Nekada je bolje ostaviti igre njihovoj staroj slavi… Fromsoft. Famozni developer teških ili što bi rekli mazohisti “izazovnih” igara je postao svetu poznat po Dark Souls / Demons Souls i Elden Ring serijalima. Kada bi bilo ko spomenuo da navedeni studio ima još igara pored gore navedenih, instant bi se pravile kisele i zbunjene face “pravih” fanova koji bi vas gledali u neverici da postoji još nešto iz njihove kuhinje.

Pored legendarne horor igre koja nije doživela svoju pravu popularnost (Kuon) prva igra koja je stavila Fromsoft na listu developera zanimljivih igara je bio Armored Core. Prvi deo ove specifične franšize je ugledao svetlost dana davne 1997 godine, i od tada su jako sebično ukrali srca ljubitelja Mecha sveta. Specifičnost Armored Core franšize je u takozvanom “fine tuning” izazovu vašeg ogromnog robota poznatijeg kao Armored Core.

Dešavalo se da ljudi ponekad više vremena provode u meniju dok prave svoju idealnu kombinaciju AC (skraćeno Armored Core) za nove misije i protivnike nego što su igrali misije. Upravo taj customize princip je uvek bio jako popularan u Mecha fan svetu i srećom nije izbačen ni ovaj put. Glavno pitanje je, da li se posle svih igara koje su izdali, Fromsoft držao starog recepta za Armored Core ili su morali da ga upropaste sa “proverenim soulslike” stilom koji niko zapravo ne traži u ovoj franšizi? Nažalost, odgovor je poprilično razočaravajuć. Armored Core VI Fires of Rubicon prati priču 621, četvrtu generaciju modifikovanog čoveka koji upravlja sa Armored Core mašinama, specijalizovanim ogromnim robotima koji služe kao glavna vatrena moć ogromnih mega korporacija u dalekoj budućnosti gde je putovanje kroz svemir uveliko standardizovano. Vaš karakter radi kao nezavisni ugovarač poslova tj “najamnik” za mega korporacije, kao i za one koji imaju para da vas unajme za svoje prljave poslove.

Priča u igri u kojoj je prioritet sklopiti zabavnog robota i eliminisati protivnika nije baš nešto kreativna, stoga nema potrebe da se preterano osvrćemo na nju. Kada pokrenete igru i preuzmete kontrolu nad AC, primetićete da je kretanje mnogo brže i fluidnije nego u prethodnim delovima, što nas je odmah blago zaplašilo da ćemo dobiti neki soulslike ili Sekiro klona sa robotima. Tutorial je jako čudno uradjen i izostavljene su mnoge bitne funkcije kao što je komanda za reload koju ćete tek naučiti nakon tutorial misije što je nesvakidašnja odluka. Tutorial misija vas polako uvlači u mehanike igre do trenutka borbe sa bossom, kada nailazite na prvi ozbiljan zid i difficulty spike koji više nećemo ni reći da je “tipični Fromsoft” i sumnjamo da je ova veštačka težina samo produkt jedne zbrzane igre da bi se kupilo vreme provedeno u njoj time što ćete gledati aktivno u Game Over ekran.

Ogromni helikopter koji ima arsenal svemirskog broda klase razarača zvezda, protiv vašeg početničkog robotića kome je stalno nešto na reload ili cooldown pošto vam igra nije baš najbolje objasnila sve. Poredjenja radi, krenuli ste da osvajate tvrdjavu a dali su vam polomljenu čačkalicu kao oružje i potapšali po ledjima. Vaše rakete idu brzinom prosečnog batice koji se u špicu u subotu vraća sa Ade jer nema para da ode na more, nemaju baš najadekvatniju putanju pa i ako prodju blizu zida eksplodirace jer što da ne, nije kao da ste želeli da savladate vašeg protivnika. Helikopterove rakete idu brzinom poslednjeg dnevnog GSP uz preskakanje stanica kao da se vozaču javio profil Milunka Nokti i napisala “čekam te požuri”. Takodje njihove rakete imaju superinteligenciju i satelitsku navigaciju tako da mogu da zaobidju zid, odrade veleslalom na Alpima i otmu zlatnu medalju random Švajcarcu pa se na kraju zabiju u vas i skinu vam AP (Armor Points ili health samo u Mech svetu). U slučaju da Fromsoft ne nerfuje ovaj haos, može ih očekivati armija refunds zbog nerealne težine nakon nešto manje od 15 minuta igranja. Nakon što se naviknete na jako loš difficulty spike ove igre, nastavljate igru sa normalnim ne toliko teškim misijama.

Obavezno morate odraditi trening misije jer je izgleda neko iz Fromsoft rekao “Jao da pa mi ovde imamo tonu mehanika koje nismo objasnili u početku igre, ajde da nadoknadimo to i stavimo ih kasnije u igru kao opcioni trening tako da ako neko ne klikne i vidi moraće da se muči ili da traži odgovore po Internetu.”

Jedan od najvećih problema ove igre je kamera i lock on sistem. Lock on se gubi posle pola nano sekunde, a kameru možete slobodno okretati iako je “zaključana” na protivnika i opet ćete izgubiti gde je isti. Osnovna mehanika koja je prekopotrebna je toliko očajno odradjena da postoji velika šansa da je Fromsoft ovo sve namerno uradio kako bi video koliko fanovi mogu da trpe lošeg samo zato što igra ima njihovo ime kao pozadinu. Nakon par misija opet nailazite na bossa chaptera, preciznije novi difficulty wall koji od vas zahteva da naučite paterne i predupredite protivnika ne dozvolivši mu da se raspuca ili zauzme bolje pocizije od vas. Jedini način je agresivno napadanje bez prilike da taktizirate ili dajete protivniku prostora da reaguje. Kill or be killed at its finest što bi rekli.

