Kada je na Gamescom sajmu 2015-te godine prikazan trejler za Dark Souls 3 (prve utiske možete pročitati ovde) mogli smo da zaključimo da će igrači dobiti još jedan kvalitetan naslov gde će moći da testiraju svoje reflekse i strpljenje. Hidetaka Miyazaki je naveo da će ova igra biti mešavina prethodnih iskustava koje je programerski tim stekao radeći na igrama kao što su Bloodborne, Demon’s Souls i prethodne igre iz ovog serijala. Takođe je rekao da je u ovoj igri sve dizajnirano da igrača dovede u nepriliku ili da ga ubije. Veterani su oduševljeno komentarisali po forumima da jedva čekaju ovaj naslov i da se raduju novim avanturama. Postojala je blaga zabrinutost u igračkoj zajednici (poučeni iskustvima i trendovima u igračkoj industriji) da će From Software zbog kratkog vremena između izdavanja Bloodborne-a i ove igre da “razvodni” formulu i da igra neće imati dušu kakvu je imao Dark Souls. Uprkos svemu u određenim momentima možete imati osećaj kao da igrate prvi Dark Souls ili čak Demon’s Souls što je veliki plus. I dalje postoji ta čarolija sa kojom vas ova igra efikasno uvuče u svoj divan i u isto vreme zastrašujuć svet. Zagonetke i predmeti za sakupljanje su vešto sakriveni i prosto vas prizivaju da detaljno pregledate svaki kutak. Naravno možete biti nagrađeni ili strahovito kažnjeni. Ovde se itekako može upotrebiti stara narodna poslovica: “Radoznalost je ubila mačku” i to igri daje pravu draž. Taman kada ste pomislili da ste na određenoj lokaciji pretražili sve…odjednom propadate kroz rupu u podu tokom borbe ili nalazite misteriozni ključ i eto nove lokacije koju možete istražiti. Putevi kojima možete doći do cilja su brojni. Ova igra je prepuna kontrasta, u jednoj sobi se borite sa 5 neprijatelja a onda u drugoj protiv agresivnog viteza koji čeka vašu jednu grešku i da sav trud bude uzaludan.
U prvom delu Dark Souls-a vreme starih Gospodara je prošlo i počelo je Doba Vatre. U drugom delu igre svet je zarobljen između svetlosti i tame u nemogućnosti da nastavi svoj bolan ciklus. Lord Gwyn je žrtvovao sebe da bi nastavio doba vatre i to se spominje u lore-u kao Prvi greh koji je započeo ciklus smene svetlosti i tame. Kraljevstva su se uzdizala i padala dok se ciklus neumorno nastavljao. Čim plamen počne da se gasi neka zalutala duša se pojavi i žrtvuje sebe da bi se ciklus nastavio. Legenda kaže da postoje Undead-ovi koji se mogu odupirati svetlosti i tami i koji će izabrati neki svoj put. Ovde je priča fokusirana na Lords of Cinder. Svet opet polako pada u tamu i stara loza gospodara nosilaca plamena tj. Lords of Cinder je čula zvuk zvona koji ih je prenuo iz vekovnog dremeža. Poremetivši balans svetlosti i tame svet započinje novi ciklus.
Lordovi Aldrich, The Abyss Watchers i Yhorm the Giant su oni koje morate vratiti na večni počinak. Samo u istini će Lordovi napustiti svoje prestole i Unkidled će započeti novo doba. Hladni pepeo uvek traži žar da bi imao snage da nastavi dalje. Za razliku od prethodnih delova gde ste bili Undead, lik koga sada vodite je Unkindled. Priča je kao i uvek obskurna i servira se igraču u malim segmentima ali sve se krije u detaljima. Svaki specifičan komad opreme, prsten ili specijalno oružje priča svoju priču i u kombinaciji sa dijalozima sa NPC-jevima se polako sklapa slika turobnosti sveta u kome se igra odvija. Srešćete i neke stare poznanike iz prvog dela kao što su vitez Siegward of Catarina, kovač Andre ili knight Solaire. Prisutni su i dalje Covenanti kojima možete pristupiti sa svojim prednostima i manama. Svaki od značajnijih likova koje budete sreli će imati quest za vas koji će vas voditi na neke nove lokacije i to nisu samo “fetch and carry” misije nego su skoro zasebne avanture koje će vas okupirati dugo vremena. Dobićete možda neki novi set oklopa ili neko oružje, emote ili mogućnost da tog NPC-a prizovete pre borbe sa nekim od “Boss”-eva. Kada spomenuh oklope,ova igra ima definitivno najbolje setove od svih igara u serijalu. Dizajneri su se baš potrudili i pored starih oklopa koje ste imali prilike da vidite u prva 2 dela (grafički su poboljšani sa izmenjenim animacijama) ima i novih koji drastično menjaju izgled vašeg lika. Ne možete više unapređivati oklope kao pre pa zato treba da ih imate što više u inventaru za različite namene. Ima čak i jedan oklop za koji verujem da će oduševiti fanove Bloodborne-a.
