Pre neki dan Den of Geek je izbacio tekst u kojem su ispratili obiman glumački opus Stiven Sigala u 2016. Godini. Da, Stiven Sigal i dalje radi punom parom na DTV (direct to video) tržištu, poslednjem bastionu sirove akcije, prebijanja, šrafljenja glava i snajpera, jeftinih trilera i još jeftinijeg horora. Ljubitelji ovih naslova su uglavnom dobro informisani filmofili, fanatici old skul akcije i ljudi u finalnom sukobu sa životom kao takvim. Kako god, Den of Geek je iz nekog razloga na svom spisku uvrstio pet filmova a zapravo postoji sedam i tu smo da ponudimo kompletan pregled kome je sve Stiven Sigal zavrnuo nož u karlicu i zavrnuo podlakticu ove godine. Valja napomenuti da su ovakvi naslovi svet za sebe pa čak i oni koji se kunu u DTV kao zdravu kontru holivudskoj PG13 sterilnoj akciji, beže glavom bez obzira kad ugledaju propisno podgojenog Sigala na posteru. Da li je Sigalu i dalje mesto na filmu ili može trajno da se seli na beogradske splavove saznaćemo posle ovih sedam krugova pakla.
Killing Salazar (2016)
IMDB 3.9
Prvi na listi za odstrel je Salazar, film koji su retki srećnici čak mogli da uhvate na domaćoj televiziji pre neko veče. Ovo je jedan od tri (!!!) naslova na ovoj listi koji potpisuje i režira Keoni Vaksman a sa kojim Stiven Sigal godinama unazad uspešno sarađuje u preuzimanju DTV tržišta. Ubijanje Salazara počinje kompleksnom operacijom hapšenja Salazara, istočno – evropskog kralja narkotika, dizanjem njegove rezidencije u vazduh i lažiranjem njegovog ubistva. Dok se lažni leš šalje u Ameriku odred DEA agenata mora da čuva Salazara u otmenom hotelu u Bukureštu jer su u Rumuniji odlični uslovi za snimanje ovakvih filmova. Iščekivanje Salazarovog izručenja momentalno polazi po zlu jer hotel preuzima Salazarov prvi saradnik u nameri da eliminiše Salazara. Preokreti nastavljaju da se nižu do samog kraja filma između scena konstantne akcije, napucavanja, prebijanja i povremeno uzbudljive Modern Warfare koreografije nasilnog upadanja sa maskama i pod punim naoružanjem (NO ROMANIAN!!!). Sve ovo se odvija bez prisustva Stiven Sigala barem do samog finala jer on ovde i nije glavni glumac, pravilo koje će potvrditi i kasniji naslovi na spisku. Glavni glumac je Luke Goss u ulozi majora Tomasa Džensena, više manje poznata figura ljubiteljima Death Race serijala, jeftina i pristupačna zamena za Statama. Luk je znajući da Sigalova senka vreba iznad njega na posteru dao sve od sebe da ostane upamćen u ovom filmu, bije se za sve pare a povremeno pokušava i da razvije neku kvazi romansu sa glavnom glumicom i on definitvno krade šou u ovom filmu kao i većina ostalih glumaca/kaskadera. Sukobi su veoma živahno izvedeni i Vaksman je već poznat po tome da zamršen i nebulozan plot ume da ukrasi i napuca akcijom koja prolazi u filmu ovog ranga, barem toliko da ga pogledate do kraja.
