti u razgovor kao da brani svoju dobro očuvanu čednost. Ako se neki lik iz video igre voli kao živa osoba, onda kao takav mora da se voli i pored njegovih dobrih i loših stvari, jer kao i svaka živa osoba, nije u potpunosti savršen. To što se neki lik blati ne podrazumeva automatski da se lik mrzi, niti se poziva na njegov linč, već se sve to treba shvatiti kao jedna zdrava bukvica iz koje on kobajagi treba da nauči ili ne nauči lekciju.

I sad pošto smo ovo izbacili iz našeg sistema – Maks Pejn 3 je sranje.

432

S obzirom da je došlo krajnje vreme da prestanemo da odlažemo sa ovim tekstom, više, aman, Commander Nick je nekako uspeo da me na trenutak izvuče iz oštrih kandži glamuroznog života Internet preduzetnika i plejboja kako bi se osvrnuli na ono što je Maks Pejn – Treći. Pošto mi volimo i cenimo naše čitaoce, argumenti koji su nekada burno napisani u naletu tinejdžerskih hormona, biće razmotreni u ovom tekstu, a na njihove konfuzne…komentare(?) odgovorićemo dostojanstveno, podjednako i pre svega, viteški.

Dakle, tekst o Maks Pejnu – Trećem, kreće sasvim jednostavno i logično – u srednjevekovnoj Škotskoj.

 

Bio jednom jedan film Gorštak, Rasel Mulkejhi ga je režirao. Govorio je o jednom Francuzu koji je igrao Škota, Konora Meklauda – besmrtnika, koji je osuđen da tumara vekovima kroz različite vremenske periode za koje je Holivud imao kostime. U njegovoj potrazi prvobitno su mu pomagali njegova voljena Heder i tvrdoglavi Škot Koneri, koji je igrao Španca.

Egipćanina.
Egipćanina.

Nakon toliko godina, izgubljenih ljubavi i prijatelja, Meklaud Konor, sada Rasel Neš, morao je da se suoči sa poslednjim od svoje vrste kako bi osvojio misterioznu Nagradu. Sa jedne strane imali smo našeg hrabrog heroja, Meklauda, a sa druge beskrupuloznog i surovog koljača – Keba Krabu. Na kraju može biti samo jedan.
Highlander-II

Pošto govorimo o jednom divnom filmu, i kraj filma ne može biti dalje od divnog. Meklaud uspeva da pobedi Kurgana i dobije Nagradu koja podrazumeva povezanost sa svim živim bićima na planeti, životinjama, ljudima i Ivanom Gavrilovićem. Meklaud tako može da utiče na na budućnost planete tako što će manipulisati, ili pomagati svim živim bićima. Ono što je najbitnije – Meklaud je posle toliko vekova, ponovo čovek. Moći će da se oženi, voli, ima decu i doživi duboku starost, nešto što je svim srcem želeo od trenutka kad mu je Šon Koneri prekinuo vođenje ljubavi sa prelepom Heder.

Ja ću još malo da pišem o Gorštaku pošto mnogo volim ovaj film, ali ako ostanete uz mene malo duže, prilično sam siguran da će se poenta negde pojaviti. Nekad. Dakle, kao i Maks, Gorštak je imao jednu krajnje jednostavnu priču. Pričao je o jednom velikom svetu i predstavljao ideje koje nisu u potpunosti istražene, ali se zato fokusirao da one glavne stvari pokaže onako kako treba. Motivacije su jednostavne, ali konkretne, likovi i njihovi životi dovoljno opisani, radnja je možda jednostavna, ali je pitka i ne remete je suvišne informacije. Kao i Maks, Gorštak je imao kraj, koji je na neki način spojlovan u samom tagline-u filma, ali bez obzira, kada se do kraja dođe, niko nije prevaren. Konkretan cilj koji je gurao glavnog lika je postignut, čineći celu priču kompletnom, a svaku dalju rečenicu suvišnom. Međutim, kao i Maks, ni Gorštak nije bio imun na industriju koja ga je stvorila. Tako je Gorštak dobio ne jedan, ne dva, već četiri nastavaka i jednu seriju, gde su se svi kolektivno posrali na zaveštanje jednog kultnog filma, a tagline Može biti samo jedan se pretvorio u Možda bi mogli da useremo još jedan.