Igru počinjete na lokaciji koja se zove Cemetery of Ash koja služi i kao svojevrsna tuorial zona gde će vam biti objašnjena osnovna mehanika borbe i tu ćete pokupiti prve flaskove i sresti prve neprijatelje. Kada vidite upozorenje “pull back”,nemojte poslušati i izdržite borbu sa Crystal Lizardom jer vam on daje titanite shard koji je bitan za prvo unapređenje oružja. Naravno na kraju zone ćete imati priliku i da sretnete prvog tj. nultog “Boss”-a u igri-Iudexa Gundyra.
Možete izabrati jednu od 10 klasa koje su vam ponuđene:
Knight, Mercenary, Warrior, Herald, Thief, Assassin, Sorcerrer, Pyromancer, Cleric i Deprived. Pored svake klase imate opis koji stil borbe praktikuje i tako možete odlučiti šta vam najviše odgovara. Najbolja klasa za početnike je Knight jer mač sa kojim dolazi je dosta jak i oklop mu je dobar. Posle njega za malo iskusnije su Warrior i Mercenary. Herald je klasa koja počinje sa kopljem i štitom. Za razliku od prethodnih klasa ima jako dobar miracle spell koji će vam uštedeti Estus flask-ove. Thief jedini počinje sa ranged oružjem u vidu luka i strela ali strele su ograničene i brzo se potroše ako se koriste specijalni napadi. Assassin koristi specifičan mač koji ima veliki domet i slično funkcioniše kao koplje ali većina igrača će ga verujem zameniti u ranim fazama igre. Sorcerrer i Pyromancer su dosta dobre “all around” klase ali u početku su isto jako slabi i morate sa njima biti naročito pažljivi u početnim poglavljima. Cleric je specifičan jer ima specijalni napad koji ga leči i zato ima veću izdržljivost u borbama. To ga čini ranjivim ako se bori sa neprijateljima koji imaju brže napade od njegovih. Naravno za hard-core igrače imamo Deprived klasu koja je posebna priča. Neki bi rekli glavobolja u najavi jer se igra počinje sa veoma slabim drvenim štitom i toljagom. Realno ste goli bez ikakve zaštite osim možda tkanine preko međunožja. Ko pređe igru sa tom klasom čekaće ga posebna nagrada.
Kako igra bude napredovala i kako budete skupljali saveznike moći ćete od njih da naučite nove veštine kao što su pyromancy,soul arrow i još dosta drugih. Vaš savršen “build” vam je uvek na dohvat ruke. Iskren savet za nove igrače je da detaljno istražuju lokacije i skupljaju saveznike jer će vam biti neprocenjivi u kasnijim poglavljima igre. Često su sakriveni na otvorenom i nećete ih možda odmah primetiti ali približite se svakom NPC-ju i obavite razgovor sa njim.Humanity sistem koji je bio prisutan u prethodnim naslovima je zamenjen sa Ember-ima koje možete slomiti i povećati svoj health bar. Time isto prizivate prijatelja za co-op ali i otvarate vrata za moguće invade-ove od strane drugih igrača i to igru čini mnogo dinamičnijom. Možda će to veterane nervirati ali će time pvp zajednica biti mnogo življa nego u prethodnim izdanjima. Estus flask je i dalje tu i nadograđuje se kod kovača Andrea ako imate Estus Shard-ove. Svaki bonfire se isto može unaprediti sa Undead Bone Shard-ovima što omogućava da Estus i Ashen Estus Flask-ovi bolje leče tj. dodaju više FP-a (focus points-a)
Dizajn i mehanika
Gledano u celini ova igra je unapređeni “koktel” svih ostalih igara koje su došle iz From Software-ove kuhinje. Najvažnija stvar je da je borba mešavina stilova koji su korišćeni u Dark Souls-u i u Bloodborne-u. Dobri refleksi i konstantan oprez su obavezni. Oružja su raznovrsna i do nekih se dolazi lakše a do nekih teže. Postoje 3 jaka oružja koja se dobijaju relativno rano tako da novi igrači će imati manje glavobolje prilikom borbe sa neprijateljima. U pitanju su: Uchigatana, Irithyill Straight Sword i Deep Axe. Neprijatelj tj Mimic posle koga dobijate Deep Axe je možda jedini “difficulty spike”. Parry i Riposte su i dalje tu zajedno sa Backstab-om i malo lakše se izvode. Ako želite tokom borbe da poskočite nazad da biste izašli iz dometa oružja često ćete ipak biti pogođeni ako nemate savršene reflekse. Tu dolazimo i do novine u mehanici borbe koja se zove “Fighting Arts”. Svaka klasa hladnog oružja sa sobom donosi i drugačiji “fighting art”,tako da lako možete videti koji vam stil odgovara i voditi svog heroja do pobede. Sistem nadogradnje oružja je izmenjen i sada pored toga što ih možete nadograđivati sa titanite-om takođe možete i da ih specijalizujete sa određenim draguljima ili da podižete određene statistike tokom levelovanja da bi ona bila efikasnija. Štitovi su isto pretrpeli određene pozitivne promene ali to ću ostaviti kao iznenađenje za igrače.
