„Lovac ubija vuka samo u bajkama koje su ljudi ispričali.“
Pre nego što počnem da opisujem ovaj umnogome izuzetan anime, reći ću par reči o Kerberos serijalu čiji je Jin Roh deo. Kerberos serijal je skup priča koje se odvijaju u Japanu u vreme posle Drugog svetskog rata i pripadaju žanru takozvane alternativne istorije. Osim ovog animea, serijal se sastoji od nekoliko romana, novela pa čak i od dva igrana filma. Po narativnom toku, Jin Roh je treći po redu, tako da može da posluži samo kao kratak uvid u ovaj zanimljivo osmišljeni svet. Ujedno, u realizaciji ovog filma okupila se impresivna ekipa u kojoj je, između ostalih, Mamoru Oši, režiser Ghost in the Shell-a, kao čovek koji je osmislio Kerberos serijal.
Sad malo o okolnostima u kojima Jin Roh započinje. Drugi svetski rat je završen pobedom Nemačke. Ipak, Valkira je uspela i Hitler je ubijen, kao i japanska carska porodica. Posle kratkog vremena pod nemačkom okupacijom, Japan postaje slobodan. I pored toga, društveni poredak koji vlada je daleko opresivniji i autoritativniji od onog pod okupacijom. Japan kreće sa ubrzanim ekonomskim razvojem i polako počinje da se oporavlja, ali to ima svoju cenu u porastu nezaposlenih i sve većem siromaštvu radničke klase. Nezadovoljni narod počinje da se okuplja u militantne grupe i da napada funkcionere. Japanska vlada, ne mogavši da prenebregne sveže donet ustav u kome se ograničava delovanje vojske, a ujedno ne želeći da se policija ujedini u zastrašujuću silu, donosi odluku o formiranju paravojne formacije pod direknom upravom Komiteta za nacionalnu bezbednost. Ova organizacija, zvana Kerberos ili Capital Police, deluje samo na teritoriji glavnog grada. Vrhunski naoružani i obučeni, pripadnici ove jedinice kreću u otvoren obračun sa grupama pobunjenih ljudi, time pretvarajući gradske ulice u ratište. Posle velikog pritiska javnosti, i anti-vladine grupe i Kerberos prenose svoje operacije u ilegalu i tamo nastavljaju da se sukobljavaju nesmanjenom žestinom.
Jin Roh počinje demonstracijama razgnevljenog naroda. Na hiljade ljudi učestvuje u haosu i destrukciji, dok policija s mukom nastoji da ih obuzda. Kroz tu gungulu provlači se jedna jako mlada devojka u crvenom s torbom preko ramena. Dok policija drži formaciju, demonstranti bacaju na njih kamenice i, neznano otkud, Molotovljeve koktele krštene magnezijumom. Postaje jasno da demonstranti dobijaju pomoć od strane anti -vladine organizacije pod imenom Sekta. Članovi ove grupe se kriju u podzemnim prolazima i čekaju pravo vreme da stupe u akciju. Planove im upropašćava Kerberos koji upada u njihovo skrovište i ubija ih sve. Devojka koja je prenosila paket uspeva da pobegne tom masakru samo da bi naletela na jednog člana Kerberosa, koji je iz nekog razloga oklevao da je izrešeta. Videvši da ne može da pobegne, ona povlači nit na svojoj torbi i raznosi se. Specijalac je izbegao smrt samo zahvaljujući brzoj reakciji svog kolege i oklopu koji je nosio. Taj specijalac, po imenu Kazuki Fuse, je glavni lik ovog animea. Privukavši pažnju svojih nadređenih na sebe, ovaj tihi momak postaje centralna figura u zaveri da se Kerberos skloni sa scene. Istovremeno, Fuse sreće Kei, sestru devojke koja se ubila pred njim i počinje da se zbližava s njom. Ali, poznata je stvar da se romanse dvoje ljudi iz sukobljenih strana nikada ne završe dobro.
