Nisam neki ljubitelj fudbala, a ni sportova uopšte, sem ako pravila ne predviđaju nokaut kao jedan od ishoda, ali ova serija me je, moram priznati, malo približila ljudima koji žive za najvažniju sporednu stvar na svetu. Iako je Giant Killing serija o japanskom fudbalskom klubu i bez ijedne plaćene licence za imena igrača i klubova (nešto kao prvobitni PES) ne može se poreći da su je radili ljudi koji se veoma razumeju u igru.

Klub o kome je reč je East Tokyo United ili ETU, koji se godinama bori za opstanak u prvoj ligi. Suočeni sa ozbiljnim problemima zbog sportskih neuspeha i odsustva sponzora i navijača, čelnici ETU odlučuju da dovedu novog menadžera. Takeši Tatsumi, kako mu je ime, je bivši igrač ETU koji je šokirao sve odlaskom u Englesku na vrhuncu svoje karijere, čime je skrenuo svoj matični klub u silaznu putanju i višegodišnje tavorenje u nižim ligama. Novi menadžer ne nailazi na topao doček, što zbog neobičnih metoda rada i čudnog ponašanja, što zbog toga što igrači i navijači nisu zaboravili njegov odlazak. Ali, Tatsumi ima jednu jedinstvenu osobinu: ekspert je u pobeđivanju jakih ekipa. Otud i naziv serije. Tokom trajanja lige, upoznajemo se sa taktikom novog menadžera ali i sa svim igračima ETU.

Studio koji je radio ovu seriju je po zlu čuveni Deen, koga uglavnom povezuju sa nekvalitetnim crtežom i animacijom. Sa blagom zebnjom u srcu sam pristupio gledanju i više nego prijatno se iznenadio. Crtež jeste dosta grub i neuredan ali je stilizacija iz mange ispoštovana, pa su likovi krajnje prepoznatljivi. Ujedno, animacija je odlična, utakmice su dobro montirane i nema zabune šta se dešava na terenu. Korišćen je i CGI u dosta slučajeva, recimo kod animacije tribina ili pri kretanju lopte. Muzika je klasično navijačka, a sjajan detalj su i odlično odrađeni nejapanski jezici, konkretno holandski, francuski, brazilsko portugalski i u jednoj sceni srpski.

Iako su mi fudbaleri većinom odbojni kao ličnosti, ovde je svaki od njih više nego zanimljiv i budi daleko više simpatija od pravih. Sjajna je stvar videti ih kako rade zajedno kao tim i uz žrtvovanja i veliki trud uspevaju da se izbore za mesto pod suncem. Ali čak ni to nije najbolja stvar. Iako ne poseduju prava ni za jedno zvučno ime, autori Giant Killing-a su uradili sličnu stvar kao i Grappler Baki- napravili su blago izmenjene verzije već postojećih igrača i menadžera. Tako se između ostalih pojavljuju Mišel Platini, Arsen Venger i, u poslednjoj epizodi, Dragan Stojković Piksi koji izgovara tri rečenice na čistom srpskom usred animea, i tako mi izaziva blaži moždani udar zbog jezičke interferencije i nepatvorenog šoka.

Dakle, posle Kapetana Tsubase ovo je jedna od retkih serija koje se bave fudbalom generalno, a prva koja to radi na tako informativan i zabavan način. Takođe, te dvehiljade desete godine, u moru moetine, karnera i ženskih gaća, Giant Killing je bio i ostao idealan protivotrov za moešit i jedan pravi muški anime.
Takeši Tatsumi
Nekada najveća fudbalska zvezda u istoriji ETU, sada novi menadžer tog kluba sačekan na krv i nož. Svojim ekscentričnim ponašanjem i krajnje neuobičajenim metodama rada navlači na sebe gnev navijača, igrača i uprave. Ipak, posle par utakmica uhodavanja, njegov metod savlađivanja jakih ekipa počinje da daje rezultate. Tatsumi je očigledno baziran na Žoze Murinju, samo jedno petnaest godina mlađem.
Šigejuki Murakoši

Zadnji vezni igrač, u mladosti veliki fan Tatsumija, u tolikoj meri da je postao fudbaler da bi igrao uz njega. Nažalost, Tatsumi je otišao iste godine i razočarao mnoge, a Murakošija ponajviše. Iako je sjajan igrač, nije želeo da pređe u neki bolji klub, već je sa ETU prolazio sito i rešeto do Tatsumijevog povratka. Sad je kapiten tima i čovek koji se najviše protivi Tatsumijevom metodu rada.
Luiđi “Đino” Jošida
Suludo talentovani veznjak/plejmejker, polu Italijan. Među svojim saigračima poznat po nadimku Princ, ne samo zbog svoje arogancije i ravnodušnosti, već i zbog organizacije igre. Koristi dva krila Akasakija i Tsubakija kao psa čuvara i lovačkog psa, tako dok ga prvi čuva, on drugom šalje lopte. Inače je Boris Tadić ETU, privlači žensku publiku i stalno se žali da mu žene ne daju mira. Iako se ceo napad tima bazirao oko Jošide, tek sa Tatsumijem on počinje da igra punim potencijalom.
Daisuke Tsubaki
Još jedan vezni igrač, nosilac nekad Tatsumijevog dresa sa brojem 7. Posle testiranja brzine, Tatsumi ga ubacuje u prvi sastav tima. Tsubaki je neverovatno brz i Tatsumi koristi to maksimalno u kombinaciji sa Đinovim preciznim dodavanjima. Ipak, Tsubaki je nesiguran u sebe i često ga strah sputava da se na terenu pokaže najbolje što ume.
Kjohei Sera
Temperamentni napadač golgeter. Sem što se muči da daje golove i zbog toga se jede kao mlad mesec, budući da se za to mesto bore čak tri igrača. O sebi nema preterano visoko mišljenje, kao i recimo Tsubaki, ali je veoma motivisan i odlučan za razliku od njega.
Rjo Akasaki
Vezni napadač, od strane Đino Jošide proglašen psom čuvarom i sa njim sarađuje u izgradnji igre. Budući da je u napadu, često postiže golove. Zapravo, toliko se dobro pokazao da je bio pozvan u nacionalnu reprezentaciju, što je pre toga uspeo samo Tatsumi.
Kazuki Kuroda
Odbrambeni igrač usijanog temperamenta koji se najžešće protivio Tatsumijevim metodama, do te mere da je tražio da ga prebace u neki drugi klub. Tek posle razgovora sa golmanom i drugim odbrambenim igračima shvata da nije Tatsumi taj koji treba da se promeni nego on sam.
Hiroši Midorikava
Midorikava je golman i najstariji član ekipe. Budući da je na dosta nezahvalnoj poziciji, često daje savete bekovima Kurodi i Sugieu da bi bolje sarađivali u odbrani.
Jotaro Natsuki
Natsuki je igrač koga Tatsumi nije zatekao, budući da se oporavljao od povrede. Stigavši sa oporavka, iznenadio je menadžera svojim izvanrednim golgeterskim sposobnostima. Ipak, Natsuki nije timski igrač i većinom se mota po protivničkoj polovini čekajući lopte, bez namere da učestvuje u izgradnji igre. Đino ga uopšte ne voli zbog toga i izbegava da mu upućuje pasove. Natsuki je krajnje ekstrovertan, čudno se ponaša i prenaglašava reakcije i zato ga dobar deo tima smatra čudnim.
No Comment