Ono što ne prolazi je činjenica da Sigal ovde vodi ispitivanje sa majorom Dzensenom kao veoma ozbiljan i temeljan islednik, pun iskustva u ratovima droge a mi u flešbekovima gledamo ono što je film. To je naravno urnebesno izvedeno a Sigal pokušava da pojača svoju ozbiljnost malo tesnijom kožnom jaknom i sa dva sata na rukama. U samom finalu Sigal uspeva nekako da se dovuče do hotela sa pojačanjem, malo pripuca, pobije se i zarije nož u vrat Salazarovom saradniku odgovornom za celu operaciju, čija zavera logično doseže nazad do DEA. Ovo je takođe dato u flešbeku tako da je ovo na neki način možda prvi film u Sigalovoj karijeri koji je on presedeo bez da je uradio išta značanije fizički. Hajlajt filma je jedan poduži sukob u lobiju hotela koji uključuje i ženske aktere gde sve to ima još neki naboj dok film eventualno ne uguše brojni preokreti i akcija postane dosadna i bez efekta. Glumac zadužen za lik Salazara je tragičan ali pokazaće se u jednom filmu kasnije da nije on kriv već njegov istočno evropski naglasak i frizura sa kojom je još od početka filma izgledao kao potpuna budala. Ovo je tipičan film na koji ćete naići ako krenete da nabadate na slepo po naslovima ovog tipa. Pokušaj akcionog trilera sa mnogo raspojasane akcije da zamaskira taj pokusaj. Nema toliko toga da se zameri ali apsolutno ništa da se zapamti.
Sniper: Special Ops (2016)
IMDB 3.3
Sledeći u nizu je film nadahnutog imena Sniper: Special Ops. Ono što je specijalno u ovom filmu je da niko faktički nije koristio snajper sem Sigala u početku, dok mu nije dosadilo i prešao na automatiku do samog finala. Sigal ovde preuzima ulogu snajperiste Dzejka u jedinici koju vodi narednik Vik Mozbi koji je zapravo glavni lik u filmu (iznenadjenje). Usled evakuacije američkog kongresmena u jednom selu u Avganistanu, Dzejk ostaje odvojen od svoje jedinice u nameri da pomogne ranjenom saborcu i ostaje sakriven u zgradi. Vik Mozbi u bazi ne uspeva da dobije odobrenje da se organizuje spasilački tim za snajperistu Dzejka i ranjenog vojnika, te dobija novi zadatak povratka tovara municije od vitalnog značaja. Njegovoj jedinici se krišom privaljuje simpatična novinarka koja slika sve oko sebe a eventualno dolaze i do ćerke ozloglašenog vođe talibana koja sa sobom nosi njegovu unuku (pa onda svoju ćerku) i kao takva je dobar taoc da se vrate nazad po Dzejka, a nju predaju svom ocu. Posle ovog dolazi kraj filma jer je zaplet zapravo cela radnja razvučena na 80 minuta.
DTV filmovi imaju svoju draž kada su u pitanju povratnici sa ratišta (videti Marine serijal!!!) ali na samom ratištu to obično izgleda kao ovaj film, masa nasumičnog napucavanja bezvezno izmontirana sa štekovima koji nebi vredeli ni za peintbol. Naime budzeti sa kojima kubure ovakvi projekti nemaju nikakve šanse u prikazivanju bilo kakve ratne zone i sve se svede na dva dzipa i gomilu statista koji jurišaju naokolo sa puškama i pucaju gde stignu. Siromašan zaplet je dodatno osiromašen nedostatkom Stiven Sigala koji glumi i dalje lika iz prethodnog filma a činjenica da je okružen talibanima sa čovekom koji ne može da hoda potresa ga kao i da su mu se kola pokvarila negde na autoputu. Kad potroši to malo dijaloga sa ranjenikom, iskrada se iz šteka i kontaktira bazu da pošalju spasilačku ekipu po njega.Istu onu koja je odbijena na početku filma a njegova jedinica dolazi po njega svejedno tako da je ovo kao da smo videli da je otišao da se iskenja. Naravno Stiven Sigal je na posteru sa dva tenka u pozadini ali njih nema u filmu jer se kuburi i sa običnom municijom. Mozbi i ostatak jedinice su glumci koji izgledaju prilično namučeno za specijalnu jedinicu, kao neki nomadi koji ratuju desetinama godina i pre bi prošli u nekom Gears of War ambijentu nego na turi u Avganistanu. Hajlajt filma je kad Stiven Sigal nakon finalnog obračuna samo siđe iz zgrade i kaže da je ranjenik gore. Očigledno je da za ovaj film nije bio dovoljno plaćen da ga sam spusti a cela stvar je snimljena da reditelj Fred Olen Rej plati komunalije.
