Pomalo nidokuda negde polovinom 2019. stigla nam je najava za novi Need For Speed kao i vest da stiže već krajem godine. Prethodni nastavak Payback iz 2017. je svakako bio korak u dobrom pravcu ka nečemu novom ali kritika i fanovi to baš i nisu tako videli, igra je prilično rano popljuvana zbog mikrotransakcija i kako to ide u današnje vreme, kad negativna lavina jednom krene u medijima – nema nazad. Šteta, jer Payback je uneo dosta toga svežeg i dobrog u serijal ali odela u EA kada su ponovo gledali svoje Excel tabele i Power Point prezentacije, zaključili su da treba odbaciti takav pristup, smanjiti eksperimentisanje i vratiti se ponovo večitim pokušajima da se napravi novi Undergroud.
Dobrodošli u Ma… Palm City!
Heat seli NFS u Palm City fiktivni grad snažno zasnovan na Majamiju. I ne, iako je sve u promotivnom materijalu u neonskim bojama, igra se ne dešava u 80. godinama. U pitanju je moderan Miami sa žestokom racing scenom koja se odvija preko dana i noći kao i opasnom ekipom koruptovanih policajaca koji žele da im stanu na put. Priča je cheesy do bola, banalna, ali radi posao. Makar su zadržali CGI stil likova iz Paybacka tako da ne moramo da gledamo jezive žive glumce kao 2015.
Nakon kratkog uvoda kreirate svog lika, opet suprotno Paybacku i prethodnim igrama gde ste imali predodređenog protagonostu ili ekipu. Sada možete biti muškarac ili žena, svakakvih boja kože ali ipak modeli su ograničeni na svoj predefinisani fizički izgled i na njima ćete menjati samo garderobu. U Forza Horizon 4 je uvedeno nešto slično pa je logično da se EA ugledao na najbolje u žanru, i naravno odveo (pogrešne) stvari na sledeći nivo sa brendiranom odećom. Iskreno marki odeće i obuće i nema nešto mnogo, niti ćete mnogo primećivati koje patike vaš lik nosi tokom animacija ili dok je u automobilu. Možda je ovo nešto što su dodali u igru pre donošenja odluke da novi NFS neće imati nikakve mikrotransacije?
Dan i noć
Vožnja po gradu i okolini je naravno u open world fazonu i generalno kompletan recept prethodna dva NFS-a je u potpunosti prenešen, tako da tu nema nekih velikih promena formule. Ono što je novo su praktično dva pristupa NFS-u u jednoj igri sa odvojenim eventovima na dnevnoj i noćnoj mapi. Preko dana voze se naizgled sankcionisane trke za pare sa kojima kupujete delove i nove automobile (ili ako ste zaludni nove Adidas patike), dok noću na scenu stupaju samo divlje ilegalne trke koje donose reputaciju sa kojom otključavate pristup novim automobilima i delovima. Iz dana u noć možete da pređete u bilo kom trenutku, bilo gde na mapi, sa druge strane iz noći u dan se prelazi malo teže. Potrebno je prvo otarasiti se policije koja vas u 90% slučajeva juri tokom trke ili čeka posle, i vratiti se u safe house. Reputacija koja se sakupi tokom noći ukoliko se ne “overi” odlaskom u safe house može i da se izgubi ukoliko vas policija uhvati. Ovo pravi izuzetno napetu atmosferu noću ali ume i da poprilično iznervira jer jurnjave sa policijom nikada ne traju kratko, niti funkcionišu išta zabavnije ili drastično drugačije u odnosu na bezbroj NFS igara ranije. Zabavno je prvih par puta ali posle počinje da deluje kao ozbiljan time waste, ali eto to je nešto što izgleda i dalje jako uzbuđuje fanove i EA im je to dao. Bilo bi ok kada recimo ne bi bilo policije preko dana, ali i tada je moguće da se desi poneki pursuit i to iz free roama. Payback je bolje handlovao momente sa policijom.
Lista automobila je manje više identična kao u prošlom nastavku, pored Polestara koji je novi hero car i još par novijih modela, sve je isto kao pre. Lepa novina je što se Ferrari napokon vratio u NFS sa par najnovijih modela kao i nekoliko klasika koje sada možete unakaziti sa custom neonskim bojama i skandaloznim tjuningom izgleda. Inače kao što je najavljeno tjuning je napokon normalan ponovo, speed cards iz Paybacka su ukinute, i vratili smo se na sistem iz 2015. koji je bio ok, uz naravno malo poboljšanja. Delove otključavate, kupujete, sve old school. Strogo podeljene klase automobila za drift, regularne trke ili offroad više ne postoje, ali vi sami tjuningom i delovima možete na “prirodan” način da napravite auto koji je prilagođen za neku od tih disciplina. Postoji posebna suspenzija za drift i offroad i slično, ali takođe na te eventove možete da uđete sa bilo kakvim autom pa šta vam bog da. Takva sloboda je super, ali na igraču je definitivno više posla da proceni u kom pravcu da budži auto i da pravi izmene u delovima i tjuningu pre određenih trka, što za jedan arkadni racer može biti i preveliko cimanje. Ipak, kako se do novca kasnije ne dolazi toliko teško idealno rešenje je nabaviti novi auto i buildovati ga od početka za određenu svrhu. Vizuelno je moguće dizajnirati izgled automobila i iz NFS Heat aplikacije za mobilne uređaje, a u samom budženju jedina velika novina je mogućnost customizacije zvuka izduva sa čak četiri slidera.

