Nemoguće je ne pohvaliti manje developerske ekipe i izdavačke kuće kada žele da izađu na tržište sa materijalom koji malo odskače od standardne ponude. Nešto što neće biti reskinovani FPS, nešto što neće imati Assassin’s u prefiksu i što neće biti naslov prenatrpan sadržajem od koga mogu dobiti šlog pri samoj pomisli na mapu. Realno niko ko drži do sebe ne želi da uplovi u igru koja posle dva sata izaziva senzornu deprivaciju i osećate se kao da ste trčali isti broj kilometara kao vaš lik i shvatite da ništa niste postigli. Svestan sam da se klima po tom pitanju neće promeniti duže vreme ali i dalje naglašavam da uplovljavanje u nemirne vode „eksperimentisanja“ u industriji koja igra na sigurno je smeo pokušaj koji treba konstantno ohrabrivati. Pretpostavljam da je moj stav i pticama na grani do sada već poznat. Ja sam uvek bio za izlazak iz zone komfora i mislim da su programeri iz studija Deep Silver Fishlabs odradili dosta dobar posao za koji je bila potrebna sva moguća hrabrost. U eri kada su space shooteri i space opera igre generalno smatrani fosilima i izumrlim žanrovima – dobili smo Chorus koji je uspeo da vrati osmeh na lice old school igračima i fanovima ostvarenja poput Freespace-a ili Everspace-a 2.

U kratkim crtama Chorus je svemirska pucačka igra koja nam dolazi iz internog developerskog tima izdavača Deep Silver koji je sigurno poznat na ovim prostorima zahvaljujući Metro i Saints Row igrama. U pitanju je naslov koji pripada mid-budget igrama koje su generalno predodređene da budu okarakterisane kao preskupe u odnosu na sadržaj koji nude. Kao ceo paket definitivno ova igra vredi sve pare koje uložite u nju jer kampanja od približno 13 sati pod uslovom da strogo pratite priču je dosta dobra i vodi glavnu junakinju na put prosvetljenja i iskupljena posle svih zločina koje je počinila i postala poznata kao Glasnik Smrti širom većeg dela galaksije. S obzirom da je bila strogo usmeren sluga verske sekte koja se dala u krstaški pohod, pokazala je snagu da može da se otrgne od zlog uticaja i da vrati svu nepravdu nazad Proroku koji je preuzeo ulogu vrhovnog zla koje čovečanstvo vodi u propast.

Naprosto sa ovom igrom ne smete imati velika očekivanja kao što ni ja nisam imao ali je u pitanju maleni skriveni dragulj „ako je tako možemo nazvati“ koji je pokazao da svemirske opere itekako još puno toga mogu da ponude. Fenomenalne bitke u dobro modelovanom svemiru prepunom boja i eksplozija, solidna naracija i glasovna gluma dosta doprinose atmosferi. Naracija je ambiciozna i deluje da postoji još puno toga da se ispriča što verujem da su developeri svesno sklonili u stranu pod uslovom da ovaj naslov dobro prođe na tržištu. Ispunjena religijom, misticizmom i emotivnom katarzom, kampanja ima uspone i padove koji su vredi pamćenja. Glavni lik – Nara na početku kampanje pruža solidnu ekspoziciju o tome kako je počinila masovno ubistvo koje je od nje napravilo emotivnu olupinu i odlučila je da se odrekne svih moći i da pomaže kolonistima da se nasele u najdaljim obručima poznate galaksije. Kroz celu kampanju Nara će vršiti konstantnu retrospekciju što povremeno ume da bude opterećujuće ali ako imate slušalice i volite takve unutrašnje monologe – ovo je pravo ostvarenje. Pod uslovom da možete da budete fokusirani na njene misli tokom haosa koji nastaje tokom tuče koja napreže svaku ćeliju vašeg optičkog korteksa. Kroz kampanju, Naru prati njen stari svemirski brod koji je samostalno biće pod imenom Forsaken i koji ima određena osećanja prema glavnoj junakinji i glavnim antagonistima. Često se u glasu Forse može osetiti ogorčenost i gađenje prema svemu što je veoma interesantan pristup razvitku lika i forsira igrača da se detaljnije upusti u priču.

Mnogima se može učiniti da je kampanja slaba i da služi kao placeholder ali potrebno je biti strpljiv jer se i ovde javlja sindrom spore početne ekspozicije i skrivanja radnje dok se u jednom momentu sve ne otvori kao knjiga. Zbog toga veliki broj igrača bi mogao napustiti igru još u samom početku ali na osnovu iskustva samo mogu dati jedan savet: „Izdržite prvih pola sata“. Kada prevaziđete Narino samosažaljenje i određene krindž momente, dočekaće vas prelep svemir sa odlično renderovanim nebeskim telima koji prosto oduzimaju dah, naročito na next gen konzolama gde se sve renderuje u visokoj rezoluciji nažalost bez ray-tracinga koji će biti dodat u budućem patch-u. Definitivno će uživati i igrači na PC-ju sa srednje jakim mašinama jer je Chorus dosta dobro optimizovana igra.

Gejmplej je prosto rečeno fenomenalan za svakoga ko voli space shootere. Prolazak kroz polja asteroida, proletanje pored svemirskih stanica i većih nebeskih tela prosto oduzima dah. Vizuelno Chorus prosto briše pod sa nekim drugim naslovima iz ovog žanra što nisam očekivao i što me je prijatno iznenadilo. Zbog samog haosa i neprijatelja koji bukvalno dolaze sa svih strana, uvedena je jedna novina u kontroli koju bi jednostavno mogli nazvati „Strafe-ovanjem“. U prevodu, sve što ste mrzeli kod space shootera je sada obrisano i kretanje broda je toliko dobro da se ni u jednom momentu ne osećate hendikepirano u odnosu na protivnike. Očigledan primer koliko je ovo korisno su dogfightovi gde u brobi jedan na jedan možete propustiti protivnika, strafe-ovati momentalno u njegov rep jer se zadržava momentum i skinuti ga pre nego baci pogled na sledeće sazvežđe.

Celokupna mehanika deluje veoma fluidno i prirodno i navići ćete se bez problema sa osmehom na licu. Pored novina u space combat mehanici, Nara vremenom vraća svoja sećanja tj specijalne sposobnosti kojih se odrekla na početku kampanje. Te sposobnosti ili „Rites“ vam daju mogućnosti poput teleportovanja iza veoma brzih protivnika ili da se Forsa pretvori u projektil čiste energije i bukvalno raznese protivnički brod u komade. Veoma dinamično i bazirano na pravovremenim odlukama. Svaki Rite ćete moći da pokupite odlaskom u hramove u kojima postoje logičke zagonetke koje se generalno mogu lako rešiti ako ste iole vešti sa kontrolama. Dizajn zvuka je isto dobar i ako imate slušalice sa kvalitetnijom 3d surround emulacijom možete veoma lako na osnovu zvuka odrediti položaj protivničke letelice.

Chorus (2021)
  • 8.5/10
    EmuGlx Score - 8.5/10
8.5/10

Finalni utisci

Iako priča ima potencijala, kompromisi su morali da se naprave i Chorus je spakovan na način da podseća na neko high B ili low A tier ostvarenje. Iako se ne može staviti među igre godine, pruža nam uvid da postoje drugačije i osvežavajuće ideje i nadam se da će se ovaj naslov dobro prodati da bi se napravio drugi deo sa većim budžetom koji bi mogao da pokaže pravi kvalitet i sposobnosti ovog programerskog tima.