maxpayne3-2044-1280

Maksova priča je bila gotova u prvom delu. Ubili su mu ženu, dete, prijatelja i Maks se na kraju prvog dela lepo osveti. Čiča-miča i gotova priča. Videli smo da stvari baš i ne mogu da piju vodu u dvojci, koju je uradio tim koji je radio prvog Maksa. Konačan proizvod je ispao dovoljno dobar (dok je Rasel Gorštaka odmah uništio dvojkom) ali se već videlo da to ne može još dugo da se vozi. Svaki novi nastavak u ovakvim situacijama podrazumeva dalje izokretanje i razvlačenje nečega što je već gotovo. Tako dolazi do gubitka identiteta jednog proizvoda, što je ponekad zdravo i potrebno kako bi se borio sa nadolazećim generacijama, ali opet, nekad i nije pametno. Potrošačko doba ima svoja pravila, a dokle god ima zainteresovanih ljudi – muženje neće prestati.

Postoji granica muženja jedne licence a postoji i Gorštak. Max Payne, Max Payne. Franšiza koja je jedva izvukla 5 sati igre u Padu Maks Pejna, ovoga puta kupuje tange i rešava da se malo valja po favelama Sao Paola. Nakon zavejanog grada Njujorka, mračnih ulica i prljavih hotela, sasvim je logično da treći deo jednog hardboiled-detective trilera smestite u sunčani Brazil. To je jedan od najbrilijantnijih poteza u istoriji brilijantnih poteza. Šaft je ipak išao u Afriku, a Pobesneli Maks je išao izvan Tanderdouma.

Da ne zaboravimo da je prolazio i kroz Maksa Trećeg.
Da ne zaboravimo da je prolazio i kroz Maksa Trećeg.

Ali ajde da se potrudimo i pogledamo Maksa Trećeg malo bolje. Ljudi kažu da je ovde priča mnogo dobra, tako da krenemo sa pričom onda. U paralelnom univerzumu, naš voljeni Maks je alkoholičar i bednik koji provodi svoje dane kao tehnološki višak obasipajući svoje iznutrice slatkim alkoholom. Odjednom se pojavi Maksov stari prijatelj sa Akademije i zamoli ga da bude alkoholičar i bednik koji čuva bogataše u Brazilu. Posle nekoliko niza događaja koji su previše imbecilni da se pomenu ovde na samom početku, Maks konačno dođe u Brazil kako bi radio kao telohranitelj porodici Branko koja mnogo voli pare i pijane gorile.

Kamo sreće
Kamo sreće

Odmah ovde nešto nije kako treba. Nije me toliko zabrinula promena Maksove lokacije, mada je bila glavni okidač da se primete ostale stvari koje ovde nisu na svom mestu. To nisu ni godine, ni alkohol, ali nešto svakako nije u redu sa čovekom koji sebe zove Maks Pejn. Njegovi monolozi, koji su zaštitni znak ove franšize zvuče čudno, suviše banalno i jednostavno, kao da su još u nekom prvom draftu koji čeka pravog pisca. Onaj tradicionalni neo-noir šmek u likovima i dijalozima gotovo da ne postoji u ovoj igri. A onda na red dolaze psovke koje treba da pokažu da je situacija baš ozbiljna i gritty, jer je ovo ipak detektivska priča. Svaka čast za momke iz Rockstara što su ovo pročitali na Wikipediji, ali ako se setimo lepo prvog dela, Maks Pejn je retko kad psovao, ili možda čak nije psovao uopšte, jer za tim nije bilo potrebe. Lejk je umeo da napiše tekst koji je bio podjednako zanimljiv, kul i na momente smešan, a da nije pribegavao povremenim fuck, shit, cunt trenucima, kako bi to sve imalo neku hardkor dimenziju. I tako onda Maks Pejn – Treći, polako kreće da se odvaja od izvornog materijala, i umesto nestabilnog detektiva je sad nadrndani alkoholičar sa turetovim sindromom. Nekada Lejk, pa Gibs, sad zvanično Džejms Mekafri i likom i mramorom. Mekafri se i ovde pokazao kao šmeker jer uspeva da nas podseti na starije delove Maks Pejna, da li je to dobra stvar ili loša trenutno ne mogu da odgovorim. Isto tako pokazuje vrlo bitne ljudske osobine kao što su skromnost i poniznost. Njegov jak karakter i profesionalnost ga je i sprečilla da posle prvih nekoliko monologa izađe iz gluve sobe i pita momke za miksetom pitanje kao što je: Jeste li vi čitali ovo pre nego što ste mi dali?

max-payne-3-screenshot-5

Daleko od toga da je dijalog u igri baš loš. Zapravo, tekst koji je završio u igri je odličan pokušaj jednog tinejdžera da napravi jednu detektivsku priču i da samo njemu deluje ozbiljno. U svakom slučaju to nije dovoljno dobro. Činjenica da je Maks Pejn – Treći imao tri pisca – Amerkanca, stvari čini još gorom, s obzirom da je prva dva Maksa pisao jedan Finac.

