Mnogi RPG naslovi koji nam dolaze daleko sa istoka, najčešće iz Japana, imaju tu ružnu naviku da prenose seksizam iz anime/manga filmova i serija u tim igrama. Dobrim delom je to odrađeno često, bez ikakvog povoda ili povezanosti sa pričom. Glavne heroine su jednostavno, eto takve. Većina takvih igara jednostavno ne uspeva da zaintrigira igrače na drugi način, nego preko golišavih tinejdž devojčica privuku publiku a onda to jedva opravdaju nekim komplikovanom ili uvrnutom gameplay mehanikom i još čudnijom pričom. Retko koja od tih igara se oslanja na čist RPG sistem, kvalitet koji jedna takva igra treba da poseduje. Ne kažemo da ne postoje, ali malo japanskih fetiš igara je evoluiralo do tog stepena gameplay mehanike.
Atelier franšiza je jedna od takvih igara. Naslovi koji ne pokušavaju da vas osvoje svojim perverznim artom i dizajnerskim odabirom glavnih “devojčica”, već mehanikom na koju treba da se ugledaju ostale JRPG igre. Kombinovanje RPG elementima, progresijom vašeg lika, menadžerisanjem svih mogućih stvari koje pronalazite u igri, istraživanje, zanimljiva borba i ono što je najvažnije, uživanje u predivnom, preslatkom Atelier svetu. Poslednji naslov pod nazivom Atelier Sophie Alchemist of the Mysterious Book je sedamnaesta igra u franšizi, ujedno možda i jedna od najboljih.
Vi ste u ulozi mlade alhemičarke Sophie Neuenmuller koja živi u Kirchen Bell gradu gde je nasledila atelje od svoje bake. Sophie nije tako dobar alhemičar, ali se trudi iz petnih žila da postane koristan član svoje zajednice ali na žalost, malo talenata je nasledila od svoje bake. Dok se bori sa sastojcima i kako da napravi prvi pravi lek, koji neko može upotrebiti, primećuje bakinu knjigu sa receptima. U trenutku frustracije, knjiga počinje da joj odgovara i ona shvata da to nije samo knjiga, već praktično osoba sa imenom Plachta. Knjiga je nekada bila puna tajnih i korisnih recepta, ali je vremenom izgubila pamćenje, strane su se izbrisale i koliko god želela, ne može biti toliko od pomoći za mladu Sophie. Ali kako Sophie pronalazi nove recepte i upisuje ih u staru Plachtu, njoj se vraća pamćenje i postaje sve korisnija za svoju novu vlasnicu.
Na početku to je vaša glavna misija, povratiti Plachtino pamćenje, postati što bolji alhemičar i praviti nešto fantastično za sve druge likove koje srećete u igri. Na veliko razočarenje svih koji su očekivali nadolazeću apokalipsu ili grupu zlikovaca koji gledaju kako da ponovo osvoje svet, će se malo razočarati. Napredak u igri je kao i priča, spor, slatkast i zanimljiv, nešto u šta bi uživali u drugim seansama kada treba da se odmorite od prolivanja krvi u DOOM-u ili sličnim igrama. Iako na početku sve zvuči tako jednostavno, u neku ruku avanturističko, poslednji Atelier naslov je i više nego izazovan za apsolutno sve igrače koji žele da se upuste u avanturu.
Igranjem Atelier naslova nećete postati alhemičar, ali ukoliko niste upoznati sa celokupnom tematikom, Sophie vam može približiti ovaj divni svet alhemije i magije, ali joj je potrebna poprilična pomoć. Alhemija u osnovi nije magija, stvaranje ni od čega, ili čini kojima stvari nestaju. Kako bi napravili nešto, morate pronaći sastojke, da bi to uradili, morate istraživati. Tada počinje vaša divna avantura sa mladom Sophie, sakupljanje sastojaka za svoji sledeći recept ili makar ono šta je malena alhemičarka naumila da napravi.