Dual wield igrači će se najviše obradovati jer su animacije lika koji vodite mnogo brže i borba sa takvim likovima vam daje osećaj visokog rizika ali i nagrade. Nailazićete na veliku količinu dodatne opreme u vidu prstenja koje će vam poboljšavati određene statistike a najkorisniji u prvim poglavljima je Covetous Silver Serpent Ring koji vam donosi veći broj duša prilikom slanja neprijatelja u večna lovišta. Dobra kombinacija prstenja nekada predstavlja razliku između života i smrti u ovoj igri. Najveću promenu su pretrpeli tzv. “Caster”-i ili heroji koji koriste magije. Dosta su magije slabe u početku u odnosu na prethodne igre. Zbog agresivnosti neprijatelja i sporosti bacanja magija vaša prednost zbog daljine se topi. Dok bacite sledeću magiju neprijatelj je već kod vas i izgubili ste značajnu količinu HP-a. Očigledno je da su u ovom delu odlučili da bace akcenat na to da magije ne budu toliko ofanzivne koliko da budu samo podrška igraču tokom borbe. Po statistici najbolji su dexterity build-ovi ili Strength buildovi ali to nek čitaoci ovog teksta odluče šta im najviše odgovara.
Neprijatelji su veoma dobro dizajnirani, brzi, agresivni i lako vas mogu savladati. Dizajneri su se držali stila koji je uveden u Bloodborne-u na najbolji mogući način. Da napomenem-nisu iskopirani ali su na elegantan način izmenjeni tj ulepšani da budu jedinstvene kreacije. Kada prođete na kraju kroz sve nedaće stižete do borbe sa “Boss”-om. Može biti samo jedan ali i više njih. Svaki od njih ima poseban način na koji možete da ga savladate i posle brojnih pokušaja i pogrešaka izvojevaćete pobedu i sa osmehom nastaviti dalje.
Težina igre u odnosu na prethodne naslove je mnogo bolje skalirana i to se odmah primećuje. Neprijatelji postepeno imaju sve veću težinu i postaju sve efikasniji u okončavanju vašeg života, što čini iskustvo mnogo fluidnijim. Naravno uvek ćete naleteti na skrivene NPC-jeve koji su veoma teški i ako uspete da ih savladate nagrada je ogromna. Nisu zaboravljeni ni stari poznanici tj Fantomi protiv kojih ćete se boriti u okviru nekih quest-ova ili su tu samo da vam dodatno zagorčaju život.
Kretanje kroz lokacije je isto kao u Dark Souls 2 tj. iz Firelink Shrine-a se teleportujete po svetu. Nekim igračima će to možda zasmetati ali s obzirom koliko su lokacije velike možda je i bolje rešenje (lično mišljenje autora). Okruženja variraju od zidina zamka preko Undead Settlementa do katakombi, tamnica, katedrala, litica ili močvara. Vrlo su raznovrsne lokacije i svaka je osveženje u odnosu na prethodnu. Definitivno bi prisustvo Dungeon-a kao što su bili Chalice Dungeon-i doprinelo širini igre ali i ovako je dovoljno bogata sadržajem.
