Alien Rage Unlimited je sad-već-retro pucačina iz 2013. godine od autora poljskog developera CI Games. Karakteriše ga ultrabrza akcija, akcenat na preciznosti, i konstantno međusobno podbadanje njegovih troje protagonista. Dostupan je za Windows, PlayStation 3, i Xbox 360, mada zbog težine (više reči o tome kasnije) ne bih preporučio da ga igrate bez miša i tastature.
Zaplet Alien Rage-a isprva deluje kao tipična naučnofantastična premisa kakvu smo sreli bezbroj puta, što po sci-fi knjigama iz 60tih koje se bave vanzemaljskim invazijama, što po akcionim filmovima 80tih kakve su karakterisale njuške poput Stalonea i Švarcenegera. I stvarno, svi poznati elementi su na broju. U dalekoj budućnosti, čovečanstvo je potrošilo fosilna goriva i prekopotrebnu energiju dobija upotrebom super-zapaljive materije zvane prometheum. Gigantski asteroid na kome se odvija radnja igre je, naravno, prepun prometheuma, a rudarska kolonija koju ljudi uspostavljaju na njemu je najblaže rečeno gigantskih razmera. No, još neko zavisi od ovog misterioznog elementa. Vanzemaljska rasa zvana Vorus, koja nema svoju planetu već krstari galaksijom poput gušterolikih nomada, koristi prometheum kao gorivo za ogromne svemirske brodova koji nose celu njihovu civilizacija. U dogovoru sa SF verzijom Ujedinjenih Nacija, oni uspostavljaju sopstvenu rudarsku bazu na asteroidu i saradnja počinje.
Isprva, svi su srećni. Čovečanstvo i Vorusi zajedno vade prometheum, razmenjujući tehnologiju i ispomagajući se međusobno. A onda, naizgled ničim izazvani, Vorusi objavljuju rat čovečanstvu, napadaju rudarsku koloniju, i prave opšti masakr. Kao odmazdu, čovečanstvo šalje ultra-elitni tim koji za zadatak ima da sravni rudarsku koloniju sa zemljom (sa asteroidom?) i spreči dalju ekstrakciju prometheuma, po principu ,,ako nećemo mi da ga imamo, neće niko.” Dotični elitni tim se sastoji od jednog ultrarazvijenog AI-a, jednog pilota kome je sarkazam drugo ime, i našeg protagoniste – ćelavog, bradatog, džangrizavog spejs marinca zvanog Džek. Njih troje se hvataju u koštac sa celom Vorus armijom i, dok zalaze sve dublje u instalaciju, polako otkrivaju pravu istinu iza napada na rudarsku instalaciju. Putem audio logova koji su razbacani po stanici, postepeno saznajemo sve više o vanzemaljskoj kulturi, njihovim religioznim motivacijama, i katastrofom zbog koje su izgubili svoju rodnu planetu. Upravo su ta otkrovenja ono što priču Alien Rage-a podiže na malo viši nivo od pukog akcionog excuse plota.
Spejs marinac Džek je nešto između nezaustavljive mašine za ubijanje a la Halo-ovog Master Chiefa i DOOM-ovog Doom Slayera, i malo realističnijih protagonista igara poput Call of Duty-a i Battlefield-a koji su ograničeni u količini oružja i municije koje mogu da nose i koji zavise od zaklona da bi preživeli neprijateljsku vatru. Naš junoša je oklopljen, nadljudski brz, neustrašiv, i u stanju da za nekoliko sekundi regeneriše i najgore povrede, ali u isto vreme ne može da se izbori sa hordama vanzemaljaca bez kratkih, preciznih rafala i oslanjanja na headshotove. Većina dostupnih mu oružja sklona su pregrevanju, tako da mora pažljivo da bira kada će leći na okidač.
