U neku ruku, industrijom video igara i dalje odjekuje vest da je japanska video igra Demon’s Souls uspela da krajem 2009. postane igra godine sajta Gamespot, time uspevši da nadmaši širok spektar visokobudžetnih naslova kao što su Batman: Arkham Asylum, Uncharted 2: Among Thieves, Call of Duty: Modern Warfare 2, Dragon Age: Origins, Killzone 2, Assassins  Creed II i mnoge druge. Ova nagrada je uspela da instantno baci svetlo na ovaj malo igrani naslov i njegove unikatne gameplay sisteme koji su je učinili totalno različitim od bilo čega drugog prisutnom na tržištu, što je omogućilo njenim developerima iz malo poznatog studija FROM Software da zaborave na svoju burnu prošlost gde su pokušavali naći hit u desetinama žanrova, i od tada da se posvete unikatnim akcionim RPG igrama koje u prvi plan stavljaju težak ali pošten combat sistem, opasan svet za istraživanje, širok spektar opcija razvoja likova, sumornu atmosferu, i jedinstven online sistem koji na više načina promoviše anonimno pomaganje singleplayer igračima i veoma opasne invazije protivnički nastrojenih igrača.

U deceniji posle premijere ovog naslova, FROM Software je uspeo da pronađe planetarnu slavu, milionske tiraže, svoji brojne nagrade (uključujući i veoma ekskluzivnu igru godine za Sekiro: Shadows Die Twice na nedavnoj The Game Awards ceremoniji), i inspirišu mnoge druge studije, ali veliki broj igrača je i dalje glasno tražio da bi hteli da odigraju originalni Demon’s Souls naslov koji je ostao zapostavljen na vremešnoj PS3 konzoli gde se igra mučila sa rendering performansama, gde su online serveri bili odavno ugašeni, i gde igrači nisu mogli lako da uopšte kupe igru jer nikad nije bila portovana na bilo koji drugi sistem.

Na svu sreću, PlayStation je uvideo potencijal ovog IP-a i dao zadatak port-majstorima iz studija Bluepoint Games da osveže ovaj naslov i ponovo ga izbace na tržište. Ali umesto samo jednostavnog porta koji bi prilagodio staru igru novom hardveru, sada već legendarni naslov Demon’s Souls je prošao kroz punokrvnu audio/vizuelnu transformaciju u istom stilu kao i odlični rimejk Fumito Ueda-inog hita Shadow of the Colossus. Ono što smo dobili sada na premijeri PlayStation 5 konzole nije samo običan remaster, već oživljavanje jedne od najboljih akcionih RPG igara ikada napravljenih i dokaz da neki stari naslovi imaju vanvremenski dobar gameplay koji ne mora biti promenjen ma koliko godina prošlo.

 

Demon’s Souls je smešten u fantazijsku srednjovekovnu zemlju Boletariju koja u sebi krije mračnu istoriju i tajnu magije duša (Soul Arts), natprirodne discipline koja omogućava ljudima da kontrolišu moć iz dimenzije demona. Posle skorog uništenja sveta u davnoj prošlosti, skoro svi tragovi magije duša su bili izbrisani, sve dok se Alant, kralj Boletarije, nije vratio sa jedne od njegovih ekspedicija u kojoj je pronašao ključ tajne duša i krenuo da je sve više iskorišćava ovu moć za dobrobit svog kraljevstva. Nedugo potom, sile smrti su krenule da šire unutar Boletarije, ubijajući sve ispred sebe što je prizivalo sve veće i veće demone. Zarobljeni u večnoj magli, samo jedan ratnik je uspeo da probije magični zid na obodu Boletarije, time javivši spoljnom svetu o nevolji koja se oslobodila u ovom sada uništenoj zemlji. Odazivajući se na ovaj poziv mnogi heroji sveta su ušli u Boletariju, nikada se više ne vrativši. Ali tu na scenu stupamo mi.

