Od izumitelja dubstep guna stiže nam novi izdanak Saints Row franšize. Ako mislite da je SR4 preterao u svemu i da ste videli sve, sačekajte da zaigrate novu Gatovu avanturu. Apsolutni šampion u preterivanju i vice prvak apsurda ponovo jaše, ovaj put u obliku samostalne ekspanzije za četvrti deo Saints Row serijala.

Tmurna atmosfera kvazi matrix sveta iz četvorke zamenjena večnom buktinjom pakla. A vi se nalazite u ulozi Johnny Gata i Kinzie Kensington, krećete u središte pakla kako bi oslobodili narodnog heroja i dragog nam predsednika, koga su mračne sile kidnapovale. Naime, priče o šefovim podvizima i izuzetnoj reputaciji su doputovale čak do mračnih dubina pakla, nisu ostavile ravnodušnim ni samog Đavola, pa je ovaj jednoglasno odlučio da ga uzme za zeta. U neprijateljski raspoloženom okruženju, Johnny i Kinzie moraju sklopiti savez sa mnogim pokojnim prijateljima a i neprijateljima (od kojih su neke lično poslali na ovaj svet), kako bi došli u poziciju da spucaju Đavola direktno u facu. Jer je to očigledno jedini racionalan način da spasu šefa. Da stvar bude potpuno urnebesna, priči se priključuju gusar Crnobradi, Šekspir, Vlad Cepeš i đavoljeva prkosna kći.

Izvođenje je ostalo netaknuto, ista over the top akcija iz trećeg lica koja je krasila prethodne delove je i dalje prisutna. A gameplay mehanika u potpunosti preuzeta iz četvorke, pa vas i ovde očekuje napucavanje uz korisćenje super moći. Od samog starta možete birati između ovo dvoje protagonista, mogućnost izbora je tu čisto radi kozmetike i nema nikakav uticaj na razvoj igre. Već na početku dobijate krila tj. mogućnost letenja i super brzinu, a lepeza super moći i vatrenog naoružanja se uvećava daljim napredovanjem kroz igru. Oružja su ostala u duhu prethodnika, vrlo maštovita i bizarna. Jedno od boljih je “armchair a geddon”, mobilna fotelja opremljena sa dva machine guna i rocket launcherom.

Džilitanje, letenje, izazivanje sveopšteg haosa i sadističko ponašanje nad demonima i drugim jadnim starosedeocima sumporne doline je u suštini vaš jedini zadatak. Iako je sve ovo sočno odrađeno, tu ujedno leži i najveća mana ove igre, jer pravi osećaj za progres ne postoji. Do super moći se dolazi prelako i prebrzo, a ceo koncept se vrti oko nekoliko tipova misija i mini igara, čijim prelaženjem punite Wrath meter i tako sve u krug do konačnog megdana sa Đavolom. Za šta će vam trebati nekih 5-6 sati igranja. Jedna pozitivna strana je što ceo sadržaj možete odigrati u co-op modu sa jednim kolegom, gde ova besomučna sandbox simfonija destrukcije i nasilja sija u punom sjaju. Grafiku nema potrebe komentarisati, jer je ostala ista, čak i lošija u odnosu na prethodnika. A sam pakao tj. grad u kome se radnja odvija je nekako bezličan i isprazan. Pojedini delovi grada su kriminalno loše odrađeni, na nivou PlayStation 2 grafike , što je zaista poražavajuće za naslov koji je izašao za sve aktuelne platforme (PS4, Xbox One, PC, PS3, Xbox360).

Igra je dobra i ništa više od toga. Za jednu ekspanziju i više nego pristojna, ali samo u slučaju da vam ovo nije prvi kontakt sa SR franšizom, jer ovo definitivno nije potpun naslov od kojeg bi ste trebali krenuti. I naravno, ako vam se nije svidela četvorka, sasvim sigurno neće ni Gat out of Hell. Operisana od lažne dubine, moralnih vrednosti i patetike, ovo je igra koja ima za misiju da ostane istrajna u svom besmislu i to radi na vrlo zabavan način. I ako je prihvatite kao takvu, može vam pružiti zabavu za jedno poslepodne.