Pre par godina izađe nama Resident Evil 6 koji počinje tako što lik koji se preziva Kenedi ubija predsednika SAD, a kosa mu je fantastična. Fanovi su izvadili svoje bitching šešire i krenuli u opšte vređanje Residenta ali i Capcoma jer njihovo mišljenje je krajnje relevantno na Internetu i promeniće svet. Resident Evil više nije horor igra i oni su to shvatili kao ugrožavanje njihovog ličnog života i zdravlja i blatili su šesticu kao da je ispljuvana direktno iz đavoljeg crvenkastog rektuma. U početku sam mislio da su bili u pravu, prvo zato što nisam bio upoznat sa sadržajem igre osim da nema tih stvari koje su plašile ljude kad nisu ni znali šta je horor, a drugo zato što je moje kućište moglo da se pretvori u Optimus Prajma, ali ne i da pokrene Paint. A onda sam probao igru. I ponovo doživeo otkrovenje u činjenici koliko fanovi vole da se pekmeze. Zašto? Pa evo pet razloga zašto. Zašto pet, a ne šest? Zato što dva, a ne tri, voleli se mi. Bejbi.
4 COOP KAMPANJE, BABY
Ljudi padaju u nesvest kad izađe novi Gears of War ili Betlfild of Djuti, koji su sami po sebi kvalitetni naslovi, međutim, oni predstavljaju ono što je trenutno najgore u sferi video igara. Prosečno trajanje kampanje u ovim igrama može biti u vrh glave 5 do 10 sati. Doduše, ove igre vadi multiplejer koje će držati igrače prikovane mesecima za njihove rigove i konzole međutim, to ne opravdava kratku singlplejer kampanju gde kvalitet nivoa varira i ponekad samo predstavlja tutorial onoga što ćete svejedno raditi u multiplejeru. Radije bih igrao dobru kampanju za poštene pare, nego samo da drndam jedno te isto po 12 sati na nekoliko različitih mapa. Oldskul, Bejbi. Zabavno je prvih 20ak minuta, posle već počne da me hvata egzistencijalna kriza i činjenica da sam danas mogao da izađem napolje i upoznam neku lepu finu gospođicu, operem sudove, ili nađem finu gospođicu koja će da mi opere sudove. Posle seksa. Ne kažem da je to loša stvar (trolls, take note), ali ako već hoćete da opravdate cenu igre, makar stavili multiplayer kao glavni aspekt, onda lepo izbalansirajte i ostatak te igre kako bi privukli još više ljudi, koje možda neće interesovati taj multiplayer odmah.

Resi6 ima četiri coop kampanje. Ne jednu, ne dve, četir’! I to ne kampanje koje sve zajedno traju 5 sati gde je izgovor za raznovrsnost, promena likova na svaka dva nivoa. Svaka kampanja traje prosečno kao jedna cela, ili pola Gears of War kampanje. To je mnogo materijala za današnje standarde, naročito za ovakvu big name igru sa tako ispoliranom produkcijom. Iako se u principu sve svodi na pucaj, beži quicktime event, skači, pucaj, mješaj kukovima, zato postoji odmor od igranja igrica i lepa šetnja po parku. Sa druge strane, ukoliko igrate couch coop (što je highly, EXTREMELY recommended), vraća onaj nostalgični faktor video igara, gde sednete lepo sa drugom osobom i oboje, uz pivo cepate jednu stvar u istom vremenu i prostoru. Ventrilo i Timspik vam neće prekidati zbog slabe konekcije ili bagova, i druženje, pa i psovanje ima da prođe fluidno osim ako jedan od vas dvojice nije epileptičar. Pa i da jeste, pljusnite malo vodu i zabava se nastavlja. A kad završite sa kampanjom, a još bi da cepate čudovišta, imate stari Mercenaries mod, koji je u suštini, Horde mode iz Gears of War, ali isto pruža kvalitetnu zabavu, igrali to 5 minuta, ili 20 sati. A kad završite sve to, nema aj čujemo se, user left your channel, nego možete lepo da dopunite alkohol ida pričate o životu i ženskama generalno, ili izađite malo napolje, dosta ste igrali igrice.