Code of Honor (2016)
IMDB 4.2
U gradu se pojavio osvetnik koji pod punom ratnom opremom nasumično skida sa krovova i vodenih tornjeva automatskom puškom ulične bande, narko bosove, pimpove i narko dilere. Digne u vazduh i striptiz klub kad zatreba. Taj osvetnik se vodi kodom časti i glumi ga Stiven Sigal. Prvi veliki preokret na spisku je da imamo Sigala za glavnog negativca umesto sporedne uloge (ne i poslednji!!). Poručnik Robert Skajs je izgubio ženu i dete i iskupljenje vidi u tome da očisti grad od šljama kroz nišan. Vilijam Porter, njegov nekadašnji saborac a sada policajac (i glavni lik u filmu!!) pokušava da mu stane na put i odvrati ga od osvetničke misije koja dovodi grad na ivicu haosa. Sam Porter je inače prilično poročne i problematične prošlosti te se kroz istragu uz pomoć samohrane striptizete (DTV simfonija) suočava sam sa sobom na neki način, dok nas film ne odvede u zanimljiv (veoma rano očigledan) preokret na tragu epizode zone sumraka. Na liniji vatre nalazi se oštećeni narko boss koji zahteva da se pod hitno stane na put nepoznatom osvetniku dok njegove jedinice desetkuju kako Skajs tako i Porter. Narativno zanimljiv zahvat film čak uspeva lepo da zatvori i ostavi gledaocu na razmišljanje ko je Porter a ko Skajs, da li Porter kuša skajsa kao djavo ili je sam Porter stajao iza svega i jurio sam sebe. Dakle ukleti povratnik sa ratišta protiv moralno posrnulog policajca. Šta tu ima da ne valja? Problem je nažalost u nemuštom reditelju Majklu Viniku koji to sve izvodi sa krajnje traljavom akcijom bez oštrice, kompjuterskim animacijama krvi i jednom scenom napucavanja u punom klubu koja je tragedija za DTV standarde bilo koje vrste. Naime Porter i Skajs se nalaze u klubu kad Porter ostavlja Skajsa sa idejom da mu je ispod stolice bomba posle čega Porter otpočinje napucavanje sa obezeđenjem kluba, ujedno pokušavajući da ne ustane sa stolice i aktivira bombu a eventualno se ispostavi da ispod stolice – bombe i nije bilo. Gledaoca ne može da ne zaintrigira kako je ova scena bila opisana u samom scenariju. Tako da 90s atmosfera koja odiše kroz likove biva ugušena teškim amaterizmom na previše mesta. Sigal uglavnom u toku filma puca iz prikrajka ali finalni obračun njega i Portera uz obavezne noževe i borilačke veštine takođe biva narušen sa nekim retardima koje su snimali u studiju kako pucaju iz helikoptera.
Hajlajt je defintifno subverzivna scena za sebe, gde Sigal čisti snajperom dilere dzankije a ostavlja živu samo jednu babu koja ostaje da puši krek iz krvlju poprskane lule, unezvereni svedok uličnog rata. Povremeni momenti nadahnutog zapleta i DTV eksrtavagancija na nekoliko mesta, ne opstaju uz tehnički javašluk kojim film obiluje. Šteta jer uz malo više pedantnosti ovo je mogao biti solidan DTV uradak. E da, Stiven Sigal na posteru gori sa puškom u plamenu.
The Asian Connection (2016)
IMDB 3.4
Ako je biti naivan i verovati posteru (esencija DTV entjuziazma, obično pogrešna) delovalo je da ovaj film obećava najviše i kako to obično biva pružio je samo najgore. Azijska konekcija je nekakva azijsko-američka saradnja koja za početak ne izgleda uopšte kao DTV već kao neki malo žešći bioskop sa profi ekipom iza kamere. Sve to jako brzo izvetri jer je po sredi jedan otaljan film gde se lokacije snimaju turistički, akcija je nikakva a likovi pokušavaju da razigraju sadržaj koji ne prevazilazi muzički spot. Sam naslov dakle sugeriše da je Stiven Sigal imao vezu za film u Aziji. Pratimo dva balavandera koji pljačkanja banke po Kambodzi, nakon čega efikasno pobegnu nazad do Tajlanda gde većaju koliko još treba dok se ne povuku iz posla. Glavni lik Dzek (glumi ga neka jeftina zamena za Dzoša Duhamela) i njegov ortak Sem (harizmatični i ovde nesrećno zalutali Biron Gibson) se od starta spore šta su im ciljevi. Dzek bi da srećno živi do kraja života sa svojom devojkom u najboljoj tradiciji Elitnih Odreda a Sem bi samo da to stuče na kurve i kola. Svakom svoje.
