Period između 2010 godine i 2011 je bio poprilično magičan za RPG fanove, još više za one koje gotive jRPG igre. Dok su se Sony i Microsoft trudili da dostave igru sa što boljom grafikom, izmišljajući nove načine kako da privuku publiku, konzola koja je totalno odudarala od svega viđenog do sada je razbijala što se tiče igara sa čistim, zaraznim gameplayem. Tri igre koje su izašle u tom periodu su ujedno i bile tri najbolja RPG ostvarenja, možda i u celoj toj generaciji konzola. To su bile Pandora’s Tower, The Last Story i naravno, Xenoblade Chronicles. Ironija svega je da su sve te tri igre izašle na Wii konzoli, koja je važila za sve samo ne za konzolu koja će oko sebe sakupljati hardcore publiku, koja uvek traži nešto više od gameplaya.
Kako su godine prolazile, tako je Xenoblade Chronicles postajao sve više i više kultna igra, obavezno štivo za sve koji imaju Wii konzolu, ili makar za one koji znaju da pokrenu Wii emulator. Nakon izlaska Wii U konzole, dobili smo u neku ruku duhovni nastavak, Xenoblade Chronicles X, koji nije toliko pravi nastavak niti komercijalni uspeh zbog faila kakva je Wii U konzola bila. Sa Switchem smo dobili Xenoblade Chronicles 2 koji je apsolutno ispunio sva očekivanja. Kako je vreme prolazilo, svi su priželjkivali neku vrstu remastera Xenoblade Chronicles, RPG-a koji je definisao prošlu generaciju. Sa Nintendovom politikom portovanja apsolutno svega i svačega na Switch platformu, nekako smo svi zaključili da je samo pitanje vremena kada će se to stvarno desiti.
Skoro deset godina kasnije, napokon smo dobili Xenoblade Chronicles Definitive Edition, remaster koji smo svi željno iščekivali. Ono šta odvaja ovu igru od svih ostalih, fantasy RPG igara je definitivno okruženje u kome se ona odvija. XC se dešava na jednom od dva titana, mechova koji su zamrznuti u vremenu. Kako vam i igra sama objašnjava, Bionis i Mechonis su bili jedni od stubova sveta pre XC igre, u njhovoj bitci nije bilo pobednika, te su oba titana zamrznuta u vremenu. Kako je vreme prolazilo, život je počeo da nastaje baš na njima. Vi i vaši heroji igru započinjete na Bionisu, titanu koji je u večnoj, nikada završenoj borbi sa Mechonisom. Iako su oni zamrznuti u vremenu već eonima, bitka na njima se i dalje nastavila, ali od strane njihovih naslednika, Bionisovih homsa i Mechonisovih Mechona.
Vekovima kasnije borba uveliko traje i Homs moraju da pokušaju i odbiju invaziju Mechona. Problem nastaje što u ovom stanju sveta postoji samo jedno oružje koje može da probije oklope velikih Mechon robota, a to je Monado, mač koji je u rukama Dunbana, heroja na strani Homsa. Monado, oružje nenormalno velike snage zahteva i snagu nosioca, i koliko je god Dunban dobar ratnik, čak ni on nije mogao da iskontroliše mač. Ipak u invaziji je ostala samo jedna opcija, to je da Dunban svojim napadom pokuša i odbije sve Mechone, što je i učinio, ali ne bez posledica. Ogromna snaga Monada je načinila to da izugubi ruku, a umalo i umre, te je Monado ostao mač za koji se niko neće osuditi da ga dodirne, kamo li koristi u bitci.
Godinu dana kasnije nakon poslednje Mechon inzavije, glavni protagonista, Shulk sa svojim društvom pokuša da sakupi ostatke Mechon robota iz poslednje bitke sa njima, gde ga napadaju čudni neprijatelji. Kako vreme odmiče, tako shvataju da ti roboti ne bi smeli da budu tu. Sa povratkom u svoju koloniju, shvataju da napad na njih nije bio slučajan, te da Mechoni ponovo iskorišćavaju oslabljenu koloniju i vrše jednu finalnu invaziju, kako bi porazili sve preostale snage koje se bore na stranu Homsa. Shulk, nesuđeni heroj, biva osuđen da iskontroliše Monado i time odbrani svoju koloniju, i to je trenutak kada prava avantura otpočinje.
Xenoblade Chronisles nije klasičan jRPG, kako po borbenom sistemu, tako i po razvijanju priče. Ovo je RPG koji zahteva da mu se posvetite, minimum preko šezdeset sati kako bi završili samo originalnu priču sa malo aktivnosti sa strane. U toku vaše avanture ćete učiti o istoriji borbe titana/bogova, Bionisa i Mechonisa kao i sve o tome kako je svet na njima nastao. Igra je prepuna raznih priča koji detaljno opisuju svet, koji vas uvlače polako, od prvog minuta, dok samog zaključka ove igre.
