Nakon što je 1989. godine izašao Capcom-ov Final Fight koji je tih godina postavio standarde za skrolujuće borilačke igre, SNK je odlučio da izbaci na tržiste svoju varijantu koja je trebalo da mu bude konkurencija. Da li su u tome uspeli? Pa da vidimo…

U igri postoje tri različita lika, dva policijska detektiva iz New Yorka Duke Edwards i Billy King kao i Ryu Saeba. Duke je poznat po tome da drži rekord u policiji po količini nanesenih povreda dok je na dužnosti. Billy je popularan među ženama a i deca ga obožavaju, ali je zato brutalan prema kriminalnom šljamu. Ryu je policajac iz Japana, koji je ujedno i majstor borilačkih veština. Oni sada udružuju snage da očiste ulice od negativaca i njihovog vođe Casterora, sa ciljem da opet gradom zavlada mir kao nekada.2Neprijatelji će vam biti razni opasni i snažni momci, a protiv vas će koristiti uz svoju fizičku snagu i razna oružja (noževe, palice, staklene boce, dinamit, lance, pištolje, šipke) te predmete možete i vi naknadno pokupiti i iskoristiti što je dobra stvar koja će vam spasiti energiju i život. Da bi tu svoju energiju obnovili za to vam je potrebno da uništavate razne predmete (burad, telefonske govornice, reklamne panoe, kutije itd.) i za to ćete dobiti hranu i piće za obnavljanje energije.

Dobra stvar u ovoj igri koju treba posebno naglasiti i pohvaliti je mogućnost ulaska u neke od zgrada, gde ćete kao bonus razbijati razne predmete i tako zaraditi dodatne poene, i što je najbitnije, svoju energiju. Nivoa u igri ima ukupno 5, a lokacije kroz koje prolazite tokom igre su gradske noćne ulice, tržni centar, na krovu voza, kineska četvrt, montažna zgrada, skladište uz obalu mora, i na brodu.

3Grafički Burning Fight izgleda veoma lepo za naslov iz ’91., postoji dosta detalja koji su odlično nacrtani i koji su za svaku pohvalu, ali ono što nedostaje je animacija pozadine koja je siromašna i kvari ukupan dojam. Muzika je odlična i pravi dobru napetu atmosferu tokom igre, a i zvučni efekti su dobro uklopljeni. Kontrole su jednostavne (A za skok, B za udarac rukom, C za udarac nogom), a kombinacija A+B je standardno za specijalan kombo udarac koji će vam oduzimati energiju, pa ga treba koristiti samo kada je baš ‘gužva’ sa puno protivnika.

Treba reći da su kontrole i dosta neprecizne, tako da ćete dosta puta promašivati svoje protivnike, a naravno to će oni iskoristiti i oduzimati vam dosta energije, života, ali i živaca, tako da vas ova igra ponekada može dovesti i do ‘ludila’ i frustracije. Loše su to napravili za nas igrače, ali su zato pametno odradli za sebe odnosno vlasnike arkadnih mašina jer u ovoj igri žetoni se gube samo tako. Pored problema sa kontrolama, animacija u igri je takođe pomalo drvena, lošija od konkurencije a posebno od sličnih igara koje su se pojavile nešto kasnije.

SNK je imao dobre planove sa Burning Fightom, ali da nije bilo toliko ključnih nedostataka, ova igra bi možda i prošla bolje od konkurentskog Final Fight-a… ovako im je to ostala samo pusta želja jer je igra vrlo brzo pala u zaborav a Capcom je sa Final Fightom, svojim CPS sistemima i budućim skrolujućim borilačkim naslovima nastavio da vlada tržištem arkadne zabave.

Grafika: 4.0 Grafika je dosta dobra sa nekoliko baš dobrih detalja, jedino nedostaje kvalitetna pozadinska animacija da bude na kraju odlična
Zvuk: 5.0 Odlični zvučni efekti i dobra muzika drze igrace prikovane uz ekrane
Kontrole: 3.0 Jednostavne, ali dosta često neprecizne, i to otežava prelazak igre i nervira igrače
Zabavnost: 3.5 Igru i pored nedostataka ne treba preskočiti, posebno ako ste ljubitelj žanra, jer će vam pružiti dosta zabave… ali i progutati dosta zetona.