U jednoj od tih akcija pokrali su novac izvesnog Gan Sirankirija (Stiven Sigal za one sa jeftinim ulaznicama) i on je jako besan. Organizuje zasedanja po uzoru na jakuza filmove, preti da će leteti glave ako se ne vrati njegov novac dok mu azijatkinje sede u krilu kao garancija da ne zapali sa snimanja. Jedan od Sigalovih saradnika nakon što nađe Dzeka, ucenjuje ga da će mu odati lokacije banaka gde stoji Sigalov novac ako bude dobijao deo, u suportnom otkriće njegov identitet i on i Sem će biti eliminisani. Eventualno Sem gine na najdebilniji mogući način a Dzek i njegova devojka postaju Boni i Klajd do kraja filma kada ih Stiven Sigal prevaspita. Sigal u ovom filmu isto nije imao neke obaveze, malo je vežbao, zalivao cveće i pripucao u finalu kako bi održao lekciju Dzeku i njegovoj devojci da se manu kriminala i posvete plažama Tajlanda. Majkl Dzej Vajt je takođe u vrhu spiska glumaca ali i on je još jedna prevara jer se pojavljuje samo u jednoj sceni gde prodaje oružije. Hajlajt filma je epilog gde dron snima prirodne lepote Tajlanda, pakao za Dzejka i njegovu devojku je prošao kao i za gledaoce. Asian Connetion je loš po principu, uglavnom dobro poznatom i u domaćem filmu. Ne ostavlja mogućnost ni za diskusiju šta je moglo da bude bolje.
The Perfect Weapon (2016)
IMDB 3.2
Savršeno oružije u ovom filmu nije Stiven Sigal ali to nije ni početak spiska bizarnosti sa kojima obiluje Perfect Weapon. Pre svega Sigal se nije presvukao nakon snimanja Asian Connection već je samo prešao na ovaj set. On je isto obučen, nosi iste naočare a veoma je moguće da iste azijatkinje leže pored njega na krevetu u penthausu. I to je ok jer Perfect Weapon je film koji se odvija u ne tako dalekoj (mračnoj) budućnosti gde državu kontroliše diktator koji se zove DIREKTOR (čija država nije precizirano). Direktor (Stiven Sigal) svakog dana obaveštava svoje drage sugrađane preko video bimova i razglasa da su njihova prava ispred svega i da nema šta da brinu. Za to vreme dronovi snimaju po gradu (animirani kao na Plejstejšnu 2) potencijalne članove pokreta otpora koje zatim čiste kontrolori, direktorovi hitmeni ispranog mozga osposobljeni da ubijaju bez emocija. Zašto je toliko teško bilo naći regularne posvećene ubice ostaje nejasno, ali glavni kontrolor pod nazivom Kondor (glumi ga Dzoni Mesner ako je verovati imdb jer je na slici potpuno drugi čovek) se opirao u toku zadnjeg zadatka jer je ostavio u životu devojku na mestu zločina. Njegov Operater (ovi nazivi su potpuno sumanuti) ga vraća na obnavljanje memorije međutim Kondor uspeva da pobegne i usput iz zatočeništva izvuče Ninu sa kojom se priseća romanse pre ispiranja mozga i rada u službi. Nina i Kondor spektakularno beže iz postrojenja gde film još obećava umeren DTV doživljaj. Eventualno uzbuđenje nestaje u beskrajnim preokretima ko sve kontroliše Kondora i konstantnom nestajanju budzeta za film kroz sve lošije i praznije scene i sve bedniji kostim i scenografiju. U uglu filma je mogao da ide brojač koliko je para bilo na raspolaganju u kojem trenutku. Savršeno oružije ipak uspeva da na momente zaseni iznenadjujuće brutalnim obračunima najviše u prvoj polovini koji nisu bog zna kako koreografisani ali ne preza se od kopanja očiju iz raznih smerovao kao i od raznošenja glava sa tejzerima. Scenografija takođe sugeriše tvrđu sajberpank atmosferu barem u početku gde gledamo neonske diskoteke u kojima se divlja uz treš metal do lobija gde Kondor čisti pripadnike pokreta otpora uz gejše koje služe piće. Tome brzo dođe kraj i posle prelazimo na neke stepenice, hodnike stanove i magacine. Barem u finalu kad Kondor u Krajsis kosplej uniformi dolazi do Sigala, njegov Penthaus liči na nešto.