I jedna bitna stvar. Kad čoveka hoćete da prikažete kao problematičnog, depresivnog, slomljenog, molim vas, nemojte, nikad da počnete i završite tako da on uvek ima čašu u ruci. Ovo ne samo da nema veze sa likom, već je toliko smešno i predstavlja oličenje banalnosti i uprošćenosti ove igre. Daleko od toga da je prvi Maks bio suptilan, ali nikad nije pokušavao da stvari gleda tako plitko. Detektiv je tmuran, znači mora da bude alkoholičar, alkoholičari valjda stalno piju, detektivi stalno imaju monologe, spojimo sve to i rešena stvar. I to je to, to je jedina njegova odlika u igri. Rockstar ne pokušava da nadmaši ono što je Lejk zacrtao, niti ide dalje od ovih stavki. Čim su videli da nešto ne štima sa tekstom, rešili su da to bolje dočaraju na najočigledniji način.

Max-Payne-3

Ovo ne samo da je debilna karakteristika Maksa Trećeg, već i samo po sebi ne može da funkcioniše ni u naučnoj fantastici. Ako već idete na neki realizam što očigledno mislite da idete, kako očekujete da jedan takav alkoholičar kasnije krene da se bacaka u slou moušunu i cepa Brazilcima glave. Sumnjam da ste nekad pijani probali da skočite kroz prozor, uhvatite se za žicu iznad vas, pa onda raspilavite 10 brazilaca pre nego što dotaknete pod. Jeste li probali bilo šta da radite pijani? Naoružani stari svatovi jedva pogode vazduh kad pucaju ispred šatora, a kamoli jedan Maks Pejn -Treći. Jednostavno ne funkcioniše, deco, ali opet, ajde da verujemo u to nekako i idemo dalje.

Pre nego što Maks Treći dođe u Brazil, on naravno, sedi i pije u nekoj birtiji u Hobokenu. Naravno, pošto je Nju Džerzi u pitanju, ne bi jedan neo-noar bio potpun a da ne ubaci Poli Dija i Situaciju.

Jersey Shore Confidential
Jersey Shore Confidential

Iako sam malo zahvalan Rockstaru što mi je dozvolio da ražljebim glavurdu ovim majmunima, ova situacija je možda jedna od najdebilnijih situacija u Maks Pejnu – Trećem. Pre svega zato što predstavlja taj krucijalni i najbitniji deo priče koji uopšte i natera Maksa da krene u Brazil. Znači razlog zašto je Maks u Brazilu je zato što je ubio sina mafijaša. Odličan razlog. U teoriji. Jedini problem ovde je način na koji je to izvedeno. Ne samo da je Maks ubio tu spodobu, već je situacija (odnosno, Situacija) tako postavljena da se svako apsolutno poistovećuje sa ćaletom mafijaša. Onaj koji započne kavgu je Maks, znao je da je to dete mafijaša i nastavio je da ga nervira, što ga je nateralo da se kasnije vrati sa pištoljem i udari neku nebitnu gospođicu. Nije bilo naznake da će taj kreten ikad pucati, a da je Maks detektiv kao što jeste, pročitao bi to i samo ga opet najurio, bio on pijan ili nadrogiran. Ono što je Maks uradio je sasvim jedna prenaglašena reakcija u tom trenutku što tek nema veze sa Pravim Maksom. I tako, zbog gluposti, Treći mora da beži zbog situacije koju developeri hoće da nam prodaju kao plemenitu, ili kao posledice Maksovog pijanstva, da se osiguraju za svaki slučaj.