Još jedan problem za ljubitelje Souls igara je što su dugme za trčanje i dugme za evade totalno različiti, tako da je Fromsoft sam sebi napravio problem i smanjio broj raspoloživih komandi zbog čega vi ispaštate. I da, reload je Trougao i oružje koje koristite (npr R2) da bih vas spasao muke i užasnih odluka u dizajnu ove igre. Misije će varirati ali će većinski izbor misija biti eliminiši tu i tu metu ponekad uz vremensko ograničenje.

Pored regularnih misija imate i Arenu koja vam služi da se borite sa AI protivnicima iz sveta AC i time otključavate čipove za upgrade vašeg robota (povećan damage sa odredjenim oružjem, smanjivanje impakta protivnikovih oružja itd) a kasnije se ubacuje i Nest (PVP 1na1 ili 3na3) protiv pravih neprijatelja, ali igra je krcata veteranima Armored Core serijala koji će vas pregaziti uz najcheezy taktike koje postoje.

Prelazimo na zabavan deo ove igre a to je sklapanje robota. Završavanjem misija dobijate kredite sa kojima kupujete komponente. Levo i desno ručno oružje, oružja za ramena (rocket launcher ili štit i slično) kao i svaki deo vašeg robota. Glava, trup, ruke noge booster, generator koji vam pruža energiju da sve koristite, čipovi koji vam boostuju close ili long range combat, čeka vas stvarno pregršt izbora da napravite svoju idealnu mašinu koja će savladjivati protivnike. Vremenom kako napreduje igra, odredjeni itemi će se otključavati i povećavati vam već ogroman izbor opreme za vašeg AC. Slatke muke finog štelovanja AC će vas držati poprilično dugo zakovanim za ekran. Jedna jako čudna odluka Fromsofta je da oružja koja su u rukama morate ODVOJENO kupovati za levu i desnu ruku i nikako vam igra neće dozvoliti da prebacujete ista što je izuzetno nepraktičan potez. Još jedna mehanika na koju se morate navići je revizirana stagger skala (ili Overheat u starijim AC igrama) koja previše vuče na Sekiro.

Beskonačno trčanje i nepostojanje fall damage kao i “adekvatan trenutak za parry napada ako koristite štit” su sve pošasti Sekira zbog čega će dobar deo igrača izraziti negodovanje obzirom da je Fromsoft rekao da igra neće biti previše kao Souls igre, a dobili su mutaciju koja nema svoj pravi identitet. U igri koja treba da se ponosi opcijama za pravljenje unikatnog robota, dizajn nivoa i protivinika je često neadekvatan, da ste primorani da sve menjate jer samo jedan setup vam garantuje pobedu u tom trenutku.

 

Primer je ako volite sporije AC sa ozbiljno moćnim arsenalom, nećete moći da završite misiju u kojoj je prioritet da lebdite na sve strane sa platforme na platformu da bi došli do cilja jer teški AC nemaju mnogo moći za duge manevarske poteze. Takodje generalno gledano spori AC nemaju mesta u ovoj igri jer ne mogu da nadjačaju neke od bosova sa čistom silom već kao i u svakoj sličnoj soulslike igri, jedina opcija vam je mega laki glass cannon koji izbegava svaki udarac.

Drugi primer je da će vaš AC biti idealan da prodjete čitav nivo, da bi onda naišli na glavnog bossa koji vam je tačno sve suprotno od vas, tako da opet morate da menjate sve, sklapate AC tako da ima oružje koje može da savlada glavnu prepreku. Naravno niko vam u igri neće takve stvari reći već navedeno morate da otkrijete sami i bacite dragoceno vreme na restart i nove kalkulacije po vašem robotu. Da ne spominjemo da ako niste vidoviti i niste kupili BAŠ oružje na koje je protivnik slab, vi morate da napustite misiju, odete u shop i kupite baš to oružje koje će vam dati šansu da savladate bespotrebno komplikovane bossove.

Armored Core je oduvek bio trial and error igra ali je uz adekvatan balansiran build ranije bilo moguće da se nekako provučete kroz razne nivoe i obrišete znoj sa lica jer ste jedva uspeli da se završite misiju. U ovom delu to će biti jedva moguće što je pomalo razočaravajuće. Obzirom na planetarni uspeh Elden Ringa koji je bio izuzetno zadovoljstvo igrati, Armored Core VI će biti preterano kisela jabuka koja je toliko tiho provučena, da ćete shvatiti razloge kada upalite istu i krenete u akciju. Veliki roboti, još veća oružja i pregršt opcija za modifikacije su stvari koje možemo sa velikom slašću preporučiti u ovoj igri, ali svi ostali problemi na koje nailazimo vuku drugu stranu vage na nivo nezadovoljstva koje će odbiti dobar deo igrača. Stoga ako ste fan ove franšize, ništa vas neće sprečiti da uskočite u svoj AC i borite se za spas planete Rubicon. U slučaju da ste nov igrač ove franšize i ne volite baš “izazove” koje Fromsoft ima, nikako ne možemo reći da ćete imati prijatno iznenadjenje.

Armored Core VI: Fires of Rubicon (PlayStation 5)
  • 7/10
    EmuGlx Score: - 7/10
7/10

Finalni utisci:

PROS:
– Tona opcija za modifikaciju
– Roboti i eksplozije na sve strane
– Čari fine tuning-a

CONS:
– Nelogični difficulty spikes čak i za Fromsoft
– Usovljavanje da koristite specifični build u nekim situacijama
– Užasan target lock-on