Dok je osnovna forma igre 2009. godine izgledala veoma opasno nastrojena ka novim igračima, često frustrirajuća i eksperimentalna, danas deceniju kasnije i posle nekoliko FROM Software naslova koji su se nadogradili na inovacije postavljene u ovom naslovu, Demon’s Souls nam se čini veoma lako igrivim naslovom. Ovo je bez ikakve sumnje i najlakša „Souls“ igra i odlična odskočna daska sa kojom bi milioni igrača mogli da se upoznaju sa ovim veoma popularnim žanrom gde se smrt krije iza svakog ćoška i sa njim potencijalni gubitak svog sakupljenog XP-a koji nije bio potrošen na kupovinu nove ofanzivno/defanzivne opreme i unapređenja centralnih sposobnosti junaka igre. Posle kratkog uvoda u kojima igrač mora da se probije kroz tutorijal zonu, igrač se upoznaje sa centralnim konceptom igre – mogućnošču transformacije heroja iz stvarnog sveta gde je on živ i forme duha. Ova dva moda igranja donose svoje prednosti i mane, kao i potencijal da direktno utiču na balans nivoa kroz koje će igrač morati da se probije u singleplayer kampanji koja traje u proseku oko 20 sati u zavisnosti koliko se igrač brzo navikne na nemilosrdne protivnike i razne taktike koje ovaj RPG nudi. Vijanje platine produžava vreme igranja dva do tri puta.

Svet Boletarije ujedinjuje Nexus – podzemni hram u kojem poslednji čuvari sveta pokušavaju da održe balans između sveta živih i mrtvih. Upravo ova zona će postati primarni hub gde će igrači moći da unaprede svoje centralne karakteristike, odlože višak pronađene opreme, posete nekoliko karaktera radi kupovine oružja, napitaka i magija, kao i da krenu na nove avanture preko 5 dostupnih teleport-ova koji svi vode do posebne zone Boletarije. Umesto velikog sveta koji je povezan sa susednim zonama preko prečica (što je sistem koji je uveo i popularizovao Dark Souls), Demon’s Souls je mnogo linearnija igra. Ona u sebi nudi pet zona – Palata Boletarije koja je pod opsadom ne samo mrtvih već i nekoliko zmajeva, Stonefang tuneli koji vode duboko ispod zemlje sve do „boga zmajeva“, Toranj Kraljice napravljen visoko iznad legendarnog zatvora Latrije, ostrvo Shadowmen-a koje nadleću leteće raže, i toksična Chieftan dolina u kojima je nestala svetica Astrea i njen zaštitnik Garl Vinland. Igrač može da istražuje bilo koju od ovih pet zona koje u sebi imaju mali broj linearnih nivoa i set završnih boss-ova koji otključavaju svoje checkpoint-ove. Unutar samih nivoa nema dodatnih checkpoint-ova kao u novijim Souls igrama, što čini napredovanje u igri opasnim i punim tenzije. Jednostavno ako želite da napredujete morate doći skroz do boss-a i ubiti ga! Na svu sreću, Demon’s Souls u sebi krije postavu relativno lakih boss-ova koji neretko imaju neku jasnu rupu u svojoj odbrani (koja se pronalazi ili taktičkim pristupom borbi ili pametnim korišćenjem magija). Jedini izuzetak je Maneater iz Latrije – bossight koji zaista zahteva dosta pažnje.

Iako ovo zvuči čudno, centralni gameplay sistem igre koji će svaki novi igrač Souls igara morati da savlada je sistem animacija kretanja glavnog lika. Naime, svaki borbeni potez u igri pali animaciju koja će morati da se završi u svojoj celosti, bez opcije da je prekinete radi odbrane ili izbegavanja protivnika. Ovo znači da igrač mora biti pažljiv u biranju momenta kada će napasti, ali na svu sreću, obrana uz pomoć štita ili kotrljanja se može odlično iskoristiti u skoro svakoj situaciji. Svaki agresivni ili defanzivni potez veoma brzo troši Staminu, tako da igrači ne treba da srljaju i umesto toga foksuiraju se na manje okršaje. Sve ovo su osnovne lekcije koje su stari Souls fanovi davno savladali, ali novajljama će svakako trebati malo vremena da se naviknu. Dva veoma bitna ofanzivna poteza su Parry (L2) koje može da spreči udar protivnika i otvori ga za ubitačni napad i veoma efektivni Backstab kojim se protivnih može oboriti udarcem tačno u njegova leđa.

