Final Fantasy serijal je dugo bio ekskluziva za konzole. Ako se izuzmu svojevremeni tipični i neprilagođeni „konzolaški“ portovi sedmog i osmog nastavka, FF je do skoro bio samo pusta želja za PC publiku. Emulatori su bili nužna opcija, a sa njima i nedostatak bilo kakve prilagođenosti PC platformi. Takva snalaženja i improvizacije su neminovno dovodili do toga da se gubi osećaj koji se ima kada se isti naslov igra na konzoli – kontrole nisu prirodne, rezolucija nije prirodna, koncepti nisu prilagođeni.

Međutim, u zadnje vreme je primetna promena politike poslovanja u Square Enix-u. Stariji naslovi su počeli sa objavljivanjem na PC-ju, a u međuvremenu se pristupilo i objavljivanju FF XIII trilogije na personalnim računarima. Nakon najsvežijeg HD remastera PSP naslova Type-0, red je došao i na Final Fantasy V, igru koja u vreme originalnog objavljivanja na SNES-u nije doživela da bude lokalizovana za zapadno tržište. U međuvremenu je ta nepravda ispravljena, tokom godina su se pojavila izdanja za PlayStation, Android, iOS i Game Boy Advance, a ceo krug je sada zatvoren sa PC verzijom koja se krajem septembra pojavila na Steam-u.

01. LogoDanas se susrećemo sa, po rečima autora, najkompletnijom verzijom Petice – grafika je remasterovana, zakucana na konstantnih 60 FPS i prilagođena visokim rezolucijama, kontrole su isto tako prilagođene za PC, baš kao i ATB sistem borbe kako bi igra donela jedno kompletno iskustvo onima koji se igraju na računaru. Implementiran je i Sealed Temple i neizostavni boss Enuo kog je dizajnirao Tetsuya Nomura lično. Sve ovo na papiru obećava puno i budi znatiželju svakog istinskog ljubitelja FF igara i JRPG žanra uopšte. A kako to izgleda u praksi?

Istorija Square Enixa po pitanju portovanja starijih Final Fantasy naslova na PC nije baš preterano svetla i u skladu sa time, Petici smo pristupili sa izvesnom dozom rezerve. Kada se igra pokrene, tu je obavezni ekran za podešavanja grafike i kontrola. Prva pozitivna stvar koja se da uočiti je to da je moguće promeniti i prilagoditi svaku moguću komandu. To možda nekome danas može delovati smešno i podrazumevano, ali za prekaljene veterane koji su preko glave preturili portove od prvog do četvrtog FF-a, ovo je apsolutno fantastična vest. Ako nekome i dalje nije jasno na šta se misli, neka slobodno upali neki od prethodnih naslova i neka iz prve ruke oseti horor gomile fiksiranih kontrola na tastaturi namenjenih samo jednoj ruci. Good luck with that.

Nakon prvih pozitivnih vesti, red je i na drugu – moguće je napraviti odabir za sve od najnižih rezolucija (640×480), pa do Full HD, što je blagoslov za sve koji su do sada žonglirali sa raznoraznim emulatorima. Početak je prilično obećavajući, zar ne? Ali… nismo pošteno ni krenuli sa igranjem, a već smo naišli na prvi nedostatak. Po odabiru rezolucije 1920×1080 dobićete ovo:

04. Screen

Da, ovo sa leve i desne strane su crne površine, igra nije 16:9, već je pre u nekom nestandardnom 5:3 prikazu. To je samo po sebi čudno, jer to nije nativna rezolucija originalne igre, koja je na SNES-u i mnogim reizdanjima bila 4:3. Nakon testiranja svih ponuđenih rezolucija, jedina u kojoj je prikaz bio potpun, bez crnih ivica je 1280×768. Iako se to može navesti kao zamerka, to nije nešto što bitno utiče na samo iskustvo igranja, te je stoga red da se nadalje skoncentrišemo na samu igru.

Kada se pogleda Final Fantasy serijal u celini, evidentno je da je glavna odlika svake igre upečatljiva i dugačka priča sa mnoštvom likova. Iako je sa pojedinim igrama u serijalu naracija dostizala neke sasvim nove visine, kod Petice se stiče utisak da glavni fokus njenih autora nije bio na priči, već na izuzetno dubokom ability sistemu i razvijenim profesijama (job system). Baš zbog toga FFV u globalu predstavlja nezaobilazno štivo za svakog poklonika JRPG žanra.

05. GameplaySama radnja se vrti oko četvoročlane družine – Lenna, Garuf, Faris i Bartz zajedno kreću u avanturu sa premisom koja je tako poznata u Final Fantasy igrama – cilj im je da spasu svet od zlog čarobnjaka po imenu Exdeath. U mešavini spleta okolnosti i uticaja sudbine proći ćete kroz jednu toplu priču u kojoj vas kraj neće ostaviti ravnodušnim. Iako sa današnje tačke gledišta deluje da je radnja puna već viđenih stvari, poput kristala koji drže svet u harmoniji, zlog čarobnjaka koji megalomanski želi da uništi svet ili raznih stereotipnih likova, ovde treba zastati i setiti se da je ova igra nastala pre više od dvadeset godina. Ne kopira ova igra današnje koncepte i linije naracije, već se današnje igre umnogome oslanjaju na ono što je 16-bitna SNES generacija postavila kao standard i temelj za budućnost.

