Fenomen bez koga bi bilo nezamislivo započeti bilo kakav oblik edukacije o istoriji industrijske elektronske zabave, svakako je fliper mašina. Njegova istorija vuče korene čak iz 18. veka kao preteča koncepta, u kome se manipuliše kuglicama ili nekoliko njih u okviru improvizovane table smeštene unutar stalka od drvenih i staklenih materijala. Kako je tehnologija evoluirala tokom 20. veka, ekspanzija popularnosti flipera dosegla je svoj vrhunac sa formom koju i danas pamtimo. Princip funkcionisanja fliper mašine je krajnje jednostavan, kao i neki drugi veliki i briljatni izumi. Nakon ubačenog žetona, igrač mehanizmom izbacuje gvozdenu kuglu, koja pod uticajem gravitacije na strmoj tabli, ne sme nepovratno završiti između dve pokretne rampe kojima igrač upravlja odnosno, pravovremenom reakcijom upućuje kuglu u gornji deo table. Primarni cilj je ostati što je više moguće u partiji i nagomilati što više poena. Tabla kao igračko polje flipera, vremenom je dobijala različite primere dizajna, kako estetskog tako i zvučnog. Fliperi su se vezivali za neke od matičnih junaka iz sveta zabave i fantazije, pa čak i do krajnje filmske priče ili progresa.

Vrhunac popularnosti flipera bio je tokom 60-tih i 70-tih godina, a o tome svedoče i primeri iz sveta i filma i muzike, poput Rock opere Tommy sa slepim momkom i njegovom veštinom nad fliperom. Kako su arkadni kabineti polako preuzimali primat na tržištu, popularnost i dominacija flipera u svetu zabave je počela da gubi na značaju, naročito tokom 80-tih i početkom 90-tih godina. To naravno ne znači da fliperi i dalje nisu imali svoju vernu publiku, spremnih na višesatne partije uz “pet piva u sebe.“

Paralelno sa popularnošću arkadnih automata, pored statusa koji su i dalje imale fliper mašine u svetu zvanom fliperane, rasla je i popularnost kućnih igračkih sistema. Ujedno i prvi pokušaji da se doživljaj sa fliper mašine prenesu u kućne uslove ispred TV ekrana. I pored ambicija kreatora tih pokušaja, to nije bilo tako jednostvano, jer usled ograničenja tadašnjih 8-bit sistema, implementacija realne/autetične fizike kugle i generalno ukupnog doživljaja, bila je otežavajuća rutina. I pored toga, bilo je par interesatnih primera koji su, koliko toliko, na momenat oživeli iskustvo dotične zabave. 3D Pinball Power, kao jedan od primera, čak i sa aspekta fizike! Krajem 80-tih i početkom 90-tih godina, 16/32-bit računari počeli su biti sve dostupniji, pa su tako kroz sledeće verzije flipera, omogućene dalekosežnije mogućnosti. Ujedno i prekretnicu za ono što se može markirati kao realna simulacija flipera.

Ruku na srce, Tristan nije predstavljao primer vizuelno/audio atraktivnosti, kakva se nedugo posle Tristana, kao trend mogla izdegustirati u poznatijim fliperima na tadašnjem tržištu igara. Na primer, umesto 3D flipera u kadru (pa i 8-bit računari su to nudili!) ili skrolujuće izvedbe, Tristan je nudio samo jednu single screen tablu bez bilo kakvih vizuelnih pretenzija. Ali zahvaljujući VGA grafici i rezoluciji, iz fokusa čisto grafičkog stanovišta, autori su odradili dobar posao i učinili igru, za onaj period nadasve privlačnom i bar na momenat revolucionarnom. Kugla je solidne veličine sa istančanom fizikom kretanja, kao što se moglo i očekivati. Ako zbog jednostavnijeg vizuelnog pristupa prilikom izrade, Tristan deluje kao da oskudeva, gameplay faktor odvraća igrača od nagona ka kritici. Krajnje mudro osmišljen položaj meta sa poenima, kao i bonus poenima, iziskuje preciznost kod ispucavanja sa rampama a kugla se lako gubi. Čini se da je broj dotičnih meta za pogadjanje skroman, tako da je svaki stečeni poen zlata vredan, čime igra insistira na upornosti igrača. A tek double/triple bonus pogoci, dodatni životi, zaključavanje lopte… Autor teksta se seća trenutaka kada se posle višesatnih partija, aktivira M-A-G-I-C polje ili jackpot dok srce tuče punom parom. Ako postoji fliper u računarskom “ruhu“ i koji je namenjen veteranima u dotičnom žanru, onda je to svakako Tristan.

Grafika: 4.0 Iako samo jedan izbor table, sa krajnje jednostvanim detaljima, VGA paleta boja i visoka rezolucija ostavljaju utisak preglednosti i dopadljivosti, koja je u neku ruku ostala ustaljena i do dana današnjeg.
Zvuk: 4.0 Uz solidnu zvučnu karticu, igrač nije bio izuzet od semplovanih audio momenata, odnosno orkestrirane muzičke numere. Bez zvučne kartice, ostaje osiromašeni kvalitet audio izvedbe…
Kontrola: 5.0 Levi shift+desni shift za kontrolu nad rampama, tako da nema prostora za bilo kakvu kritiku i zalaženje u detalje.
Zabavnost: 5.0 Samo manje od godinu dana, svetlost dana na tržištu tadašnjih računara ugledao je Pinball Dreams, koji je sa aspekta progresivnosti doneo puno toga, ujedno i otvorio mainstream eru elegantinih, live kućnih flipera, koja se odvijala svojim prepoznatljivim redosledom. A da li je i Tristan pripadao toj eri ili bio neka vrsta začetnika? Svakako da jeste! Na malo drugačiji način, bez bilo kakvog estetskog razmetanja, gameplay je osvajao već posle prvog izbačaja kugle ali i postavljao igrača na temeljni izazov. Pravi PC DOS classic!