Hajalajtovi su sve ono ozbog čega film ne valja ali nabrojati ih zahtevalo bi poseban tekst. Od dva Stiven Sigala u istom trenutku pa do samog finala gde pokret otpora masakrira sa katanama kompleks naoružanih vojnika, Savršeno oružije je tamna strana DTV produkcije u svom najgorem izdanju, upozorenje da se mora najozbiljnije pripaziti na šta ćete da kliknete kada vam se gleda neki film. Epilog u kojem Sigal seda u haj tek borbeni avion da se sveti, sugeriše nastavak koji verovatno niko ne želi na ovom svetu ali bi bilo krajnje zajebano doživeti ga.
End of a Gun (2016)
IMDB 3.9
Vraćamo se na oprobanu formulu Stiven Sigal plus Keoni Vaksman. End of a Gun uvodi tu novinu da je Sigal ovde glavni glumac (!!!) što je za svaku pohvalu. Jedno veče lutajući Parizom u potrazi za dobrom zabavom bivši federalac Deker spasava devojku od njenog nasilnog dečka tako što ga iseva pištoljem u glavu. Njegov kolega Dzin dolazi na uviđaj da osigura da je ok što je čovek ubijen i Deker je slobodan! Međutim Lisa, devojka koju je spasao dolazi nazad sa pričom da je njen sada pokojni dečko u poslu sa drogom te da zna lokaciju automobila u kojem se nalazi novac od poslednje transakcije. Deker prihvata jer je Lisa opasna riba, toliko dobra da se specijalno za ovaj film iscimala da glumi pošto se time inače ni ne bavi. Ostatak filma je teška heist movie konvencija ali kao takva čak i prijatna jer ovo je neki najviši nivo kvaliteta koji može da pruži Sigal trenutno.
Bez preterivanja, bizarnosti, End of a Gun je dosta slab film ali je na neki način i prijatna celina, akcija je gde treba da je bude iako nije bog zna šta, humor je nameran a ne produkt haosa na setu i generalno ovo do sad najviše podseća na neki TV film na koji ste slučajno naleteli i odgledali ga a da to niste ni primetili. Već pomenut humor se najviše odnosi na glumca koji je bio Salazar i ovde je potpuno ukrao šou sa nekoliko urnebesnih replika i scena a i sam reditelj je stao malo ispred kamere kao Šef koji zove iz Amerike i proverava da li su njegove pare vraćene. Dakle super zezanje, Sigal je Lisu dovatio u nekoliko navrata (a verovatno i van seta) i podelio par šamara plaćenicima, plus nož u vrat i poučna rečenica u samom finalu da je čovek od časti. Sigurno postoji neka hronologija svih ovih filmova koja je nepoznata jer već smo imali film sličnog naziva plus smo utvrdili da Sigal ne menja drastično pristup u likovima koje glumi. Hajlajt je konačni obračun gde se razmena novca za kidnapovanu Lisu pretvara u opšti pokolj. Istina naivan ali ima svoju draž i podseća na period kad je Sigal malo i birao šta snima i gde glumi. Poster za ovaj film je opravdan, jedino je nejasan naziv i otvoren za razna tumačenja ali se njime sigurno neće niko baviti. End of a Gun je verovatno i jedna od boljih kolaboracija Sigal – Vaksman a koga zanima da to proverava može da overi i njhiove prethodne filmove dok ne overi.