Frostbite endžin izgleda sjajno i dalje, i Heat grafički predstavlja neki best of iz prethodna dva nastavka pa čak i korak dalje. Fizika vožnje naravno full arkadna je ponovo menjana i sada više liči na 2015. nego na Payback. Lošiji automobili imaju nenormalan fish tail efekat i potrebno je mnogo više koncentracije da bi se vozili, ali već sa prvim upgradeom stvari postaju bolje. Oštećenja na automobilima su ista kao ranije, a okruženje je postalo dosta lomljivije, tako da sada baš kao u Forzi Horion 4 možete da drobite kamene zidiće pored puta a i većinu drugih objekata. Dok je u Forzi zidić i pružao otpor ako ga udarite malom brzinom, ovde i ako idete veoma sporo kameni zidovi pa i drveće raspadaće se kao da ih gazite tenkom, jedini full stop se dešava ako se zakucate u zgradu ili sletite u more.
Od ostalih stvari drift mehanika je pretrpela veće promene, sada se u proklizavane ulazi samo sa manipulacijom gasa, što u praksi i nije toliko loše ali zahteva navikavanje. Naravno ne treba ni da spominjemo da možete da zaboravite na bilo kakvu podršku za igranje na volanu. Sa grafičke strane dan je pomalo dosadan, drugačiji je kolorit nego u Paybacku pre svega zbog okruženja ali česte kiše i promene vremena popravljaju stvar kada šljašteća grafika kreće da sija kroz mnoge refleksije i sjajne efekte. Naravno noću to tek dolazi do izražaja deset puta više sa svim mogućim neonskim bojama i složenim svetlostnim efektima.

Dokle Underground?
Noću se igra u svakom pogledu pretvara u totalni Underground / NFS 2015 fazon. Vozikajući se noću po predgrađu u starom Nissanu koji izlepljen stickerima, sa nabudženim izduvom i ZELENIM NEONKAMA ispod automobila, razmišljao sam are we still doing this, really? Da li smo se kao gameri, kao kultura, kao civilizacija mrdnuli makar malo od 2003. godine, Need for Speed Undergrounda i starih Fast and Furious filmova? Kada je NFS u pitanju deluje da nismo. To se dešava kada EA želi da udovolji fanovima i ne sme više da eksperimentiše. Kao nekakav robijaš pušten na uslovno odsluženje kazne, sa svojim novim igrama EA ide linijom minimalnog otpora i pokušava da se iskupi za svoje navodne greške. Mikrotransakcija stvarno nema, obavezan online nije neophodan, tjuning je vraćen na normalu, i to je sve lepo, ali vraćanje serijala tematski korak u nazad u večiti začararni krug rotacije između Undergrounda i Hot Pursuita ne daje neku preveliku nadu za budućnost i evoluciju legendarnog serijala.
30 fps, doduše veoma zakucanih, na jačim konzolama je i dalje zločin za koji EA ne ume da se iskupi, tako da sve preporuke za PC izdanje koje i nije previše zahtevno a radi u 60fps bez problema kada uz, za vožnje neophodnu dodatnu fluidnost, stvari tek počinju da izgledaju kako treba. Igra podržava HDR i Dolby Vision. A da, OST je bezveze, sjajna moderna raznovrsna muzika iz Paybacka zamenjena je Miami themed playlistom sa latino izvođačima i ponekom svežom rep trakom za full Fast and Furious trip. Automobili zvuče super tho.
Need for Speed Heat je bez sumnje veoma kvalitetan arkadni racer sa kojim ćete se odlično zabaviti posebno ako neko vreme niste igrali igre ovog tipa. Standardna NFS formula, bez EA kiksova, tematski step back sa par novina na kašičicu, sve to zapakovano u neonski šljašteći šareni papir – što je najgore, ispostavilo se da je to sasvim dovoljno da kritičari i publika prigrle ovaj naslov za razliku od Paybacka. Good job EA! Sad da vidimo kako ćete se snaći na sledećoj generaciji, ako nam dostavite NFS u 60fps na konzolama možda i nas uspete da kupite!
Author’s comment: Moja priča sa Need for Speed serijalom traje jako dugo, praktično od prvih izdanja u devedesetim, a nedavno sam na EmuGlx YouTube kanalu rankirao SVE NFS IGRE od 1994. pa do danas, takođe pogledajte i klip sa mojim prvim utiscima o NFS Heatu.
Need for Speed Heat (PS4 Pro)
-
7.5/10
Finalni utisci
Sa EA je uvek jedan korak napred jedan ili dva nazad, ali ovoga puta Need for Speed Heat obradovaće sve novinare i fanove koji su popljuvali prošli nastavak bez da u isti ulože više od par sati. EA je pažljivo slušao svaku kritiku i sa Heatom donosi pomalo jednostavnije iskustvo bez mnogo eksperimentisanja. Volite Underground? Volite jurnjave sa policijom? Ne volite neke preterane novine? Idealna igra za vas! Objektivno gledano, Heat jeste zabavan i radi posao u održavanju NFS franšize na drugom mestu iza Forze Horizon. Kako je poslednja Forza izašla pre godinu dana a NFS pre dve, Heat dolazi u pravo vreme da nas zabavi kao možda poslednji veliki arcade racer na ovoj generaciji.
No Comment