Ono šta je najkarakterističnije je naravno borbeni sistem. Potezna borba sa kombinovanjem nekoliko vrsta napada od svih članova vaše družine, zarad zadavanja što jačeg udarca. Na vama je da saznate šta je najbolje kombinovati. U originalu, borbeni sistem je bio poprilično komplikovan, jer je sam tutorial za njega trajao nekoliko chaptera. Delom je to zadržano, ali igra dosta bolje objašnjava kako ustvari igra funkcioniše, na šta je potrebno da obratite pažnju i kako možete da masterujete veštine kako bi bili što ubojitiji u borbama. U osnovi morate da kombinujete vaše obične napade, sa moćima koje učite sa specijalnim napadima. Sama izvedba je nalik one u old school RPG-ovima, ili možda nekim MMO igrama, samo što je ovde sve dosta fleksibilnije i privlačnije odrađeno, kako za nove, tako i za stare igrače. Borba je jedan od delova koji je poboljšan, dok je drugi jednako bitan, a to je sam invertar i objašnjenja čemu sve funkcioniše. To je jedan od delova igre koji je jednostavno bio jako kritikovan od strane fanova sa originalom. Informacije su jasnije, nekako uperene pravo u vas, tako da svako ko je igrao original će dočekati ovo sa zadovoljstvom, a ono još bitnije je da igra, njeni sistemi, kako borbeni, tako razvijanja karaktera i stvari koje nosite sa sobom, će biti više direktnije i „pričaće“ igraču na jeziku koji oni razumeju, a ne da oni sami moraju da zaključuju na osnovu fragmenata informacija koje se samo u trenucima podele sa njima.
Generalno gledano, Xenoblade Chronicles je doživeo poprilično velika poboljšanja na svakom polju, ali ono najbitnije je i grafički prikaz same igre. Svi znamo koliko je Wii konzola bila slaba, koja je bila praktično unapređen hardver GameCube konzole. Bilo je apsolutno čudo da ogromna igra kao Xenoblade Chronicles i radi na takvom hardveru. Upravo zbog toga, igra je morala da pretrpi mnogo žrtvovanja da bi se prilagodila tom hardveru. Tu pričamo o rezoluciji kao i kvalitetu tekstura i efekata. Čak i toliko mutna i nejasna, Xenoblade Chronicles se pozicionirala kao igra decenije. Ipak Definitive Edition donosi sva ta poboljšanja, preko rezolucije, do tekstura, ali i ono najvažnije, redizajniranog art directiona koji je aktivan u ovoj igri. Xenoblade Chronicles jednostavno nije Anime igra, iliti igra rađena po nekim serijama, ali novi art direction ipak ubacuje malo anime magije u ovaj naslov. Animacije likova, pa i njihov izgled, senčenje istih kao i senčenje u ovom predivnom svetu je neverovatno poboljano u odnosu na original. Igra je apsolutno pravo osveženje, jer ovde nije slučaj povećanja rezolucije, već apsolutno poboljšanje svih asseta, kako od uvodne špice tako i do završne.
Sve je ovo moguće jer igru pokreće isti grafički endžin kao i Xenoblade Chrnocles 2, a to je možda i glavni problem ove igre. Iako je ovo remaster igre koja je stara skoro deset godina, igra jednostavno ne može da se prikaže u fiksnoj rezoluciji, te je dinamička rezolucija jedini izbor za reprodukovanje na ne tako jakom Switchu. Problem je u tome što igra radi identično kao Xenoblade Chronicles 2, što jeste problem jer čak i dvojka je bila dosta mutna u određenim trenucima, kako u Docked, tako i u Handheld modu. Ovo ne bi bio toliki problem da nije prošlo skoro dve godine od izlaska Xenoblade Chronicles 2 za Nintendo Switch. Samo zbog toga smo pomislili da će vreme provedeno na razvoju igre biti računato i za optimizaciju endžina, ali izgleda da smo se previše nadali. Ovo je možda i jedina mana ovog remastera, možda za neke koji su očekivali mnogo detaljniji prikaz bude dealbreaker, ali time bi samo izgubili sate i sate zabave koji ovaj naslov nudi. Pored toga, u igri postoje dve vrste soundtracka. Jedan je original, koji i dalje mami osmehe svih old school igrača koji su uživali u originalnoj igri, ali tu je i remaster soundtrack koji je jednostavno, jednako dobar kao i original. Na vama je u svakom trenutku da izaberete koji sountrack želite da slušate.
Jedna bitna stavka je to da Xenoblade Chronicles Definitive Edition sadrži delove priče koji su bili isečeni iz originala, koji su bili prikazani samo u vidu cinematic filmčića, kao i ubacivanje Future Connect, paralelne priče koja povezuje Xenoblade Chronicles 1 i Xenoblade Chronicles 2. Samo pričanje o ovom DLC-u je ogroman spoiler, pa čak i oko čega se vrti radnja, time ostavljamo da sami istražite o čemu se radi. Najbolja stvar u ovome je to da možete odmah uskočiti u Future Connected priču, ukoliko ste ranije igrali Xenoblade Chronicles na Wii konzoli i jednostavno ne želite da prolazite jednu istu igru dva puta, pogotovu ako pričamo o vremenu o oko 100sati koliko vam je potrebno za kompletiranje. Ipak, Xenoblade Chronicles Definitive Edition vredi tih sto sati vašeg vremena, jer rework apsolutno svega je prosto divan i izuzetno je zanimljivo da se prisetite i vidite kako i koliko stvari bolje izgledaju u ovom reizdanju, kako preko animacija, sinematika, borbe i apsolutno svega ostalog.
Xenoblade Chronicles Definitive Edition (Nintendo Switch)
-
9.5/10
Finalni utisci:
Xenoblade Chronicles Definitive Edition je jedan od najvećih RPG naslova, jedan od igara koji će vas uvući u ovaj čaroban svet, nebitno da li ga igrate prvi ili peti put. Igra koja vredi svakog vašeg minuta i koja nudi ne samo sate i sate zabave, već iskustvo koje će vas pratiti zauvek. Odličan početak za sve koji se još uvek razmišljaju šta raditi sa Xenoblade Chronicles 2, prelomna tačka koja otpočinje ovu fantastičnu sagu koja će, nadamo se, trajati godinama.
No Comment