Contract to Kill (2016)
IMDB 3.4
Za kraj Sigal i Vaksman zadaju finalni udarac u vidu ugovora da se ubije jer bi naslov “Dozvola da se ubije” verovatno aludirao previše na Dzejms Bonda. Sa druge strane Sigal svojim ulogama i pristupa kao da su Dzejms Bond. To što uvek radi iznova, samo dodatno brusi, plus ima i više prostora da vežba jer njegovi filmovi izlaze češće nego Bondovi. Contract to Kill je ipak Sigalova Nemoguća Misija. Angažovan da spreči sastanak Vođe narko kartela sa talibanima u Turskoj, Dzon Harmon (Stiven Sigal ponovo u glavnoj ulozi) sastavlja tim sačinjen od elitnog Dzet Li hakera pod imenom Šarp (koji vešto upravlja dronovima podjednako kako i bije) i Zare Hajek njegove biše saradnice-ljubavnice jer svakom timu ovakvog tipa treba dobra riba. To je laž, treba Stiven Sigalu i za razliku od Lise iz prethodnog filma sa kojom je samo zalegao u kadru, Zaru je uspeo i po koji put da propisno drpi za sisu. Na stranu zezanje, izvesna Dzejna Delander zna da glumački posao nije lak i ona je snažno preuzela ovde situaciju kako sa Sigalom u krevetu tako i u drugim situacijama špijunaže i tuče. Navijamo za Dzejnu da nastavi da se probija u toj glumačkoj igri a kako joj se jedan od sledećih projekata zove Sexual Thriller znači da je na pravom putu. Da se vratimo na plot, koga zanima zašto se talibani i kartel Sonora sastaju u Istanbulu razlog je sledeći. Talibani nude Narko bosu Hose Rivijeri finansiranje biznisa a Riviera će kroz svoje kanale droge da uvede u Ameriku teroriste bombaše. Turska je idealno mesto da se to precizira jer Hose Riviera je tamo i stacioniran. Sigal sa svojim timom pokušava raznim špijunskim malverzacijama da osujeti taj sastanak od krađe Rafinog automobila i uhođenja Talibana po Istanbulu do podmetanja lažnih dokaza na obe strane da im ovi drugi u stvari rade o glavi. Za ovaj deo je zadužen Šarp sa svojim dronovima i hakerskim sposobnostima. Kada služba naglo odluči da povuče Sigala i ekipu sa zadatka, špijunaži dolazi kraj a finalni obračun u Rivierionj vili uključuje pored tri zaraćene strane dodatno i specijalne snage CIA/DEA.
Svi pokušavaju da dođu do izvesnog Abdula Raufa koji je sakriven među Talibanima i zapravo je prava meta akcije, odgovoran za rušenje aviona u Siriji i preko 200 mrtvih. Ima i Rauf šta da prizna u samom finalu pa je tako i ovde Vaksman maksimalno raspojasan sa svojim plot tvistovima koji ovde ipak bolje funkcionišu nego u Ubijanju Salazara. Contract to Kill je od početka do kraja to što treba da bude. Spektakl za male pare i ako se izuzmu dva nesrećnika koje na početku filma Sigal izuje u kafani, ostatak je odmereno prijatno akciono iskustvo i verovatno najbolji film u prošlogodišnjoj Stiven Sigal ponudi. Kao takav ne doseže do onoga što dobar DTV može da bude i na šta su publiku navikli Hayms, Florentine ili Roel Reine (naslove ovih reditelja treba da overi svaki ljubitelj tvrđe akcije) ali kome treba dobiće svoj fiks. Hajlajt je razume se Rivierina vila gde metkovi lete na sve strane a Sigal bije tromo ali bez posrtanja, lomi glave o inventar kako Bog propoveda. Tu je i Šarp koji kad ne hakuje talibane nasipa iste kao mlađi Dzet Li. Ugovor za ubistvo robuje konvencijama koje nikad ne pokušava da prevaziđe, jer se smatra da je dovoljno da Sigal pojuri u Kamaru ulicama Istanbula. Kome jeste, solidno će se zabaviti.
No Comment