GROBLJE GROBLJE GROBLJE

Situacija postaje tek nemoguća kad Maks onda ubije još dvesta mafijaša na groblju gde su sve likove iz prethodnih delova sahranili na jednom istom brdu i to hronološki (verovatno da nas podsete da su čuli za prethodna dva dela.) Onda dolazi do još jednog problema. Ako mu nije bila frka da zvekne sina, pa dvesta ljudi, zašto jednostavno ne bi, kao ranije, ponovo ojadio ceo grad za jednu ili više mafijaških porodica i vratio se u tu birtiju gde najviše voli da pije. Nije njemu to problem nikakav.

Da je ovo stvarno Maks Pejn.
Da je ovo stvarno Maks Pejn.

Ne postoji nijedan ubedljiv razlog zašto je Maks Pejn sad odjednom u Brazilu, a ako već hoćete da nam date jedan, onda se potrudite da ga ispričate kako valja ili nemojte uopšte. Te flešbek sekvence samo dodatno uništavaju sliku o Pravom Maksu, tako da kasnije apsolutno nije bitno da li je on ćelav ili ne. E, kad smo već kod toga…a što? Zašto je Maks Pejn ćelav? Razlog koji dobijamo u igri je taj da je on promenio lični opis kako bi krenuo anderkaver da se kreće po Brazilskim favelama. Znači, po Rockstarovom realizmu, jedan ćelavi, bradati, beli alkoholičar koji se vucara po favelama, je manje upadljiv od identičnog, uraslog, belog alkoholičara koji se vucara po favelama.
09-ford

Neka budala je jednom pokušala da opravda tu foru da je Maks na početku zapravo izgubljen i da jednostavno ne može da reaguje kao stari, Pravi Maks, koga poznajemo iz ranijih delova. A čim se ošiša na opasno, onda se naš Pravi Maks konačno vraća. Izjava je toliko imbecilna i netačna, a taj čovek koji je ovo napisao je možda jedan od najvećih…

l1

whaaaa
Nemoguće…

l2

gammasquadford
Lejk?…
l3
Šta to radiš Lejk…

l4
Lejk…
07-1374323610

luke

O presveti Lejče Finski, koji te je to zli, prestižni portal, koga prati 100.000 idiota naterao da kažeš ovo? Ko ti je pretio porodici da nahvališ ovu stvar kao da nikad veze sa Pejnom nisi imao. U kom smislu se vraća? Gde se vraća? U Švajcarsku? Hoćeš da ti kažem šta uradi Maks Pejn kad se ošiša? Prvo se prošeta po favelama. Pa naruči piće. Pa se još malo prošeta. I na kraju dozvoli da ga neko bapne s leđa, i ubije ne jednu, već dve cele osobe iz porodice koja je unajmila Maksa da ih štiti.
bush-thumbs-up

S obzirom da je tek sad shit got real Maks konačno rešava da mu je dosta i kreće da osveti te jadne bogate ljude…za koje nas iskreno zabole dupe. Cela porodica Branko se kroz igru takmiči ko će vam najviše ići na živce, pa samim tim Maksova novonastala motivacija (prva u ovoj igri) ne samo da je mlaka već i nerazumna. Tu je i neka trgovina organima koja nešto tu bla bla bla, ne znam stvarno, a i do trenutka kad se dođe do ovog dela više nikog nije ni briga. Na kraju se valjda ispostavlja da je Maks sve vreme radio za negativca, Zlog Branka, koji je unajmio Maks Pejna jer im je bilo potrebno žrtveno jagnje u celom tom njihovom zlom planu. Maksa je trebalo da okrive za sve te loše stvari koje je Branko radio već duže vreme.

Da ponovimo to.

Maks Pejn. Alkoholičar. Probisvet. Amerikanac. Je unajmljen od strane brazilskog biznismena, Branka, sa vezama po celoj zemlji, da štiti porodicu i ubija one što se na kraju ispostavlja da su Brankovi ljudi. Znači unajmio je Maksa kako bi sabotirao svoju rođenu kriminalnu organizaciju. I na kraju, kad se sve završi, Maks je taj koji treba da bude čovek koji je orkestrirao celu tu zlu skalameriju i ilegalne radnje koje su se dešavale u Brazilu i pre njegovog dolaska u Brazil. Čovek je dakle potrošio toliko para, platio kartu da ovaj dođe u Brazil, pobio celu svoju porodicu, ljude koji rade za njega, samo da bi na kraju smestio to čoveku, strancu, depresivnom bivšem detektivu koji ne zna gde mu je dupe, a gde glava (naročito posle šišanja) i nadao se da će vlasti to da progutaju, podmićene ili ne. I to je morao baš da bude Maks Pejn, čovek koji nema tu baš ništa da radi, to je u principu mogao da bude bilo koji čovek, recimo neko iz Brazila, domorodac, jeftinija varijanta, neko ko je sve vreme tu.

