Početkom godine smo dobili novog Princa od Persije posle mnogo vremena i iskreno, kad mi je došao na test nisam imao nikakva očekivanja. Generalno nikad nisam nešto puno igrao Princa i ne poznajem serijal naročito, ali sam znao da je Lost Crown neka potpuno nova stvar koja veze nema sa Sands of Time trilogijom, a u celoj priči najviše me je začudilo što u 2024. godini imamo 2D side-scroller igru iz studija veličine Ubisofta, međutim ispostavilo se da je igra zapravo jako kvalitetna i zabavna! Kako se formula pokazala kao itekako radeća, pet meseci kasnije na test mi je došao još jedan 2D princ od Persije pod imenom The Rogue Prince of Persia, doduše u pitanju je samo Early Access i igra jos nije završena, ali svakako, imao sam prilike da vidim šta kuvaju i sviđa mi se!

Igra se zove The Rogue Prince of Persia jer pripada tzv. roguelike žanru, tj. karakteristična je po tome što kad umremo, vracamo se nazad na početak i moramo sve ispočetka kako bi nastavili. Može da bude vrlo frustrirajuće za igrače, ali zapravo zahteva da se potrudimo ako želimo da završimo igru.

Sama priča je vrlo jednostavna. Za razliku od Lost Crowna, ovog puta je glavni lik zapravo princ od Persije koji se trudi da zaustavi invaziju Huna na njegovo kraljevstvo. Iako je tako nešto jako teško za ostvariti kad sagledamo činjenicu da su Huni vec usli u prestonicu, princ ima magičnu bolu koja ga vraća nazad svaki put kad umre i samim tim može da pokušava beskonačno puta – jednom mora da uspe, zar ne? Inače, ako se pitate zašto su svi likovi ljubičasti, na to pitanje stvarno nemam odgovor, umetnička sloboda valjda…

Iako priča uopšte nije loša, glavna stvar kod ove igre je jako zabavan i pre svega zarazan gameplay! Same mehanike igranja su prilično jednostavne i lako se daju pohvatati čak i u prvom pokušaju, ali i pored toga, igra ne prestaje da bude osvežavajuća od početka do kraja. Veliki broj različitih neprijatelja čini combat konstantno zanimljivim jer je za svakog potrebno značajno promeniti pristup kako bi ga savladali. Ubedljivo najzabavnija mehanika u igri je šutiranje neprijatelja u zamke jer instant umiru. Lično smatram da je malo više ironično sto Persijanci ovo rade, ali nema veze, Leonida prašta ovaj put. Takođe, zakucavanje s neba je fantasticno odrađeno, em je prezabavno za izvesti, em skida štitove i daje vremena za sledeći napad. Oružja imamo nekolicinu: noževe koje koristimo na svakom restartu sve dok ih ne promenimo, mač koji je brz ali mi se iz nekog razloga nije dopao i najbolje od svega – sekiru koja ima ogroman domet i još veći damage! Takođe, postoje i oružja koja se otključavaju sa vremenom i koja su prilično dobra, te se vrlo isplati skupljati ljubičaste balončiće.

Što se tiče stvari koje skupljamo po mapi, postoji gold koji se može potrošiti samo u aktuelnom pokušaju prelaska i služi za razvoj oružja ili kupovinu healova i medaljona sa posebnim efektima, ali takođe imamo već spomenute ljubičaste “mrlje” koja se skupljaju kako bismo u sledećim pokušajima otključali novo oružje i medaljone. Realno gledano, igra se moze preći i bez svega ovoga, ali ipak značajno olakšava život i isplati se skupljati ako ne možete da pređete iz drugog pokušaja. Kažem iz drugog jer je iz prvog pokušaja nemoguće preći igru, prva dva nivoa su dosta olakšana i uglavnom se prolaze, ali boss na trećem nivou je nemoguć za proći jer princ mora da umre bar jednom zbog priče vezane za magičnu bolu. Sama mapa je super, još uvek se ne zna koliko nivoa će tačno biti jer igra nije kompletna, ali je zanimljivo da nivoi svaki put izgledaju malo drugačije kako se ne bi moglo igrati napamet. Određeni elementi kao što su npr. selo i pijaca gde se kupuju stvari se uvek nalaze na istom mestu, ali sve ostalo će pri svakom prolazu izgledati drugačije.

Još jedna kul stvar su ne tako skrivene sobe sa blagom. Mahom je u pitanju obična prostorija sa kovčegom gde dobijamo korisne stvari, ali nekad će nas sačekati mnogo kompleksnija soba koja sluzi kao izazov. Nakon što uspevamo da je osvojimo i dođemo do kovčega, dobijamo nova oružja i jako vredna pojačanja kao sto je povećanje ukupnog HP-a. S obzirom da je u pitanju rogue igra u kojoj nema puno healova, tih 100 HP-a više mogu mnogo da znače!

Verovatno se pitate kad će izaći cela igra i za koje platforme će sve biti namenjena, ali nažalost, na to pitanje nemam odgovor. Za sada early access važi samo na Steamu i za full verziju se ne zna ni kad izlazi, ni na koje će sve platforme izaći pored PC-ja, ali da sam konzolaš bio bih prilicno optimističan. Na samom ulazu u igru jasno piše da se preporučuje igranje na controlleru tako da je po svakoj logici očekujem da se pojavi na PlayStation-u i Xbox-u, pa i Nintendo Switchu.

 

Što se performansa na računaru tiče, igra je perolaka. Grafika uopšte nije zahtevna tako da je bez problema možete pokrenuti i ako imate baš star računar. Kad kažem baš star, mislim na Intel i5 4460 za procesor, 8GB RAM memorije i GTX 950 grafičku karticu (tako bar piše u zvaničnoj brošuri, u praksi će verovatno raditi i na još slabijoj konfiguraciji).

Sve u svemu, The Rogue Prince of Persia je jako kvalitetna i zabavna igra i jedva čekam da je zaigram u full dorađenoj verziji. Pošto je Early Access u pitanju ne mogu još da je ocenim, ali je bilo uživanje testirati i sigurno bi dobila visoku ocenu.