Retko da postoji JRPG fan koji ne zna za „Tales“ serijal Bandai Namco studija. Od Tales of Phantasia iz daleke 1995. godine do danas, putem uspešnih serijala kao što je npr. Final Fantasy, imate 17 delova ovog serijala koji opseda naše CRT, a kasnije LCD/Plazma/OLED ekrane. Kao i svaki dugogodišnji serijal, ima svoje dobre i loše nastavke, a Tales of Graces je definitivno jedan od boljih koji itekako zaslužuje tehničko doterivanje i remasterovanje na današnji hardware.

Kao igra koja je prvobitno došla na Nintendo Wii, grafički nije mogla da zablista ni u jednom aspektu, što je i očekivano, jer anime stil Tales serijala je skoro pa savršen za hardverski ne zahtevne mašine, tako da možemo očekivati da će kao i DOOM, moći da se uskoro igra na ekranu smart frižidera. Nakon Wii došlo je vreme na Tales of Graces F koji je zablistao na PS3 i duži vremenski period je ostao zaglavljen tamo do sada. Razlika izmedju Tales of Grace i Tales of Graces F je u bonus priči koja je ubačena i u ovaj remaster.

Da pređemo na samu igru i stvari koje su učinjene da se ovo sa ponosom smatra definicijom remastera. Prva stvar nakon što ste preskočili intro (obzirom da skoro svaki japanski studio ima problem ili fetiš ili štaveć da u introu ubaci tonu spoilera iz priče) je takozvani „Grade shop“. Bandai Namco je modernizovao old school JRPG igre jer su shvatili da njihovi igrači više nisu deca koja su završila domaći i bez daljih odgovornosti ili obaveza mogu da igraju celu noć farmujući lokalne monstere, i po 100000000 put ubijajući pile i vuka iz obližnjeg sela, tako da imate dosta olakšica da bi ubrzali tok same igre.

Grade shop vam omogućuje da aktivirate neke olakšice u igri da ne bi proveli par stotina sati usavršavajući vaše karaktere kao što je planirano da se radi u originalnoj verziji igre. Imate opcije kao što su dupliranje item dropa, 5x exp (za brže levelovanje) da svako u igri deli 4x veći damage (i naši protagonisti i protivnici, što drastično ubrzava igru) da povećate inventar i time smanjite potrebu da se vraćate u grad da bi prodali sve što imate, ali tu su i neki mazohistički aspekti kao što su da prepolovite sebi experience i time itekako povećate izazov jer ćete stalno biti underlevelovani. Pored toga, noviteti koji su vredni pažnje su autosave (što je retko za takve JRPGeve tog vremena), skip funkcija ako ne želite da uživate u gledanju dva karaktera i građenju tenzije od par minuta, kao i da isključite enemy encounters (tj suočavanje sa random neprijateljima) ukoliko vas navedeno zamara i eventualno želite samo da se fokusirate na priču.

Modernizacija nam je uvela i još jednu bitnu stvar a to je kursor koji vas sa znakom uzvika, navodi gde se nastavlja dalje priča. Nažalost, vidi se da nije uloženo dovoljno u navigaciju koja ume da bude zbunjujuća i pored linearnosti sveta, tako da biće ponekad par nelogičnih poteza dok ne ukapirate kuda zapravo želi igra da vas vodi. Pored običnih questova imate i time limited questove, ali nećete se preterano gnjaviti sa njima, obzirom da ih neće na početku preterano biti (haos nastaje kasnije posle jednog krucijalnog dela priče).

Svaki karakter ima svoje „titule“ koje stiče tokom same avanture. Titule vam omogućuju određene bonuse (povećan damage, povećanu energiju, posebne nove poteze, evade bonus, itditd) koje levelujete zajedno sa vašim karakterom. Pored levelovanja njih, kada skupite dovoljno exp dostižete mastery, sa još malim bonusom koji ta titula pruža, i igra vas tera da menjate i levelujete sledeću titulu da bi uživali u pregršti bonusa i fleksibilnosti koje igra nudi. Na raspolaganju vam je preko 30ak titula za sve borce u vašem timu, tako da ćete imati pune ruke posla ako želite da kompletirate sve. Priznajemo podosta vremena će se utrošiti tražiti pravu titulu za odredjeni trenutak, ali to su ipak slatke muke sad već old school rpgeva kao što je ovaj (obzirom da je prošlo skoro 15 godina od originala).

Nakon što ste izabrali vaše olakšice ili zakomplikovali sebi dodatno život, vreme je da se bacimo u samu avanturu Tales of Graces. Priča prati mladog lorda Asbela, najstarijeg sina lorda porodice Lhant koja kontroliše lokalno selo u regiji Windor. Asbel kao tipični tinejdžer koji sluša samo sebe, konstantno upada u sitne male probleme sa svojim ponašanjem, i u trenutku jedne od svojih avantura upoznaje misterioznu devojku sa naravno amnezijom, što je trademark svih JRPG igara u današnje vreme. Nakon toga pratite Asbelove odluke, porodičnu dramu (YO SOY TU MADRE), pri čemu se priča nastavlja nakon 7 godina i… počinje prava zabava, sa spletkama, dramom i neočekivanim događajima koji su delimično kliše ali opet, ukombinovani u jako lep i simpatican miks Tales JRPGeva.