Ovo je onda stvarno neverovatno. Ja sam onda stvarno pogrešno interpretirao ovu igru. Ova igra je odlična. Rockstar se u stvari sve vreme zajebavao. Ovo je toliko imbecilno da je zapravo brilijantno. Sad mi je i jasno zašto ljudi vole ovu igru, ovo je u stvari jedna najskuplja zajebancija koju sam video posle Prometeja. Naravno da lažem. I pre nego što se pojavi još neko ko će krenuti da traži rupe u ovom izlaganju, priznajem, možda sam osakatio malo prepričavanje Maksa Pejna Trećeg ali znate kako stara srpska poslovica kaže – Ako je neka gejming franšiza već osakaćena, onda slobodno možeš dodatno da je osakatiš.

Ako vam se čini da je ovaj tekst malo pogolem, bićete bolji detektivi od Maksa Trećeg. Ima previše stvari u ovoj igri koje jednostavno nemaju smisla i jednostavno je nemoguće sve to staviti u neku normalnu formu koja je prikladna za jedan prestižni portal. Sadržaj priče u ovoj igri se toliko trudi da zvuči pametno i kul, a da na kraju samo uspeva da vas podseti na neki B film sa Džefom Fejhijem i Čič Marinom koji možemo uhvatiti posle dvanaest kad presisaju sa Hari Poterima.

Da ne ispadnemo kao Maks Pejn – Treći, bez nekog konkretnog cilja i smisla, kao što smo obećali, vreme je za fan mail.

a

Hvala aleksandre j. na ovom rečitom izlaganju, ali kao što reče naš voljeni vođa, tekst nije bio vezan za video igru, nego konkretno za špijuna u igri koji sebe naziva Maks Pejn. Mi smo možda gori i mi smo drogirani ali makar pročitamo naslov teksta pre nego što krenemo da hvalimo hrpu ljudi da su nadrogirani idioti. Karakteriše. Imao Maks havajku ili ne, Maks Treći nema fokus, niti dopadljivost koju je imao kada je Lejk bio zadužen za pisanje lika. Nije da se nismo nauživali kroz stotine i hiljade anti-heroja, bilo da je to film, knjiga, strip, igra, vic, radnik u Višnjici, ali svako od njih je imao trenutke gde ih ipak volimo, ili ih makar zdravo podnosimo. Maks Treći je kroz celu igru inertan, čak i u onom delu kada mislimo da je krenuo da radi neke stvari. Ni priča ne pokušava da napravi neki korak da veže ovog lika za situacije, već se Treći kreće gde ga bace. Cela igra je mogla da prođe drugačije da je ovo bio jedan običan naslov i to sasvim prihvatljiv, da Rockstar nije rešio da tutne tu licencu na sred omota. Maks je onda, kao što sam nekad pomenuo, samo još jedan lik iz Rockstarove galerije šablonskih likova, i to se vidi. Lik koji ne preza dalje od stereotipa ciničnog detektiva a pored toga je iskarikiran do blentavila. Verovatno je služio kao prototip za malo prenaglašeni, ali upečatljiviji proizvod, a to je Majkl De Santa iz GTA V, koji ne samo da usporava vreme kao Maks Treći, već se efektivno trudi da bude što iritantniji kroz celu igru.

Između ostalog… (isti Sloberijana iz Real Ganga prim. Nick)
Između ostalog… (isti Sloberijana iz Real Ganga prim. Nick)

Ali to je deo njegovog šarma, koji se savršeno uklapa u glasnu satiru što je GTA V, i samim tim radi posao i opravdava tog nadrndanog, penzionisanog nasilnika koji po ceo dan pije, kuka i ne može da se otrgne starih navika bušenja ljudi olovom. To nažalost ne funkcioniše kod Maksa, jer Maks nije takav. Daleko da je najvedrija osoba u sobi, i baksuz mu nije stran, ali do trenutka kada trojka dođe da razdrdma sve što je Maks Pejn, stvari su bile drugačije.5