Grafika i zvuk
Grafički endžin Dark Souls III je odlično optimizovan i nivo detalja je prosto zapanjujuć na određenim mestima. Ima propusta u vidu zamućenijih tekstura ali to ću pripisati ograničenjima hardvera na drugim platformama gde je igra izdata. Nije potrebna jaka mašina da bi se igralo na High podešavanjima ali su 2Gb video ram-a neophodni. Prisutan je pop-in povremeno kada se renderuje veći deo pejsaža ili kada u punom trku ulazite na neku lokaciju. Igra ne pada ispod 60 FPS čak i kada je prisutna velika količina neprijatelja na ekranu i kada se igra u Full HD rezoluciji. Nisam imao priliku da igru igram u 4K ali verujem da je praznik za oči. Jedina razlika između PC verzije i verzija za konzole je u tome što su verzije za konzole zaključane na konstantih 30 FPS.
Nažalost verzija za Xbox One ima padove frame rate-a u nekim momentima. Tokom ovog review-a nisam naleteo na neke bug-ove koji bi remetili igru i svi bug-ovi koji su bili na release-u su jako brzo zakrpljeni. Zvuk je kao i uvek odličan i možete čuti svako moguće šuškanje što vam može spasiti život. Zveckanje oklopa ili grebanje ogromnog mača koji neprijatelj vuče po zemlji ili urlikanje zmaja unose određenu dozu jeze i iščekivanja koje retko koja igra može da dočara. Muzika je isto odlična i raznovrsna i u borbama sa “Boss”-evima unosi dodatnu dinamiku koja sve podiže na skroz novi nivo. Kompozitor Yuka Kitamura je kao i uvek isporučio odličan soundtrack.
Multiplayer
Posebnu draž ove igre čini i njena online komponenta. Formula suštinski nije promenjena i možete ostavljati poruke za druge igrače i kao što sam naveo pre možete prizivati prijatelje da biste zajedno igrali ili možete da ulazite u svetove drugih igrača i da ih lovite. Ko voli da invade-uje druge igrače neće moći ništa bez Red Eye Orb-a ali do njega se ne dolazi lako i moraćete u “early game”-u da se pomučite. Kada je PvP u pitanju pokazao se jako bitnim equip load i ako želite kotrljanjem da izbegnete napade, sama brzina kotrljanja će zavisti od opterećenja opremom ali brzina trčanja neće. Fighting Art potezi se mogu parirati ali ne mogu da se pariraju teški napadi sa dvoručnim oružjima. Štitovi su jako korisni i morate znati kada i koji štit može da parira koje kombinacije udaraca od strane neprijateljskog igrača. Skoro svaki light i medium štit mogu parirati treći udarac od strane igrača koji koriste jako brza oružja. Backstab mehanika je pretrpela promene u PvP-u. Ne možete sada tako lako da je izvedete nego je najbolje ako protivnik krene u pariranje da to izbegnete i tada uspeh je zagarantovan. Možete probiti gard protivnika ako ima dovoljno malo stamine uz pomoć šutiranja i uspešno izvesti riposte. Sweet spot-ovi kod oružja su i dalje prisutni tako da je pametno dobro proceniti udaljenost od protivničkog igrača i izvesti napad jer ne nanose svi delovi oružja kojim udarite isti nivo štete. Animacije protivničkih Spell Caster igrača koji invade-uju se ne mogu više prekinuti osim u nekim slučajevima. PvP je definitivno bolje balansiran i igrači će morati mnogo više da se oslone na svoju veštinu i tajming nego pre.
Teško je oprostiti se od ove igre kada je pređete i uvek ćete želeti još. Postoji više krajeva u zavisnosti kako ste išli kroz priču i preporučujem da se se postepeno igra jer možete mnogo toga propustiti a to bi bila velika šteta. Za posebno hrabre kao i uvek postoji Game plus mod sa još težim neprijateljima i većim izazovima. Za sada su najavljena 2 DLC-a i videćemo šta nam From Software sprema u budućnosti ali do jeseni ove godine ćemo morati da se strpimo. Iako ova igra nije donela mnogo novina ipak je pokazala da još ima kečeva u rukavu i da stara formula koja je unapređena može još mnogo toga da ponudi. Oseća se blago zasićenje franšizom ali siguran sam da će mađioničari iz From Software-a nastaviti da unapređuju formulu i da ovaj žanr čine još boljim i kvalitetnijim.
Šuška se da će se ljudi iz From Software-a, kada izbace sve DLC-ove za ovu igru, oprostiti na neko vreme od svojih vernih fanova i da će preći na druge projekte. Ovo je definitivno igra kojom će se oprostiti na pravi način, ako do toga dođe. Do tada uživajte u ovom naslovu i spremite se da budete testirani bezbroj puta i da uživate u svakoj pobedi koliko god ona mala bila.
No Comment