Na samom početku čeka vas pregršt tutorijala koji vam iskaču nakon prvih borbi, ali jako čudna mehanika je što ukoliko nešto sami otkrijete, igra će izbaciti tutorial u obliku teksta i reći E DA možeš i tako, uz detaljno objašnjenje šta koja mehanika radi. Nemojte se obeshrabriti jer u prvih 2-3h igre skoro nakon svake bitke iskočio bi neki tutorial ili objašnjenje, što je definitivno zbunjujuće za ljude koji nisu ranije igrali ni jedan Tales serijal, ali iskreno mnoge komande i funkcije se mogu jako lako objasniti u par rečenica bez wall of text koji vas obasipa (sve što se mrda mora da umre jer dobijate exp i tjt). Tu postoji još tona opcija i mehanika koje će vam samo zadavati glavobolju i da sada se to ne bi objašnjavalo, najbolje je da uz tutorial koristite navedeno jer možete jako lagano dobiti neke od najjačih itema mešavinom. Prva stvar koja će biti zbunjujuća za mnoge igrače je činjenica da je kamera fiksna i da ne možete rotirati istu, što omogućuje developerima da sakrivaju chestove ispred vašeg nosa, a da ne vidite zbog lošeg ugla kamere. Druga stvar na koju treba obratiti pažnju je draw distance koji uopšte nije sređen iz Wii ere, a obzirom da je igra na PS5, PC i Xbox, sumnjamo da je hardverski toliko zahtevna da se ne može pojaviti item na 10m ispred vas, tako da se dešavalo da primetimo chest na putu iznad nas, i dok bi se vraćali u nadi da ga nadjemo, ne bi primetili chest dok nije u našoj blizini se bukvalno materijalizovao.

Bitke su pomalo specifične. Iako se primenjuju mehanike iz ostalih Tales igara, nekako ćete osetiti da su karakteri pomalo ne fleksibilni i da je engine i dalje ostao u Wii eri što se borbi tiče. Činjenica je da imate stvarno impozantan broj opcija za napade i da kombinujete iste, ali nekako komande su i dalje pomalo kilave. Umesto stamine imate „cc poene“ koji vam omogućuju da radite komboe i brže savladate neprijatelje, ali samim tim morate da budete jako ekonomični jer igra nije čist button mash do pobede obzirom da vaša “stamina“ se troši nakon svakog udarca i regeneriše kada pravite pauze između napada. Izbegavanje i blokiranje je takođe izuzetno bitan deo pogotovo kada se borite protiv bosseva koji nisu baš naivni, ali ako ste izabrali određene olakšice u gore navedenom shopu, nećete imati previše problema.

Tales of Graces je kao Wii ekskluziva morao da zadobije ogroman deo publike, što su i uradili sa sitnim izmenama u regularnim animacijama nakon bitke. Naravno poziranje nakon pobede je neizbežan aspekt JRPG igre kao što je ova, ali da bi uneli neku raznolikost i šarm, uvedene su i animacije i kratki razgovori između članova, koji će vas ili nasmejati ili staviti ozbiljnu cringe facu (ali ako ste već pored svega izabrali da igrate ovakvu igru, sumnjam da će vam smetati). Dužina same igre je u zavisnosti od vaših opcija, dobrih 30+ sati što je očekivano za JRPG kao što je Tales, tako da nećete ostati uskraćeni avanture.

Generalno gledano, ovo je izuzetno kvalitetan remaster jedne dobre igre, sa pregršt izmena koje olakšavaju igranje, ali i modernizovanjem izbačeni su neki aspekti koji su jeli vreme u ovakvim RPGevima što je u današnje vreme, itekakav bonus.

Tales of Graces F Remaster (2025) - PlayStation 5
  • 9/10
    EmuGlx Score: - 9/10
9/10

Finlani utisci:

Sa velikim zadovoljstvom možemo preporučiti Tales of Graces remaster kao jednu izuzetnu JRPG igru punu šarma, kliše priča, ali i zabavnih preokreta koji će vas terati da predjete samo „do sledećeg save-a“. Ovo je ipak jedan klasični JRPG modernizovan na više nego adekvatan način, koji može zadati domaći mnogim studijima u današnje vreme kako treba pristupiti starijim igrama i učiniti ih dostupnim danas. Ispravljeni bagovi, pregšrt DLC materijala, poboljšana grafika, su stvari koje će vam ovo iskustvo učiniti boljim i zabavnijim.

PROS:
– Zabavna priča
– Interesantne borbe
– Pregšt opcija (titula) za karaktere

CONS:
– Bitke su pomalo kilave
– Draw distance je loš
– Grafika može biti odbojna za mnoge koji su navikli na AAA naslove