Ako ljudima nije bilo dovoljno jasno na kraju prvog dela, dvojka najbolje opisuje Maksovo stanje posle svih Remedy igara. Čovek je završio svoje. Čovek je zadovoljan onim što je postigao. Zna da ne može to da promeni, da vrati svoju ženu, dete, Monu ali je ipak… u stvari šta ja lupam ovde, pročitajte tekst na slici. Dve jednostavne rečenice. I šta radi sad ta osoba koja kaže da je sve u redu. Krene da pije i kuka kako nije sve u redu. Maks se tako vraća na početak što se tiče razvoja lika bez ikakvog logičnog razloga osim tog da mora da se napravi još jedan Maks Pejn. Žena mrtva. On je slomljen, dajte mu alkohol da pije u svakoj sceni i da kuka kako zapravo ništa nije uradio. Jer petsto mrtvih negativaca samo u prvom delu nije ništa. A debilni monolozi koji ne priliče Pravom Maksu ga tek čine nepodnošljivim. Svaka osoba koja priča kako je odvratan, kako sve upropasti, kako je gad, pa kasnije ubija ljude na sve strane, pa opet priča kako je gad, a ništa od toga ne pokušava da promeni nije ni pravi Pejn, niti adekvatan protagonista priče. Pravi Pejn zna šta radi, i makar zvučao cinično, pokušava da promeni stvari i da dođe do cilja. Sa takvim likom se možemo poistovetiti. Maks Treći je samo jedna najobičnija– mindža, zbog silnog kukanja i prenemaganja, a ako neko želi da se postoveti sa takvim likom, slobodno, ali mora biti spreman da to lepo obrazloži i da pripazi na surove kutke interneta. Kad smo već kod toga.

v

Višak para, odnosno, nabambana Rockstar produkcija ponekad (ali uglavnom) može da znači i rasipanje resursa na sve strane što dalje dovodi do proizvoda koji lepo izgleda, ali mu fali ona neophodna suština ili duša koja ga čini specifičnim. Nije Maks Pejn sam u ovoj priči, niti je ovaj šablon vezan samo za igre. Te pare se vide u igri, da se ne zajebavamo, Sao Paolo na trenutke izgleda krajnje neverovatno, ali nisam uključio Tourist Simulator već igru koja hoće da se proda kao jedan dobar third-person-shooter. Pošto je ovo TPS sa fokusom na priču, onda od te priče isto očekujem da bude dobra. Pošto je ovo nastavak jedne od najvećih igara ikada, onda tek očekujem da se njeno zaveštanje ispoštuje i nadogradi. Igra jeste zabavna na momente i sasvim lepa, ali čovek koji sebe naziva Maks Pejnom ne uspeva da slaže dovoljno. Ako pokušavate da kažete da je igra dobra zato što ima bogatu produkciju onda je vaš ukus sasvim labilan. Prvi Max Payne je rađen sa budžetom koje neko razmaženo derište uzme roditeljima za godinu dana, što znači da produkcija nema veze sa tim. A nije ni bullet-time nešto posebno napredovao u odnosu na prethodne delove, dok ovaj novi physics engine samo još više pokvari doživljaj. Maks ume ponekad loše da oceni daljinu, prostor i generalno predmete oko sebe, pa će tako često ili skočiti sa zgrade, promašiti prozor i izljubiti zid, bezobrazno, ili (nešto što je sasvim prikladno za jednu pijanduru), zveknuti od transformator koji nije video u tom silnom bacakanju unazad.maxresdefault

Rockstar jesu specijalisti, ali ne za ovu franšizu. Da ne ispadne da je ovo pisanije samo da bi se Yolo deci revanširao, te sumanute, out of character dijaloge u Maksu Trećem su pisali isti ljudi koji su pisali, u ovom slučaju konkretno – GTA V. To podrazumeva i Majkla i Trevora i onog crnca. Svaki od ovih likova je odlično predstavljen, formiran i zaban kroz celu igru, prvenstveno zato što je pisanje dobro. Postoji mesto gde to funkcioniše, a postoji i Max Payne 3. Ne može se sve provlačiti kroz taj Rockstar comfort-zone što se tiče likova i situacija i da se očekuje da sve ispadne zlatno. Da li su to rekli prestižni portali ili ne, nije ni bitno, mada razumem šta si zapravo želeo da kažeš i iskreno mi je drago da si se potrudio da to lepo…
v2

…u stvari nema veze. Nije Ljuba Truba, već Han Yolo, sinovac Mice Trofrtaljke, i nije 200 idiota, već 370ak and counting, što znači da se cela zemlja polako zaglupljuje, a ti si polako u manjini.