RESIDENT MICHAEL BAY, BABY
Da je Resi6 specifična zverka to je opšte poznato, inače zašto pišem ovaj tekst, ili još bolje, zašto ga čitate? Sve Resi igre su dosad imale specifičan scenario koji se unapređivao kroz naslove. Prvi je imao Spencer Mansion. Drugi ulice Racoon City-a i policijsku stanicu. Treći skoro ceo grad i Nemesisa. Četvorka špansko selo. Petica afrička sela. Šestica ima i vile i policijske stanice i tajna postrojenja i Srbiju i jedi govna i umri. Suptilnost i atmosfera prethodnih delova ovde leti kroz prozor zgrade koja u tom trenutku leti u vazduh dok pterodaktili pokušavaju da vam probuše padobran koji nemate, ali zato imate bazuku i onda doviđenja pterodaktili uz more explosions. Odmah bi ovde neko rekao, čekaj malo, pa to onda nije Rezident Ivl, vređao si Maks Pejna zato što nema kožnu jaknu, a ovo ne vređaš zato što nema horor elemente i ti si Mica Trofrtaljka muhu vrnd drn drlj moje mišljenje je najbitnije na Internetu buhulj ulj. Da se razumemo odmah, deco. Nikog, nikad, nije bolelo dupe za priču i likove u Rezidentu. Uopšte. Nigde. Svaki lik u ovoj igri je stereotip horor žanra pomešan sa dijalozima i karakterizacijom koje vidimo u pornićima pre nego što krene heftanje. Što je u ovom slučaju dobra stvar, to je Resident Evil, Bejbi. Ono što je uvek bilo bitno, je ono što se dešava tokom igre. U ranijim delovima bilo je nađi ključ A za bravu A koji je tamo kod ulaza B. Pazi se čudnih uglova kamera u hodniku F i onog prozora koji očigledno nije prerenderovan, jer će sigurno iskočiti nešto.
Resident Evil 6 ima fantastične sekvence koje podećaju na one glupe i glasne akcione filmove Brukhajmerove produkcije gde logike nema, možda i ima, ali je ne vidimo koliko eksplozija lete na sve strane, odjednom. Razlog zašto je sve to tako je zato što se tržište video igara pretvorilo u ono glasno, razmaženo dete koje hoće samo da gleda eksplozije i nabudženu grafiku i da posle misli da je to THE SHIT. A ko je kriv za to? Isus? ISIS? HAARP? Upravo to glasno, razmaženo dete koje hoće samo eksplozije i nadrndanu produkciju i da posle misli da je to THE SHIT.

Resident6 zna da je THE SHIT i to jasno hoće da nam pokaže, a da pritom ostane zabavan tokom trideset i kusur sati koje ima da ponudi. Uzima sve preforsirane gluposti koje vidimo kod modernih blokbaster igara i integriše ih tako tečno i bez muke, gde se pitamo zašto je peti deo bio onako muljav. Hoće li Kris uspeti da prihvati odgovornost i pobedi mračnu prošlost koja ga progoni? Da li će se Ada i Leon konačno smuvati, jabote? Da li je ok to što me žuljaju pantalone kad vidim Šeri Birkin, iako je znam iz dvojke kao retardiranu devojčicu? Who cares, EXPLOSIONS!!! AND ZOMBIES!!!

THE BOYS ARE BACK IN TOWN, BABY
Ne samo da su kampanje raznovrsne u igri, već Capcom rešava da nas počasti baš onim likovima koji su se istakli i postali prepoznatljivi kroz sve ove godine.
Svi su maltene tu, osim Džil i Kler o kojima ćemo malo kasnije. Leon je postao zaštitno lice i frizura ove igre, tako da je njegova uloga veća nego ostalim likovima. Kris se vraća i na veliko čudo prestaje da krijumčari lubenice u tricepsima. Nisu mogli da se otresu ni Veskera, pa je njegovo mutantsko kopile u igri, što je podjednako brilijantno i nelogično. Šeri Birkin je tu i to u punom punoletsvu, što funkcioniše kao poštovanje prethodnih delova, ali i kao potencijalni seksi kosplejevi i hentai parodije. Čak su i zombiji tu, na samom početku igre, kao lep podsetnik na prve delove serijala. Priče likova su, kao što smo pomenuli, pune glupih klišea i retardiranih rečenica, ali ovo nije Šekspir, nego Resident Evil, pa su njihovi dijalozi i priče u igri jednake starim filozofijama sofista. Kao i Capcomove beat em up igre, priča je manje-više neophodna, ali ne i najbitnija u Residentu, jer su većina likova u šestici već veterani. Beat em upovi predstavljaju veličanje i poštovanje svakog pojedinačnog lika koji je protutnjao kroz serijal. U to spada njihov vizuelni identitet, kao i ostale prepoznatljive karakteristike svakog lika. Resident Evil sa svojim likovima radi baš to. Svaki lik ima nekoliko badass trenutaka tokom igre, i samim tim dobijaju karakteristike super heroja koje viđamo u današnjim filmovima. Nema tu ni previše mojega za ozbiljnom, koherentnom pričom, niti bi trebalo da bude (Marvel style), ako igra predstavi sve likove kao šmekere ovako dobro, možemo samo da se slikamo.

