Povratak u “Povratak Silent Hilla”

Pocetkom PS2 ere pojavili su se neki grandiozni hitovi koji su svojom kreativnošću i slobodom izražavanja doprineli izuzetnom napretku industrije video igara i postavili neke standarde koji su danas skoro pa misaona imenica za mnoge developere. Izuzetan boom je naravno bio žanr survival horor igara gde sa oskudnom količinom oružja morate da se izborite za svoje mesto pod suncem dok vas kojekakve kreature napadaju. Kako se spomene horor žanr većina ljudi će odmah pomisliti na Resident Evil serijal koji izgleda da nema nameru da prestane sa novim delovima kao i rimejkovima koji su dostigli pozamašno dobre rezultate. Medjutim Resident Evil je bio popularan po jumpscare taktikama gde bi na prepad neka kreautra vam iskočila na ekran, izazvala mini šlog u mozgu dok pokušavate u teroru da se odbranite. Silent Hill je u tom trenutku odlučio da se bori sa Resident Evilom na jako zanimljiv način – čist psihološki horor i strah od nepoznatog umesto zombija.

Obzirom da je prvi Silent Hill bio na prvom PlayStation-u, grafička ograničenja i užasno dugi loading times su bili glavni problemi, što je genijalno rešeno sa maglom u Silent Hill gradu, koja je igrom slučaja postala skoro pa zaštitni deo franšize. Nakon prvog dela Silent Hill-a, bio je neizbežan nastavak koji je nadmašio sva očekivanja i pravi ljubitelji horor igara garantuju da je Silent Hill 2 zapravo jedan potpuno novi svet. 23 godine kasnije, Konami i team Bloober su odlučili da krenu stopama Capcoma i reše da remake-uju drugi deo ove izvanredne franšize.

Prvi deo Silent Hilla je našeg protagonistu Harry Mason provlačio kroz grozote koje se dešavaju u ovom ukletom gradu, a sve u cilju pronalaska njegove nestale ćerke, i igra je bila vanserijski prihvaćena kao novi temelj survival horor žanra. Pošto je i Resident Evil tada imao u svom nastavku sličnu priču ali sa drugim karakterima, Konami je video da je igra doživela komercijalni uspeh i odlučio da ide istim principom. U Silent Hill 2 ponovo posećujete taj grad ali sa drugim karakterom, našim dragim Jamesom Sunderlandom, koji je dobio misteriozno pismo od svoje preminule žene, da dodje u Silent Hill. U današnje vreme to bi se smatralo nekim deepfake AI ili pokušajem prevare sa nekim “nigerijskim princem” ali tada takve stvari nisu uopšte bile zastupljene.

Obzirom da je remake igre, uživaćete u grafičkom spektaklu moderne generacije konzola ali takodje i malo negodovati zbog štucanja Unreal Engine 5 koji nije baš najbolje ispeglan za ovu igru. Animacije će imati frame dropove što je jako čudno, dok ne možete očekivati konstantnih 60 fps (ili je to možda namerno uradjeno da bi se forsirao PS5 Pro?). James će polako svojevoljno putem parkinga polako se spuštati u Silent Hill is boriti se protiv ludila i nakaza koje su kompletno osvojile grad. Dizajn čudovišta će vas zapanjiti i zgroziti ali takodje i fascinirati kada shvatite da su sve to potomci iz igre stare 23 godine.

Zvuk je aspekt koji definitivno zaslužuje svaku reč hvale. Način na koji je team Bloober odlučio da prenese atmosferu i da vas iznenadi u nasumičnim trenucima održavajući tenziju straha da li je iza ili pored vas neko čudovište, zadao je ozbiljan domaći novom survival horor žanru. Zbog magle koja je kompletno obavila Silent Hill, nemate preterano vidno područje ali zato nailazite na vaš verni džepni radio koji je postao legendarni deo Silent Hill franšize. Iako dobar deo novih generacija ni ne zna šta je to, Team Bloober je odlučio da bude veran originalu iz 2001. kada nisu postojali mobilni telefoni i društvene mreže, tako da će vaš dragi radio da vam krči i pušta static zvuke svaki put kada se neko čudovište ili neprijatelj nalazi blizu vas.