Oružje dolazi u formi širokog spektra noževa, mačeva, sekira, čekića, koplja i drugih fantazijskih kreacija, a tu je i opcija za borbu sa daljine uz pomoć luka, strele ili magija (koje su podeljene na tradicionalnu magiju i božanska čuda). Svako oružje ima svoju vrstu štete koju deli (sečenje, bodenje ili silina udara), bonuse koje daju centralni Stat poeni, magična poboljšanja, kao i rejting odbrane. Armori koji su podeljeni na šlem, oklop, pantalone i rukavice takođe dolaze u mnogo formi, a štitovi su posebno bitni za upijanje štete od dolazećih napada. Jači štitovi koji se kriju dublje u kampanji mogu da eliminišu ne samo fizičku štetu, već i magijski i fire damage kojim vladaju opasniji protivnici i boss-ovi. Razno prstenje proširuje razne mogućnosti karaktera, a najkorisniji je Cling Ring koji proširuje Health skalu dok je igrač u soul formi.

Pored dešavanja na samom terenu, balansiranje stanja inventara je takođe veoma bitno i direktno utiče na borbene sposobnosti glavnog lika. Naime, igra u sebi ima standardno ograničeni inventar koji sprečava preterano nošenje svega čega nađete (na svu sreću, u rimejku je sada omogućeno da se višak opreme automatski prebaci u centralni Stash u Nexus-u), ali tu je i posebni Equip stat koji nadgleda šta sve igrač direktno nosi na sebi tokom borbe. Ako težina oklopa i oružja u rukama pređe 50% od ove skale, igrač više neće moći brzo da se kreće i (još bitnije) brzo kotrlja, što drastično smanjuje šansu pobede na terenu.

Demon’s Souls ne ograničava igrača da bude samo vojnik ili na primer samo čarobnjak (koji su u ovoj igri veoma jaki i omogućavaju „lagan“ prelazak igre). Sve ofanzivne i defanzivne opcije unutar igre su dostupne svim likovima, samo je pitanje koliko poena igrač želi da uloži u svoje stat-ove što ćega učiniti efektivnijim u ciljanim vidovima borbe. U svakom slučaju, preporučljivo je iskoristiti početne magije i čuda čak i ako igrač cilja da bude čistokrvni vitez jer su one veoma korisne u mnogim situacijama.

Ako igrač savlada balansiranje inventara i dobrog ponašanja na terenu, onda može da se baci na ispitivanje sekundarnih sistema koji se kriju ispod površine ovog veoma inovativnog naslova. Dva najbitnija takva sistema nadgledaju online igranje i reputaciju sveta igrača.

Online igranje u Demon’s Souls-u je komplikovanije od redovnih igara napravljenih na zapadu. Ovaj naslov primarno promoviše solo igranje, ali igrači odmah mogu da primete efekte koje su ostavili svi drugi igrači koji se sami igraju na svojim konzolama. Igra redovno promoviše duhove drugih igrača koji se šetaju po terenu, krvave lokve koje označavaju lokacije gde su drugi igrači ginuli (sa sve kratkim snimkom kako su bili poraženi), kao i direktne tekstualne poruke koje mogu dati veliku pomoć igraču ili naravno gurnuti ga u nevolju. Kooperativno igranje je moguće pokrenuti preko specijalnih kamenja za prizivanje duhova igrača. Ovaj sistem primarno priziva nasumično odabranog igrača koji je pokrenuo matchmaking, ali preko password sistema se može prizvati i tačno ciljani prijatelj sa PSN-a tako da je uz malo muke moguće preći celu kampanju u kooperativi. Coop sa plavim duhom igrača ostaje aktivan sve do smrti bosa zone u kojoj se „server“ igrač nalazi, a tu su i PvP invazije u kojoj crveni duhovi vijaju da ubiju redovne igrače.

Sistem za reputaciju je mnogo manje vidljiv, ali može dramatično uticati na gameplay unutar same igre. Ubijanjem boss-ova i određenih crvenih duhova podiže reputaciju te zone sveta (takozvani World Tendency). Što je zona svetlija, to će igrač dobiti veći damage bonus i igranje će mu biti lakše, a što je svet tamniji, protivnici će postati sve opasniji ali će i bacati više XP-a i opreme. Potpuno Bele i Crne reputacije otključavaju specijalne momente i lokacije gde igrač može doći do nekih od najboljih oružja i opreme unutar igre. Sistem reputacije samog igrača (Character Tendency) ima mnogo manji uticaj, i na njega uglavnom paze samo igrači koji ciljaju da ugrabe Platinu ili koriste neke od specijalnih oružja čija snaga reaguje na ovu skalu. Ovaj sistem nadgleda odnos između broja ubijenih specijalnih crvenih duhova i broja ubijenih nevinih NPC-ova, i samim time većina igrača ga ignoriše (ili ne znaju za njega).