IT’S NOT ME, IT’S YOU, BABY
Resident Evil 6 ne bi bio ono što jeste da nije bilo petice i četvorke pre njega, logično, bravo i da, mene plaćaju da pišem ovakve rečenice. Četvorka je napravila jednu radikalnu reformu što se tiče mehanike igre (tehnički, Dead Aim je to uradio, ali nema veze, ajmo) i zacrtala dalji put u kome će se franšiza kretati. Bio je to revolucionarni naslov, koji je uzet kao baza ne samo za survival horrore, već je redefinisao i moderne pucačke žanrove. Što ne znači da je Resident Evil 4 toliko dobra igra. Jeste li je igrali skoro? Igra je nakon godinu-dve postala matora zato što su se pojavile bolje, jače igre, koje su unapredile formulu četvorke. Trenirani agent tajne službe sa fantastičnom, glamuroznom frizurom koji ne može da se mrda dok nišani? Retardirani AI saputnik koji ume samo da vrišti i da ulazi u kontejnere? Ma ajte, molim vas. Šindži Mikami je doduše nadmašio sebe u nelogičnim kontrolama sa novim Evil Withinom, gde možeš da sneakuješ protivnika samo ako čučneš i budeš mu iza leđa, a ako hoceš da pucaš, možeš da zaboraviš na čučanje. Možda je bio lenj, pa je mislio da će horor iskustvo u igri biti bolje ako igramo invalida, a možda pokušava da nas nauči da u životu nećemo postići ništa ako budemo klečali.

Pored toga, Resi4 nije više ni horror igra. Ne kao naslovi koji su definisali ovaj serijal kao horor igru. Naročito ne posle onog previewa koji je scrapovan za ovu igru.
Resi4 je akciona igra koja se pretvara da je horor igra samo što nosi ime svog pradede. Pored toga ima glupog AI saputnika i muljave quicktime sekvence. Resident 5 isto ima glupog AI saputnika i quicktime sekvence. Igre bre nemaju ni klasične zombije, to je kao da Maks Pejn nema naraciju koju je pisao Sem Lejk i umesto toga je Maks ćelavi alkoholičar koji psuje i nema veze sa pravim Maks Pejnom.

A opet, Resident 4 je bio veličan kao nešto što je vratilo život u franšizu. Resident Evil 6 ima sve te stvari koje su samo pomenute u prethodnim delovima i koje nisu hteli da ispeglaju. Za razliku od njih Resi6 uspeva da ih unapredi. Kontrole nikad nisu bile bolje, nivoi su dovoljno raznovrsni i fantastično napravljeni što se tiče vizuelnog aspekta. Vaš saborac je maaalo pametniji od onih prethodnih, Sheve Alomar konkretno, mada to i nije toliko bitno, naročito ako rešite da igrate sa prijateljem. Ili prijateljicom. Ili dresiranim bernandincem.