Igra će vas utrenirati i sa tim zvucima održavati konstantnu tenziju gde ćete sa nekim tužnim oružjem koje je više za samoodbranu u nužnim trenucima morati da se borite ili da bežite jer James nije neki specijalni superčovek bivši marinac već najobičniji prosečni čovek, što ga čini još dražim. Svaki njegov zamah oružjem ili pokušaj udarca će biti propraćen zvucima zamora ili panike što su sve prirodni odgovori na užasne kreature koje vas napadaju u Silent Hillu. Radio je takodje genijalno implementiran da vam uvek najavi da je tu negde protivnik, ali često će vam psihološki teror otežavati situaciju jer ćete proveravati gde su čudovišta, panično pokušavati da se spremite za napad, i shvatiti da radio pišti zbog bube koju možete ubiti jednim udarcem.

Kontrole u igri su donekle zbunjujuće. Retko koja igra ima dugme za sprint na L1 što nas je pomalo izbacilo iz takta dok se nismo navikli. Proveravanje mape (ako kažem “kao u stara dobra vremena” lagaću vas i otići da sredjujem probleme sa bolovima u kičmi zbog godina) se radi uživo za razliku od originala gde bi se igra pauzirala i imali bi vremena sve da analizirate. Ovako se tenzija konstantno održava i dešavalo se par puta tokom gledanja u mapu i pravljenja plana, da radio zapišti u najavi užasnih nakaza koje me žele ubiti.

Naravno u današnje vreme gde ljudi očekuju sve na tacni pa i mapu, neće se preterano obradovati što će na svakih 10 sekundi morati da gleda mapu da bi utvrdio da li se kreće pravom ulicom obzirom da zbog magle ne vidite prst ispred sebe. Zbog survival horor stila, generalni izbor vam je da izbegavate što više možete čudovišta jer ste drastično limitirani itemima za health. Mehanike borbe su donekle kilave što je jako dobar izbor da se još jednom pokaže koliko je James zapravo jedan prosečan i uplašen čovek koji je spreman da prodje kroz najgrozniji grad na svetu da bi pronašao ljubav svog života.

 

Karakteri na koje nailazite su takodje izuzetno istraumirani ljudi koji prolaze kroz razne faze životnih i drugih problema tako da će atmosfera ludila biti još bolje prikazana. Save sistem je takodje rešen u old-school stilu, tako da nemate autosave svakih deset sekundi. Težina mozgalica se može određivati nevezano od težine borbi, što je takođje bila revolucija u originalnom drugom delu Silent Hill-a.

Vuglarne i brutalne scene su ponovo tu, ne na tipični način da samo izgleda grozno već i da šokira i zbuni protagonistu a i igrača kako bi se generalni haos Silent Hilla preneo što bolje i vernije. Psihološki horor tenzije napuštenog grada čiji su jedini rezidenti kojekakva čudovišta i nakaze, će se konstantno unapredjivati kroz igru tako da vam nikako neće biti dosadno dok budete lomili glavu uz neke izazovne puzzle. Ovakav remake je bio više nego potreban, da bi se ljudi prisetili da su nekada horor igre imale poseban žanr koji se nije sastojao samo od običnog jumpscare već od igara sa psihom igrača koga konstantno proganja magla koja odiše strahom od nepoznatog.

Silent Hill 2 (2024) - PlayStation 5
  • 9/10
    EmuGlx Score: - 9/10
9/10

Finalni utisci:

Silent Hill 2 je skoro pa perfektna igra koja još više unapredjena nakon dve decenije, ali može biti popriličan zalogaj za današnje gamere. Zbog old-school izvođenja i dizajna vernih originalu, ne možemo reći u današnje vreme da je igra idealna, ali u vreme kada se original pojavio, to je bila definicija perfektnog survival horora, što ćete pronaći i u rimejku samo ako znate gde da tražite.