Ukoliko ne računamo sva sporedna izdanja i remake-ove, ovo je dvanaesti deo starog i legendarnog SNK-ovog 2D borilačkog serijala, koji, bez obzira na sve, odoleva vremenu sa novim izdanjem skoro svake godine. Prosto je neverovatno, ali ovo je prvi KOF naslov u zvaničnom serijalu u kome su originalni Neo Geo sprajtovi iz 1994. napokon zamenjeni kompletno novim. Iako je još prošli nastavak bio izvan ograničenja napokon nadživljenog Neo Geo sistema, tek ovog puta stari 2D KOF napokon dobija pravi facelift u HD formatu.

Svi likovi su ponovo crtani u većoj rezoluciji koja je prilagođena HD formatu, mada ih zbog toga ovoga puta ima samo 20, što je za standarde serijala veoma oskudno. Ne pomaže mnogo ni to što su određeni poznati likovi izostavljeni, a neki izmenjeni previše, tako da Ralph i Clark deluju kao da su se predozirali steroidima u međuvremenu, a Athena kao da je sa svojih 16 godina pala na 10. Makar “glavni” likovi Kyo i Iori deluju ok, dok je Ash očigledno promenio pol. Sistem igre je klasičan, borbe timova sastavljenih od tri borca, do pet rundi, bez aktivne zamene aktera kao u KOF-u 2003. Kontrole su na nivou serijala, sve osnove su tu, ali element u kom ovaj nastavak razočarava su specijalni i završni potezi koji su svedeni na kriminalno male brojeve po borcu. Stvar donekle ublažava novi critical counter sistem, koji omogućava kontriranje protivnikovog napada i pokretanje par sekundi dugog free-form combo specijala.

KOF je oduvek bio poznat po svojim bogatim pričama, ali dvanaesti nastavak je u duhu izdanja iz ‘98 takozvani “dream match”, svojevrsno kompilacijsko izdanje gde priče jednostavno nema. Arcade mode je u stvari time trial u kome se borite sa par protivnika nasumično gde čak ne postoji ni finalni boss! Da li je toliko teško bilo dodati Rugal-a? Ukoliko nemate nekoga u blizini da igrate KOF kao što je zamišljeno, takmičarski u VS borbama, moraćete da se okrenete online modu koji je najlakše opisati kao mrtvo more. Veoma loša optimizacija online koda je prouzrokovala da većina igrača veoma brzo odustane od praktikovanja ovog naslova na net-u.

Sa grafičke strane iako prelazak u HD i screenshot-ovi izgledaju lepo, u pokretu na HD ekranu sve je daleko od idealnog. Rezolucija sprajtova je, iako dosta veća od one sa NeoGeo nastavak,a ipak nedovoljna za pravi HD, tako da se nazubljenja gotovo uvek vide. Postoji opcija za “izoštravanje” sprajtova, ali ona radi sasvim suprotnu stvar – čini ih mutnijim i tako sakriva krzave ivice. Ovo bi na nekom CRT ekranu verovatno izgledalo daleko bolje, ali s obzirom da se radi o igri koja je pravljena od početka za HD format ništa nam nije jasno. Lokacija ima svega šest, muzika na njima i nije toliko loša ali bučna publika će vas sprečiti da je čujete. Glasovi boraca su kao i do sada čist “engrish” – taj stari problem je prerastao u smešnu tradiciju tako da nećemo cepidlačiti.

Za mnoge ozbiljnije propuste ovog naslova jednostavno nema razumnog opravdanja – SNK je imao lepu priliku da restartuje serijal i privuče novu publiku, ali sa ovakvim nepotpunim ostvarenjem teško da je ostavio bilo kakav pozitivan trag u istoriji ove franšize. Srećom nastavak The King of Fighters XIII, koji se pojavio dve godine kasnije, je doneo više boraca, unapredio postojeće, dodao priču par i boss-ova…. tako da XII možemo posmatrati kao neku vrstu beta verzije prvog pravog HD KOF-a, a kao takav danas ima značaj samo za najtvrdokornije fanove i kolekcionare.