Idemo dalje…
s

Volim i ja tebe, Sabrina, ali nemamo vremena sad za ove stvari. Da završimo mi sve ovo. Max-Payne-PC-066(1)

Ovi letopisi iz šizofrenije su isključivo humorističkog karaktera, ili će se bar truditi da budu takvi dok ne pokupimo redakciju Ivana Ivanovića gde će tek postati pravi klasik. Ne moramo da se pravdamo da je ovo all in good fun pošto bi to trebalo da se podrazumeva, a svako ko se oseti uvređenim, imam čoveka koji stvarno dobro radi posao i ne naplaćuje mnogo sesije.Max Gajba

Bilo kako bilo, postavlja se pitanje na kraju da li je Max Payne 3 dobar? Kao igra, proizvod koji služi kako bi klinci i stabilne osobe sa stalnim zaposlenjem mogle da ubiju po par sati dnevno maltretirajući džojpad, onda je sasvim adekvatna. Ima i kontrole, glavni meni, nivoe i sve ono što čini jednu igru igrivom. Sve ono što tehnički definiše jednog Maks Pejna je tu, dok Rocktar razume potrebu igrača da svaka igra prvo treba da bude funkcionalna, pa sve ostalo. Da li je dobar kao nastavak Maks Pejna je sasvim druga priča. Glavni elementi igre i atmosfera koja je obeležila prethodne delove je odsutna, a prvobitan neo-noir se zamenjuje nečim što možda podseća na to, ali je previše slabo formiran i dalje uništava doživljaj. Činjenica da je sve ovo provučeno kroz neki polu-društveni komentar samo pogoršava situaciju, jer pokušava da zvuči pametno i propovedački, a ovamo imamo alkoholičara akrobatu i Baghdad with G-Strings. Mada sa druge strane, ovo je bio logičan postupak kompanije poput Rockstara, koji je pokušao da pogura ovu staru franšizu kao deo svoje nove modne linije. Ciljne grupe, stvari koje su u trendu, i obeležja svake generacije navodi kompanije da to nekako smute u jednu lepu krem supu kako bi to bilo razumno za široke mase i opšte prihvaćeno. Tako je sad Tor žensko, Betmen možda gej, a Kapetan Amerika – crnac.

U slučaju Spajdermena – gej Brazilac, crnac.
U slučaju Spajdermena – gej Brazilac, crnac.

Te stvari su potpuno normalne i krucijalne za uspeh nekog proizvoda. Ali to nikako ne funkcioniše dobro u ovom slučaju. Ili barem tako deluje. Neću da lažem da faktor nostalgije ne čini svoje i naravno da nas natera da više preferiramo kockastog, starog Maksa nego ovog, novog Maksa. Tako će i Max Payne 3 biti deo nečije nostalgije gde će mladi Bobani pokušatii da brane trojku od popularnog Son of Payne 2: Surprise Butt Sax. Ja na svu sreću neću više biti živ, tako da to sad nije ni bitno. Kukumavčenje petoro, šestoro, desetak ili dvadesetak momčadi koji se tu nerviraju propuštaju poentu ovakvih tekstova i suštinu gejminga. Ako vam se ne sviđa igra, super. Ako vam se sviđa igra, onda opet super, imate pravo da je argumentujete i definišete onako kako vi to znate na razuman ili pak, šaljiv način. Ako ste pritom idiot pa krenete u trećerazrednu razmenu uvreda koje ste pročitali na Vukajliji ili ste čuli na velikom odmoru, koje su upućene nekome ko ne vređa direktno vas, onda vam ne mogu pomoći, ali svakako volim to da pročitam. Svaka osoba ima pravo na svoje mišljenje, Internet je tu samo da vas zavara da vaše mišljenje nešto znači. Bejbi. Na tu činjenicu nije imun ni Yolo, ni Predrag, ni Slavica, ni Don Džonson. Svako od nas je u pravu a možda i nije. To je barem jasno. Shvatili vi to ili ne, evo smo, rođeni da budemo kraljevi, mi smo Prinčevi Univerzuma.