Radnju ovde nećemo otkrivati previše, ali ćemo je toplo preporučiti kao jedan od motiva za prelazak Petice. Ako ste do sada imali prilike da se susretnete sa old school FF naslovima, tačno ćete znati šta ovde možete da očekujete – 2D prikaz uz pogled iz ptičje perspektive, mapu sveta po kojoj nakon početnih faza igre možete slobodno da tumarate, nasumične i česte bitke, brojne dobro poznate magije i neizostavne Chocobo ptice. Tu je čak i MIDI muzika! Ljubitelji serijala će ovde biti na poznatom terenu, Petica na PC-ju definitivno pruža onaj stari, dobri, Final Fantasy feel.

06. Gameplay 2I dok sve odiše nostalgijom, kada uronite u ovaj svet neke stvari će vam postati (nažalost) jasne. Iako je interfejs pretrpeo modernizaciju i estetska unapređenja u odnosu na original, ova verzija nije ništa drugo do direktan port sa iOS i Android platforme. I to je vidljivo na svakom koraku. Počevši od ogromnog battle menija sa desne strane, koji je očigledno u originalu pravljen za touch komande i koji vremenom postaje pretrpan, pa sve do nedostatka podrške za miša, što značajno otežava kretanje po menijima koji jesu zamišljeni za pointing device, makar taj device bio i prst. Takođe, tu je i quick save opcija, koja jeste logična i ima smisla za mobilne platforme koje se koriste u pokretu, ali ta opcija nikako nije logična za statične platforme jer se time ubija izazov i šmek originala.

Stvari postaju još drastičnije kada se obrati pažnja na vizuelne tehnikalije. Iako igra zaista tehnički radi u obećanih 60 FPS, problem je nedorađenost animacija sprajtova. Sprajtovi su ostali totalno neprilagođeni današnjoj PC platformi – apsolutno su isti kao u originalu, sa svega par frejmova povezanih u pokret. Time se stvara osećaj „seckanja“, nema one tečnosti koju inače pruža 60 FPS, te je ovo jedno veliko neispunjeno obećanje koje je istinito samo na papiru. Takođe, često dolazi i do „cepanja“ ekrana i grafičkih glitch-eva, kojih nije bilo na non-PC verzijama igre… generalno vlada utisak kolosalne nedorađenosti kada je u pitanju vizuelna komponenta.

Listi zamerki se mogu dodati i nekonzistentnosti u dizajnu. Portreti karaktera tokom prikaza dijaloga su divni i preuzeti iz samog artwork-a za igru za koji je bio zadužen Yoshitaka Amano. Iako su oni lepi i znatno modernizuju prikaz u igri, poprilično je nedopustivo da svi, ali bukvalno svi portreti iz dijaloga izgledaju totalno drugačije od 2D sprajtova u igri. Npr. Lenna, koja je na portretu prefinjena dama sa kosom srebrne boje, u samoj igri izgleda kao devojčica iz komšiluka koja preskače lastiš i farba kosu u roze (slika ispod). Takođe, sprajtovi likova i čudovišta su dodatno filtrirani i „čisti“, što predstavlja snažan kontrast u odnosu na pozadinu i okolinu koja je osetno zamućenija. Autori su trebali da odrade posao po principu „ili-ili“: ili da ne diraju ništa i sve ostave u blago zamućenom stanju, ili da sve ispoliraju i dobiju prikaz koji je oštar kao žilet. Ovako se sve nalazi negde na pola puta, što drastično kvari celokupan utisak.

07. Boja koseKada se sagleda sve što je u prethodnim redovima napisano, primetno je da se jako malo toga odnosi na sam gameplay i sistem levelovanja i profesija koji je sjajan, možda i najbolji u serijalu. Razlog za to je veoma opravdan – maštovit i lep svet iz originalne igre je totalno zatrpan tonom loših odluka, bagova i grešaka u dizajnu. Više je nego očigledno da su programeri samo dohvatili verziju igre za Android i iOS i odradili najprostiji upscale, bez ikakvog dodatnog poliranja i prilagođavanja PC platformi. Time dolazimo do toga da je mnogo bolji osećaj uzeti neku staru konzolu ili emulator i tu odigrati FFV koji ima dušu, nego petljati se sa ovim wannabe remaster poluproduktom koji se prodaje po bezobraznoj ceni od petnaest eura.

Kada u gejming karijeri naiđeš na slučaj da je verzija jedne igre iz 1992. godine daleko bolja od verzije te iste igre iz 2015, to je siguran znak da je na delu jedan kvalitetan i veoma temeljan fuck-up iza kog skoro stoprocentno stoji želja da se nostalgija debelo unovči uz minimum truda.

Mi koji volimo JRPG mnogo volimo Final Fantasy. Zaista, od srca. Verovatno ćemo ga voleti još dugo uz remaster sedmice i open-world darove koje nam donosi petnaesti deo. Volimo i originalnu peticu koja je sjajan klasik. Ali ne volimo da nam neko stavlja „sucker“ etiketu na čelo računajući na military-grade kvalitet ružičastog vizira nostalgije…

…vreme nostalgije je rezervisano za iskrene namere i časni fan-service. A ovakva izvedba sa ovakvom cenom je sve, samo ne nešto što služi na čast. I stoga, ovom prilikom ćemo teška srca ponoviti nešto, nešto što smo skoro učinili sa još jednim sramnim pokušajem monetizacije emocija na račun legende.

O da, upravo tako, biće to još jedan stari, dobri uninstall.