DON’T LIKE IT? DON’T PLAY IT, BABY
Ova igra je dobila brojku, kao zvanični nastavak igre. Nažalost, igra nije uspela da prenese svoju poruku fanovima zbog apsolutnog shifta u covershooter vode. Moramo razumeti i tu poslovnu stranu igračke industrije. Resi je star skoro 20 godina, što znači da će prioritet i količina para koja se gura u gejm-mejking mašinu biti veća nego kod ostalih naslova koje ima Capcom. Sa druge strane, ljudi moraju shvatiti da se interesovanja menjaju. Mogli su oni da naprave pravi survival horor naslov sa sve BAAA i kučićima koji razbijaju prozore ali bi zbog toga igra u ovoj eri pucačina sigurno propala na tržištu. Odlučili su se za sigurniju, komercijalnu varijantu koja će zadovoljiti potražnju i tako smanjiti rizik. Ali je Resi6 ipak veća Resident Evil igra nego, recimo, peti deo pre nje. Vraćaju nam se zombiji i ostali poznati neprijatelji iz ranijih delova, stari likovi su tu koji prenose baklju novim likovima, Resident kič je tu, odlična produkcija je tu, sve je kako treba osim tog akcionog dela koji svima bode oči. Kod nekih fanova je to kliknulo, kod nekih nije uopšte što je opet, druga strana tog rizika. Fanovi su začukane zverke same po sebi. Stalno traže progres, i da developeri probaju nove stvari, a zapravo uvek hoće apsolutno istu stvar koja im je poznata. Nikad oni neće biti zadovoljni, pa čak i ako bi Resident Evil 7 dokazano lečio paralizu.
Ali, kao što stavka kaže, ako vam se ne sviđa, nemojte onda da je igrate. Bejbi. Imate šta drugo da igrate, i to baš u ovom serijalu. Nije ni Capcom toliko blesav, Japanci su to. Ako vam ne odgovara zabavna, akciona Resident igra, igrajte Resident Evil Revelations, koji ima Džil Valentajn i te tradicionalne Resi elemente sa unapređenom mehanikom iz novijih naslova. Sprema se uskoro i dvojka Revelationsa sa Kler Redfild i Berijevom kćerkom. Ako vam to ne odgovara, strpite se još malo, i igrajte posle nabudženi HD Gamecube rimejk koji nam stiže sledeće godine za sve konzole i PC. Kao Atlusov Shin Megami Tensei serijal, ili Square-ov Final Fantasy, Resident predstavlja odlično igralište gde mogu da se probaju nove i različite stvari. Možemo imati čistu horor igru, akcionu multiplayer igru, Resident Evil Babies, čak i Resident RPG ako im se ćefne. I što da ne. Što više i raznovrsnije, to bolje.
Resident Evil 6 kao takav je možda najbolja Resident Evil igra koja uspešno zadovoljava kriterijume onih koji bi da pikaju singlplejer, ali i ljudi koji bi da se opuste uz jednu finu multiplayer makljažu. Ovo je Streets or Rage Resident igra koja integriše sve ono oldskul kod igara i pokušava da ga prebaci u modernu generaciju monotonih pucačina. Igra nije bez svojih mana, ali su prilično zanemarljive kada pogledate koliko toga ima u igri i koliko alkohola i čipseva ima da sameljete dok prelazite glavne kampanje a posle toga Mercenaries i ostale zajebancije. Horor možda nije prisutan, ali nam trenutno nije ni potreban da bi uživali u ovoj igri. Bejbi.
Nemojte vise da pisete tekstove jer su stvarno uzasni
Ti nemoj više da ih čitaš, rešen problem.
Max Payne 3 opis by Han Yolo … jos jedan ovakav komentar and I’ll make him do it!!!
Ja bih ga napisao sad, budući da veoma želim da pročitam taj opis, ali prepoznaćete da sam to bio ja.
Imaš li neku sugestiju kako da ih poboljšamo, jer smo uvek radi da… ne, čekaj malo, zapravo nas boli kurac.
Imaš li neku sugestiju kako da ih poboljšamo, pošto smo uvek bili otvoreni za predloge od strane ljudi koji ne smeju da ostave ni nadimak na svom komentaru.
Ne čekaj, ipak nas boli kurac.
Tekst je malo preforsirao neke stvari ali pogađa u poentu a to je da je RE6 bez razloga
napljuvana igra. Nije ništa manje horror nego RE5, izvođenje je bolje i ima duplo više sadržaja pa je opet RE5 dobio solidne ocene a po RE6 su se ispišali sa 4/10 i sličnim ocenama.
RE6 je budalaština ispod svakog nivoa, orgija klišea bez trunke duha i
pravog gejmpleja. Igra nije dobra ni kao akcioni TPS ni kao Resi igra.
Ovde se opisuje da je to zabavan treš. Ne. RE6 nije zabavan. Naprotiv.
To je jedan zamoran, repetitivan, dosadan i mučan treš. Autor
“recenzije” mi nije isporučuo tih 5 dobrih raloga. Samo je opisivaao da
je cirkao, grickao i masturbirao. Bolje da se dotični bacio na neki
igrani film i posle zasladio nekim igranim ili animiranim porno-filmom.
Šestica je sranje, da docekam RESIDENT EVIL HD REMASTER
Han Yolo nemaš pojma 😀
Ja bulazniji i glupsi tekst nisam procitao u zivotu… Autor je toliki casual player da od svake stvarcice dozivljava orgazam… a posle pola sata igranja mu dosasdi i vrati se na istu igru posle nedelju dana, too much casual, baby!
Filthy casuals!!!