Drevni ratnici feudalnog Japana, čije smo uloge nebrojeno puta viđali na ekranima legendarnih katodaša ili kroz strip izdanja, skoro da nemaju nikakve veze sa njihovom stvarnom ulogom u istoriji zemlje izlazećeg sunca. Nindžama su smatrani vešti špijuni, obučeni u crni kostim i korišćeni za potrebe sabotaža tokom srednjeg veka. Zahvaljujući legendama, njihova uloga postaje i preuveličana, toliko mistificirana sa etiketom potpuno drugačijeg statusa i zvanja. U epohi sedme umetnosti, Nindže su misteriozni i svemogući majstori borilačkih veština, sa natprirodnim sposobnostima. Poput nevidljivosti, letenja, hipnoze…pa još se kada se pridodaju nastupi lažnog Brus Lija koji ipak ume da izađe na kraj sa njima, “proseravanje” je zagarantovano! Osamdesete su bile zlatno doba takve vrste kinemotografije, a ni igre nisu bile izuzetak. Bilo da je u pitanju čist arkadni doživljaj u fliperani ili u okruženju toplog doma sa prikopčanim računarom.
Last Ninja serijal je igra koja je na C64 definisala pojam Nindže na najdosledniji mogući način, kao primer jednog “visoko-budžetnog“ 8-bit naslova. Baš kao u slučaju filmologije, bilo je nešto drugačijih naslova, koji su i pored svog low budget statusa imali elemente vrednih pažnje. I kao takvi su ostali urezani u sećanje i dali povod za nostalgičnu seansu ispred TV ekrana. Doduše, takvih primera, C64 ima na pretek. Nindža iz 1986. godine je ponosni član tog niza.
Orijentalna muzička tema je prva stvar koja se zapazi i koja prijatno osvaja čulo sluha. Nindža je neka vrsta akcione avanture, sa poprilično banalnom mehanikom: potrebno je obići sve prostorije, razračunati se sa neprijateljima koji u datom trenutku gospodare prostorijom, a ukoliko se locira predmet Idols (magične lampe), treba ga pokupiti. Sa sakupljenom kolekcijom dotičnih predmeta potrebno je vratiti se na startni ekran i time okončati igru. Predmeti ujedno i povećavaju izgubljenu energiju u toku borbi. Protivnike u prostorijama mogu sačinjavati karatisti i takozvane “zle nindže”, u grupama ili pojedinačno. Za njihovo savlađivanje može se posegnuti i za određenom strategijom u vidu kombinacije poteza noga/ruka, mačem ili projektilim napadima sa šurikenima ili sai noževima, dostupnih već od prvog ekrana. Mada obično, par visokih skok-šuteva najefikasnije odrađuje posao. Neprijatelji umeju i da iznenade, naročito ako su grupisani, te igrača u trenutku može razočarati neprijatni Game over.
Konačni obračun se odigrava u takozvanoj plavoj sobi, upečatljivog naziva Acuma’s chamber. Poslednji predmet se nalazi u dotičnoj prostoriji, čuvan od malo veće grupe neprijatelja, koji svojim vizuelnim prizorom izazivaju i neku vrstu ’’strahopoštovanja’’ kod igrača. Uz poprličnu neizvesnost oko ishoda partije. Ako ishod ipak bude pozitivan, igraču preostaje da se vrati u inicijalnu prostoriju kao pobednik. Ako ga u toku povratka ne zaustavi usamljeni karatista ili zli nindža. Ležerna samouverenost ume itekako da kazni igrača. Zvuči poznato, zar ne!
Grafika: 3.0 Grafičke tehnikalije su daleko ispod Last ninja serijala koji je započeo svoju vladavinu na C64, samo godinu dana kasnije. Nindža doduše ima određene solidne atribute, poput ptice koja se može povremeno zapaziti u svom usamljemom letu, ili karakteristične pozadine za jedan hram u japanskom stilu.
Zvuk: 4.0 Zvučni efekti se mogu oceniti kao osrednje prihvatljivi. Ali zato muzika ispravlja bilo kakvu nedorađenost. Iako single tema, čini gotovo najveći deo atmosfere igre.
Kontrole: 4.5 Solidan broj poteza je sasvim prikladno primenjen i elegatno izvodljiv na džojstiku. Potrebno je malo ući u sistem izvedbe oko upotrebe mača i skok-šuta, ali ništa problematično.
Zabavanost: 4.0 Nindža je igra koja se može kompletirati za manje od pet minuta. A možda i ne, jer ume da iznenadi. Jednostavno, igra nosi neku atmosferičnost, zbog koje joj se igrač povremeno vrati. Makar da je upali na momenat, odsluša melodiju, malo prošeta kroz prostorije, išutira protivnike ili po ko zna koji put da “doživi“ čuvenu plavu sobu… Lično, toliko visoko-budžetnih igara i modernijih naslova sam kompletirao i odavno zaboravio. U slučaju Nindže, to ne važi.
Igra je uveliko doživela svoju parodiju na Youtube-u.
Fin tekst, ali nekompletan ukoliko se ne pomene legendarni glitch – ninja je mogao da prolazi kroz zidove! Odlican trip, pogotovo za one koji su kao klinci ovo iskusili 🙂
https://www.youtube.com/watch?v=PoVETfWNW7M