Na početku igre su vam objašnjene samo osnovne stvari, kako napraviti svoj prvi lek, i kako funkcionišu satojci koji pronalazite kasnije. Svaki od njih ima svoj nivo korisnosti, gustine, način kombinovanja sa ostalim elementima kao i naravno količinu koliko vam je potrebno za neki recept i koliko imate. Mali problem je to što u toku igre postoji premalo pomoći oko samog sistema alhemije i kombinovanja. Ukoliko nikada ranije niste igrali Atelier igre, Google će vam postati dobar prijatelj. Sophie ne uči recepte iz knjiga koje nailaze usput, niti može da ih kupuje. Najčešće ih dobija nakon uspešnog poražavanja neprijatelja ili sa posebnih mesta u svetu. Svaki recept upisuje u Palchtu i kasnije vam je koliko toliko lakše da rekreirate ono šta ste privi put napravili. Ukoliko ipak želite da sve saznate sami, možda ćete malo više vremena provesti u Sophieinom svetu. Čak i kada nađete sve potrebne sastojke za svoj zadatak, nije sve u tome da strpate na jedno mesto i kliknete dugme i sve će se samo stvoriti. Sintezija svih sastojaka se radi malom slagalicom, gde morate obratiti pažnju šta ide sa čim i kako šta funkcioniše. Pošto se praktično sve vrti oko alhemije, ovaj deo igre je praktično i najbitniji u svemu, i u njemu ćete provoditi najveći deo vremena.
Segment igre koji je u ovom delu promenjen u odnosu na ranije naslove je vreme. Određene radnje i ljudi u njima rade samo pet dana u nedelji, vikend je dan odmora tako da tada ne možete tako lako dobiti određenu pomoć. Čak i Sophie ne drži svoj atelje nonstop otvorenim. Sastojci koja Sophie nalazi se mogu naći noću ili danju. Noć je rizičnija za istraživanje ali vas može nagraditi lepim stvarima, neprijatelji su jači i češće se susrećete sa njima. Danju je istraživanje bezbednije, ali igra vas ne nagrađuje kao kada je mrak. Pored toga, svi funkcionišu kao da je stvaran svet. Iako postoji podela vremena, nemate vremensko ograničenje za koje morate da pređete igru, nalik na prethodne igre u Atelier serijalu i neke Zelda naslove na primer.
Posle svega napisanog, neko će pomisliti da se u igri bezpomučno sakupljaju sastojci i uči alhemija, ali nije tako. Kao što smo napomenuli, na putu do sastojaka koji su vam potrebni ima pregršt neprijatelja, a neki se nalaze u dungeons-ima koje je potrebno očistiti pre nego što možete biti nagrađeni. Tu dolazimo do sistema borbe koji najviše liči na nešto starije JRPG naslove. U prethodnim Atelier nastavcima glavni karakter je uvek bio u fokusu, sada je to malo promenjeno. Sophie skoro uvek oko sebe ima prijatelje ili druge ljude koji joj žele pomoći. Grupa od maksimalno četiri člana je bitna u svakoj borbi. Iako potezna, ne znači da neko iz vašeg društva može nadoknaditi greške koje napravite sa nekim likom. Borba je poprilično surova, i nekada ukoliko napravite manju grešku, odigrate pogrešan potez nekim karakterom, vas može dovesti do ponovnog učitavanja poslednje sačuvane pozicije.
Do sada, Atelier igre su nekako bolovale od loših performansi i mnogo bagova. Nekada se dešavalo da igra naprsno prestane da radi, pukne i izgubite sve šta ste napravili do tada. Isto tako, frejmrejt nije bio najsvetlija tačka. Situacije koje su udaljavale igrače od ove fantastične franšize. Atelier Sophie je prva stabilna igara u serijalu. Od početka do kraja nije nam se desio ni jedan problem, a naš PS4 je lako sažvakao cartoonish grafiku u 60 frejmova po sekundi. Iako jednostavna, grafika je itekako prijatna, kao i apsolutno svaki odlično dizajniran karakter u igri.
Atelier Sophie nije nalik ni jednoj drugoj igri. Ovo je naslov koji od vas zahteva mnogo strpljenja i dosta slobodnog vremena. Ukoliko ste novi u franšizi odvojite JOŠ više vremena. To ne mora obavezno da bude loša strana neke igre. U Atelier Sophie nekako sve ide svojim tokom. Imate osećaj da divan Sophie-in svet nekako može da funkcioniše i bez vas. Vi ste tu, jednostavno kao još jedan stanovnik, a zadatak vam je da uživate. Tako treba i da priđete ovoj igri, sa uživanjem. Divni likovi koji srećete, opuštene sporedne misije, svaka priča koja prati likove koji su bitniji za Sophie je odlično ispričana. Nekako je sve lepo ukompovano ovoga puta i to Atelier Sophie čini možda i najkompletnijom igrom u Atelier serrijalu do sada.
No Comment