I pored moćnog protagoniste, Alien Rage je više nego izazovna igra. Vanzemaljci ko vanzemaljci, naoružani su laserskim puškama koje vrlo brzo i sa velikih razdaljina mogu da vas vrate na prošli checkpoint. Pored toga su brojni, izdržljivi, i neuobičajeno brzi. Nepouzdanost samog covera – za razliku od drugih corridor shootera u kojima su svaka kutija i bure naizgled napravljeni od vibraniuma, ovde projektili i rikošet itekako mogu da vas oduvaju kroz zaklon – je dodatno pojačana činjenicom da skoro svako oružje sadrži integrisani minobacač. Ovo stvara unikatan gameplay u kome igrač mora i da se krije od pucnjave, i da juri od zaklona do zaklona ne bi li izbegao baražu explozivnih projektila kojima vas Vorusi nemilosrdno zasipaju. Rezultat je uzbudljiv, brutalan gameplay zasnovan na konstantnom kretanju i nemilosrdnoj razmeni vatre sa dušmanima. Na višim težinama, uspeh postaje nezamisliv bez hladne glave i (veoma) brzog nišanjenja. Ovo Alien Rage-u daje retro šmek old school shootera koji ni malo nisu štedeli igrače. Da ne bi bilo zabune, igra pruža i redovne predahe u vidu mirnih delova koji nastupaju između talasa neprijatelja, tokom kojih možete ležerno da tražite municiju i skrivene bonuse, preslušavate audio logove, i šetate do sledeće lokacije na kojoj vas čeka novi obračun.
Alien Rage sadrži blage RPG elemente u vidu perksova koji se automatski otključavaju kada prikupite određen broj poena. Dotični perksovi modifikuju Džeka, omogućavajući mu da nosi više municije, da ima veće šaržere, više healtha, kraći stun, i tome slično. Poeni se skupljaju u stilu starih arkadnih igara, sa sve brojevima koji iskaču na ekranu i over-the-top naratorom koji najavljuje stvari poput headshotova, multi-killsa, i ubistava explozivnim burićima. Što više gadova upokojite na što originalnije načine, to više poena dobijate. Pregršt dostupnih steam achievementa pruža dodatnu motivaciju i u kombinaciji sa perksovima (koji se prenose u sledeći playthrough) čine New Game+ dodatno zabavnim.
Jedna od slabosti Alien Rage-a su, nažalost, sama oružja. Iako ih ima 10 i svako od njih poseduje unikatan alternate fire, sama po sebi se svode na varijacije standardnih pušaka kakve smo sretali u bezbroj drugih shootera. Pištolj, dve sačmare, dve mašinke, rocket launcher, minigun, snajper, SMG i lightning gun su sav hardver koji ćete u ovoj igri koristiti. Čak i sekvenca tokom koje sedate u kokpit vanzemaljskog mecha izdvaja se jedino po dostupnosti već hiljadu puta viđenog railguna.
Grafički, Alien Rage nije ništa impresivno. Unreal 3 engine odlično dočarava kontrast industrijskih koridora i šljaštećih svetala svemirske stanice, ali same lokacije i dizajn protivnika su prilično jednolični. Ne pomaže ni što sami vanzemaljci izgledaju kao oklopljeni ljudi, bez nekih telesnih karakteristika koje bi učinile da stvarno deluju kao bića sa drugog sveta. Čak i roboti sa kojima se sukobljavate uglavnom imaju tipičnu uspravnu glava+dve ruke+dve noge formu. No, s obzirom na brz gameplay i akcenat na headshotove, ovo je možda i pozitivna stvar, jer bi u suprotnom bilo izrazito teško naći slabe tačke protivnika i verovatno bi učinilo igru nepotrebno frustrirajućom.
Alien Rage sadrži i kompetitivni multiplayer mod koji, nažalost, nisam mogao da istesitram jer je igra već ,,zašla u godine” i nema dovoljno aktivnih igrača sa kojima bi mogla da se organizuje propisna partija. Ipak, ovo nije velika zamerka jer je glavna snaga Alien Rage-a u vrtoglavom singleplayeru, a i na tržištu već postoje slične pucačine (je li neko rekao Quake Champions?) koje bolje dočaravaju ultrabrzu PvP koljačinu.
I pored navedenih nedostataka, smatram da je Alien Rage vredan pažnje pasioniranih ljubitelja brzih corridor shootera. Single player kampanja nudi oko 6 sati aktivnog gameplaya, i definitivno predstavlja dobar “bang for the buck,” tim pre ako ga nađete na sniženju. Zbog težine može biti nepogodan za mlađe igrače i ljude kojima samo treba lagana zabava da se opuste posle posla ili škole. Što se nas ostalih tiče, Alien Rage Unlimited je sjajan izvor bezumne retro zabave za kišne jesenje dane.
No Comment