Dovoljno je reći I.G. production i znate da je sa tehničke strane Jin Roh superioran. Ipak, ono po čemu je ovaj anime osoben je potpuna realističnost grafičkog prikaza, prema kojoj Akira deluje kao Kanon, ali onaj prvi, gde su oči veličine Kaspijskog jezera. I pored toga, animacija je bravurozna, tečna i isto tako prirodna kao i dizajn likova. One demonstracije sa početka deluju izvanredno, kao i upad Kerberosa u bazu Sekte. Lica i gestovi likova su maksimalno izražajni, u tolikoj meri da se primeti i najmanja promena raspoloženja. Uz Vampire Hunter D II i skorašnji Redline, Jin Roh ima vrhunske produkcione vrednosti. Deluje maltene kao da je korišćena rotoskopija u procesu animacije (digitalna obrada živih snimaka, što su radili Ralf Bakši i Ričard Linklater). Akcione scene su spektakularne, brze i izuzeno nasilne. Ipak, bez ikakve glorifikacije nasilja. Ono po čemu većina ljudi pamti ovaj film je onaj impresivni oklop koji članovi Kerberosa nose i MG42 mitraljez sa prigušivačem koji daje novu dimenziju pojmu „overkill“.
Za muziku je zadužen Hađime Mizoguči, uz malu pomoć Gabrijele Robin. Gospođica Robin je zapravo alias još jednog čuvenog kompozitora, Joko Kano, koji koristi kad samo peva. Osim prelepe glavne teme, Grace Omega, sve ostale kompozicije su instrumentalne, odsvirane od strane praškog simfonijskog orkestra. To stvara krajnje napetu ali i jako privlačnu atmosferu u koju se gledalac lako unese.
Verovatno ste dosad i shvatili, ali Jin Roh je jako ozbiljno i jako kompleksno ostvarenje. Radnja se odvija na tri koncentrična nivoa. Prvi je nivo političke borbe za autoritet između Kerberosa i Ministarstva policije, gde se Fuse nađe kao ključna figura. Drugi je odnos Kazuki Fusea i Kei Amemije, koji postepeno postaju sve bliži. Treći, najuži i najzanimljiviji nivo je Fuseova unutrašnja borba sa sopstvenim osećajem krivice i grižom savesti ali i njegovo pitanje identiteta. Motiv koji je ubedljivo dominantan u celom filmu je bajka braće Grim, Crvenkapa, ali ona izvorna verzija, daleko surovija i brutalnija od one koju smo svi učili. Crvenkapa je šifrovano ime za devojke koje rade kao kuriri za Sektu, a i odevanje Kei Amemije je kao po uzoru na ovaj lik iz bajke. Sa druge strane, to što Fuse pripada odredu pod nazivom Vučja brigada dovoljno govori.
Svakim ponovljenim gledanjem otkriva se po jedan novi sloj ovog teškog i složenog filma. Možete ga gledati kao psihološku dramu, romansu, politički triler, ili sve to odjednom ako ste sposobni da ga svarite u komadu. Mene lično fascinira način na koji je nekoliko tematski sasvim različitih motiva uspelo da se ukomponuje u koherentno ostvarenje bez velikih propusta. Jedino što se može zameriti autorima Jin Roh je preterano forsiranje motiva Crvenkape, bez velike potrebe. Dobro, shvatili smo, Crvenkapa, ne morate da ponavljate svako malo.
Mnogi su otpisali ovaj anime kao pretežak i depresivan, ali to bi verovatno rekli i za većinu remek dela filma. Jin Roh svakako nije za ljubitelje moe blobova, zapravo je negde na drugom kraju te karakterizacije. Ako ništa, vredi ga pogledati zbog scene koju su opisali kao jedan od najjezivijih momenata u animeu, ali i zbog kraja koji tera na razmišljanje. Dakle, u konačici, Jin Roh je jedan od najznačajnijih anime filmova ikad napravljenih, ali nije za nekoga ko je navikao na slatke likove i hepiend. Ovo je duboka psihološka introspekcija glavnog lika, nesrećna romansa i politički triler istovremeno, što je kombinacija koja se, priznaćete, ne viđa svaki dan. Ako bi se pravila lektira obaveznih anime ostvarenja, Jin Roh bi se našao u njoj među prvima.
No Comment