Za kraj naravno ostavljamo naše utiske o promenama koji je sam rimejk doneo. Što se samog gameplay-a tiče, promenjeno je minimalno stvari radi očuvanja originalnog balansa igre. Poboljšane su opcije rada sa inventarom, kompletan UI je modernizovan, nove realistične animacije kretanja su snimljene sa kaskaderima ali svi stari tajminzi su ostali nepromenjeni. Fizika kretanja, kolizije sa svetom, AI protivnika, i balas borbi su ostali totalno nepromenjeni. Štaviše, originalna igra i dalje radi u pozadini, samo je finalni sloj prezentacije totalno promenjen uz pomoć novog vizuelnog engine-a koji je Bluepoint izgradio.

A u pravo taj novi engine je prvo što se primeti pri paljenju ove igre. Nova verzija Demon’s Souls je apsolutno prelepa i predstavlja jednu od najdetaljnijih i vizuelno najimpresivnijih igara koje su do sada stigle u prodaju, na bilo kojoj platformi. Svaki svet je rekreiran od nule sa neverovatnim brojem detalja u geometriji, teksturama, efektima čestica i osvetljenja, i sve to radi u savršeno tečnih 60fps (što predstavlja veliku promenu u odnosu na PS3 original koji je često radio ispod 30 fps i time činio igru nezgrapnom i teškom za upravljanje). Svi protivnici su drastično detaljniji i bolje animirani, kao i sam glavni junak igre koji sada može biti modifikovan sa bogatim charachter editor-om koji nudi više opcija nego bilo koja Dark Souls igra. Štaviše, ovo je i prva Souls igra koja na NPC-ovima prikazuje veoma detaljne facijalne animacije, što je deo dizajna igre sa kojim se FROM Software nije zanimao sve ove godine.

Posebnu pohvalu moramo dati sistemu učitavanja nivoa. Umesto čekanja više od minuta da se učita igra ili završi teleport do bilo koje zone u igri kao na PS3 konzoli, rimejk je u potpunosti optimizovan za rad na PlayStation 5 konzoli i njenom moćnom SSD-u i propratnoj hardverskoj akceleraciji rada sa podacima. Ovo znači da se igra pali za svega desetak sekundi, a teleport između zona traje nestvarno kratke 2-3 sekunde! Ovo čini igru mnogo igrivijom, pogotovo ako igrač često gine ili ima potrebu da često putuje iz zone u zonu (za takve igrače, prelažemo korišćenje božanske magije „Evacuate“). I još jedna dodatna PS5 opcija ubrzava učitavanje su Activity kartice. Umesto da se igra pali redovno preko glavne ikonice igre, igrači mogu da se spuste dva koraka niže na glavnom ekranu konzole i upale „Continue“ karticu koristeći dugme Kocku na gamepadu. Ovim će igra preskočiti učitavanje glavnog menija i odmah ubaciti igrača na njegovu poslednju poziciju gde je napustio igru.

Demon’s Souls je i dan danas vanserijski dobra akciona RPG igra koja na odličan način prikazuje genijalnu inovaciju koju su studio FROM Software i režiser projekta Hidetaka Miyazaki uspeli da zamisle pre više od jedne decenije. Nova verzija igre na PlayStation 5 konzoli uzdiže ovaj slabo igran kultni PS3 naslov u punokrvno nextgen iskustvo koji bi svaki vlasnik ove nove konzole trebao da odigra.

Ako je ovakav nivo pažnje uložen u revitalizaciju jedne stare igre, jedva čekamo da vidimo šta će Bluepoint Games i PlayStation uspeti da urade sa još popularnijim Bloodborne-om kada njemu stigne red za ambiciozni AAA remaster!

Demon’s Souls (PS5)
  • 9/10
    EmuGlx Score - 9/10
9/10

Finalni utisci:

Legendarna PS3 igra koje je pre više od jedne decenije sama uspela da oformi novi pod-žanr akcionih RPG „Souls“ igara se vratila u nextgen formi koja obara sa nogu.